Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (49)

Marketing

  • Lastavica

    Od cijelog teksta izdvojit ću zaključak, koji bi mogao biti komentar
    dana:
    "U pristupu životu stvari se mogu svesti na vrlo jednostavne
    suprotnosti. Živjeti tupo, blago, mehanički, programirano,
    rutinski. Ili živjeti, svaki dan, što potpunije, smislenije, otvorenije, preuzimati umjerene, kontrolirane rizike, pokušavati, griješiti,
    pokušavati ponovo, biti svjestan, biti svoj, pouzdati se u mudrost neodređenosti, biti prisutan, prepoznati prilike (svake vrste) kada
    se pojave i iskoristiti ih."

    avatar

    18.07.2016. (08:47)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Proletjela sam kroz ovaj tekst i, u načelu, slažem se s tobom. Elaborirati ću kasnije, ali, jako je dobar post i ta tema mi je često na pameti .

    A ovo s majmunima sam, nevjerojatno, jučer u nekom videu gledala na faceu!! Ja, pa ja i kćer. !!

    avatar

    18.07.2016. (10:04)    -   -   -   -  

  • stara teta

    glej, ima puno dobrih stvari tu, onaj primjer je klasični primjer evolucijske psihologije, star već desetljećima. no ona osnovna premisa koju si naveo kao tvrdnju koju tokom cijelog teksta opovrgavaš , je zapravo netočna i ni jedan znanstvenik koji se ozbiljno bavi tim područjem neće tvrditi da je "...Od Darwinova vremena govori nam se kako je našoj vrsti monogamija urođena..." to ne govori ni darwin, niti njegovi pobornici, niti suvremena znanost. to su od davnih vremena tvrdili oni koji su nastojali na neki način upravljati i vladati drugim ljudima, kroz formiranje oficijelnih običaja, pravila, zakona, običajnog prava etc. nisu to, doduše, izgovarali tim riječima, nego kamuflirali vjerskim zasadama, pozivanjem na moral, obitelj, bla, bla. s druge strane, u mnogim se kulturama se poligamija ili poliandrija (daleko rjeđe) uzimala kao najnormalniji oblik obiteljskog ponašanja. dakle, tvoja tvrdnja postoji u kulturama tzv. zapadnjačkog tipa, debelo potpomognuta mediokritetstvom, stereotipijama, konzervativizmom i - neznanjem. postoje neke uglavnom monogamne vrste (vukovi, neke ptice, hijene, slonovi), no primati, hominidi, ni slučajno nisu u toj skupini. o tomu svemu ima dosta literature, a ima i ljudi s kojima se lijepo o tim temama razgovara. na žalsot, ne voliš čitati pa ne raspolažeš tim podacima, a i ne možeš naći imena onih koji se kod nas ili u svijetu bave tim temama. baš šteta.

    avatar

    18.07.2016. (14:19)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ne mogu niti povijesno niti naučno o toj temi išta govoriti, ali ne spadam u kategoriju onih koji imaju potrebu mijenjati partnere, tražiti bilo kakav rast izvan stabilne veze. Jer rasti se može na razne načine, a ne isključivo poligamijom. Moj stav je da tek kada se poremete odnosi između dva partnera treba se maknuti. Hoće li se dogoditi nova veza nije bitno jer za rast i razvijanje emotivno ili koje drugo nije neophodna druga osoba.

    avatar

    18.07.2016. (15:15)    -   -   -   -  

  • stara teta

    što se tiče osobnog razvoja, potpuno se slažem s tobom, demi. a stavljati monogamiju kvazimoralistički u kontekst osobne slobode "ispravnog " postupanja je u današnje doba deplasirano, mnogi su iskusili situaciju da su naprosto prestali nekog voljeti (razlozi se mogu nabrajati unedogled) i na pamet im ne pada da se zbog neke predrasude koje autor ovog posta želi predočiti kao serviranje iz doba darvinizma (lukavo izbjegnuvši izričitu tvrdnju da su je baš darvinisti proklamirali, he, he) uporno nastoji sačuvati nevaljala veza/brak. u današnje doba, na sreću, većina ipak nije prisiljena ostati u lošem braku zbog neimaštine, nedostatka osobnog održavanja egzistencije, ili utjecaja malograđanštine.
    ma, u zadnje su se vrijeme ovdje pojavili kojekkavi trolovi s temama iz svakodnevnog života. očito im je dosadno po ovoj sparini, ha, ha.

    avatar

    18.07.2016. (15:23)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Lastavica, drago mi je što si primijetila poantu. Usput, mislim da takve neke ideje nadilaze komentare dana i da ljudima mogu biti svakodnevna misao vodilja. Hoću reći, meni jesu.

    @Coprnjica, zanimljiva koincidencija s majmunima. Ja sam to pročitao davno, ni ne znam gdje, ali priča mi se urezala, toliko je bolno istinita.

    @stara teta, uopće me ne zanima Darwin, ni tko je od znanstvenika ili ne znam koga što rekao, kada je rekao, tko je i zašto proklamirao i proklamira ideju "dvoje ljudi za cijeli život". Sve je to u ovoj temi za mene sporedno. Bitna mi je jedino poanta, koja glasi: ljudi ne lažite sebi i drugima, dosta je licemjerja, svadbenih parada i seljačluka, iza kojih ne stoji ništa osim tog seljačluka i svih mogućih primitivizama, na svim mogućim razinama života. Ovdje je čak monogamija kao tema možda i najmanje bitna. Tema je šira, ali ne zamaraj glavicu.

    @Demetra, ovdje se jednostavno ne radi o ideji puke promjene partnera. I zapravo, iako se čini da je za rast i razvoj dovoljan čovjek sam za sebe, odnosi su neprikosnoveni za rast. Živimo s ljudima, među ljudima. Da, treba nam naša samoća i to kao nasušna potreba i u toj samoći se itekako razvijamo, ali ono što spoznajemo i otkrivamo u samoći, to dalje nadograđujemo, brusimo i usavršavamo kroz odnose. Probaj doseći svoj puni emocionalni, psihološki, duhovni potencijal sama u pećini na planini ili u kolibi usred šume. Neće ići. Razumijem što želiš reći, ali ovdje se radi o nečem drugom.

    avatar

    18.07.2016. (20:55)    -   -   -   -  

  • stara teta

    onda si debelo promašio naslov, razradu teme, motive i još par stvari. ne misliš li da smo svi skupa dovoljno prošli u životu da bismo čitali savjete tog tipa? ne, samo sam komentirala da si postavio temu na krivim premisama. jer obrazlažeš nešto što 1. nije istinito, 2. navodiš ono što nema očito veze s temom. 3. i to tek kad netko vidi da si pogriješio u postavci. 4. krivo si shvatio demetrinu tezu. ona je pošla od drugih osnove, a ne onih koje joj imputiraš. nitko ne osporava interakciju nature&nurture, no ovdje s govori da nakon nekog vremena ne trebaš nikakvu svoju drugu polovicu ili sugestiju sa strane da bi stvorio svoj stav, argumentiran, empirijski. no, za to treba znanje, iskustvo, zapažanje, emocionalna i duševna zrelost. onda se možeš mirno povući u špilju. ili živjeti među ljudima dobro. o tomu je demi govorila. a dok si mlad ili se preispituješ, ili u neznanju zaključuješ da te ne zanima ovo, ono, niti čitanje.
    jesi li sve ovo napisao da bi shvatio sebe samoga, da bi svima pokazao koliko znaš, ili da si malo ubiješ vrijeme? ili nalaziš za shodno da drugi nauče ono što ti misliš da je ispravno? no, no, ne brzaj s odgovorima. uostalom, možda ih neću imati vremena pročitati.

    avatar

    18.07.2016. (21:25)    -   -   -   -  

  • hiperaktivna_vjeverica

    Uuuuu, zanimljiva tema! Već me dugo intrigrira pitanje zašto je društveno prihvaćeno i "normalno" očekivati od isključivo jedne osobe da emocionalno, duhovno i seksualno nadopunjava drugu? Sorry, ali ja to shvaćam kao pritisak par excellance i nije ni čudo na kakve sve kompromise ljudi pristaju, koliko guše dijelove sebe samo da ne bi bilo sami (jer ni to očito nije društveno prihvaćeno, ali ovisi na koga se odnosi: ako se radi o muškarcu, onda je on playboy, a za ženu se pretpostavlja da je usidjelica s dvadeset mačaka. No, to je druga tema.) ???

    Prije cca 2 godine mi je dopala u ruke jedna knjiga po kojoj svaka žena, da bi bila sretna treba 4 muškarca i to ovim redosljedom.
    "- Starac: po mogućnosti pun love, koji će ju financirati i neće očekivati seks jer mu se ionako ne može dići;
    - Gay: S kojim će ići u shopping, ispijati koktele i komentirati što joj je starac kupio;
    - Sirovina: dakle 1% mozga i 99% mišići, koji služi se ispunjenje seksualnih želja
    - Ružni tip: čuvat će je kao kap vode na dlanu jer neće moći vjerovati da ga takva ljepotica voli, čuvat će djecu, voditi ih na nogomet itd"

    Tekst je dakle citiran iz knjige, ne predstavlja moje mišljenje i stav jer je, iako satiričan, prilično uvredljiv kako za žene tako i za muškarce (a nije mi namjera nikoga vrijeđati ;) ) samo služio kao ilustracija teme .

    avatar

    18.07.2016. (23:32)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ideja monogamije jest nametnuta, upravo kao i raznorazni drugi pogledi na svijet koje zdušno živimo bez pardona (razmišljanja). Ona je možda praktična iz raznih aspekata. Osim toga na nju je nakeljen i moralni predznak. Sve je okej ukoliko ona iskreno odgovara pojedincu.
    No, s obzirom da vidimo ekstreman broj prevara, razvoda i raznih varijanti skrivenih i sličnih veza, za zaključiti je da solidnom dijelu populacije uistinu ne može jedan partner pružiti sve ono što mu od odnosa treba kroz život (ne mislim gotovo uopće na seks, nego na činjenicu da se svi stalno kroz život mijenjamo i interesi nam se mijenjaju, potrebni su nam novi ljudi, novi obzori,oni koji odgovaraju trenutnim potrebama naše osobe). Vidimo da monogamija ne funkcionira uistinu.Vidimo svijet prepun laži koje lažemo zbog raznoraznih interesa.
    Monogamija jednostavno nije dovoljna nekim pojedincima. Ali, što im je činiti, ako žive u društvu koje ih proglašava amoralnima , čak i ako samo priznaju javno da uviđaju da im jedna osoba nije dosta? Zašto je tako nezamislivo da možeš zavoljeti nekoga dok u isto vrijeme već voliš nekog drugog?

    Kako bi bilo da živimo u svijetu u kojem se može slobodno voljeti, bez da je unaprijed određeno koga smiješ a koga ne, kako se to točno radi, kada, u koje životno doba, koliko ljudi, koliko jako, koliko dugo?

    avatar

    18.07.2016. (23:54)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @stara teta, ma imat ćeš ih vremena pročitati, jer stanu u pola retka: rekla si što si imala, dosadna si mi.

    @vjeverica, pa čekaj, ne fali li tu barem još jedan (peti), lijep i pametan, s kojim bi mogla ono što možda ne može s prethodnom četvorkom? :)

    @Coprnjica, točno na to sam mislio u ovoj temi. Kad se ljudima spomene da je monogamija nebuloza, valjda im prvo im padne na pamet
    sexualna komponenta, pa onda krenu moraliziranja ili liberaliziranja u tom smislu. Ni tu stavku ne bih zanemario, ali ona je samo jedna od mnogih. Dakle, stvar je u ovome što si napisala: ...da se svi stalno kroz život mijenjamo i interesi nam se mijenjaju, potrebni su nam novi ljudi, novi obzori,oni koji odgovaraju trenutnim potrebama naše osobe. Za mene je u tome poanta. A ta bizarna fantazija i društvena prisila o dvoje ljudi na ljuljački, zajedno, cijeli život, sa što manje ozbiljnog upletanja drugih, to je naprosto debilizam. A vidimo i što se sve događa zbog boleščuge društva. Mislim da čovjek kada shvati u kakvom društvu živi, ako ima dovoljnu centriranost u sebi, ostaje mu da to društvo i njegova pravila i norme i budalasanja i bolesti, neuroze, psihoze, licemjera, neautentičnost, bolnu uniformiranost, sterilnost, besmislenost... jednostavno odbaci i krene svojim putem, pa onda možda sretne i one koji su to već napravili ili će tek napraviti. Pa da vidimo onda kako stvari stoje kad ih se gleda iz novog kuta, kad više nema potrebe za glumom, za podilaženjem, za igranjem igrokaza, za društvenim "normama", za "dobar dan, how do you do". Da vidimo malo kako izgledaju stvari i što ostaje kada se skinu maske, kada više nema skrivanja, kada nestanu umjetne uloge. Baš me zanima tko će tada u sramu pokriti golotinju, a tko će se osjećati dobro.

    avatar

    19.07.2016. (06:22)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    " Na svijetu postoje dvije vrste ljudi, ljubavnici i oni ostali". :)

    avatar

    19.07.2016. (13:50)    -   -   -   -  

  • Atma

    Gledajući čisto sa stajališta da je monogamija kada si s jednom osobom u određenom periodu, a ne više njih, s neke moje točke gledišta u koju uključujem svoj osjećaj morala i ispravnosti, to je ok. Ako sam sada s nekom osobom, onda ne švrljam dalje. Međutim, ništa me ne veže i ne smatram da bi me išta trebalo vezati na tu određenu osobu ako s njom nisam ispunjena, zadovoljna, ako se ne nalazim u nekakvom vidu zajedničkog života. Osobno nikad nisam imala neke luđačke seksualne porive koji bi me gonili da častim svoja čula sa strane dok sam s nekim pa mi u tom smislu monogamni odnos ima smisla.

    "Dok nas smrt ne rastavi"- to je sintagma u koju ne vjerujem. Ne vjerujem ni u prinčeve na bijelim konjima, u fatalne ljubavi, u srodne duše koje su romantično vezane isto tako ne vjerujem jer smatram da duše imaju puno bitnijih stvari za rješavati od zadovoljavanja na fizičkoj razini. Savršena, idealna osoba, ljubav života- hmm, ha očito postoji, neki to imaju. To što to nije moja priča i što s tim nemam iskustva ne znači da ne postoji.

    Uvijek se vodim za unutarnjim osjećajem. Ako mi netko po nečemu prestane odgovarati, kupim prnje i idem. Ne smatram da se mi trebamo ili da dolikuje da se vežemo za nekog samo zato što je to društvo propisalo. Društvo tvore hrpetina imbecila, kontrolirane mase, poput ovih majmuna iz priče, tako da do društva zaista ne držim.

    Od svega me po pitanju nametanja seksualnih normi najviše smeta prisilna ideja braka i djece u braku i ideja celibata u religiji. Celibat smatram krajnje neizvedivim za sve nesamospoznate ljude, a to je velika većina. Čemu forsirati negiranje seksualnosti koja je najprirodnija stvar na svijetu? Štoviše- čemu forsirati umjetno usmjerenu seksualnost koja će dovesti do potpune frustracije i možebit kraha individue. Mislim da su to jako ozbiljne stvari s kojima dosta ljudi ima problema, ali se zbog pripadanja instituciji, tradiciji i inim kontrolnim sustavima ne umiju od toga osloboditi.

    avatar

    19.07.2016. (14:03)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @wind, razumijemo se da se ne misli na "ljubavnike" ljubavnike, već stav prema životu, zar ne? :))

    @Atma, tvoji stavovi su mi u mnogočemu bliski. Baš onako, jedan kompletan, promišljen komentar.

    avatar

    19.07.2016. (14:41)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Baš mi je drago da si se dohvatio ovoga. imam puno za reći i iz svog iskustva, ali bi potrajalo...
    Živimo naslijeđena uvjerenja ili ti tradiciju, a nismo ni svjesni niti promišljamo da postoji i drugi način- život u istini, našoj istini.
    Udala sam se iz ljubavi, došli smo si na put kad smo se izludirali i odlučili osnovati obitelj. Sve je bilo super dok nisam počela raditi na sebi i micati uvjerenja, tada je nastala kriza, prava kriza. Shvatila sam da ne lažem samo sebe, već i muža radeći stvari koje je radila moja mama da bi upotpunile sliku dobre supruge i majke, a pola toga mi se ne da ili ne volim raditi. Moram li napisati kakav kaos i zbunjenost je nastala u našem odnosu kada sam počela osluškivati sebe, ne živjeti po špranci uzorne žene?
    Baš tu nastaju problemi jer ne živimo u istini sa sobom, već živimo laži da bi se ukalupili i bili poput svih "sretnih" ljudi izvana, a kronično nezadovoljnih iznutra. Nije tu samo brak u pitanju, takvi smo u vezi posla, novca, života općenito.
    Bilo je pitanje ili-ili, možemo se i razići, ali opet će doći do nerazumijevanja. U tim lažnim odnosima smo naučili i uvjetovati pa se silno razočaramo kad nam se "ljubav" ne vrati na način na koji smo je dali. Uglavnom, mudra žena je učinila mudrim i svoga muža tako što zajedno osvještavamo što koji želi i što ga veseli i sve manje uvjetujemo. Sve više poštujemo i razumijemo svoje potrebe i želje pa imamo razumijevanja i za partnerove potrebe.
    Vrlo bitno je da kad si u skladu sa sobom, usklađen si sa cijelim svijetom, na tome radim svakodnevno. Izabrala sam svjesno monogamiju jer u svima nama ionako živi puno lica i ljudi, a na nama je što ćemo hraniti u sebi pa tako i u partneru.

    avatar

    20.07.2016. (11:37)    -   -   -   -  

  • teuta

    Zanimljiv post. Mislim da nije u pitanju monogamija tj. često puta radimo nešto zato što oponašamo druge i nismo na čisto zbog čega to zapravo radimo.
    Monogamija, kažeš. Da li smo stvoreni za monogamiju ili jednostavno smo takvi što to netko odredio i mi nastavljamo s time.
    O tome bi se moglo puno raspravljati a opet nećemo doći do ispravnog odgovora. Mislim da to ovisi o pojedincu i onom što čovjek traži od života, ili jednostavno neka slučajnost. Nema rješenja. Nema konačnog odgovora a mislim da ga nikad neće ni biti. LP

    avatar

    20.07.2016. (14:33)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @oda životu, u ovome što si napisala, posebno mi je pažnju privukla sintagma "živjeti svoju istinu". To je ključ. Sigurno da se do toga ne dolazi preko noći, nije uopće tako jednostavno. Kasnije se možda može činiti da je, ali taj put treba prevaliti, svako za sebe. Isplati se, bez sumnje, jer osjećaj oslobođenja je neprocjenjiv.

    @teuta, doći ćemo do odgovora, u to uopće nema sumnje. Ali treba nam naš odgovor, ne znanstveni, ne društveni, ne naučeni, nego odgovor iznutra. U ovoj temi mi je najproblematičnije što se većina ljudi po stavovima nije makla od nivoa srednjeg vijeka. Gotova rješenja postaju prebesmislena, i ne samo besmislena, nego blesasta, neozbiljna, djetinjasta, a gutaju ih navodni ozbiljni, zreli, odrasli ljudi. Ja tvrdim, takvih (odraslih, svojih) je šačica, ostali samo kao papige reproduciraju naučeno i ponašaju se kao dresirani majmuni.

    avatar

    20.07.2016. (15:09)    -   -   -   -  

  • teuta

    Slažem se, to i zna biti veliki problem. Ali znaš kako se kaže da je najteže mijenjati navike ljudi. Zaista si me zaintrigirao ovim postom. Ali reci ti meni što ti o tome konkretno misliš. Znam, pisao si o tome post dakle trebala bih znati i znam ali nešto konkrtetnije mi probaj objasniti. Ne, uopće ne tražim znanstveni odgovor, to zapravo i nema veze sa znanošću. Odgovor smo mi ljudi na to dali tj. odredili iako je nekad bilo drugačije, zar ne? Mislim na daleku prošlost. Možda baš uloga crkve ima tu veoma značajni utjecaj. Nisam vjernica već agnostik. Zasada, jednostavno ne znam pravi odgovor, možda si u pravu, bar je tako praksa dokazala u mnogim slućajevima. LP

    avatar

    20.07.2016. (18:14)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @teuta, ja o tome konkretno mislim da čovjek treba pronaći odgovor u sebi, a ne u vanjskim naputcima, niti društvenim normama, jer one iskrivljuju stvarnost i rade budale od ljudi. Što se mene osobno tiče, ja sam sasvim siguran da za mene monogamija nije odgovor. Nekome drugome možda je i to je opet u redu, ali odgovor moramo pronaći u sebi i moramo biti skroz načistu i mirni s njim. Tada je on za nas ispravan i briga nas što netko sa strane o tome kaže.

    avatar

    20.07.2016. (20:52)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Mislim da je upravo ta slijepa podređenost monogamiji, iliti " to se kod nas tako oduvijek radi" upravo i dovela do kriza, svađa i preljuba, neistinitog života i sveopće frustracije. U svojoj biti, čovjek nije monogamno biće, već se tu samo radi o (ne)mogućnosti samosvladavanja. Tome je tako, jer se doista širimo i razvijamo različitim brzinama i u raznim pravcima, te je iluzorno za očekivati kako će nas, nešto što nas je oduševljavalo kod nekoga ranije, u istoj mjeri bacati u trans i puno godina kasnije.
    Unatoč tome, preljub je za mene komotan i kukavički čin, jednako kao što je pusta vjernost samo obična lijenost duha.
    Djeca su u braku često kamen spoticanja i opravdanje za nerastajanje, preljube i pakao od neiskrenog života, mada su upravo ona ta koja prva, na razini nesvjesnog, osjete kada se roditelji više svojim dušama ne dotiču.
    O tvojoj je temi pisala i Extebarria u svom eseju " Ne patim više zbog ljubavi", pa prolistaj i to ako već nisi.

    avatar

    20.07.2016. (22:38)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ok slažem se. Svatko ima pravo na svoj odabir, jasno. To i je moj moto i svatko bi to trebao poštivati. U biti, odgovori na sve leže u svakom pojedincu, zar ne? Ali mnogi ga zanemaruju upravo zbog toga što si i naveo. Hvala na odgovoru. LP

    avatar

    20.07.2016. (22:40)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @SarahB., hvala ti što si mi skrenula pažnju na tu autoricu. Nisam prije čuo za nju. Sad sam malo pogledao i odmah mi se svidjela. Mislim da mi je već jasno u kojem smjeru ide knjiga. Ovaj odlomak već govori puno, ako ne i sve, a onda je u knjizi očito razrada i analiza:

    "Godinama nižeš emocionalne cunamije zbog kojih ti je samopouzdanje dva stupnja ispod Kafkina? Ili si imao/imala samo jednu vezu koja je bila krcata usponima i padovima, svađama i pomirenjima pa si prisvojila/prisvojio onu poznatu Katulovu rečenicu koja kaže «ne mogu živjeti s tobom, a ni bez tebe»? Možda je tome tako jer ne razlikuješ ljubav od posjedovanja, seks od ovisnosti, ucjenu od pažnje i nametanje od nježnosti. To nije tvoja krivnja. Ako uzmeš u obzir ono čemu su te naučili roditelji, tome dodaš nekoliko kapi ženskog stereotipa o toleranciji, pasivnosti i podređenosti, komplementarnih muškoj aktivnosti, ovisnosti i dominaciji, mješavini dodaš prstohvat kulturalno određene slike o romantičnoj ljubavi i sve smiksaš u mikseru, moći ćeš bolje shvatiti zašto ljudi toliko i nepotrebno pate zbog ljubavi."

    Imam osjećaj da je knjiga jako dobra. Ako je negdje pronađem (ne mislim u knjižari:), sigurno ću je pročitati.
    Evo, super, vidim da ju imaju u knjižnici. Danas produžujem članstvo. :) Hvala na preporuci još jednom. Baš me zanima iz kojih je sve kuteva dohvatila temu.

    Slažem se ovo za preljub, kao i za pustu vjernost. I duboko sam uvjeren da je navođenje dobrobiti djece kao argumenta za ostanak u mlakom i nikakvom braku, samo sljedeće kukavištvo, lijenost i nerazumijevanje problema. Kao što moramo biti na čisto sa sobom, tako moramo biti na čisto i s djecom, tj. svojim primjerom im prenjeti poruku da se mora biti iskren prema sebi i drugima. Tada djeca nemaju ni najmanji razlog za bilo kakvu patnju. Dapače, i sama u tom procesu mogu usvojiti vrijedne životne lekcije.

    avatar

    21.07.2016. (05:47)    -   -   -   -  

  • easy

    čitala sam već, ali nakon ovih kobasica :) od komentara čini mi se da mogu samo reći..da, u pravu si ( i nema baš muških komentatora )...
    iz mog aspekta brak je idealno zamišljena zajednica, no prema prilikama
    ( ideološki, kulturno, ekonomski, vjerski itd ) već drugo stoljeće, čini mi se,
    lagano propada, i ne zato, rekla bih, što se dvoje nisu našli, nego zbog
    nekog okrutnog konzumerizma koji teče sve ubrzanije na svim poljima,
    a naročito jer prije same odluke o zajedničkom životu i nije bilo baš previše razmišljanja o nekoj dalekoj budućnosti...samim time i samim podrazumijevanjem uloge poprem žene i majke...zajednica između dvoje
    lakomislenih, da ih tako nazovem , se ne može održati..:)

    duboko dole govori. jedan,
    a iskustvo govori: nemoguće

    što se djece tiče naša je dužnost osigurati im mirno i poticajno
    djetinjstvo, što se naravno nikako ne može u uskomešanoj vezi
    pa je samim time rastava obaveza, rekla bih..

    inače, što se tiče nadopune , pa naravno da jedna osoba nikada
    neće nikoga upotpuniti u svemu što bi to civilizacija i ljepota
    življenja trebala nositi...zato postoje prijateljstva i poznanstva,
    koja zapravo, ne zaboravimo također imaju tendenciju
    neugodnih svojatanja, ljubomore itd. i teško je naći iskrenog i
    dobrog prijatelja
    evo, još jedna kobasica :), a ti me ispravi ako sam nešto skrenula :)

    avatar

    22.07.2016. (18:32)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @između, ne bih rekao da možeš skrenuti, ti to tako vidiš i za tebe je to tako kako si navela. Mislim da je presudno da je čovjek u miru sa samim sobom, to je osnovna stvar i odatle kreće sve ostalo. Ipak smo svi mi vrlo različiti i fascinantno je (kad razmislimo samo o nekim naizgled sitnicama) da svaki čovjek ima drukčiju boju glasa, svaki, od tolike mase. Tako i o ovoj temi svatko može imati neku svoju viziju. Po tom pitanju ne bi smjelo biti krutih pravila. Ali svatko bi trebao razmisliti i koliko njegovih stavova, mišljenja, pogleda je uvjetovano, nametnuto, a koliko je stvarno njegovih, koliko je on sam izvještačen, a koliko je ono što zaista je. Kao osnovni problem uvijek se javlja činjenica da se ljudi, generalno, ponašaju i žive vođeni društvenim naputcima. Zreloj osobi je to iritantno i neprihvatljivo.
    Vidiš, dobro si primjetila da nema muških komentatora... A reklo bi se, njih bi tema mogla i više zanimati. Možda i bi, da je obrađena na drukčiji, više životinjski način, onaj koji im je bliži. Činjenica je da su žene, generalno, duhovno zrelije, prijemčljivije i da su bliže nekim novim, pozitivnim promjenama koje se neminovno događaju i događat će se. To se može zaključiti i na temelju ovih komentara.
    Ja mislim da brak nije idealno zamišljena zajednica. Iz mog kuta, to je kruta, ograničavajuća i umjetna forma, svojevrsni kavez.

    avatar

    23.07.2016. (06:42)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ovdje je mnogo toga dobrog i pametnog rečeno, zapravo nisam pročitao nijedan loš komentar. Iznenadio sam se količinom mudrog, zrelog, pravilno iznijansiranog i proživljenog promišljanja. Za početak, mislim da riječ monogamija svakako nije dobro izabrana, jer joj je parnjak poligamija, a nitko ovdje nije govorio o poligamiji. Monogamija je življenje s JEDNIM partnerom u isto vrijeme (poput golubova), a to uopće nije tema gornjeg posta. Što se tiče same teme, ona je toliko kompleksna i mnogostruka da ju je teško pravilno obuhvatiti u nekoliko rečenica. Za početak, živimo u društvu koje potiče hedonizam i sebičnost, a pod sebičnost spada i želja za osobnim razvojem, ma kakvim. 20. stoljeće izmislilo je osobni duševni razvoj i sada svi misle da je to neka svetinja koju se ne smije kritizirati. Pravi duševni razvoj ide isključivo kroz altruizam i samozaborav, kroz žrtvovanje, kroz služenje bližnjemu (koje, podrazumijeva se, ne smije biti ničim iznutra ili izvana nametnuto). Dakle, o čemu mi uopće pričamo kada govorimo o imperativu osobnoga razvoja? Pričamo o finijoj verziji sebičnosti, ustvari o pukoj tlapnji. Mladi se odgajaju tako da budu sebični, kompetitivni, nepažljivi, da si ugađaju na sve moguće načine. I onda, zamisli, odaberu pogrešnoga partnera! Ta zar bi i moglo biti drugačije?! Crkva i religija tu zapravo imaju daleko najmanje krivnje, čak obratno, Crkva ukazuje na oprez pred hordama konzumerističkih i sebičnih energija koje sa svih strana navaljuju na mlade. Ispravno je buniti se protiv crkvenog licemjerja, no to grintanje protiv Crkve danas zapravo postaje sve deplasiranije, jer Crkva gubi bitku s Belzebubom materijalističke civilizacije u kojoj živimo. Belzebub je lukav, on je i duhovnost proveo kroz svoj filter sebičnosti i samougađanja. Ljudi se bore s velikim brojem unutarnjih demona pobranih s raznih mjesta (neki su demoni karmički, ali ih je većina u psihu ili podsvijest ušla izvana u djetinjstvu) i nekako pokušavaju pohvatati konce svojih života. Nema čovjek pojma zašto je desničar i fašist, zašto je genijalni umjetnik, zašto je gay ili nevjeran svojim partnericama/partnerima, zašto je ovakav ili onakav, zašto mu se događa ovo ili ono; čovjeku se stvari naprosto događaju, a on u svemu tome nekako pokušava povremeno izdići glavu iznad površine vode i udahnuti malo svježeg zraka Istine. To je jako teško svima nama, stoga je vrlo zabludno ukazivati na nekog krivca pa mu suditi u svojemu srcu. Nisu ljudi glupi, prije bih rekao da su pametni, ali ih okolnosti i situacije sustižu i preplavljuju svojim destruktvnim energijama. Živimo u vrlo posebnim vremenima miješanja dviju posve oprečnih energija, energije Riba i energije Vodenjaka. Energija doba Riba odavno je već odslužila svoje (imala je zadatak s jedne strane razvijati idealizam, a s druge individualnost), ona je sada u degenerativnoj fazi jer joj se idealizam posve izopačio kroz okoštale crkvene strukture, a individualizam se izopačio kroz kompetitivnu, konzumerističku i materijalističku civilizaciju. Energija doba Vodenjaka u svojemu aspektu istinoljubivosti ruši sve pred sobom, sve okoštale i zastarjele koncepte, ideologije i mentalitete. Pritom je vrlo često iznimno destruktivna i nepravedna. Trebat će vremena da se nova civilizacija postavi na noge, pri čemu će najvažniji aspekt energije Vodenjaka igrati posebnu ulogu - aspekt zajedničke akcije i kolektivnog duha. U tom se smislu energija Vodenjaka može pravilno upotrijebiti ili uopće upotrijebiti samo kroz RAD GRUPE, a nikako ne kroz individualne napore prema vlastitome duhovnom napretku. Nesebičnost je imperativ energije Vodenjaka.

    avatar

    23.07.2016. (15:05)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Moja je sestra ušla u brak s 21 godinom, rodila dvoje djece i proživjela desetak ili 12 godina nekakvog (prosječnog) braka. A onda se počela buditi, čitati duhovnu literaturu, baviti se yogom. Najednom je otkrila da baš i nije odabrala najboljeg muža za sebe. Tko bi joj mogao zamjeriti zbog toga što se rastala? Mogla je ta rastava, dakako, proći mnogo mirotvornije i konstruktivnije nego što je prošla (mirotvornije s obje strane, dakako), no sad je s tim gotovo i mnoge su se stvari u životima oboje postavile na zdravije temelje. Djeca su mnogo propatila u cijelom tom procesu pa je pitanje hoće li njihove duševne rane ikad dokraja zacijeliti; no nije li tako sa svima nama, nije li tako bilo i s mojom sestrom (i sa mnom) kao djetetom? To je začarani krug u kojemu nove generacije ponavljaju grijehe svojih roditelja. Što sam stariji, to sam uvjereniji da napuštanje partnera i pronalaženje novoga NEMA nikakve dodirne točke s duševnim rastom i u tome sam suglasan s nekim blogericama koje su gore ostavile svoje komentare. Mislim da se duševni rast odvija posve MIMO naše linearne sudbine ili životne priče, štoćereći: on se odvija uprkos svemu ili - drugačije rečeno - zahvaljujući svemu, a ne zahvaljujući nečemu. To je činjenica zbog toga što je duševni rast UVIJEK nadilaženje ili transcendiranje svjesnoga uma ili ega. Što god mi pomislili da je dobro za naš duševni rast, to sasvim sigurno nema nikakve veze s našim duševnim/duhovnim rastom. Stoga mijenjanje ljubavnih ili intimnih partnera ne bih dovodio ni u kakvu vezu s temom osobnoga rasta. Naprosto, promjena partnera ponekad je legitimna i konstruktivna, a ponekad nije, svaka je situacija priča za sebe, no to nema veze s duševnim rastom. Čovjek ima pravo živjeti normalan život bez puno stresa i živciranja, ali to nema veze s duševnim rastom. Pritom, dakako, treba voditi računa o nekoliko stvari. Nevjera povrjeđuje i nju bismo trebali izbjegavati. Ne bismo smjeli nikoga povrjeđivati. Trebalo bi najprije raskinuti sa svojom partnericom (ili svojim partnerom), a tek se onda upustiti u novu ljubavnu vezu. Kada dvoje ljudi žive intimni odnos, među njima se stvara jaki karmički učinak koji duboko djeluje na njihovu podsvijest. Radi se o dubokim, sudbinskim i prekogrobnim energijama s kojima se nitko ne bi smio poigravati. Stoga je pitanje intimnog životnog partnerstva pitanje od iznimne odgovornosti pojedinca. Olako napustiti svoju partnericu, naročito ako ona pritom postaje samohrana majka, a u ime neke ideje osobnoga razvoja, vrlo je autodestruktivno, iako će onaj koji napušta to shvatiti tek mnogo godina kasnije. Mnogo je bolje tristo puta pokušati spasiti brak, nego li ga lakonski razvrgnuti. Ako ipak ne ide pa ne ide - tada je to druga priča. U slučajevima velike patnje djece zbog neprestanih bračnih svađa čovjek također mora postupati inteligentno i razumno pa izabrati manje od dva zla, a to često znači: rastati se. No to je i opet jedna druga tema. Moja sestra se nije rastala zbog ideje o duševnome rastu, zapravo je rastavu nakon godina mučenja i mrcvarenja inicirao moj bivši šogor, a ja to shvaćam kao Božju Milost koja se na koncu ipak spustila na moju sestru. Ni to nije tema ove gornje priče ili rasprave. Vjerujem da zapravo najmanji postotak opravdanih razvrgnuća partnerstva odlazi na ispravnu motivaciju osobnog duševnog rasta; kada takvi slučajevi i postoje, prije će Bog učiniti i dopustiti da se dogodi rastava, nego što će rastavu potaknuti onaj kojemu uistinu treba dodatni i novi poticaj za duhovni rast. Samosvijest u pitanju duhovnoga rasta nikada nije dobrodošla; mi ne smijemo znati što jest naš duhovni rast, a što nije. Kroz njega uvijek moramo prolaziti nesvjesno - samo se tada radi o istinskom duhovnom rastu.

    avatar

    23.07.2016. (15:50)    -   -   -   -  

učitavam...