predivan post...ta sjećanja, ti neurušivi mostovi pod kojima se budiš... jezgra rodoslovlja... to si ti... iako, kako kažeš, tek infomativno, ipak uranja u bitak i budi moja sjećanja... divan osjećaj... :)
31.05.2016. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, @dinaj, divno je prepoznati i na drugim mjestima, među drugim ljudima onaj isti osjećaj pripadnosti određenom podneblju, navadama koje su nas odgajale, kodove koji su nam ucijepljeni u stanice i koji nas prizivaju. ima nešto u mirisu zemljice, svježini rječica koje natapaju poljane, u stablima, šumama, travama i jezerskim pticama, u laporu zagorskih brega i toplini snježnih nanosa ispod kojih bubri ozima. nisam zaboravila bakine priče o vilama jezerkinjama, o perunu, morani i velesu, o ivanjskim krijesovima i jurjevu... međutim, porijeklo obitelji, prema prezimenu, doseže nekoliko stoljeća unazad, postoje neki dokumenti u slovačkoj (dapače, cijeli jedan gradić zove se našim obiteljskim imenom) koji navode namjeravanu selidbu. a u te krajeve su došli, eh, to prepuštam svojoj sestri povjesničarki da istraži, no kaže da su korijeni obitelji još daleko zapadnije.
31.05.2016. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš draga, kada krenem mojim austrougarskim, češkim, talijanskim i hrvatskim korijenjima izgubim se u vrtlogu vremena... prezimena von Kvapil, Bartl, Pontempeli, Starčević se ubrizgaše u moj Genom... i onda se pitam tko sam?... očito sam koktel kapi poezije univerzuma... ali ipak u mom nutarnjem svemiru vrije poezija trenutka... univerzum moga uma titra frekvencijom ovoga ovdje i ovoga sada... s poštivanjem obiteljskog drveta koje se grana krošnjom vječnosti... :)
31.05.2016. (12:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, upravo se taj detalj zaboravlja i često se uranja u prošlost. koja nas je donekle obilježila, nesumnjivo, no u kojoj nismo aktivno sudjelovali, niti svjesno odluke donosili, to su u ime neke daleke budućnosti donosili oni koji su morali. onako kako su najbolje mogli. tada. na nama je da znamo živjeti sada.
i zato mi se biblijske priče o istočnom grijehu čine potpuno deplasirane , čak uvredljive, okrutne i besmislene. da, svi smo ograničeni genetskim kodom, a oblikovani okolinom. svi se održavamo u delikatnom stedi-stejtu mogućnosti koje nam je dala priroda i onoga čime su nas tufljali i timarili od djetinjstva, onoga što smo sticali kroz druženja kasnije i iskustava, često previše gorkih, a ponekad razmazujuće slatkih. a, znaš, stvar je samo u tomu da odrastemo! ali tako da ne zaboravimo tko smo bili kao djeca i odakle smo. pomaže, pomaže u nekom neočekivanom trenutku kad se osjetimo potpuno sami. jer, znamo tko smo. sada.
hvala na lijepom plodonosnom razgovoru, lijepo je znati živjeti kroz poeziju.
31.05.2016. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o bedekovčini imam nekoliko postova. bujnost zagorja, srdačni ljudi, vjerni obiteljskim vrijednostima, posebnog jezika, pogotovo za one koji nemaju sluha niti lingvističkog znanja (evo, kajkavski je postao i jezik, ne samo narječje, dijalekt), domoljubi, iako je uvijek bilo na razmeđi i razapinjaju između austrije, mađarske, i turci su pokušali osvojiti, slovenci imali utjecaja na graničnim područjima, nad njima su uvijek htjeli vladati koejkakvi tahiji i slični, no navek su se borili za pravice i nišči ih ni mogel sterat s rodne grude.
31.05.2016. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naravno, Zagorec se rodi s malom maturom! imam zagorske krvi sa mamine strane, muž mi je Zagorec :) volim taj kraj, često odemo do Krapine, tražia sam čak i rođake sa mamine strane i našla daleke rođake po baki Katarini (mamina mama) negdje 1995., ali mi se nije dalo dalje više kopati...
31.05.2016. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wow teta...nema Te, onda se pojaviš sa postom da bi trebala skoro tedan dana da sve lepo polakooo prečitam:)) eh gdje so ta vremena....nema ni moje bakice više a sve više i više mi nedostaje!!!
31.05.2016. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@bluesky ma drago mi je da si me našla, ovaj bug očito nije na dijeti, ždere me cijeli dan. nema veze, tehnika narodu. naše su bake posebne bake, kao i od svakoga, ne sumnjam. jedna me naučila voljeti, druga me naučila misliti. obje su me voljele. i obje su bile mudre žene. samo su sve svoje darove dale onako kako su osjećale da valja.
31.05.2016. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A vidiš kakvu sreću smo imali mi koji smo videli još pravu živu lupitvu kuruze ili peročehu! To i ja moram zahvaliti pokojne babice. Teško da budu te stvari ikad više deca negde videla kao živu svakodnevicu, eventualno kao nekakvu folklornu predstavu.
Ručnih žetvi se slabo sjećam, znam da je bila jedna jednoga ljeta kad nam je pšenica iz nekoga razloga izrasla preniska i ona nije mogel striček sa kosilicom samovezačicom to požeti, onda je babica skupila ekipu po selu iskusnu ekipu seoskih gospođa sa srpovima i one su to požele, možda je to bila jedna od posljednjih ručnih žetvi u našem kraju, ako ne i posljednja. Snopovi su se vozili u kolima na "dreš", a to je bila vršalica na električni pogon, kod jednoga gospona doma koji je to jedini imal u selu.
Ono s čim su se kosale koprive za pureke, za to je je bila posebna vrsta sekire, ravnog i dugog sječiva, a zvala se širočka. Toga mirisa hrane za pureke sjetim se svaki put kad si skuham čaj od koprive.
31.05.2016. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mel, u ono doba nisu sva djeca prživjela, na žalost, nije bilo ni cjepiva ni lijekova, pa nisu svi preživjeli djettinjstvo. no, ipak sam bila sretnica, puno stričeva, strina, tete i tečeki, sestrične, bratići... a sad i praunuci imaju svoju dječurliju. :)
02.06.2016. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
čekam bugonju. deset minuta. pet minuta. tri minute...
31.05.2016. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
izvanredno! tvoji postovi su pravo osvježenje u blogosferi!
31.05.2016. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Čujjjjj------koliki je post, ne bih se čudila da ti bar pola ne pojede!
31.05.2016. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
a gleč, ovo nije lirski trenutak, nego temeljiti cjeloviti zapis o jezgri života na selu. fotke nisu baš estetski atraktivne, nego informativne.
za tebe ću priipremiti poseban raskošni post :) bez puno zamornog teksta.
31.05.2016. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
predivan post...ta sjećanja, ti neurušivi mostovi pod kojima se budiš...
jezgra rodoslovlja... to si ti... iako, kako kažeš, tek infomativno,
ipak uranja u bitak i budi moja sjećanja... divan osjećaj... :)
31.05.2016. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
da, @dinaj, divno je prepoznati i na drugim mjestima, među drugim ljudima onaj isti osjećaj pripadnosti određenom podneblju, navadama koje su nas odgajale, kodove koji su nam ucijepljeni u stanice i koji nas prizivaju. ima nešto u mirisu zemljice, svježini rječica koje natapaju poljane, u stablima, šumama, travama i jezerskim pticama, u laporu zagorskih brega i toplini snježnih nanosa ispod kojih bubri ozima. nisam zaboravila bakine priče o vilama jezerkinjama, o perunu, morani i velesu, o ivanjskim krijesovima i jurjevu... međutim, porijeklo obitelji, prema prezimenu, doseže nekoliko stoljeća unazad, postoje neki dokumenti u slovačkoj (dapače, cijeli jedan gradić zove se našim obiteljskim imenom) koji navode namjeravanu selidbu. a u te krajeve su došli, eh, to prepuštam svojoj sestri povjesničarki da istraži, no kaže da su korijeni obitelji još daleko zapadnije.
31.05.2016. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
znaš draga, kada krenem mojim austrougarskim, češkim, talijanskim i hrvatskim korijenjima izgubim se u vrtlogu vremena... prezimena von Kvapil, Bartl, Pontempeli, Starčević se ubrizgaše u moj Genom...
i onda se pitam tko sam?... očito sam koktel kapi poezije univerzuma...
ali ipak u mom nutarnjem svemiru vrije poezija trenutka... univerzum moga uma titra frekvencijom ovoga ovdje i ovoga sada... s poštivanjem obiteljskog drveta koje se grana krošnjom vječnosti... :)
31.05.2016. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
da, upravo se taj detalj zaboravlja i često se uranja u prošlost. koja nas je donekle obilježila, nesumnjivo, no u kojoj nismo aktivno sudjelovali, niti svjesno odluke donosili, to su u ime neke daleke budućnosti donosili oni koji su morali. onako kako su najbolje mogli. tada. na nama je da znamo živjeti sada.
i zato mi se biblijske priče o istočnom grijehu čine potpuno deplasirane , čak uvredljive, okrutne i besmislene. da, svi smo ograničeni genetskim kodom, a oblikovani okolinom. svi se održavamo u delikatnom stedi-stejtu mogućnosti koje nam je dala priroda i onoga čime su nas tufljali i timarili od djetinjstva, onoga što smo sticali kroz druženja kasnije i iskustava, često previše gorkih, a ponekad razmazujuće slatkih. a, znaš, stvar je samo u tomu da odrastemo! ali tako da ne zaboravimo tko smo bili kao djeca i odakle smo. pomaže, pomaže u nekom neočekivanom trenutku kad se osjetimo potpuno sami. jer, znamo tko smo. sada.
hvala na lijepom plodonosnom razgovoru, lijepo je znati živjeti kroz poeziju.
31.05.2016. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
ovaj video-clip od "Veselih Bedekovčana" bi baš odgovaral mom Davoru, jer je on iz Bedekovčine :)
31.05.2016. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
evo prve zagorske popevke koju jako volim
evo druge zagorske popevke koju jako volim
evo i treće divne zagorske popevke koju jako volim
I ovaj biser divne zagorske popevke koju jako volim
a ovaj biser divne zagorske popevke me sjeća na moju baku Katarinu jako volim tu pjesmu
31.05.2016. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
o bedekovčini imam nekoliko postova. bujnost zagorja, srdačni ljudi, vjerni obiteljskim vrijednostima, posebnog jezika, pogotovo za one koji nemaju sluha niti lingvističkog znanja (evo, kajkavski je postao i jezik, ne samo narječje, dijalekt), domoljubi, iako je uvijek bilo na razmeđi i razapinjaju između austrije, mađarske, i turci su pokušali osvojiti, slovenci imali utjecaja na graničnim područjima, nad njima su uvijek htjeli vladati koejkakvi tahiji i slični, no navek su se borili za pravice i nišči ih ni mogel sterat s rodne grude.
31.05.2016. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
naravno, Zagorec se rodi s malom maturom!
imam zagorske krvi sa mamine strane, muž mi je Zagorec :) volim taj kraj, često odemo do Krapine, tražia sam čak i rođake sa mamine strane i našla daleke rođake po baki Katarini (mamina mama) negdje 1995., ali mi se nije dalo dalje više kopati...
31.05.2016. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Bogec dragi kak ima prav lepih stvari.....
Vrag te jebi kak uvek nadjes tak dobre stvari hehe
31.05.2016. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
je, @ojrek dragi, bi mel i ti takšne lepe stvari da si imel babicu kak ja, vrak me zel ak ne bi!
31.05.2016. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
wow teta...nema Te, onda se pojaviš sa postom da bi trebala skoro tedan dana da sve lepo polakooo prečitam:)) eh gdje so ta vremena....nema ni moje bakice više a sve više i više mi nedostaje!!!
31.05.2016. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
@bluesky
ma drago mi je da si me našla, ovaj bug očito nije na dijeti, ždere me cijeli dan. nema veze, tehnika narodu.
naše su bake posebne bake, kao i od svakoga, ne sumnjam. jedna me naučila voljeti, druga me naučila misliti. obje su me voljele. i obje su bile mudre žene. samo su sve svoje darove dale onako kako su osjećale da valja.
31.05.2016. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
A vidiš kakvu sreću smo imali mi koji smo videli još pravu živu lupitvu kuruze ili peročehu! To i ja moram zahvaliti pokojne babice. Teško da budu te stvari ikad više deca negde videla kao živu svakodnevicu, eventualno kao nekakvu folklornu predstavu.
Ručnih žetvi se slabo sjećam, znam da je bila jedna jednoga ljeta kad nam je pšenica iz nekoga razloga izrasla preniska i ona nije mogel striček sa kosilicom samovezačicom to požeti, onda je babica skupila ekipu po selu iskusnu ekipu seoskih gospođa sa srpovima i one su to požele, možda je to bila jedna od posljednjih ručnih žetvi u našem kraju, ako ne i posljednja. Snopovi su se vozili u kolima na "dreš", a to je bila vršalica na električni pogon, kod jednoga gospona doma koji je to jedini imal u selu.
Ono s čim su se kosale koprive za pureke, za to je je bila posebna vrsta sekire, ravnog i dugog sječiva, a zvala se širočka. Toga mirisa hrane za pureke sjetim se svaki put kad si skuham čaj od koprive.
31.05.2016. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
znaš kaj, @jelenko, i ovo kaj si napisal mi je nateralo suze na oči! živjelo se teško, ne idealiziram ništa, ali su ljudi bili više zajedno.
31.05.2016. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Desetoro, evala. Kod tebe pravi muzej. Baš sam uživala u priči o baki i tvome djetinjstvu.
02.06.2016. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
@mel, u ono doba nisu sva djeca prživjela, na žalost, nije bilo ni cjepiva ni lijekova, pa nisu svi preživjeli djettinjstvo. no, ipak sam bila sretnica, puno stričeva, strina, tete i tečeki, sestrične, bratići... a sad i praunuci imaju svoju dječurliju. :)
02.06.2016. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
fe-no-me-na-lno i gotovo,sve razumijem od riječi do riječi i uživam čitajući ,učeći i gledajući
12.11.2016. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...