Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Pola

    .....uviđajući, a ne ogledati se."..
    blizak osjećaj koji nadilazi svu formu i prezire formalnosti, ili možda sa
    sjetom prilazi nečem što je odavno zaboravio....".duboka promjena...."
    i nadasve bliskost prirode, onih mirnih prirodnih pojava koje oštre um i ulijevaju
    neki mir, razgovor sa samim sobom, što li svega lijepoga nosi....:)

    avatar

    21.01.2017. (10:38)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Samo diši, draga Viv

    avatar

    21.01.2017. (13:04)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Velika je cijena dovršenosti, samo nepristajanje na nju može biti skuplje (kada se mora). Dotiče me tvoj stil, i podsjeća na disanje, ali ono pitko, mirno, slikovito, bogato. Onakvo s kakvim se moraš usuglasiti da bi se njime kretala. I to je neka visoka cijena... neki od nas ne pristaju na manje.

    avatar

    21.01.2017. (13:13)    -   -   -   -  

  • viviana

    Prekrasna refleksija, Pola.

    Nisa, ... dišem,
    :) i drago mi te vidjeti opet tu.

    Zadihana, vrijedan mi je ovaj tvoj pogled, viđenje, da bih ga i ja mogla pratiti gledajući svojim očima i uviđajući, kroz tvoju optiku.

    hvala vam, djevojke.

    avatar

    21.01.2017. (15:37)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    nekada je odmicanje u stvari primicanje nečemu tajnovitom...

    avatar

    23.01.2017. (10:31)    -   -   -   -  

  • Potok

    A ja volim zimu ovako obučenu. Isto vidimo različito! U tome je magija. U tumačenju

    Ponekad je potreban nekakav šifrarnik za dekodiranje tvoje poezije kao tumačenja svijeta i osjećaja. Ne bi pomoglo ni da te poznajem od djetinjstva. To je obrana.

    avatar

    23.01.2017. (16:55)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    nemoj ti meni odmicati...
    ne odmiči od svog DOMENICA :)))

    avatar

    23.01.2017. (18:24)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Da li su dovršene, možeš znati samo ako prestaneš osjećati
    za njih. Ili kad postane svejedno... onda je stvarno dovršeno.

    avatar

    23.01.2017. (18:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    shadow.... bilo bi lijepo da je tako, da je primicanje tajnovitom....

    avatar

    23.01.2017. (20:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    Potok, da...
    Ti imaš izniman dar ili moć pronicanja.
    Poticajan si mi, .... (razmišljam) za možda više otvorenosti i jasnoće u pisanju kada mu pristupim.

    I da, magija je u tumačenju. Može se čuti katkad gdje se kaže kako je sve već zapravo rečeno, ispisano, i da se nema ništa novo reći - Novo! - a zapravo u tome i jeste stvar da se uvijek i uvijek će imati što reći - o istom - na nove ili drugačije načine. A koliko ih je.... nema kraja, to je uvijek nova avantura, nove neiscrpne mogućnosti.....

    avatar

    23.01.2017. (20:20)    -   -   -   -  

  • viviana

    čuj, čuj Domenica. što sebi tepa. :))

    avatar

    23.01.2017. (20:24)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da, Lastavice...
    taj odnos kao osjećaj dovršenosti (i jednog dugogodišnjeg ciklusa)
    to je baš tako kao udaljavanje od jedne obale
    ne tek spram nekog/ nekih određenih
    već kao nutarnja promjena
    (pokušala eto tako nešto o tome prenijeti kroz ovaj tekst)

    avatar

    23.01.2017. (20:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    odlično opisana dovršenost, postoji li ona uistinu... odmak od obale prošlosti... to su faze nutarnjih promjena... događaju se svakome...
    ali sjene prohujalog ostaju... tvoje štivo je probudilo uspomene...sjetila sam se mog davno napisanog teksta...
    evo djeliča...

    Karađoz me poziva u teatar sjena. Sjene se slijevaju niz zidove hrama i nestaju u jecaju tišine. Zaustavljam se u praznini, oko mene plešu marionete, govore nerazumnim jezikome neke meni nepoznate divljine. Što se to događa na pozornici ovog trenutka buđenja? Što li se krije iza kulisa koje zamagljuju pogled i odvraćaju me od istine. Marionete plešu svoj đavolji ples i pretaču svjetlost u sjene stvarnosti. Dodiruje me kaplja sjete i odnosi u neko drugo vrijeme. Nestajem iz sebe same, nema me u trenutku. Lakrdijaš triumfira osmijehom lažnog naklona. Tišina postaje nesnosna. Nema me, a znam da sam tu...

    avatar

    24.01.2017. (07:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jako lijepi tekst, Dinaja
    Jecaj tisine
    Lakrdijas...
    Hvala na njegovu dopisivanju ovdje.

    avatar

    24.01.2017. (18:57)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Odmicanje od svakodnevne buke vanjskog svijeta je primicanje vlastitoj tišini duše. ;)

    avatar

    25.01.2017. (13:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    A još kad se sve to akumulira...
    :) pozitivka
    hvala za koment.

    avatar

    25.01.2017. (15:12)    -   -   -   -  

  • Živa

    Da je valjalo, ostalo bi u sadašnjosti...

    avatar

    28.01.2017. (06:41)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bilo bi aktualno, da.
    :)

    avatar

    28.01.2017. (10:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...