06

utorak

rujan

2016

8 životnih pošasti




1. Kolektivna odgovornost: Znate one situacije u školi kada bi 2-3 ljudi radilo kaos na satu, a za kaznu cijeli razred piše blic kontrolni. Ili #onokad Sanader ukrade pare pa se svima smanji minimalac i poveća PDV. #croatiantragedies

2. Facebook prosvjednici: Posebna skupina bića koja život provodi online 24/7, u glavnom na Facebooku. Pri tome koriste svaku priliku za prigovaranje i iskaljivanje frustracija na temu nezaposlenosti, malim plaćama, Vladi, ovom , onom... Posebno su mi zanimljivi jer umjesto da prosvjeduju na Markovom trgu, sjede doma i ulaze u rasprave čiji je stari bio ustaša a čiji partizan. Naravno, za prosvjed u stvarnom životu treba petlje, a te individue ju očito nemaju.

3. Bakice u tramvaju koje mogu trčati 100m za tramvajem, ali ne mogu stajati dvije stanice. Poseban biser je bila žena od prekjučer. Tramvaj prazan, vozimo se samo ja i jedna grupica tinejđera. Dođe bakica do mene i inzistira da sjedne na moje mjesto „jer joj je na sjedalu blizu vrata propuh“. Iz nekog razloga nije bila sretna kada sam joj objasnila da su vrata tramvaja, kada isti krene, zatvorena...


4. Ovo:


5. Tuborg. Sramotan izgovor za pivu. Fuj.

6. Lovac u žitu. Jedna od onih knjiga, uz Alkemičara, za koje se svi hvale da su pročitali i da im je najdraža. Zato da zvuče pametno, valjda. Realno, nije mi jasno zašto je ta knjiga svima toliko odlična – osim pubertetske naracije i primjera kako se roditelji NE BI trebali ponašati, nije ništa posebno.Svi koji su u životu imali 16 godina i bili na rubu živčanog sloma. Nije to ništa posebno, samo pubertet.

7. Nasilno buđenje. Da razjasnimo, nisam fan ranog ustajanja (rano = sve prije 10 ujutro) i realno, treba mi moja šalica kave i petnaestak minuta mira i tišine dok ne dođem k sebi. Moja majka obožava me buditi na način da me raskrije, počne vikati u uho, digne paniku i ne shvaća da mi može pričati što god hoće jer moj mozak odbija procesuirati informacije prije alarma i doze kofeina. Jednino što postiže je to da mi živci vrisnu od užasa. Sva sreća pa ne živim sa starcima više tako da nema ni takvih situacija.

8. #Onokad muškarce ćopi kriza srednjih godina pa si zabriju da su tinejđeri. Na stranu ekipa koja bijesnim autima liječi erektilne komplekse, ova skupina mi je puno zanimljivija. Skaču uokolo u preuskim kožnim hlačama, nose cijeli red rinčica u uhu, puste kosu i trude se biti „politički korektni“ (znak raspoznavanja: pitnanje imaš li dečka? ili curu, ja sam moderan, meni je to sve okej) Ili: Ajme koji je to lejm hejter „hešteg hešteg“ :D

Oznake: užas, pošasti, katastrofa