Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing


  • Lastavica

    Neki kažu da su izmjerili dušu, taj 21 gram. Ja ipak mislim
    da o duši ne možemo tako profano pričati. Bolje da joj
    pjesme pišemo, kao što ti radiš.
    "Prodirali smo u noć
    skrivenu između
    sutona i zore,
    gradu narušavali san,"

    avatar

    03.07.2016. (07:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... Singer tvrdi ... u postojanje duše moramo vjerovati,
    ona je utjlovljena u svakoj ćeliji našeg tijela... ona je metafizika našeg uma ubrizgana u iziku našeg tijela... beztjelesna, ona nema težinu...
    a ima moć... možda upravo ona vodi ruku violoniste i ruku pianiste... ruku slikara i ruku pjesnika... možda... ne znam... ali znam da osjećam...
    Anton Damasio mi je svojom knjigom otvorio vrata samoosjećajnosti... :)

    avatar

    03.07.2016. (08:01)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Godinama sam radila sa tankom granicom života i smrti,
    Dinaja, vukla na ovu stranu dok su neke druge sile vukle
    na onu i nekad je pobjeđivala moja, nekad njihova strana.
    Dušu odlazećih nisam osjetila. Ali to nikako ne znači da
    ona ne postoji.

    avatar

    03.07.2016. (08:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...vjerujem ti draga... tvoj posao je na včenoj margini između smrti i života... gledala si odlaske... divna metafora tome je
    seoba duša...
    ljudi koji su bili u komi pričaju
    o doživljaju odvajanja duše i tijela...
    neki osjete strah, a neke omami
    osjećaj lahoraste miline...
    iz razgovora s njima naučih vrednovati moć tog nevidljivog,
    još uvijek nedokazivog ali postojećeg entiteta naše svijesti ...
    i pisac Malog princa ga je osjećao... srcem se bolje vidi...
    je li srce oko duše? :)

    avatar

    03.07.2016. (08:18)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Sretniji su oni koji ne osjećaju, kao kamen, oni koji nemaju duše, jer nemaju što ni izgubiti...

    avatar

    03.07.2016. (08:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...dobro ti jutro draga...
    ne susrećem takve... i pitam se, zar ih ima,
    a ako ih ima, onda ne osjećaju ni sreću... :)

    avatar

    03.07.2016. (09:01)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ma kako god bilo, ljudi smo i osjećamo što treba i ne treba. a nešto čak i boli

    avatar

    03.07.2016. (09:16)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    moja je mama imala iskustvo tzv. kliničke smrti, pričala mi je o tome...njoj je to iskustvo bilo predivno, a meni je bilo predivno to što se vratila:)
    I da, ja osjećam.....(iako i mislim:))
    dobro ti jutro, lijepa:*

    avatar

    03.07.2016. (09:22)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Dobro jutro draga i slavimo plemenite osjećaje ovim mirnim okupanim nedjeljnim jutrom :)

    avatar

    03.07.2016. (09:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annabony...da i bol je osjećaj... :)

    avatar

    03.07.2016. (10:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @White Lilith... po Damasiu u evoluciji prvo je bila iskonska emocija,(bol, strah, kao zaštita najvrijednijeg što imamo, života)
    kasnije pretočena u misao, a misao slivena u osjećanje osjećaja
    koji pamtimo...
    vjerujem ti da ti je povratak mame bio predivan... takvo iskustvo Imam sa povratkom moga supruga sa vrata smrti...
    on mi je pričao o ogromnimpraznim prostorima kroz koje je prolazio...
    bez osjećanja straha... :)

    avatar

    03.07.2016. (10:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka... da, slavimo ih... neka ti ovaj nedjeljni dan bude ispunjen srećom... :)

    avatar

    03.07.2016. (10:42)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice to je veoma kompleksno a nimalo lako tj. ono JA. Zvuči tako jednostavno, kratko, bezazleno...ali biti svjestan onog JA zaita je ogromno znanje i veliki dar. Možda u toj bezazlenoj riječi skriva se i sam svemir. A ti tako lijepo sve to uklapaš u predivnu poeziju.

    avatar

    03.07.2016. (11:54)    -   -   -   -  

  • Iva

    Za spoznati samoga sebe, treba se prvo distancirati od sebe i zato je to teško ... :)
    Eh, to JA, sa njim je teško a bez njega se ne može ;)

    avatar

    03.07.2016. (14:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Teuta...da draga, u tome "Ja" se zrcali cijeli svemir...
    postojanje univerzuma našeg uma dokazuje našu nedjeljivost
    od kozma... a poezijom se iskazuje ono inače neizgovorljivo... :)

    avatar

    03.07.2016. (15:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Iva...u odmaku od sebe se događa istina... uron u
    ocean snova... u podmorje nutrine... tek tada dosegnemo dno
    na kojem vjekuju neotvorene školjke naše spoznaje... biseri naše
    samospoznaje... i samoosjećajnosti... :)

    avatar

    03.07.2016. (15:30)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Bit ću sasvim iskren, sa pojmom duše sam na vi. Nikada mi nije bilo pojmljivo što bi to duša mogla biti. Najbliže mojem shvaćanju to je energija koja nas pokreće na fizičko i umno djelovanje. Kad se ona potroši prestajemo djelovati i fizički i umno - umremo, i za mrvu povećamo entropiju svemira
    Pišeš: ...da bez osjećaja nijedan razumski čin nije moguć. . Bojim se da to baš i nije tako. Iskustvo mog 73 godišnjeg života mi govori da su upravo osjećaji (da li je to duša?) često uzrok da čovjek učini nešto sasvim nerazumno.
    No tko sam ja u Svemiru da o tome sudim?

    avatar

    03.07.2016. (17:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @semper contra...upravo sam sa mojom 92 godine starom mamom
    o tome razgovarala... na njenim rukama su umrle njena mama i njena starija sestra... ona tvrdi, kao i @Lastavica da nije osjetila odlazak duše...
    da, imaš pravo, ne znamo što je duša... naše misli, naši osjećaji... ??,
    što je tamna energija koja širi svemir?... jesu li to naše misli, energija
    naše svjesti...?... je li filozofija i znanost došla do mogućnosti...
    hoće li mnoge trenutačne hipoteze ikada postati teze?'...
    a što se osjećaja tiče tu se slažem sa Damasiom... jer i onda kada razumom donesemo krivu odluku pri tome smo osjećali nešto...
    bjes, ljutnju, sjetu, melankoniju, tugu, bol... nerazumna odluka je isto naša
    odluka... i dragi prijatelju, tu se ne radi o osudi, nego o tvom razmišljanju,
    o tvom osjećaju istinitosti ili smisla napisanog...
    pa ako se i ne slažemo, to ne znači da tvoje razmišljanje nije korektno...
    tvoj osjećaj usmjerava tvoje misli... i ja ih poštujem i cijenim...
    konstruktvan dijalog širi horizonte... :)

    avatar

    03.07.2016. (18:02)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Dinaja: "dašak istine
    i pregršt
    tajanstvene tišine"

    Eto prijateljice draga u ovoj si rečenici rekla puno više nego li sva razmišljanja o postojanju ili ne duše kojoj čovjek pripisuje sva čuvstva. Moja Duša i ja smo nekako uravnotežile postojanje i nastojim vjerovati onom prvom osjećaju, porivu iako često pokušavam naći potvrdu za osjećaj u vidu bilo kakvog znaka sigurnosti, ali tišina ostaje jednaka kao i na početku. Pozdrav veliki šaljem.

    avatar

    03.07.2016. (19:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra...hvala ti draga... da, u pregrštu
    tajastvene tišine začuh dašak istine... davno... volim
    prohujala desetljeća... poslije oluje ruža začuh poeziju ruža...
    laticama tihuje tišinu... moć nutrine... snagu univerzuma umnoga...

    Na raspelu vječnosti
    jecaj umiruće svetosti,
    dašak istine
    i pregršt
    tajanstvene tišine.


    i priznanje sebi i ostatku svijeta...

    griješili smo,
    razotkrivajući se sebi
    dosezali pomilovanje,
    hostiju oprosta
    na dnu kaleža svijesti.


    oprost je usitinu božansko svojstvo... osjetili smo ga u tišini vremena... :)

    avatar

    03.07.2016. (19:22)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Upoznavanjem tog unutarnjeg JA tek možemo upravljati
    vanjskim, a nešto tu dušu osjećam bez obzira je li joj težina
    u gramima ili kilima, čak sam uvjerena kako mi ONA, duša,
    diktira dnevni ritam. Ako ništa, to vjerovanje me drži i onda
    kad popuštaju mostovi pod mojom "težinom":))

    avatar

    03.07.2016. (22:22)    -   -   -   -  

  • stara teta

    mistifikacija samo udaljuje od stvarnosti, koja postoji imali je mi u glavi registriranu ili ne. sjajna tema, preporuka da se pročitaju njegove knjige, barem one koje su prevedene (moj dragi, svestrani šulkolega od gimnazije i faksa, zanesenjak neuroznanosti judaš miloš, zajedno s ostalim proučavateljima tih divnih tema, meri tadinac, saša benažić, uvijek se bezobrazno separiramo na godišnjicama mature, nailazeći na lude novosti iz takvih tema i s veseljem ih razmjenjujući :) :) )

    jedna od ilustracija novijih saznanja o neurofiziologiji, samo sitnica iz neiscrpnog vrela znanstvenih spoznaja

    jedan od prvih nekonvencionalnih pristupa terapiji neuroloških i neuromuskularnih bolesti, uključujući i reumatske i imunološki uvjetovane. prvo izdanje 2002. kao putokaz, smjernica i osnova za dalje

    avatar

    03.07.2016. (22:31)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Želimo otkriti tajne Svemira, želimo otkriti tajne Sebe. Za čime ćemo tragati kada sve spoznamo?

    avatar

    04.07.2016. (00:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @malo ti malo ja...Što li je to duša, gdje se ona krije, je li ona ipak materija prima, ona tajnovita neuništiva energija iz koje izrastaju kristani cvjetovi, dragulji naše svijesti. Pitanje postavljeno bezbroj puta, pitanje koje stoljećima ljudskim umom luta. Filozofi, drevni mislioci, teolozi, svećenici, današnji znanstvenici još uvjek traže iskru istine na tom vjekovnom balu energije ljudskog postojanja. Odlučuje li duša sama ili tek snagu uma slijedi, odgovara li ona tek na postavljeno pitanje ili sama odlučuje i zna što je smisao života, razlikuje li ona što je bitno za naše postojanje, a što su tek naših srca sanje?... :)

    avatar

    04.07.2016. (04:47)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta...hvala ti na sudjelovanju u mojim razmišljanjima... hvala ti na linkovima... Jeffrey M. Schwartz Sharon Begley
    Um i mozak... sam davno pročitala...zbog terapije neuroloških bolesti... a

    Damasia sam pročitala na njemačkom... oduševljava uistinu... Deskartesova zabluda i Traganje za spinozom... njegov popularno znanstveni poduhvat ka shvaćanju svijesti... ponesena temom često sam i poetizirala temu... evo još malo mog teksa...

    Tajnoviti izvor sa kojega ispijamo ljubav mi i univerzum još uvijek nije pronađen, čak ni potvrda o kojem obliku energije se radi kada govorimo o duši, svjesti i svjesnoj spoznaji. Studirajući novonapisane poetske eseje o metafizici univerzuma našega uma, jedno mi je postalo jasno, naša svjesna spoznaja je cjelina izrasla iz mnoštva procesa u mozgu, izrasla iz plesa malenih leptirića svilenkastih krila koji svojim letom pale zvjezdice na našem unutarnjem nebu. Mozak je kristalna rešetka u kojoj se grle naša duša i naše tijelo, u njoj se smjestila tvornica naših snova, riznica našeg pamćenja, trezor naših vrijednosti, mirisna livada puna pupoljaka znanja, energetsko polje našeg svjesnog postojanja. U njemu se kao na filmskoj traci odigrava naš proživljeni život. Mozak sabire plodove naših sjećanja i slaže ih kao misaone slike u galeriji našeg pamćenja. Pri toj sjetvi života on sam odbacije nesazrelo voće i uvele cvjetove omogućavajući nam da se uistinu živimo u rajskom vrtu punom svježine proljetnog buđenja naše svijesti, u perivoju punom opojnih mirisa i nježnih melodija naše duše.

    što je to duša, gdje se ona krije

    avatar

    04.07.2016. (04:57)    -   -   -   -  

učitavam...