Blog je dnevnik, pišemo ga da bude čitan. Kad to ne bismo htjeli, ostao bi u nekom zabačenom folderu našeg kompjutora. E sad, neki put baš ne bismo voljeli da čitaju i oni koji nisu blogeri, jer drugačije shvaćaju od blogera. U blogerskom svijetu se znaju neka pravila ponašanja, koja nisu ista kao izvan bloga. Neki vole preplitanje blogerskog života i reale, neki ta dva polja strogo odvajaju.
15.07.2016. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je malo djetinjasto nekome zabranjivati da čita ono što javno objavljujemo. Čak bi se usudila reći i potpuno besmisleno. A tu je i fenomen crvene krpe kojom si frendici zamahala pred rogovima pokušavajući joj nametnuti takvu zabranu. Anonimnost je najbolja obrana. I sama sam pala na tom testu.
15.07.2016. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama, možda sam bila nejasna. Zamolila sam je da ne komentira i da ne prenosi zajedničkoj prijateljici ono što je napisano. Čitati može do mile volje. Nije nikakva tajna.
Njeni su me komentari izazivali da sam joj skoro odgovorila na još grozniji način nego jesam. A način na koji je sadržaj posta prenesen zajedničkoj prijateljici je bio potpuno neprimjeren. Govorio je samo o njenoj netrpeljivosti prema meni, što je našoj zajedničkoj prijateljici samo dodatan uteg na sve njene "muke". Ovo je prvi put da uopće tako nešto komentiram. I to u svrhu da pokažem da ovdje napisano ni u kom slučaju nije posve bezazleno.
15.07.2016. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nego sam počeo svoj blog pisati bio sam pod utjecajem nekih stranih blogova koje sam čitao na engleskom jeziku i bio sam fasciniran kako ljudi imaju nešto za reći o nečemu i kako znaju objasniti to o čemu pišu. Održavati blog kroz koji se proteže jasna tematska nit vodilja, ali isto tako biti u stanju osvrtati se s vremena na vrijeme i na razne druge teme koje život nosi. Zato sam od svih tzv. društvenih mreža jedino blog prihvatio kao nešto vrijedno pažnje... ali to je davno bilo. Danas nažalost sve više jalovih naklapanja o ničemu, sve neke kozerije radi kozerija i onda koja je tu razlika od fejsbuka ili čega već :-P Što se tiče napuhivanja samovažnosti na blogu, odavno sam primjetio da oni koji najozbiljnije shvaćaju svoje blogo-uloge su upravo oni koji rado naglašavaju da im blog nije ništa drugo nego "razonoda" :-)) što je baš interesantno! Recimo kad malo promislim, da sad moram izreći u dvije tri riječi zašto pišem blog i što mi znači, ne bih znao što reći niti da mi život ovisi o tome, ali "razonoda" mi se sigurno niti izdaleka ne ukazuje kao motivacija za sudjelovanje u blogosferi.
P.S. nadam se da ćeš uhvatiti vremena za napisati i ono što si zapravo htjela.
15.07.2016. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nevjerovatno, ali istinito! Blog je život , ljudi različite svijesti i neminovno je da bude i je svega. Eh, sad, koliko blog utječe na nas, zavisi i od naše svijesti. Bitno je ograditi svoj stav od tuđega u svojoj glavi, puno manje je bitno istjerivati taj stav do kraja u pisanim komentarima, ali mnogima je baš to bitno-biti u pravu pod cijenu svog unutarnjeg nemira.
16.07.2016. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne razumijem točno o čemu se radi, ali mogu osjetiti, nekako, i da, osjetljivo je to, i sama sam se u to uvjerila, iako sam jedna od onih kojima je blog samo hobi, razbibriga i razonoda, i ne sramim se toga, niti ne smatram da je to nešto loše, jednostavno ne doživljavam samu sebe, pa ni svoje pisanje previše ozbiljno, no, to što napišeš i objaviš može utjecati na druge ljude, čini mi se da je samo u tome kvaka, sve je okej dok se igraš sam sa sobom.
17.07.2016. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma, no nastojim biti korektna prema blogerskom narodu i nemam problema, bar ne onakvih koji bi se odnosili negativno na zajedničke prijatelje. Ne postoje dvoje ljudi koji su baš u svemu složni oko svega, jer čak i jednojajčani blizanci se znaju pokoškati pa ne očekujem da me svi razumiju, i shvate moje potrebe pisanja na blogu. Zapravo nisam ti baš ništa pametno rekla, ali te pozdravljam i ne brini pravi prijatelji ostaju, a nazovi prijatelji otpadaju kao lišće u jesen.
17.07.2016. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela, ne uzbuđujem se posebno. Mene ne dira. Uzbuđujem se radi prijateljice.
shadow-of-soul, ne bi vjerovala i meni se puca... od smijeha.
jelen, nije zabava. Nekad se tako čini, ali dobro kažeš ne bi znala objasniti zašto pišem. Na blogu posebno. Puno sam puta htjela odustati, ali vrag mi ne da mira.
O-da životu!, Zvonka, stvar je kompleksnija. Život je bio prije bloga, a sad se prelijeva i preko bloga. Sve se može tolerirati do određene mjere, ali onda stvari postaju zloćudne i vrlo škode i u stvarnom životu.
Durica, sjećam se kad si ti imala neprilike zbog bloga. Koliko se sjećam završilo je dobro, ali ovdje postoji animozitet koji se provlači od pred trideset i možda još nekoliko godina koji se prelama preko drugih ljudi koji ni luk jeli ni lukom mirisali. Nije pravedno prema tim ljudima. Ako između mene i dotične blogerice postoje nesporazumi ili što to već jest željela bih da to ostane i dalje samo među nama, jer zato nitko nije kriv nego nas dvije. Ja sam pogledala u svoje srce i ne nalazim baš nikakvog razloga za taj animozitet prema meni. Bilo bi dobro da i ona promisli što sam ja u njoj pokrenula.
Demetra, nije sve tako jednostavno kako se čini.
19.07.2016. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Blog je dnevnik, pišemo ga da bude čitan. Kad to ne bismo
htjeli, ostao bi u nekom zabačenom folderu našeg kompjutora.
E sad, neki put baš ne bismo voljeli da čitaju i oni koji nisu
blogeri, jer drugačije shvaćaju od blogera. U blogerskom
svijetu se znaju neka pravila ponašanja, koja nisu ista kao
izvan bloga. Neki vole preplitanje blogerskog života i reale,
neki ta dva polja strogo odvajaju.
15.07.2016. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Mislim da je malo djetinjasto nekome zabranjivati da čita ono što javno objavljujemo. Čak bi se usudila reći i potpuno besmisleno.
A tu je i fenomen crvene krpe kojom si frendici zamahala pred rogovima pokušavajući joj nametnuti takvu zabranu.
Anonimnost je najbolja obrana. I sama sam pala na tom testu.
15.07.2016. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Lastavica,
slažem se.
Mi. Ljudi s rupama,
možda sam bila nejasna. Zamolila sam je da ne komentira i da ne prenosi zajedničkoj prijateljici ono što je napisano. Čitati može do mile volje. Nije nikakva tajna.
Njeni su me komentari izazivali da sam joj skoro odgovorila na još grozniji način nego jesam. A način na koji je sadržaj posta prenesen zajedničkoj prijateljici je bio potpuno neprimjeren. Govorio je samo o njenoj netrpeljivosti prema meni, što je našoj zajedničkoj prijateljici samo dodatan uteg na sve njene "muke".
Ovo je prvi put da uopće tako nešto komentiram. I to u svrhu da pokažem da ovdje napisano ni u kom slučaju nije posve bezazleno.
15.07.2016. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Naravno da nije bezazleno. Mnoge su suze proplakane zbog riječi napisanih ili pročitanih ovdje.
15.07.2016. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Nažalost,
Mi. Ljudi s rupama
je u pravu
15.07.2016. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo za vranju
Meni je blog odmor, odmak, zabava i ponekad izvor informacija.
Na repliku replikine replike repliciram - NE UZBUĐUJ SE.
15.07.2016. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
puknut ću od smijeha! kako kaže jedan moj daleki prijatelj :)
15.07.2016. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Prije nego sam počeo svoj blog pisati bio sam pod utjecajem nekih stranih blogova koje sam čitao na engleskom jeziku i bio sam fasciniran kako ljudi imaju nešto za reći o nečemu i kako znaju objasniti to o čemu pišu. Održavati blog kroz koji se proteže jasna tematska nit vodilja, ali isto tako biti u stanju osvrtati se s vremena na vrijeme i na razne druge teme koje život nosi. Zato sam od svih tzv. društvenih mreža jedino blog prihvatio kao nešto vrijedno pažnje... ali to je davno bilo. Danas nažalost sve više jalovih naklapanja o ničemu, sve neke kozerije radi kozerija i onda koja je tu razlika od fejsbuka ili čega već :-P
Što se tiče napuhivanja samovažnosti na blogu, odavno sam primjetio da oni koji najozbiljnije shvaćaju svoje blogo-uloge su upravo oni koji rado naglašavaju da im blog nije ništa drugo nego "razonoda" :-)) što je baš interesantno! Recimo kad malo promislim, da sad moram izreći u dvije tri riječi zašto pišem blog i što mi znači, ne bih znao što reći niti da mi život ovisi o tome, ali "razonoda" mi se sigurno niti izdaleka ne ukazuje kao motivacija za sudjelovanje u blogosferi.
P.S. nadam se da ćeš uhvatiti vremena za napisati i ono što si zapravo htjela.
15.07.2016. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Nevjerovatno, ali istinito! Blog je život , ljudi različite svijesti i neminovno je da bude i je svega. Eh, sad, koliko blog utječe na nas, zavisi i od naše svijesti. Bitno je ograditi svoj stav od tuđega u svojoj glavi, puno manje je bitno istjerivati taj stav do kraja u pisanim komentarima, ali mnogima je baš to bitno-biti u pravu pod cijenu svog unutarnjeg nemira.
16.07.2016. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvonka
mislim da tu nema puno mudrolije.
kako različiti ljudi različito gledaju na svijet oko sebe,
tako i oni koji pišu blog različito ga doživljavaju.
17.07.2016. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
ne razumijem točno o čemu se radi, ali mogu osjetiti, nekako, i da, osjetljivo je to, i sama sam se u to uvjerila, iako sam jedna od onih kojima je blog samo hobi, razbibriga i razonoda, i ne sramim se toga, niti ne smatram da je to nešto loše, jednostavno ne doživljavam samu sebe, pa ni svoje pisanje previše ozbiljno, no, to što napišeš i objaviš može utjecati na druge ljude, čini mi se da je samo u tome kvaka, sve je okej dok se igraš sam sa sobom.
17.07.2016. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Nemam pojma, no nastojim biti korektna prema blogerskom narodu i nemam problema, bar ne onakvih koji bi se odnosili negativno na zajedničke prijatelje. Ne postoje dvoje ljudi koji su baš u svemu složni oko svega, jer čak i jednojajčani blizanci se znaju pokoškati pa ne očekujem da me svi razumiju, i shvate moje potrebe pisanja na blogu. Zapravo nisam ti baš ništa pametno rekla, ali te pozdravljam i ne brini pravi prijatelji ostaju, a nazovi prijatelji otpadaju kao lišće u jesen.
17.07.2016. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Mela,
ne uzbuđujem se posebno. Mene ne dira. Uzbuđujem se radi prijateljice.
shadow-of-soul,
ne bi vjerovala i meni se puca... od smijeha.
jelen,
nije zabava. Nekad se tako čini, ali dobro kažeš ne bi znala objasniti zašto pišem. Na blogu posebno. Puno sam puta htjela odustati, ali vrag mi ne da mira.
O-da životu!, Zvonka,
stvar je kompleksnija. Život je bio prije bloga, a sad se prelijeva i preko bloga. Sve se može tolerirati do određene mjere, ali onda stvari postaju zloćudne i vrlo škode i u stvarnom životu.
Durica,
sjećam se kad si ti imala neprilike zbog bloga. Koliko se sjećam završilo je dobro, ali ovdje postoji animozitet koji se provlači od pred trideset i možda još nekoliko godina koji se prelama preko drugih ljudi koji ni luk jeli ni lukom mirisali. Nije pravedno prema tim ljudima. Ako između mene i dotične blogerice postoje nesporazumi ili što to već jest željela bih da to ostane i dalje samo među nama, jer zato nitko nije kriv nego nas dvije. Ja sam pogledala u svoje srce i ne nalazim baš nikakvog razloga za taj animozitet prema meni. Bilo bi dobro da i ona promisli što sam ja u njoj pokrenula.
Demetra,
nije sve tako jednostavno kako se čini.
19.07.2016. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...