Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Potok

    Čudno?

    avatar

    17.03.2017. (16:52)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ne, nije čudno!

    Svatko se iznenadi zbog nečega : osobno, iznenadjuje me potreba za samoćom dok me drugi žele u društvu

    Zašto ?

    avatar

    17.03.2017. (19:01)    -   -   -   -  

  • evezmajevska

    nimalo čudno.

    avatar

    17.03.2017. (19:52)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    i Ti se iznenadiš...to je sasvim obično...takvi smo...ljudi smo:))

    avatar

    17.03.2017. (22:16)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sami sebe iznenađujemo često.
    Češće nego što želimo.

    avatar

    18.03.2017. (07:51)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''...čudim se sebi začuđenom
    nad svojim susretima
    s ljudima koji
    mjehuriće mog straha
    udišu kao pokretnu silu
    za oživljavanje svojih sterilnih srca....''

    i upravo se krije velika istina u tvojim riječima iz ovih izdvojenih stihova, kad ljudi svoje projekcije opet projiciraju dalje

    avatar

    18.03.2017. (09:41)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Netko je primijetio kako sve skriveno želi biti otkriveno. I uopće ono što je tajnovito već pojavom žudi svojoj kakvoći suprotnosti. Nema ravnih i utabanih puteva. Tek Modra rijeka. Iza sedam, iza osam. Pomaže li nam naslijeđe shvaćanja ili svatko svaki puta otpočne iznenada? To je neka čudna sinergija nezadovoljstva i iscrpljivanja. Bez zasićenja. U fragmentima. Ali sustav koji ima svoju istoznačnu ljepljivu traku fragmentiranosti. Poput obima brojčanih vrijednosti zasnovanih na samo jednoj suštini broja.

    avatar

    18.03.2017. (10:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pjesnici su čuđenje u svijetu.
    Čuđenje je početak filozofije.
    Tvoja pjesma je spoj - alkemija - pjesništva i filozofije. U njoj se susreću pjesnik i filozof. Zato se čude. :)

    Biti sam sa sobom, to je uvijek biti Dvoje. Otud i čuditi se, u pjesmi, izgleda kao obostrana začuđenost, obostrano iznenađenje, ili je to Ja - u dva različita trenutka.

    Uvijek mi je bilo intrigantno, otkad sam to čula, Heideggerovo: 'bit istine je istina biti', a to nalazim kod tebe u zadnjoj strofi, i to je pokrenulo moju strast, iznova, i želju doprijeti sa što više jasnoće shvaćanju....
    Zato mi je i najintrigantniji tvoj stih: skrivenost je istina, istina je skrivena.

    ... skrivenost je skrivena? Možda se stoga i začudimo kad nam se raskrije skrivenost....

    krivudave misli vode ravno k njoj.

    Karakteristično je, tvoja, i ovakva struktura stiha - ta igra kontrasta, suprotnosti (poput: hladno-toplina, u prošloj pjesmi) a u tako prirodnoj, lijepoj ravnoteži da se može gotovo i ne primijetiti.... a ipak plijeni pogled.

    avatar

    19.03.2017. (14:01)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    novi svjetovi i novo disanje događa se kada nas uspije začuditi netko drugi. onako kako možemo samo mi... ali zapravo.

    avatar

    22.03.2017. (16:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...