Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Potok42

    Mnogima sam dužan komentare. Jedva čekam obaviti tu "dužnost". Sutra. Hvala što svraćate.

    avatar

    19.05.2017. (18:31)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    znaš, dok čitam tvoju poeziju, jedva čekam da pročitam sve i onda se vratim na početak ... opet pročitam i odem ... ostavim čak i komentar ... a onda se kasnije vratim i - guštam, znaš...

    tvoja poezija je najbolja poezija ovdje na blogu!!!!!

    izdvajam ovo:

    "Godišnjice podsjećaju
    na sve veću udaljenost između
    topline iskrenosti
    i studeni zaborava.''

    toliko je puno rečeno u ovih par riječi, da bih sad mogla napisati komentar prepun - riječi ... ali to bi bile samo riječi i zato ostajem u stvarnom dubokom poštovanju ovakvoj izuzetnoj poeziji

    avatar

    19.05.2017. (18:47)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nižu se slike dok čitam. Neke su mi jako drage.

    avatar

    20.05.2017. (05:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    tvoji ulomci sami govore... :)

    avatar

    20.05.2017. (08:16)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Vrijeme prolazi. Nismo ni svjesni dok pamtimo fotografski dojmove. Čini se kako su upravo dojmovi orijentiri vremena. Poput godova.

    avatar

    23.05.2017. (19:27)    -   -   -   -  

  • Sarah

    I Job je imao ženu.
    A Potok je sve bolji..

    avatar

    23.05.2017. (21:28)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ulomci bez naslova, portretiraju. Svojevrstan su (i) tvoj portret. Spominjući 'kod mene' da su lirske definicije ono što te zanima, nadovezala bih se time - da se već u prvom ulomku ovdje vidi koliko uspješno to činiš, jer kad kažeš:
    Njihove zviždaljke:
    glasonoše uzavrele krvi
    ...
    Njihova odjeća:
    odmak od pokoravanja
    ...
    Ne pridaješ ili pripisuješ značenja, već ih razabirući otkrivaš definirajući. Ili, može se reći i - tumačiš, prevodiš stvarna značenja pojava lirski ih definirajući. Istodobno, a pomoći ću se jednom mišlju gdje se kaže da su naše želje svjetla što izvirući iz nas pomažu bolje sagledati našu nutarnju strukturu, i 'ponada se' u kontekstu prvog ulomka ima za mene kao čitateljicu sličnu refleksiju, povjeravajući mi nešto o nutarnjoj strukturi kroz koju se takva ponadanost pojavljuje, kao i o vrijednostima, senzibilitetu, što je omogućuju pojaviti se.
    Utoliko, i sljedeći ulomak kao kontrapunkt izražava dosljednost sebi (vlastitim vrijednostima što karakteriziraju naš odnos prema svijetu, sebi) kroz jednu sumornu sliku 'jedne mladosti, jednog svijeta nade', gdje se ostaje sam 'na obali što su je napustili i predali bezvoljno...' neki bivši maturanti - generacija - nekoć izgledajući poput ovih, sadašnjih.

    Izdvojila bih ovaj ulomak:
    Jučer za stolom,
    punom mirisnih jela
    ...
    Koji me naveo pomisliti – da to mora doći iznutra, zahvalnost, to mora doći iz čovjeka, jer je samo tada istinska, iskrena i oplemenjujuće osjećanje. A prizivajući mi pogledati i u usporednom zrcalu običajnih i možda i ustaljenih obreda zahvalnosti prije jela (u kulturi religija).
    Prekrasan je ovaj ulomak! Ima divnu, toplu, umirujuću notu. Vizualno: kao ulje na platnu.

    Za zadnji s Voltaireom: prisjetila sam se opet 'kafene' s kojom sam se srela u prvoj pjesmi što sam je pročitala kod tebe, ili među prvima. I njenih riječi koje su odgovarajuće ovom dijelu: 'Opasan si ti, opasan'. :))

    avatar

    24.05.2017. (00:59)    -   -   -   -  

  • Fancy

    Sviđa mi se način razmišljanja...

    avatar

    25.05.2017. (12:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...