Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • .

    Test... test... da vidim da li će ovaj komentar ostati, jedan sam već bila napisala :)

    avatar

    24.10.2016. (17:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    samo kratak pozdrav u letu :)

    avatar

    24.10.2016. (19:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    ostao, V.
    odzdrav, shadow...
    :)

    avatar

    24.10.2016. (19:43)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Eva nije imala tu sreću da njen unutrašnji svijet zrcali sliku u kojoj bi živjele jednim istim dahom, njena slika i ona. Njena dimenzija sklada – unutrašnjeg s vanjskim.

    Tvoje priče su životne istine i jednostavne ljudske dileme. Onako u sebi, tvoju priču sam nazvala- u raskoraku- ....izdvojeni tekst je priča u priči.

    avatar

    24.10.2016. (21:49)    -   -   -   -  

  • viviana

    ;) hvala. Priče su spoj stvarnosti i mašte. U ovoj konstrukciju drže elementi stvarnosti uključujući i frizuru. :)

    avatar

    25.10.2016. (00:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    nastavak priče o tananoj niti među svjetovima... Eva i njena duša...
    odvajanje na mostu između ovostranog i onostranost... trenutak
    izjednačenja nutarnje i vanjske ravnoteže...
    čudesna je ta nedohvatna istina utkana u tvoju maštovitu priču...
    i pjesma taxi vozača... da trebamo je... trebala ju je i ona Eva
    prije nego je krenula kući sa vrećicama punim nečega...

    P.S. hvala ti na tragu kod mene... da to je slika Odiseja i Penelope...
    pisala sam mnogo o tajni njihove bračne postelje... :)

    avatar

    25.10.2016. (06:38)    -   -   -   -  

  • easy

    lagani sf :), volim ovakve priče, kao kad film počinje raspletom,
    radnja je lagana , svojstvena dobroj dramatici..mora se čitati više puta da bi se dobio potpuni doživljaj..
    frizura mi ima tenziju prema "vanjskoj politici", jedna od tipičnih ženskih
    spojnica.:)
    mogu ti reći da bi ovo bila dobra okosnica za roman, roman o ženi..:)

    avatar

    25.10.2016. (09:10)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Jedan od naslova opusa E.Fromma je imperativno pitanje: Imati ili biti? Razdioba značenja tih dvaju pojmova, usko povezana s htijenjem k smislu, apostrofira biti i manje vrijednim, mada preovladavajućim, predstavlja imati.
    Čini mi se kako konac jedne inačice priče, onaj povezan s frizurom, daje determinantu sebične i subjektivne održivosti. Društvene mreže i populizam medijske vršnosti vrište selfiejima, indikativno kod nas prevedenih sebićima. Netko je primijetio kako smo prisiljeni pokazivati se sretnima, jer je to preduvjet uspješnosti u misiji koja se zove život. U toj virtualnoj sferi trajanja osmjesi su oruđe koji prikazuju jednu i samo jednu stranu osobnosti, kao da će svojom učestalošću anulirati sve druge strane s nepoželjnim previranjima.
    No, možemo li se istrgnuti iz pripadanja jednom društveno-sociološkom kontekstu i vidjeti se s kakvoćom koju posjedujemo po sebi, ili ćemo se promatrati prema normama kako smo odgajani i učeni?

    avatar

    25.10.2016. (10:07)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, eto... pričica. Začne se putem... potom te skole misli, potom.... ne sjećam se više. :)
    Na razdijelu, da, dovoljnom da se unutra smjesti sadržajnost u tim trenucima pridolazećim.

    avatar

    25.10.2016. (16:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    @između, ma frizura je ovdje više kao neki duhoviti detalj, ali inače, kosa kao metafora, jeste kako ti kažeš 'jedna od tipičnih ženskih spojnica'. A ima i nešto tipično u tome da kad žena hoće promijeniti nešto ili je do neke promjene došlo - onda se između ostalog, zna latiti i škara i promjene frizure - odrezati kosu ako je do tad bila duga; ima u tome simbolike, pa i kad nešto mijenjamo u svom životu, odlučujemo promijeniti - tada to zna biti i psihološki podržan 'simboličan čin'; čin kojim nešto prestaje da bi počelo nešto drugo. Ako si gledala film o engleskoj kraljici Elizabeti sa Cate Blanchett, ima jedna scena gdje ona reže do tad svoju dugu kosu...
    Istodobno si me sjetila i jedne druge moje pričice Pletenica, koju možda stavim uz ovu, kao srodnu joj...

    avatar

    25.10.2016. (16:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    @johannes, mislim da bi se trebali moći istrgnuti iz takvog pripadanja i vidjeti se s kakvoćom koju posjedujemo po sebi - u njenoj mnogovrsnosti, ne štedeći se pri tom, dok promatrajući se prema normama gledamo se u odnosu ili kroz usporedbe.
    Netko je primijetio kako smo prisiljeni pokazivati se sretnima, jer je to preduvjet uspješnosti u misiji koja se zove život.
    Netko je to dobro primijetio (možda si čitao i Brucknerovu 'Neprestanu ushićenost') pa samo mi sami možemo ne htjeti odgovarati takvoj prisili ili nalogu, očekivanju, što može voditi i u utoliko željenu izolaciju, ako 's našim licem' baš i ne pristajemo uz okruženje i njegovo raspoloženje. Ili ono ne pristaje, ne odgovara nama.
    Kaže Wislawa, citirat ću je za ovu priliku: Ljudsko je lice tužno po naravi. Na takvo čekam i unaprijed mu se radujem.
    Čini mi se kako konac jedne inačice priče, onaj povezan s frizurom, daje determinantu sebične i subjektivne održivosti
    Pogledala sam i iz te perspektive, zamislila se....
    Imati ili biti?
    Da, radi se o poimanju vrste kakvo bi bitno trebalo utjecati na naš pristup životu i odnosima, stvarnosti kakvu živimo i kakvu želimo unapređivati ovisno o tom pristupu koji jedan ili drugi i drugačije tka našu stvarnost...
    Usput samo, jer me asociralo pa da dometnem (po običaju :)), a ti vjerojatno znaš - da u hebrejskom jeziku nema glagola za imati pa ako se želi reći 'ja imam' kažu se dva sloga čije je značenje 'sa mnom je' što je potpuno različito od 'ja imam'. I vezano uz ovo, govori izraelski pisac Amos Oz: "Kada razmišljam o konotacijama engleskog 'imam ženu' ili 'imam dijete' ili 'imam prijatelja', to meni kao nekome tko razmišlja na izvornom hebrejskom zvuči iznimno uvredljivo i posesivno. Kako to misliš 'ti imaš'? Ne možeš imati neku osobu." ...

    avatar

    25.10.2016. (16:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...