Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Neverin

    šah je jednostavniji od života...

    avatar

    11.01.2017. (13:17)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Vjerojatno te iznenade neprijatno, ali prijatnih iznenađenja
    nema, predvidljivo je?

    avatar

    11.01.2017. (13:22)    -   -   -   -  

  • .

    Odi odmah lutriju uplati, dok još uvijek tako razmišljaš :D

    avatar

    11.01.2017. (13:32)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    neverneverin: ne znam usuđujem li se nadati da je tako. no voljela bih da je tako. barem jednom, nekada, nekako. da je stvarno.
    Lastavica: a što ako je i prijatno i neprijatno predvidljivo, samo ponekad želiš nešto neprijatno pretvoriti u prijatno? mislim, zato i dopuštaš da se događa, povjeruješ da možda, samo možda nije sve nekakva logična uzročno-posljedična jednadžba... dopustiš si povremeno takvu nekakvu pukotinu u svijesti iako dobro znaš da je to nepotreban Sizifov posao.
    V., zanimljivo razmišljanje, ali ne mogu pobijediti uvjerenje da nemam sreće u tim stvarima pa se uvijek pokaže točno :) morala bih ozbiljno poraditi na promjeni mentalnog obrasca.

    avatar

    11.01.2017. (13:35)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Pitanje je sad da li si u te predvidljive još nepovučene poteze sigurna da će se desiti i prije nego se dese, ili te tek njihovo dešavanje uvjeri da je ono što si očekivala točno.
    Ja ti sa svojim suncem igram jednu igru sa kockicama, i tako već godinama. Dnevno sigurno odigramo desetak partija. I stvari su naravno već predvidljive same po sebe jer dobro poznajemo način igre i dopustivu količinu rizika onog drugog. Ali, tu je uvijek i pitanje sreće, koja okrene da jednom pobijedi jedan, a drugi put drugi.
    A ja, kad mi postane sve tako predvidljivo i razvidno, namjerno potegnem neki nepovoljni korak za sebe, tek toliko da vidim što će se desiti.
    Znaš, u igri je uvijek (barem) dvoje koji vuku poteze. :)))

    A i ta iznenađenja, ponekad je bolje da ih nema.

    avatar

    11.01.2017. (13:37)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Da, iako je šah zanimljiva igra, potezi su postali predvidljivi i dosadnjikavi. ;)

    avatar

    11.01.2017. (14:06)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    jesam ti ja rekao da ćeš doći u fazu, kad ćeš sve moći predvidjeti, sad samo moraš prestat trošit energiju na uzaludne ljude

    avatar

    11.01.2017. (14:18)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    e zaboravio sam reć, i za to treba vježbe, meni se još uvik zalomi ta uzaludnost samo je tolerancija sve kraća, a nekad si čovjek priušti nešto iz čisto sebičnih razloga iako zna da je pogrešno, mislim sve je to za ljude, a šah, to ne igram, nema u tome veselja

    avatar

    11.01.2017. (14:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    životna partija traje a tuđi obrasci se obnavljaju... bez pomaka,
    potezima kopiraju sami sebe... predvivi su... ne iznenađuju... :)

    avatar

    11.01.2017. (14:41)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Mi. Ljudi s rupama: "A ja, kad mi postane sve tako predvidljivo i razvidno, namjerno potegnem neki nepovoljni korak za sebe, tek toliko da vidim što će se desiti. Znaš, u igri je uvijek (barem) dvoje koji vuku poteze." Mislim da je ovdje jako puno rečeno, nekako si (me) baš pogodila u srž.

    pozitivka: Ono što mi je u šahu posebno nezanimljivo (a usporedivo je sa životom) jest razvijanje strategije za pobjedu. Ili pobjeda kao takva uopće, bilo kakvo kalkuliranje za uništavanje protivnika. Zanimljivije mi je promatrati kako to eventualno netko drugi radi, zatim odgovarati na tuđu strategiju kada za to dođe vrijeme.
    I da, ni ja nisam neki ljubitelj šaha. Otac me učio i tjerao na igru kad sam bila klinka, njega je posebno oduševljavalo razvijanje moje logičke, krute, racionalne, matematičke strane uma. Pa sam ga tako znala usrećiti s vremena na vrijeme :)

    FreshCaYg, jesi. I, evo, čuvam energiju, promatram, čekam, shvaćam... Mislim da mi je sve jasnije to o čemu govoriš.

    Dinaja, tako nekako. Meni je postalo pretijesno u takvoj koži... onaj osjećaj kad želiš potrčati i zagrliti život. Disati. Kada ako ne sada?

    avatar

    11.01.2017. (20:24)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Ja bih rekla da si se umorila od te igre....promijeni igrače, pravila i ploču:)
    ma što ja pričam, to i sebi mogu reći:D

    avatar

    12.01.2017. (09:21)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    White Lilith, ako bih trebala izdvojiti jednu istinu o sebi (a svi to ponekad pokušavamo), onda bi to bila ona koja kaže da želim poljuljati ustaljenu ravnotežu i nekako doći do onoga da 2 i 2 zapravo uvijek daju 5. Bit će da je to neki čudan rat sa samim sobom, ali, po mom mišljenju, jedini zbog kojeg vrijedi mijenjati ploče koje su nam u određenom trenutku dostupne. Ono nešto nepromjenjivo unutar nas čemu treba tek osmisliti jezik.
    I slobodno si govori svoju istinu koliko god puta trebala da bi se pomaknula i unutar sebe postigla ono što želiš postići... vjerojatno je ona ionako jedina vrijedna izgovaranja. Onaj ultimativni jezik.
    I da, dok se to ne dogodi, taj pomak unutar sebe kojim ćeš pobijediti vlastite granice, nemoj slušati previše istina koje ti um servira kako bi i dalje egzistirao u svojoj sigurnoj zoni. Kažu da nema goreg suicida od manipulacije usmjerene protiv samoga sebe.

    avatar

    12.01.2017. (11:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...