Povratak razmetne vjeverice

Hello bitcheeeeeees....Jep, vratila sam se Voljela bih da imam fensi izgovor zašto je voljena publika (haha, dobalr vic Ivana, kao da netko čita tvoje mentalne dijareje) bila deprivirana po pitanju mojih adolescentskih mudrosti, ali bit ću iskrena: Nije mi se dalo. Ali, imam novost. Prije dva mjeseca smo cimer i ja u stanju dobili pojačanje u obliku malog pufastog maconje Frendica ga je našla i udomila, a s obzirom da kod sebe ima već hrpu mački njeni starci nisu bili previše oduševljeni šestom mačkom za redom, slijedom sretnih okolnisti micek je završio kod mene. Zove se Tibi star je 4 mjeseca i službeno je naj-fluffy tigar koji je postojao u povijesti (totalno sam objektivna, naravno). Za slučaj da se pitate zašto baš Tibi - recimo samo da se mora znati tko je Silente fangirl do ibera

Znate kako je...nije moguće išta napraviti po stanu bez mačkova znanja, a za sada mu je ipak najdraže zavlačenje u sudoper, odnosno inspekcija da li je suđe oprano i, u slučaju da nije, zašto je tome tako. Isto tako, nitko ne može oprati zube, večerati, gledati seriju ili nedajbože nešto raditi na laptopu jer mali naprosto obožava leći na tipkovnicu i zadrijemati :D Ipak, najdraže mi je to što je otkrio čari skakanja u ormar i spavanja na vestama dok pokušavam shvatiti gdje se mali smradonja zavukao, ali da, veselje je to :)

Evo nas:

Oznake: mačak Tibi, povratak, mačke, mačak, ljubimac

Oda (ne)strpljenju

Tik, tak...

Nisam fan čekanja. Ako pitate moju majku, vjerovatno bi dobili odgovor da se radi o urođenoj nestrpljivosti i da sam pomalo razmažena. Možda i jesam, tko zna. Zasigurno znam da, kada nešto naumim, odmah želim to i ostvariti. Odmah, sada odmah.

Tik, tak...

Sjećam se, da mi je , kada sam tek bila diplomirala i tražila prvi posao, to tek bio pakao.Najednom nema više rasporeda predavanja, kolega, iščekivanja ispita. Dugačka cesta ispred mene, a ja ne znam kuda.
Dakle, čekanje. Čekaj da se pojavi oglas za koji imaš kvalifikacije (što je samo po sebi zeznuto kad tek završiš faks i imaš osjećaj da ništa ne znaš, al' ajd'..). Pošalji prijavu, čekaj da istekne rok za prijavu . Čekaj da ti se jave. Ako imaš sreće, čekaš termin intervjua. Poslije čekaš „presudu“ - jesi li primljen ili ne. Najčešće nisi, jer se osim tebe prijavilo još barem 400000 drugih ljudi na jedno radno mjesto.
Ponovi proces. Tako u nedogled.

Tik, tak...

Izludiš. Ali shvatiš da neke stvari ne možeš kontrolirati. Ponekad, moraš biti sretan samim time da se možeš pošteno pogledati u oči i reći da si dao sve od sebe. Znam, osjećaš se da ti drugi kroje sudbinu i osjećaj je grozan. Ali, imaš izbor.
Svaki dan možeš izabrati da nećeš pokušavati kontrolirati sve , podsjetiti se da se prepustiš, da si siguran i da će sve na kraju biti dobro. Jer, ako nije dobro, onda znači da nije kraj priče.


P.S. Priznajem, i dalje sam nestrpljiva. Jako : ) Nije to ni tako loše. Gura me naprijed, da se pokrenem i nešto napravim sa sobom i svojim životom.

Oznake: nestrpljenje, strpljivost

8 životnih pošasti

1. Kolektivna odgovornost: Znate one situacije u školi kada bi 2-3 ljudi radilo kaos na satu, a za kaznu cijeli razred piše blic kontrolni. Ili #onokad Sanader ukrade pare pa se svima smanji minimalac i poveća PDV. #croatiantragedies

2. Facebook prosvjednici: Posebna skupina bića koja život provodi online 24/7, u glavnom na Facebooku. Pri tome koriste svaku priliku za prigovaranje i iskaljivanje frustracija na temu nezaposlenosti, malim plaćama, Vladi, ovom , onom... Posebno su mi zanimljivi jer umjesto da prosvjeduju na Markovom trgu, sjede doma i ulaze u rasprave čiji je stari bio ustaša a čiji partizan. Naravno, za prosvjed u stvarnom životu treba petlje, a te individue ju očito nemaju.

3. Bakice u tramvaju koje mogu trčati 100m za tramvajem, ali ne mogu stajati dvije stanice. Poseban biser je bila žena od prekjučer. Tramvaj prazan, vozimo se samo ja i jedna grupica tinejđera. Dođe bakica do mene i inzistira da sjedne na moje mjesto „jer joj je na sjedalu blizu vrata propuh“. Iz nekog razloga nije bila sretna kada sam joj objasnila da su vrata tramvaja, kada isti krene, zatvorena...


4. Ovo:


5. Tuborg. Sramotan izgovor za pivu. Fuj.

6. Lovac u žitu. Jedna od onih knjiga, uz Alkemičara, za koje se svi hvale da su pročitali i da im je najdraža. Zato da zvuče pametno, valjda. Realno, nije mi jasno zašto je ta knjiga svima toliko odlična – osim pubertetske naracije i primjera kako se roditelji NE BI trebali ponašati, nije ništa posebno.Svi koji su u životu imali 16 godina i bili na rubu živčanog sloma. Nije to ništa posebno, samo pubertet.

7. Nasilno buđenje. Da razjasnimo, nisam fan ranog ustajanja (rano = sve prije 10 ujutro) i realno, treba mi moja šalica kave i petnaestak minuta mira i tišine dok ne dođem k sebi. Moja majka obožava me buditi na način da me raskrije, počne vikati u uho, digne paniku i ne shvaća da mi može pričati što god hoće jer moj mozak odbija procesuirati informacije prije alarma i doze kofeina. Jednino što postiže je to da mi živci vrisnu od užasa. Sva sreća pa ne živim sa starcima više tako da nema ni takvih situacija.

8. #Onokad muškarce ćopi kriza srednjih godina pa si zabriju da su tinejđeri. Na stranu ekipa koja bijesnim autima liječi erektilne komplekse, ova skupina mi je puno zanimljivija. Skaču uokolo u preuskim kožnim hlačama, nose cijeli red rinčica u uhu, puste kosu i trude se biti „politički korektni“ (znak raspoznavanja: pitnanje imaš li dečka? ili curu, ja sam moderan, meni je to sve okej) Ili: Ajme koji je to lejm hejter „hešteg hešteg“ :D

Oznake: užas, pošasti, katastrofa

Dubrovnik (always) on my mind <3

Silente - Morski ljudi, morske žene



Znamo svi da su nabolji provodi u životu oni koji se događaju neočekivano pa tako i meni "puče grom iz vedra neba " i krenula sam na put meni najljepših mjesta na svijetu Long story short, u zadnji tren sam došla do karti za CMA - Croatia Music Adventures i reko, what the hell, nisam vidjela Dubrovnik više od 15 godina ( i ajde da se ne lažemo, Silente su jedan od razloga ) - idemo :D

Zači, odsjela sam u Youth Hostelu i to sam našla super deal za 270 kn četiri noćenja. Moja preporuka je stranica Booking.com gdje za online rezervaciju dobivate 20% popusta. Hell yeah :)
Bila sam u sobi s još tri cure iz Brazila, sve je klimatizirano i ono kratko vrijeme kaj sam provodila tamo (čitaj: prespavat, tuširanje, oprat zube) je bilo super ^^

Nemam riječi kojima bi se mogla opisati energija tog grada, onaj miris soli i lavande u zraku
Hostel

U glavnom su mi dani prolazili u ležanju na plažama, partijanju na plaži Banje i Komarda, druženju s frendovima iz DU koji su mi bili kolege na faksu, fotkanje svega i svačega ...uspjela sam čak i razderati stopalo pa sam saznala i gdje je dubrovačka hitna


Da ne gnjavim više pričom, ajmo na fotke !

Oznake: dubrovnik, Ljetovanje.., more, plaža, arhitektura, Umjetnost Kultura