Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Lastavica

    Nekad nam se sjene učine ljudima, ali ipak, one su samo sjene...
    a stvaran život je nešto drugo.

    avatar

    12.12.2016. (08:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...teatar sjena ponekad fascinira,
    ali ples Tanga me nije oduševio... sjene su ipak
    bez izraza lica... bez osjećaja strasti...
    sjene su ipak samo sjene... :)

    avatar

    12.12.2016. (08:21)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Volim osjetiti život,dušu,emocije.... sjene su samo privid :)

    avatar

    12.12.2016. (08:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka... da, to sam osjetila u teatru sjena...
    nema emocia, nema duše, privid nečega
    što bi htjelo biti, a nije...
    no ipak povijest teatra sjena je interesantna...
    teatar sjena je jedno od najstarijih u ljudskoj povijesti. Već se pračovjek u spilji, kada je palio vatru, igrao sa sjenama koje je njegovo tijelo ostavljalo na zidovima spilje. Istočni narodi se bave kazalištem sjena već tisuću godina. Svaka istočna kultura ima svoju vrstu kazališta sjena: Indija, Indonezija i Malezija, Kina, Tajvan, Tajland i Turska (Karagöz i Hacivat), ali isto tako i europska kultura... :)

    avatar

    12.12.2016. (08:59)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Sjene su izvrsna metafora našeg "vida",
    jer upravo tako mi život i istinu u cjelini vidimo,
    tj. kao projekciju u okviru naših skromnih mogućnosti ;)

    avatar

    12.12.2016. (09:32)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Potpisujem @dražena : u svemu lijepom je i naša projekcija

    avatar

    12.12.2016. (10:01)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    Peter Pann-u je trebao da mu Wendy vrati sjenku i nije bila iluzija. To naše drugo ja odražava jačinu svjetlosti koja nas obasjava.
    i zato

    avatar

    12.12.2016. (10:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...slažem se s tobom... sjene su naša projekcija... kao što sam Matoš napisa...

    Ja volim tužnu sjenu, uspavano svjetlo: svjetlo što sniva Đľ noći. Ja volim sjenu, bliznicu toplog sunca i hladnog mjeseca. Ja volim sjenu, vječnu moju posestrimu i pratilicu, što spava kraj mene i hoda kraj mene, tamna moja slika i karikatura. Da, ja vo­lim sjenu, žutu, sivu, crnu, žalosnu i kao smrt tihu sjenu.

    Sve, sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sunca. I život je sjena tajnovitog života. Sjena je kolijevka. Sje­na je grob. Kad ne bijah, bijah sjena. Kada me ne bude, bit ću sjena. Ja sam sjena, od onoga što bijah, i od onoga što ću biti, sjena između danas i sutra, sjena između dvije sjenaste vječnosti. Misao je sjena. Svijet je sjena. Sve, sve je sjena.

    Sjena je veća od svjetla, kao moja sjena što je uveče veća od oranice mog djeda. Pšenično i zrno čovjekovo klije u sjeni i gine u sjeni. Život se diže iz sjene, luta u sjeni, iščezava u sjeni.

    Mi smo sjene.

    Sjeno, dijete noći i dana! Sjenasto jutro i purpurna večeri! Sjeno, čedo tmine i svjetla, blijeda kćeri zagonetke, otvarajući sjetne, nijeme, snene oči, a kroz njih život začuđeno zuri u zago­netnu smrt! Sinoć si mi drhtala na srcu, očiju vlažnih od milošte i od sreće. Ja sam te zvao srećom, ljepotom i ženom, ali mje­sto meda ostade mi na jeziku pregršt pepela. Ljubavi, i ti si sjena!

    Ja sam sjena i volim sjene tihog čemera što čekaju nove Ti­tane i nova bogomračja.

    Te mi sjenaste, maglovite i sive bajke bajaše sinoć sjena ka­da je rasla i rasla za starim hrastom na dragoj mjesečini, čeka­jući rosu i sjenastu pjesmu slavulja u grmu od gloga i šipka. Sve mi te sutonske tajne šaptaše i jutros sjena, šetajući ispod vunastog oblaka preko strništa, milujući gnijezda ševa i goluždravih prepelica i cjelujući drhtave glavice suhog poljskog cvijeća.
    Sjeno, mekano uzglavlje svjetla! Sjeno, crna posteljo života! I kad ugasnu planeti, ti ćeš biti carica svijeta.
    Ja te volim, Sjeno, čista, tiha boginjo! Digni svoj mekani, ma­gloviti, zlatnim tajnama protkani plašt i pokrij mi umorne oči da ih sklopim i da zagrlim svoju sjenu.

    (Umorne priče, 1909)

    to je uistinu projekcija... tako i ja ponekad doivljavam svijet... ali kod Tanga su mi nedostajala lica plesača... njihov osmijeh, ljutnja, bjes, strast... o tome sam pisala... :)

    avatar

    12.12.2016. (11:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni....odgovorih @... dražeN ;)... :)

    avatar

    12.12.2016. (11:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi...ipak, sjena nas napusti kada se Sunce skrije...
    u noćima bez zvjezda i mjeseca sjena nestaje... ona naša
    vjena pratilja kada koračamo pod kopljima svjetlosti...
    a ples silueta pod reflektorima... to nisu one sjene o kojima je
    pisao Matoš ni ona sjena koju je tražio Petar Pan...
    to su sjene umjetno stvorene... one nemaju dušu... :)

    avatar

    12.12.2016. (11:47)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    bez duše i nema sjene, možda se neki zato i boje svoje sjene jer bismo mogli shvatiti što im je na doši.

    avatar

    12.12.2016. (12:59)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Uz dobre emocije i tango, svaka će sjena proći. ;)

    avatar

    12.12.2016. (15:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi...o sjenama i svjetlosti sam pisala u zbirci priča
    ""Umijeće vremena"... evo jednog djelića...

    Promatram tračak svijetla koji je prošao kroz staklo na mom prozoru i osvjetljava sliku na zidu. Pretpostavljam da je svijetlost do sudaranja sa staklom bila val pun malenih iskrećih čestica, prolazeći kroz pore stakla kao čestica postala ponovo val i udarajući o staklo slike vraća se kao val u moje oči. Tu na ulazu u moju svijest ona se ponovo raščlanjuje i tako dodiruje moje moždane ćelije i zrcali sliku u mojoj svijesti. Slika je lijepa, boginja lova pred svojim hramom blješti obasjana sunčevim svijetlom. Zatvaram oči. Ulazim u vječno svijetlo mog malog univerzuma. Slika je još uvijek tu. Vidim boginju pogleda usmjerenog u daljinu, prepoznajem njen profil, razlikujem boje pejsaža koji je umjetnik gledao svojim nutarnjim okom i osvjetlio svojom unutarnjom svijetlošću. Otvaram oči, sunčani trag još uvijek obasjava sliku, ali sada vidim i svoje lice u slici. Reflektirani zraci sunca su se zaustavili na meni i ja se odjednom nalazim pored boginje pred njenim hramom i u ovom trenutku postajem dio pravremena. Sunce u Efezu sija istom snagom i oživljava prostor ispunjen prošlošću.
    ...Svijetlost koja je putovala svemirom tisućama godina je u ovom trenu dotaknula moje oči, spustila se na moj obraz i zaobilazeći moje tijelo stvorila njegovu sliku kao sjenku na pjesku ispred hrama.
    "Zašto ovaj trag sunca nije prošao kroz mene?" pomislih
    "Zato što svijetlost na svom putu stvara i tamu. Sukobivši se sa tvojim unutarnjim svijetlom ona dokazuje zakrivljenost prostora i potvrđuje dinamički entitet tvog prostor- vremena. Ti se svojim postojanjem suprostavljaš njenom valovitom ustaljenom putu. Stvarajući svoje vrijeme ti produljuješ vrijeme njenog spuštanja na pijesak." odgovara mi Sofija odbljeskom čudesnih boja...

    da tako sjena dobija dušu... prati nas u stopu... ali sjetih se i konja Aleksandra Velikog, Bucefala... on se bojao vlastite sjene... da, imaš pravo, postoje ljudi koji se boje vlastite sjene... oni trebaju u sebi uspavati Bucefala... :)

    avatar

    12.12.2016. (15:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @pozitivka...da, sve ovisi o nama i našem raspoloženju...
    emocije igraju veliku ulogu... ja sam gledajući ples sjena
    oćito očekivala više... tragala sam za govorom srca,
    šapatom očiju, osmijehom lica... sjene to nemaju...
    one su tada za mene bile samo privid marioneta
    koje su se zrcalile na zidu... :)

    avatar

    12.12.2016. (15:24)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Sjene su nestajale. Pod ponoćnim suncem su izranjala tijela....

    I potoci riječi pretočeni u ples ljubavi.

    avatar

    12.12.2016. (19:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Razmišljanja jedne žene... hvala ti draga osjetila si
    srž napisanog... oćutila moj osjećaj koji sam pokušala
    utkati u štivo... vidjela si razliku između plesa sjena
    na zidu Talijing hrama i Tanga dvaju živih tijela
    pod ponoćnim suncem... :)

    avatar

    12.12.2016. (19:43)    -   -   -   -  

  • crna svjetlost

    Čitam ovaj tvoj predivni post, i u njemu predivne riječi ljubavi koja isijava iz tih predivnih riječi...

    avatar

    12.12.2016. (20:44)    -   -   -   -  

  • Euro

    Sjenke svuda oko nas

    avatar

    12.12.2016. (21:41)    -   -   -   -  

  • Anea

    Uh, kakav ples i priča sastavljena od sjena. :-)
    Prava atrakcija.

    avatar

    12.12.2016. (23:29)    -   -   -   -  

  • Petra

    Vjerna i nestvarna pa ipak se mijenja i to sama od sebe u neuhvatljivom trenutku, ostajući dosljedna sebi...i dok nebo blijedi a dan rudi u smjeni sunca i tame ona raste, raste hladna i čista, kao brušena i glačana.
    Sjena. :)

    avatar

    13.12.2016. (00:16)    -   -   -   -  

  • gali

    Predraga moja Di, nekoliko puta, kao i uvijek kod tebe, ispročitam i kao po pravilu me netko preduhitri pa često ostanem šutke ,ovaj put to je učinila Razmišljenko pa da se ne ponavljamo opet, milena Juniko Heroiko , hvala ti što si tu, hvala ti što me bodriš i hvala ti što postojiš,eto,jednostavno tako.
    volim te

    avatar

    13.12.2016. (01:16)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Crna svjetlost... hvala, jednostavno ljubav... :)

    avatar

    13.12.2016. (06:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...da... :)

    avatar

    13.12.2016. (06:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Anea...hvala ti... :)

    avatar

    13.12.2016. (06:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Petra...hvala ti na divnom, poetskom tragu... :)

    avatar

    13.12.2016. (06:42)    -   -   -   -  

učitavam...