Neki kažu da su izmjerili dušu, taj 21 gram. Ja ipak mislim da o duši ne možemo tako profano pričati. Bolje da joj pjesme pišemo, kao što ti radiš. "Prodirali smo u noć skrivenu između sutona i zore, gradu narušavali san,"
03.07.2016. (07:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... Singer tvrdi ... u postojanje duše moramo vjerovati, ona je utjlovljena u svakoj ćeliji našeg tijela... ona je metafizika našeg uma ubrizgana u iziku našeg tijela... beztjelesna, ona nema težinu... a ima moć... možda upravo ona vodi ruku violoniste i ruku pianiste... ruku slikara i ruku pjesnika... možda... ne znam... ali znam da osjećam... Anton Damasio mi je svojom knjigom otvorio vrata samoosjećajnosti... :)
03.07.2016. (08:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Godinama sam radila sa tankom granicom života i smrti, Dinaja, vukla na ovu stranu dok su neke druge sile vukle na onu i nekad je pobjeđivala moja, nekad njihova strana. Dušu odlazećih nisam osjetila. Ali to nikako ne znači da ona ne postoji.
03.07.2016. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...vjerujem ti draga... tvoj posao je na včenoj margini između smrti i života... gledala si odlaske... divna metafora tome je seoba duša... ljudi koji su bili u komi pričaju o doživljaju odvajanja duše i tijela... neki osjete strah, a neke omami osjećaj lahoraste miline... iz razgovora s njima naučih vrednovati moć tog nevidljivog, još uvijek nedokazivog ali postojećeg entiteta naše svijesti ... i pisac Malog princa ga je osjećao... srcem se bolje vidi... je li srce oko duše? :)
03.07.2016. (08:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja je mama imala iskustvo tzv. kliničke smrti, pričala mi je o tome...njoj je to iskustvo bilo predivno, a meni je bilo predivno to što se vratila:) I da, ja osjećam.....(iako i mislim:)) dobro ti jutro, lijepa:*
03.07.2016. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@White Lilith... po Damasiu u evoluciji prvo je bila iskonska emocija,(bol, strah, kao zaštita najvrijednijeg što imamo, života) kasnije pretočena u misao, a misao slivena u osjećanje osjećaja koji pamtimo... vjerujem ti da ti je povratak mame bio predivan... takvo iskustvo Imam sa povratkom moga supruga sa vrata smrti... on mi je pričao o ogromnimpraznim prostorima kroz koje je prolazio... bez osjećanja straha... :)
03.07.2016. (10:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinajice to je veoma kompleksno a nimalo lako tj. ono JA. Zvuči tako jednostavno, kratko, bezazleno...ali biti svjestan onog JA zaita je ogromno znanje i veliki dar. Možda u toj bezazlenoj riječi skriva se i sam svemir. A ti tako lijepo sve to uklapaš u predivnu poeziju.
03.07.2016. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Teuta...da draga, u tome "Ja" se zrcali cijeli svemir... postojanje univerzuma našeg uma dokazuje našu nedjeljivost od kozma... a poezijom se iskazuje ono inače neizgovorljivo... :)
03.07.2016. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Iva...u odmaku od sebe se događa istina... uron u ocean snova... u podmorje nutrine... tek tada dosegnemo dno na kojem vjekuju neotvorene školjke naše spoznaje... biseri naše samospoznaje... i samoosjećajnosti... :)
03.07.2016. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bit ću sasvim iskren, sa pojmom duše sam na vi. Nikada mi nije bilo pojmljivo što bi to duša mogla biti. Najbliže mojem shvaćanju to je energija koja nas pokreće na fizičko i umno djelovanje. Kad se ona potroši prestajemo djelovati i fizički i umno - umremo, i za mrvu povećamo entropiju svemira Pišeš: ...da bez osjećaja nijedan razumski čin nije moguć. . Bojim se da to baš i nije tako. Iskustvo mog 73 godišnjeg života mi govori da su upravo osjećaji (da li je to duša?) često uzrok da čovjek učini nešto sasvim nerazumno. No tko sam ja u Svemiru da o tome sudim?
03.07.2016. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@semper contra...upravo sam sa mojom 92 godine starom mamom o tome razgovarala... na njenim rukama su umrle njena mama i njena starija sestra... ona tvrdi, kao i @Lastavica da nije osjetila odlazak duše... da, imaš pravo, ne znamo što je duša... naše misli, naši osjećaji... ??, što je tamna energija koja širi svemir?... jesu li to naše misli, energija naše svjesti...?... je li filozofija i znanost došla do mogućnosti... hoće li mnoge trenutačne hipoteze ikada postati teze?'... a što se osjećaja tiče tu se slažem sa Damasiom... jer i onda kada razumom donesemo krivu odluku pri tome smo osjećali nešto... bjes, ljutnju, sjetu, melankoniju, tugu, bol... nerazumna odluka je isto naša odluka... i dragi prijatelju, tu se ne radi o osudi, nego o tvom razmišljanju, o tvom osjećaju istinitosti ili smisla napisanog... pa ako se i ne slažemo, to ne znači da tvoje razmišljanje nije korektno... tvoj osjećaj usmjerava tvoje misli... i ja ih poštujem i cijenim... konstruktvan dijalog širi horizonte... :)
03.07.2016. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja: "dašak istine i pregršt tajanstvene tišine"
Eto prijateljice draga u ovoj si rečenici rekla puno više nego li sva razmišljanja o postojanju ili ne duše kojoj čovjek pripisuje sva čuvstva. Moja Duša i ja smo nekako uravnotežile postojanje i nastojim vjerovati onom prvom osjećaju, porivu iako često pokušavam naći potvrdu za osjećaj u vidu bilo kakvog znaka sigurnosti, ali tišina ostaje jednaka kao i na početku. Pozdrav veliki šaljem.
03.07.2016. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Demetra...hvala ti draga... da, u pregrštu tajastvene tišine začuh dašak istine... davno... volim prohujala desetljeća... poslije oluje ruža začuh poeziju ruža... laticama tihuje tišinu... moć nutrine... snagu univerzuma umnoga...
Na raspelu vječnosti jecaj umiruće svetosti, dašak istine i pregršt tajanstvene tišine.
i priznanje sebi i ostatku svijeta...
griješili smo, razotkrivajući se sebi dosezali pomilovanje, hostiju oprosta na dnu kaleža svijesti.
oprost je usitinu božansko svojstvo... osjetili smo ga u tišini vremena... :)
03.07.2016. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upoznavanjem tog unutarnjeg JA tek možemo upravljati vanjskim, a nešto tu dušu osjećam bez obzira je li joj težina u gramima ili kilima, čak sam uvjerena kako mi ONA, duša, diktira dnevni ritam. Ako ništa, to vjerovanje me drži i onda kad popuštaju mostovi pod mojom "težinom":))
03.07.2016. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mistifikacija samo udaljuje od stvarnosti, koja postoji imali je mi u glavi registriranu ili ne. sjajna tema, preporuka da se pročitaju njegove knjige, barem one koje su prevedene (moj dragi, svestrani šulkolega od gimnazije i faksa, zanesenjak neuroznanosti judaš miloš, zajedno s ostalim proučavateljima tih divnih tema, meri tadinac, saša benažić, uvijek se bezobrazno separiramo na godišnjicama mature, nailazeći na lude novosti iz takvih tema i s veseljem ih razmjenjujući :) :) )
@malo ti malo ja...Što li je to duša, gdje se ona krije, je li ona ipak materija prima, ona tajnovita neuništiva energija iz koje izrastaju kristani cvjetovi, dragulji naše svijesti. Pitanje postavljeno bezbroj puta, pitanje koje stoljećima ljudskim umom luta. Filozofi, drevni mislioci, teolozi, svećenici, današnji znanstvenici još uvjek traže iskru istine na tom vjekovnom balu energije ljudskog postojanja. Odlučuje li duša sama ili tek snagu uma slijedi, odgovara li ona tek na postavljeno pitanje ili sama odlučuje i zna što je smisao života, razlikuje li ona što je bitno za naše postojanje, a što su tek naših srca sanje?... :)
04.07.2016. (04:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta...hvala ti na sudjelovanju u mojim razmišljanjima... hvala ti na linkovima... Jeffrey M. Schwartz Sharon Begley Um i mozak... sam davno pročitala...zbog terapije neuroloških bolesti... a
Damasia sam pročitala na njemačkom... oduševljava uistinu... Deskartesova zabluda i Traganje za spinozom... njegov popularno znanstveni poduhvat ka shvaćanju svijesti... ponesena temom često sam i poetizirala temu... evo još malo mog teksa...
Tajnoviti izvor sa kojega ispijamo ljubav mi i univerzum još uvijek nije pronađen, čak ni potvrda o kojem obliku energije se radi kada govorimo o duši, svjesti i svjesnoj spoznaji. Studirajući novonapisane poetske eseje o metafizici univerzuma našega uma, jedno mi je postalo jasno, naša svjesna spoznaja je cjelina izrasla iz mnoštva procesa u mozgu, izrasla iz plesa malenih leptirića svilenkastih krila koji svojim letom pale zvjezdice na našem unutarnjem nebu. Mozak je kristalna rešetka u kojoj se grle naša duša i naše tijelo, u njoj se smjestila tvornica naših snova, riznica našeg pamćenja, trezor naših vrijednosti, mirisna livada puna pupoljaka znanja, energetsko polje našeg svjesnog postojanja. U njemu se kao na filmskoj traci odigrava naš proživljeni život. Mozak sabire plodove naših sjećanja i slaže ih kao misaone slike u galeriji našeg pamćenja. Pri toj sjetvi života on sam odbacije nesazrelo voće i uvele cvjetove omogućavajući nam da se uistinu živimo u rajskom vrtu punom svježine proljetnog buđenja naše svijesti, u perivoju punom opojnih mirisa i nježnih melodija naše duše.
Lastavica
Neki kažu da su izmjerili dušu, taj 21 gram. Ja ipak mislim
da o duši ne možemo tako profano pričati. Bolje da joj
pjesme pišemo, kao što ti radiš.
"Prodirali smo u noć
skrivenu između
sutona i zore,
gradu narušavali san,"
03.07.2016. (07:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... Singer tvrdi ... u postojanje duše moramo vjerovati,
ona je utjlovljena u svakoj ćeliji našeg tijela... ona je metafizika našeg uma ubrizgana u iziku našeg tijela... beztjelesna, ona nema težinu...
a ima moć... možda upravo ona vodi ruku violoniste i ruku pianiste... ruku slikara i ruku pjesnika... možda... ne znam... ali znam da osjećam...
Anton Damasio mi je svojom knjigom otvorio vrata samoosjećajnosti... :)
03.07.2016. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Godinama sam radila sa tankom granicom života i smrti,
Dinaja, vukla na ovu stranu dok su neke druge sile vukle
na onu i nekad je pobjeđivala moja, nekad njihova strana.
Dušu odlazećih nisam osjetila. Ali to nikako ne znači da
ona ne postoji.
03.07.2016. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...vjerujem ti draga... tvoj posao je na včenoj margini između smrti i života... gledala si odlaske... divna metafora tome je
seoba duša...
ljudi koji su bili u komi pričaju
o doživljaju odvajanja duše i tijela...
neki osjete strah, a neke omami
osjećaj lahoraste miline...
iz razgovora s njima naučih vrednovati moć tog nevidljivog,
još uvijek nedokazivog ali postojećeg entiteta naše svijesti ...
i pisac Malog princa ga je osjećao... srcem se bolje vidi...
je li srce oko duše? :)
03.07.2016. (08:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Sretniji su oni koji ne osjećaju, kao kamen, oni koji nemaju duše, jer nemaju što ni izgubiti...
03.07.2016. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...dobro ti jutro draga...
ne susrećem takve... i pitam se, zar ih ima,
a ako ih ima, onda ne osjećaju ni sreću... :)
03.07.2016. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Ma kako god bilo, ljudi smo i osjećamo što treba i ne treba. a nešto čak i boli
03.07.2016. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
moja je mama imala iskustvo tzv. kliničke smrti, pričala mi je o tome...njoj je to iskustvo bilo predivno, a meni je bilo predivno to što se vratila:)
I da, ja osjećam.....(iako i mislim:))
dobro ti jutro, lijepa:*
03.07.2016. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Dobro jutro draga i slavimo plemenite osjećaje ovim mirnim okupanim nedjeljnim jutrom :)
03.07.2016. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annabony...da i bol je osjećaj... :)
03.07.2016. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@White Lilith... po Damasiu u evoluciji prvo je bila iskonska emocija,(bol, strah, kao zaštita najvrijednijeg što imamo, života)
kasnije pretočena u misao, a misao slivena u osjećanje osjećaja
koji pamtimo...
vjerujem ti da ti je povratak mame bio predivan... takvo iskustvo Imam sa povratkom moga supruga sa vrata smrti...
on mi je pričao o ogromnimpraznim prostorima kroz koje je prolazio...
bez osjećanja straha... :)
03.07.2016. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka... da, slavimo ih... neka ti ovaj nedjeljni dan bude ispunjen srećom... :)
03.07.2016. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dinajice to je veoma kompleksno a nimalo lako tj. ono JA. Zvuči tako jednostavno, kratko, bezazleno...ali biti svjestan onog JA zaita je ogromno znanje i veliki dar. Možda u toj bezazlenoj riječi skriva se i sam svemir. A ti tako lijepo sve to uklapaš u predivnu poeziju.
03.07.2016. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Za spoznati samoga sebe, treba se prvo distancirati od sebe i zato je to teško ... :)
Eh, to JA, sa njim je teško a bez njega se ne može ;)
03.07.2016. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Teuta...da draga, u tome "Ja" se zrcali cijeli svemir...
postojanje univerzuma našeg uma dokazuje našu nedjeljivost
od kozma... a poezijom se iskazuje ono inače neizgovorljivo... :)
03.07.2016. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Iva...u odmaku od sebe se događa istina... uron u
ocean snova... u podmorje nutrine... tek tada dosegnemo dno
na kojem vjekuju neotvorene školjke naše spoznaje... biseri naše
samospoznaje... i samoosjećajnosti... :)
03.07.2016. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Bit ću sasvim iskren, sa pojmom duše sam na vi. Nikada mi nije bilo pojmljivo što bi to duša mogla biti. Najbliže mojem shvaćanju to je energija koja nas pokreće na fizičko i umno djelovanje. Kad se ona potroši prestajemo djelovati i fizički i umno - umremo, i za mrvu povećamo entropiju svemira
Pišeš: ...da bez osjećaja nijedan razumski čin nije moguć. . Bojim se da to baš i nije tako. Iskustvo mog 73 godišnjeg života mi govori da su upravo osjećaji (da li je to duša?) često uzrok da čovjek učini nešto sasvim nerazumno.
No tko sam ja u Svemiru da o tome sudim?
03.07.2016. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@semper contra...upravo sam sa mojom 92 godine starom mamom
o tome razgovarala... na njenim rukama su umrle njena mama i njena starija sestra... ona tvrdi, kao i @Lastavica da nije osjetila odlazak duše...
da, imaš pravo, ne znamo što je duša... naše misli, naši osjećaji... ??,
što je tamna energija koja širi svemir?... jesu li to naše misli, energija
naše svjesti...?... je li filozofija i znanost došla do mogućnosti...
hoće li mnoge trenutačne hipoteze ikada postati teze?'...
a što se osjećaja tiče tu se slažem sa Damasiom... jer i onda kada razumom donesemo krivu odluku pri tome smo osjećali nešto...
bjes, ljutnju, sjetu, melankoniju, tugu, bol... nerazumna odluka je isto naša
odluka... i dragi prijatelju, tu se ne radi o osudi, nego o tvom razmišljanju,
o tvom osjećaju istinitosti ili smisla napisanog...
pa ako se i ne slažemo, to ne znači da tvoje razmišljanje nije korektno...
tvoj osjećaj usmjerava tvoje misli... i ja ih poštujem i cijenim...
konstruktvan dijalog širi horizonte... :)
03.07.2016. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Dinaja: "dašak istine
i pregršt
tajanstvene tišine"
Eto prijateljice draga u ovoj si rečenici rekla puno više nego li sva razmišljanja o postojanju ili ne duše kojoj čovjek pripisuje sva čuvstva. Moja Duša i ja smo nekako uravnotežile postojanje i nastojim vjerovati onom prvom osjećaju, porivu iako često pokušavam naći potvrdu za osjećaj u vidu bilo kakvog znaka sigurnosti, ali tišina ostaje jednaka kao i na početku. Pozdrav veliki šaljem.
03.07.2016. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Demetra...hvala ti draga... da, u pregrštu
tajastvene tišine začuh dašak istine... davno... volim
prohujala desetljeća... poslije oluje ruža začuh poeziju ruža...
laticama tihuje tišinu... moć nutrine... snagu univerzuma umnoga...
Na raspelu vječnosti
jecaj umiruće svetosti,
dašak istine
i pregršt
tajanstvene tišine.
i priznanje sebi i ostatku svijeta...
griješili smo,
razotkrivajući se sebi
dosezali pomilovanje,
hostiju oprosta
na dnu kaleža svijesti.
oprost je usitinu božansko svojstvo... osjetili smo ga u tišini vremena... :)
03.07.2016. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Upoznavanjem tog unutarnjeg JA tek možemo upravljati
vanjskim, a nešto tu dušu osjećam bez obzira je li joj težina
u gramima ili kilima, čak sam uvjerena kako mi ONA, duša,
diktira dnevni ritam. Ako ništa, to vjerovanje me drži i onda
kad popuštaju mostovi pod mojom "težinom":))
03.07.2016. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
mistifikacija samo udaljuje od stvarnosti, koja postoji imali je mi u glavi registriranu ili ne. sjajna tema, preporuka da se pročitaju njegove knjige, barem one koje su prevedene (moj dragi, svestrani šulkolega od gimnazije i faksa, zanesenjak neuroznanosti judaš miloš, zajedno s ostalim proučavateljima tih divnih tema, meri tadinac, saša benažić, uvijek se bezobrazno separiramo na godišnjicama mature, nailazeći na lude novosti iz takvih tema i s veseljem ih razmjenjujući :) :) )
jedna od ilustracija novijih saznanja o neurofiziologiji, samo sitnica iz neiscrpnog vrela znanstvenih spoznaja
jedan od prvih nekonvencionalnih pristupa terapiji neuroloških i neuromuskularnih bolesti, uključujući i reumatske i imunološki uvjetovane. prvo izdanje 2002. kao putokaz, smjernica i osnova za dalje
03.07.2016. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Želimo otkriti tajne Svemira, želimo otkriti tajne Sebe. Za čime ćemo tragati kada sve spoznamo?
04.07.2016. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@malo ti malo ja...Što li je to duša, gdje se ona krije, je li ona ipak materija prima, ona tajnovita neuništiva energija iz koje izrastaju kristani cvjetovi, dragulji naše svijesti. Pitanje postavljeno bezbroj puta, pitanje koje stoljećima ljudskim umom luta. Filozofi, drevni mislioci, teolozi, svećenici, današnji znanstvenici još uvjek traže iskru istine na tom vjekovnom balu energije ljudskog postojanja. Odlučuje li duša sama ili tek snagu uma slijedi, odgovara li ona tek na postavljeno pitanje ili sama odlučuje i zna što je smisao života, razlikuje li ona što je bitno za naše postojanje, a što su tek naših srca sanje?... :)
04.07.2016. (04:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta...hvala ti na sudjelovanju u mojim razmišljanjima... hvala ti na linkovima... Jeffrey M. Schwartz Sharon Begley
Um i mozak... sam davno pročitala...zbog terapije neuroloških bolesti... a
Damasia sam pročitala na njemačkom... oduševljava uistinu... Deskartesova zabluda i Traganje za spinozom... njegov popularno znanstveni poduhvat ka shvaćanju svijesti... ponesena temom često sam i poetizirala temu... evo još malo mog teksa...
Tajnoviti izvor sa kojega ispijamo ljubav mi i univerzum još uvijek nije pronađen, čak ni potvrda o kojem obliku energije se radi kada govorimo o duši, svjesti i svjesnoj spoznaji. Studirajući novonapisane poetske eseje o metafizici univerzuma našega uma, jedno mi je postalo jasno, naša svjesna spoznaja je cjelina izrasla iz mnoštva procesa u mozgu, izrasla iz plesa malenih leptirića svilenkastih krila koji svojim letom pale zvjezdice na našem unutarnjem nebu. Mozak je kristalna rešetka u kojoj se grle naša duša i naše tijelo, u njoj se smjestila tvornica naših snova, riznica našeg pamćenja, trezor naših vrijednosti, mirisna livada puna pupoljaka znanja, energetsko polje našeg svjesnog postojanja. U njemu se kao na filmskoj traci odigrava naš proživljeni život. Mozak sabire plodove naših sjećanja i slaže ih kao misaone slike u galeriji našeg pamćenja. Pri toj sjetvi života on sam odbacije nesazrelo voće i uvele cvjetove omogućavajući nam da se uistinu živimo u rajskom vrtu punom svježine proljetnog buđenja naše svijesti, u perivoju punom opojnih mirisa i nježnih melodija naše duše.
što je to duša, gdje se ona krije
04.07.2016. (04:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...