Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • viviana

    Ne teži, Lidija, gradit u prostoru koji držiš budućim, nit se obećavaj sutra. Ispuni danas bez čekanja.
    Sama si svoje žiće.
    Jer nisi buduća, ne namjenjuj se. Tko zna, možda, između vrča što ga piješ i vrča opet napunjena, tebi sudba umeće provaliju? - F. Pessoa

    avatar

    18.09.2016. (01:28)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Te riječi carice Orhideje i bezbrižćnost koju nose note...
    koju nosi mladost....
    Stavila si lijep okvir na priču o Noli.

    avatar

    18.09.2016. (07:52)    -   -   -   -  

  • stara teta

    sjećam se nole. virtualne žene koja je, baš onda kad to paše, sjedila uz nas, sve nas, baš onda kad takva prisutnost treba, sjela bi se na neku hoklicu i razgovarala. ili bi nas naprosto dočekala sa šalicom nekog mirisnog ljekovitog napitka. onako, kao usput. na duhovnosti. ili glazbi. ili na nekoj čavrljaonici. pa bi se skupile, soulsister, arna, lilaamrith, cherie...ne sjećam se tko nas je obavijestio da je više nema. osvrćeš se, tražiš, netko nedostaje. a onda ostane prazno mjesto. rupa, tamni prostor kojeg povremeno samo osvijetli filmska vrpca. onako, pomalo iskrzana, pucketa, nemirna, s točkicama koje iskaču s ekrana... eh, onda staneš. staneš na toj slici, upravo na tom kadru, i onda ponovno vidiš potpuno jasno. kako sjedi na svojoj hoklici, drži šalicu čaja u rukama, smije se tako pouzdano i kaže: samo da ti pustim ovu pjesmu...

    avatar

    18.09.2016. (09:42)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Osjeti se nijansa nadolazeće sumornosti jeseni. Kad je potrebno prizvati kosce kao metaforu budućeg ciklusa vremena u kojem žeti znači živjeti. Van Goghovi radovi žetelaca s vrištećom žutom bojom životnog sunca uvijek su uznemirujući. I često naglašeni s gavranom.
    Sve se dogodi iznenada. Zatečeni smo. Uvijek u kašnjenju. Nespremni prepoznati znakove uz put kojim se hoda. Ostajemo rezignirani nepronalaskom poante, uvjerljivog objašnjenja. Kob. S tim zaokruženim o i bilabijalnim b, koji je zvučan poput cjelova, a stvara mu suprotnost zatvorenim zaokruženjem.

    avatar

    18.09.2016. (10:29)    -   -   -   -  

  • viviana

    Osjeti se...

    Kob. Izgovaram riječ... prateći što si napisao, johannes. meni je divno kakav ti svaki put daš svoj udio nečemu napisanom (i) ovdje jer su ti udijeli uvijek mala umjetnička djela uz koja se i pred kojim se ostaje dugo, zadržava se, čitajući i gledajući... hvala ti na tom što od sebe daruješ svojim riječima...

    avatar

    18.09.2016. (16:55)    -   -   -   -  

  • viviana

    stara teta, ja sam nekom slutnjom, čitajući tvoj blog, prepoznavala da sam negdje i na forumu čitala te... poznajem arnu i soul s filozofije, kao i nolu, otud, a onda se ona bila pridružila i tom topicu na mlk gdje sam upisivala neke svoje tekstove, pa smo pričale, ona je 'puštala neke pjesme' ... i onda najednom, oglasila se jedna njena prijateljica, na toj temi gdje smo pisale, i rekla da nje više nema, što je doznala u kontaktu s njenim roditeljima, tražeći je. Sjetim je se za ovo vremena, puno puta....

    avatar

    18.09.2016. (16:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Lastavice, i ti si podvukla te neke lijepe dijelove...

    avatar

    18.09.2016. (16:58)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "We are all broken, that's how the light gets in." ~Ernest Hemingway

    avatar

    18.09.2016. (19:38)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... i onda gledati odsjaje svjetla kao na polomljenom staklu...

    Don’t tell me the moon is shining; show me the glint of light on broken glass. - Anton Chekhov

    avatar

    18.09.2016. (20:00)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ponekad nas nešto navede da se tamo vratimo... i onda kažemo: bila su to dobra vremena. vremena kad smo učili, učili, a mislili da znamo. mali literarni kutić je bio pravo carstvo ljudi koji su osjećali, mislili i voljeli živjeti. da, volim tamo doći, sjesti na klupu i gledati kako se tamo igraju i poznati, stari i nepoznati.

    avatar

    18.09.2016. (20:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    ... pridružujem ti se na klupici....

    avatar

    18.09.2016. (21:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro jutro... sjećam se, nisam sudjelovala, ali sam čitala... vivianin oproštaj sa sinom...
    A eto, da citiram Baudelairea: ti osmjesi, ta obećanja, ti poljupci bez kraja... sve će se to opet jednom roditi.
    možda... :)

    avatar

    19.09.2016. (04:55)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) .. dobro jutro (minut je do podne, pa može još uvijek) i dobar dan, Dinaja.
    To mi je jedan i od najdražih, najljepših citata... :)
    (točno podne) :)

    avatar

    19.09.2016. (12:00)    -   -   -   -  

  • .

    Vjerujem da bi se smijala...kao i neke druge 'Nole' koje sam ja poznavala.

    avatar

    19.09.2016. (13:56)    -   -   -   -  

  • viviana

    Bi. Janis s ove gornje slike bio joj je avatar.

    avatar

    19.09.2016. (17:51)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Onda mi je pao na pamet nedavni odlazak na obalu rijeke mog djetinjstva. Sjedila sam tamo dugo, sama, mislima vraćena u bezbrižna vremena u kojima sam na njoj provela predivno djetinjstvo.
    Shvatih u taj tren da trebam taj koncert ne samo da se napijem glazbe nego i da me preplavi radost sjećanja na jednu mladost u kojoj je rođena ljubav prema glazbi. Trebam takve blažene trenutke .
    Tamo je tako lako biti opušten i slijep za sve unutar sebe i oko sebe.
    Samo slatka bezbrižnost koju nose note......

    Samo ću izdvojiti ...njezin odlazak na obalu rijeke njezina djetinjstva

    avatar

    20.09.2016. (21:23)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Razmišljanja.... hvala na čitanju i izdvajanju.

    avatar

    21.09.2016. (08:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...