Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Evora

    Mi smo ono na sta pristajemo da budemo, a to na šta pristanemo, to jsmo!
    Jednostavno je. ;)
    Ali i ono na šta ne pristajemo, i to jesmo.
    Eee, to već više nije jednostavno.
    Tako nekako.:-)

    avatar

    11.07.2016. (20:15)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Evora, Prva tvrdnja mi je u neku ruku u redu. Ali što si mislila s ovom drugom, da smo i ono na što ne pristajemo? Ja mislim da smo u osnovi ono što jesmo i to što jesmo morali bismo pustiti van i živjeti. U praksi se u pravilu događa da ljudi zanemare to što jesu i pristanu biti nešto što nisu, jer ih, navodno, život na to prisiljava. Tada uz zanemareni potencijal onoga što iznutra jesu postaju izvještačeni i umjetni, jedvaljudi.

    avatar

    12.07.2016. (06:45)    -   -   -   -  

  • Evora

    Pa rekla sam da nije jednostavno. :))
    Vidiš da si sve shvatio. I nepristajanje na ono što nismo govori o nama, i to smo mi (dvostruka negacija daje potvrdu). Nekada je naše nepristajanje upečatljivije nego pristajanje, mada moćnici znaju da svako ima svoju granicu izdržljivosti na kojoj će pokleknuti .. ali to onda više nije pristajanje već prisila ... tamo gdje prestaje mogućnost našeg izbora, to više nismo mi ....i to ne govori o nama već o onim drugim ;)

    Idealno bi bilo njegovati i razvijati svoje talente i ispoljiti ih, ali život nije bajka ... ne može svako to što jeste pustiti van, šta ako to što neko jeste ugrožava druge? ... mora se računati na ograničenja ...

    avatar

    12.07.2016. (08:50)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Evora, ako to što netko je ugrožava druge, onda je tu neki problem u tom nekome. Druge se ne bi smjelo ugrožavati. A život nije bajka, to svi koji već imamo koju godinu znamo. Ali nemojmo da nam to bude opravdanje za odustajanje i nedjelovanje. :) Uvijek se nešto može napraviti i pomaknuti s točke na kojoj se nalazimo. Nema tu mjesta konformizmu i sličnim stvarima.

    avatar

    12.07.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • easy

    sve više mi se čini da nitko ne zna što je to baš "on", lucasa volim,
    kad odraste pitanje je da li će ostati taj stav, ..ali kužim što si h tio reći..:)

    avatar

    12.07.2016. (21:30)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Nije toliko teško biti svoj, dapače,
    ali prihvatiti cijenu koju svijet nameće,
    to je već nešto drugo, i to ne samo u sada ;)

    avatar

    12.07.2016. (22:38)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Biti svoj, znači okrenuti nekad leđa svijetu.Biti prezren, neshvaćen, omalovažen i nevoljen. Zato biti svoj podrazumijeva vrsno poznavanje i voljenje sebe, na zdrav način i bez idealizacije. Prestali smo biti svoji s našim prvim socijalnim kontaktom. Logičan slijed vraćanja sebi stoga, bilo bi osamljivanje, ali to nije tako. Ovakvi socijalizirani u većoj ili manjoj mjeri, k sebi se možemo vratiti tek kroz interakciju s drugim ljudima koji nas nužno ne moraju prihvaćati i razumijeti.
    Nastojim biti autentična. Uslijed toga, pobrala sam već puno gorkih nerazumijevanja, al činjenica da imam sebe koju volim sa svim mojim manama, nije mi utjeha, nego nagrada.

    avatar

    12.07.2016. (23:29)    -   -   -   -  

  • Atma

    Ja sam uvijek za biti svoj pa makar me koštalo samoće i nerazumijevanja. Tako živim čitav svoj život i nastavit ću jer drugo bi ubilo moju bit.

    avatar

    13.07.2016. (10:33)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @između, u vezi njegovog daljnjeg života i napredovanja sam nekako optimističan, ali ne možemo ništa zasigurno znati. Lukas je samo primjer ovdje, razumije se. Mene još puno više zanima mogućnost da ljudi oko nas (i mi sami, pogotovo mi sami, tu sve počinje) počnu više gledati u sebe, malo smire um, barem tu i tamo, ako već ne redovito, pa vide čega sve to ima u njima (vidi rima:).

    @...dražeN, eh da, prihvatiti cijenu. :) Bez toga ništa.

    @SarahB., sve bih potpisao što si navela.

    @Atma, I sam imam slično iskustvo. Neka rađe svijet propadne, nego da mu se moram (sasvim) prikloniti, odustajući od onoga što znam da jesam, kako bi bio ono što znam da nisam. Čemu sve ako su svi više-manje sterilni i automatizirani. A i gdje bi bili bez nas "čudaka", mi svijetu trebamo zbog kakve-takve ravnoteže.

    avatar

    13.07.2016. (10:54)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Vezano i uz ovaj i uz prošli post, makar sad ne uspjela proizvesti bog zna koji zaključak, ipak smatram da su to važna pitanja na kojims je dobro zadržati fokus........već sam par puta počela pisati komentar, pa obrisala. Stalno kao da sama sebi skočim u usta, kao da idem u krug.
    Problem je u tome što je upitno želimo li to što mislimo da želimo, mi se mijenjamo kroz vrijeme, želje, potrebe, pogledi, sve je u stalnoj mijeni.......
    Drugo, moramo si dopustiti totalne preobrate, ukoliko želimo živjeti autentično. Totalni preobrati su neudobni/neugodni/nepoželjni u našoj kulturi.
    Najbolje (društvo bi to najradije od pojedinca)se dočepati neke uloge i totalno se identificirati, i gurati to do smrti, sve samo da ne uzburkaš vodu drugim lađama koje onda siliš na protuvoljno djelovanje. To je najnepopularniji grijeh slobodnih, svojom slobodom osvjetljavati neslobodu drugih.
    Onda, i mi sami nismo cijepljeni od potrebe za kontaktom, društvom, što sličnih po naboju, što različitih........(a autentičnošću se često i automatski isključujemo iz društva)
    Onda,svaki kontakt , ruku na srce, podrazumijeva kompromise.......
    I tak, svašta mi skače po glavi. Kako bilo, jer ja sad nisam u mogućnosti,pusti si pjesmu REMa 'Walk unafraid'.........
    ona je moj doprinos ovim postovima. :)

    avatar

    13.07.2016. (15:28)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Coprnjica, zanimljiv ti je komentar. Stalna samo mijena jest, pa izgleda kao da ta činjenica dodatno otežava put prema autentičnosti. S promjenama se treba sprijateljiti, i onim vanjskima i unutrašnjima. Totalni preobrati su isto tako dobrodošli. To što su čudni, pa i neprihvatljivi, okolini... da ne budem sad prost i napišem što stvarno mislim o okolini, recimo da nam mišljenje okoline nije od osobite važnosti. Sve ove prepreke na putu koje si navela su realne. Ne možemo se praviti da ne postoje, ali, osobno, ne pada mi na pamet da zbog njih posustanem. Mislim da je ključno da čovjek razvije samopouzdanje, da jako dobro upozna(je) sebe i da centar ima u sebi. Stvarni centar, ne neku kvazi duhovnu tlapnju. Onda stvar postaje slična uraganu. Koliko sam shvatio, dok uragan divlja, ruši i uništava sve pred sobom, njegov centar je miran i nepomičan, nedodirnut, suprotnost onome što se događa oko njega.

    avatar

    14.07.2016. (07:23)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Nisi mogao u bolje vrijeme ovo napisati! Zapravo, ja nisam mogla u bolje vrijeme pročitati. :) Od samog djetinjstva nas filaju uvjerenjima, tuđe strahove uzimamo pod svoje i tu izgubimo sebe. Zadnjih godina radim na osvještavanju svega toga-malo je reći da sam fascinirana!
    Na početku užasnuta jer sam shvatila da skoro četrdeset godina nisam ja, a onda oduševljena da sad dolazim svijesti, mudrosti, svojoj istini i tu pronalazim sebe i svoje talente. Što je još bolje, potičem na to i ljude iz svoje okoline jer i to je jedan od mojih talenata. :)

    avatar

    14.07.2016. (11:42)    -   -   -   -  

  • NF

    jedna od najbesmislenijih poslovica u ovako koncipiranom društvu je da je svatko kovač svoje sreće.

    avatar

    14.07.2016. (23:21)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @O-da, to je nekako prirodni put buđenja, od užasa do oduševljenja.

    @NF, ali samo jedna od. Neki dan sam baš mislio napisati nešto o gluposti narodnih izreka. Onda sam malo progooglao i vidio da ih ima i dobrih, čak i jako dobrih. Ali neke su zaista dno i služe isključivo pranju mozgova. Neke od meni najglupljih:
    Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.
    Strpljen, spašen.
    Bez muke nema nauke.
    Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
    U mladosti tko ne uči kasnije se mnogo muči.
    Veži konja gdje ti gazda kaže...

    avatar

    15.07.2016. (08:18)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ja, skrušeno priznajem da sam odavno zanemarila svoj talent. Voljela bih se opravdavati i činim to ponekad ali istina je istina. Da žalosno je kad se moramo boriti da budemo ono što jesmo ali drugačije valjda ne može. Život nas na to tjera. A mi slabići, pognute glave idemo prema gomili.
    Nastojala sam nekad biti ono što jesam ali nije mi uspjelo. To je zapravo velika filozofija o kojoj bi se moglo puno raspravljati.

    avatar

    15.07.2016. (23:15)    -   -   -   -  

  • builderica

    Da, istina je...i uvijek se u kontekstu rečenog sjetim one " koliko bi ih samo uspjelo, da su izdržali samo još jedan dan"... još samo jedan dan...a nisu.

    avatar

    17.07.2016. (10:46)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Život je vječna borba.....najčešće sa samim sobom!
    Teško je biti svoj, ali po meni, jedino ispravno.
    p.s.
    Ja baš volim obično neobične ljude (puno bi se tu još izraza dalo navesti.....i često ne-lijepih upotrebljenih za autentične) koji su svoji!

    avatar

    23.07.2016. (08:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...