tužna sam.. sjetila si me moje seke, nažalost pokojne... dok sam ja dolazila u zagreb na magisterij i brojala svoje najljepše dane, ona je u zagrebu bila na neizlječenju i brojala svoje zadnje dane.. u vrijeme dok sam silno voljela (i danas volim) zagreb, ona je izrekla rečenicu da silno mrzi zagreb. taj njen mrski zagreb meni je i dalje lijep upravo iz onog pretužnog razloga, jer sam ipak imala sreće provesti posljednje dane njena života s njom, ja s jednog kraja hrvatske u zagrebu, a ona s drugog. inače ne bih imala priliku podijeliti s njom to njeno zadnje...i to bi bilo još i gore...ovako nas je taj zagreb spojio prije nego što je otišla zauvijek... zato, zgrade nisu važne, važno je ono što je u zgradama.. sreće i tuge.. veselja i suze...počeci i krajevi...
02.09.2016. (18:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto i mene, pozvanog :) Sjajan upis, emotivan, dojmljiv, obrazložen. E da. U Zaprešiću, koji stvarno nije ni grad, ni selo, a u koji sam iz one džungle malo istočnije doselio prije dvadeset godina, nije lako tražiti smisao. Moraš ga prvo imati, onda možeš uživati. Nije ovo mjesto za ljude koji žude za društvenim sadržajima, iako - kad ih ima, dobri su. Bijeg u prirodu, blizina rijeke, duge šetnje rubom civilizacije ili iza njega, mir, spokoj šume, knjiga na kakvoj klupi u parku, to već da. Ili kave s prijateljima u ambijentu prirode a ne asfalta. Pa ni mene taj čudni centar ne vidi tjednima, kad sam toliko nemaran da me ne zanima tko kakav auto vozi i što nosi i s kime. :)
I još hvala Lastavici na komplimentima :) ako navrati tko na kavu u Nove Dvore, tu sam :))) pozdrav!
05.09.2016. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
World by L - nisam bila na jezeru a u Novim dvorima bila nekoliko puta...
Zvonka - pozdrav ...:))
j. - hvala na komentaru, dojmovi su dojmovi, ne možemo ih mijenjati, a istina je, kako je netko ovdje rekao, dom čine osjećaji, ne zgrade, kuće.....ali ako si u prolazu kroz grad za kojeg te vežu i tužne uspomene sestre, sve dobiva tu patinu i kroz melanholičnu prizmu gledaš stvarnost, bar taj prvi dolazak....
06.09.2016. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekome paše jedno mjesto, nekome drugo. Netko više voli zgrade, netko obiteljske kuće. Svakoga privlači nešto drugo. A s vremenom često i zavolimo neka mjesta.
07.09.2016. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u pravu si, neka nas mjesta podsjećaju na nevolje i toga se teško osloboditi, previše smo vezani za prošlost da bi se od toga lako otrgli... ali, otuda i ovaj post, ova lijepa crtica! pada mi na pamet Whitmanov stih o tome da iz neuzvraćenog i nesretnog nastadoše njegovi stihovi :)
07.09.2016. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slike su, kao i pjesme "vremenske mašine" teleportuju nas u tačno određeni proživljeni ambijent, vrijeme/prostor i pobude isti onaj osjećaj koji smo imali dok smo to proživljavali, prijatan ili neprijatan ... I sve drugo se vremenom zaboravi, ali taj osjećaj, njega svijest ne može izbrisati, ali ni promijeniti.
10.09.2016. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Jesi li vidjela našeg j i popila kavu s njim?
On na ovo mjesto ima ljepše poglede.
02.09.2016. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zena gaza
Ne znam tko je J... možda je baš ta kava falila, za bolji pogled..
02.09.2016. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Sigurno će vidjeti ovo i oglasiti se. Pozitivac.
A ti mu se javi na blogu, penetenziagite.blog.hr
02.09.2016. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
upravo smo u potrazi za novim stanom, gledamo kvartove, zgrade, sve se zavrtjelo, očekujemo uskoro selidbu ...
ne bih nikad otišla u Zaprešić, radije onda u Samobor
02.09.2016. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zena gaza
shadow-of-soul - i ja bih prije u Samobor...
02.09.2016. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
tužna sam.. sjetila si me moje seke, nažalost pokojne... dok sam ja dolazila u zagreb na magisterij i brojala svoje najljepše dane, ona je u zagrebu bila na neizlječenju i brojala svoje zadnje dane.. u vrijeme dok sam silno voljela (i danas volim) zagreb, ona je izrekla rečenicu da silno mrzi zagreb. taj njen mrski zagreb meni je i dalje lijep upravo iz onog pretužnog razloga, jer sam ipak imala sreće provesti posljednje dane njena života s njom, ja s jednog kraja hrvatske u zagrebu, a ona s drugog. inače ne bih imala priliku podijeliti s njom to njeno zadnje...i to bi bilo još i gore...ovako nas je taj zagreb spojio prije nego što je otišla zauvijek... zato, zgrade nisu važne, važno je ono što je u zgradama.. sreće i tuge.. veselja i suze...počeci i krajevi...
02.09.2016. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Prepuno tvog smislenog besmisla : biti tu, kao biti bez duše.......a ipak vidiš, živi se
02.09.2016. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zena gaza
lion queen - zapravo, imala si srece sto si imala sestru, i ona tebe, nemjerljive su to relacije suosjecanja
Annabony - kratko, jezgrovito.....hvala :)))
03.09.2016. (07:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
World by L
Meni je Zaprešić toliko topli gradić :) Jesi vidjela jezero i Nove dvore?
04.09.2016. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvonka
u Zaprešiću sam bila samo jednom davno.
onda me se nije dojmio.
drago mi je da si tu :-)
04.09.2016. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Eto i mene, pozvanog :)
Sjajan upis, emotivan, dojmljiv, obrazložen.
E da. U Zaprešiću, koji stvarno nije ni grad, ni selo, a u koji sam iz one džungle malo istočnije doselio prije dvadeset godina, nije lako tražiti smisao. Moraš ga prvo imati, onda možeš uživati. Nije ovo mjesto za ljude koji žude za društvenim sadržajima, iako - kad ih ima, dobri su. Bijeg u prirodu, blizina rijeke, duge šetnje rubom civilizacije ili iza njega, mir, spokoj šume, knjiga na kakvoj klupi u parku, to već da. Ili kave s prijateljima u ambijentu prirode a ne asfalta.
Pa ni mene taj čudni centar ne vidi tjednima, kad sam toliko nemaran da me ne zanima tko kakav auto vozi i što nosi i s kime. :)
I još hvala Lastavici na komplimentima :) ako navrati tko na kavu u Nove Dvore, tu sam :))) pozdrav!
05.09.2016. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zena gaza
World by L - nisam bila na jezeru a u Novim dvorima bila nekoliko puta...
Zvonka - pozdrav ...:))
j. - hvala na komentaru, dojmovi su dojmovi, ne možemo ih mijenjati, a istina je, kako je netko ovdje rekao, dom čine osjećaji, ne zgrade, kuće.....ali ako si u prolazu kroz grad za kojeg te vežu i tužne uspomene sestre, sve dobiva tu patinu i kroz melanholičnu prizmu gledaš stvarnost, bar taj prvi dolazak....
06.09.2016. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chablis
Nekome paše jedno mjesto, nekome drugo. Netko više voli zgrade, netko obiteljske kuće. Svakoga privlači nešto drugo. A s vremenom često i zavolimo neka mjesta.
07.09.2016. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
u pravu si, neka nas mjesta podsjećaju na nevolje i toga se teško osloboditi, previše smo vezani za prošlost da bi se od toga lako otrgli... ali, otuda i ovaj post, ova lijepa crtica!
pada mi na pamet Whitmanov stih o tome da iz neuzvraćenog i nesretnog nastadoše njegovi stihovi :)
07.09.2016. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Takvog iskustva nemam pa i suvisli komentar ne mogu ostaviti o toj temi. I zato šaljem jedan, ispod sivog irskog neba, pozdrav.
08.09.2016. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Regina
Žao mi mjesta, a možda se nije imalo šansu zavoljeti ga.
09.09.2016. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Slike su, kao i pjesme "vremenske mašine" teleportuju nas u tačno određeni proživljeni ambijent, vrijeme/prostor i pobude isti onaj osjećaj koji smo imali dok smo to proživljavali, prijatan ili neprijatan ...
I sve drugo se vremenom zaboravi, ali taj osjećaj, njega svijest ne može izbrisati, ali ni promijeniti.
10.09.2016. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...