Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
srijeda, 27.06.2012.
Kad bih bio pjesma
|
Najprije sam počela sastavljati kompilaciju za kraj. Onako, nek se nadje za svaki slučaj, ionako svako malo neki meteorit prošiba kraj majčice Zemlje, pa se nikad ne zna do kada ćemo. Onda sam birajući pjesme, neodlučna kod broja 67 (možda i 68, ne lovite me za riječ), slučajno shvatila da sve što sam ikada željela biti, sve što sam ikada učinila, sve što nisam učinila, sve što sam rekla, sve što sam sanjala, sve što nisam izrekla, sve što sam trebala, a jesam i nisam, sve je to u jednoj pjesmi. Kad bih mogla izabrati i biti pjesma, bila bih Šal od svile. A vi? Ja sam bio pogrešan kad sam ti stavio ruku na rame tamo je držao dugo i govorio riječi Ja sam bio pogrešan kad sam tražio da mi kažeš koja si strana postoje pravila igre ti znaš da ne možeš sama Ispod svih tih zastava što vijore svud oko nas ne postoji mjesto gdje mogla bi stati visoko dignuti ruke i pjevati našu pjesmu i pjevati našu pjesmu Protiv volje umiješan u staru zavjeru strana u staru zavjeru nada ja sam jednoga dana slučajno našao put Ispod svih tih zastava što vijore kapi s oboda sada opadaju na uže i gun ja sam slobodan neka s moga vrata vijori šal od svile (Darko Rundek : Šal od svile) |
- 08:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.06.2012.
Paradoksi nadrkane domaćice (vol. 1)
|
Malo prije smo se bolje polovica i ja vratili kući i sina zatekli na kauču, umjesto za kompjuterom gdje obično visi, ako nije vani sa društvom ili ne uči. Prvo što sam ja pomislila bilo je (ovim redom): 1. da nije bolestan? 2. sranje, kompjuter se pokvario! 3. da li sam platila sve račune? da nam nisu isključili struju/internet? 4. upravo je sakrivao mrtvu kurvu pod krevet, kad smo mi naišli. Za razliku od mojih crnih scenarija, muž je pomislio ovim redom: 1. taman je htio bacati majmuna u nesvijest, pa smo mi naletjeli 2. taman je htio bacati majmuna u nesvijest, pa smo mi naletjeli 3. taman je htio bacati majmuna u nesvijest, pa smo mi naletjeli 4. taman je htio bacati majmuna u nesvijest, pa smo mi naletjeli. Muškarci su stvarno jednostavna bića, zato mi nikako nije jasno kako to da tako bezbrižni žive kraće od žena? Ich habe schon als junger Mensch begriffen, dass Männer sehr viel Schaden anrichten. Damals habe ich mich für die Musik entschieden. Die ist gesellschaftlich nicht wichtig. Ich dachte, dann kann an meiner Stelle eine Frau ihre Ideen verwirklichen. Ich habe also ganz bewusst auf eine Karriere in Wirtschaft oder Politik verzichtet, aber leider ist so viel soziale Intelligenz für Männer eher untypisch, und manche behaupten sogar, sie sei das Gegenteil von Sexappeal. (Die Toten Hosen : Frauen dieser Welt) |
- 22:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 12.06.2012.
Jedan grašak na dva načina + bonus track (torta od šumskih jagoda)
|
Poslala sam u subotu bolju polovicu na tržnicu po pola kile graška. Taman mi je toliko trebalo za jednu krem juhicu, tek toliko da sudjelujem u igri kuhanja. Svakoga dana po povratku iz škole upitam maloga već po defaultu, što je bilo za marendu u školi. Kada je posebno razdražljiv i nadrkan (mamin sin) ne moram ni pitati. Tih je dana na jelovniku "neko zeleno sranje", kako on naziva blitvu, špinat, mahune i slično povrće. Jedini izuzetak, koji potvrdjuje pravilo, da je to "zeleno bljak" je grašak. Nije sad baš neki oduševljeni ljubitelj, no juhicu od graška ili riži biži uvijek će pojesti bez puno kukanja nad svojom teškom sudbinom. Nego, da se vratim na bolju polovicu... Kako to uvijek po pravilu biva, umjesto pola kile kupio je skoro pa kilu i pol graška. Aj, dobro, čišćenje graška mi je jedan od omiljenijih kućnih zadataka, pa mu nisam sve po spisku, kao što to često zna biti, kada, sve u dobroj namjeri, pretjera. A i nema problema, ionako treba nakuhati hrane za par dana, a grašak je ko stvoren za to. Stavila sam tako ono što je ostalo od kilo i pol graška (nisam vagala) kuhati u srednje veliki lonac, dodala žličicu vegete i dvije kocke kokošje juhe. I kuhalo to nekih pola sata, sat, ne lovite me na minutu. Već sam jednom spomenula da sve u kuhinji radim odokativno. Dakle, probaš, pa ako je pretvrd kuhaš dalje, a ako nije ugasiš štednjak. Naravno, ne zaboraviti sve skupa na štednjaku, jer bi vas mogli posjetiti vatrogasci tokom prijepodneva. Dok se grašak kuha, pripremam sastojke za dva jela koja će na kraju ispasti od njega: - krem juhu od graška i - maneštru od graška. Sastojci za juhu od graška (osim graška kojeg treba 30 do 40 dkg): 1 srednja glavica luka (može i pola glavice bijelog, a pola crvenog luka - pod bijeli ne mislim na češnjak) 1 žlica putra 1 dcl vrhnja za kuhanje malo slanine narezane na uske trakove ili kockice (ne znam koliko je to grama, ali kocka je u tlocrtu nekih 3 sa 3 cm) 2 tvrdo kuhana jaja Priprema: Zagrijati putar, pa dodati nasjeckani luk i slaninu. Popržiti, dodati par žlica juhe i prodinstati par minuta, dok luk ne požuti. Za to vrijeme u blenderu izmiksati približno dvije čaše od 2 dcl kuhanoga graška. Luku dodati najprije graškove juhe (1 čaša), promiješati i prokuhati, pa dodati kašu od graška. Dodati vode u kojoj se kuhao grašak ovisno od gustoće juhe koju želimo postići. Dodati još žlicu do dvije kuhanih zrna graška, vrhnje za kuhanje i prokuhati. Po potrebi i ukusu dodati soli/vegete/papra. Isključiti štednjak, pa tik prije serviranja dodati tvrdo kuhana jaja isjeckana na kockice.  Sastojci za maneštru od graška (osim graška koji je ostao nakon što smo napravili juhu): 6 hrenovaka (4 kranjske ili neke druge kobasice - ja sam ovaj put imala samo hrenovke u frižideru) 50 - 100 grama slanine narezane na kocke ca. 2 x 2 cm (jebiga, ipak sam inženjer i ne mogu si pomoć) žlica do dvije ulja (ja koristim suncokretovo) 1 do dvije glavice luka 3 srednje velika krumpira 1 čaša/šalica mješanog smrznutog povrća (meksički miks : grašak, paprika, fažol, kukuruz i/ili mahune) 1 žlica krušnih mrvica (prezla)  Priprema: Ugrijati ulje, pa dodati luk, popržiti ga i preliti sa nešto vode u kojoj se kuhao grašak. Dodati slaninu i na kolutiće narezane hrenovke, promiješati, kratko popržiti te dodati čašu juhe i pustiti da zakuha. Kao i u prethodnom receptu izmiksati grašak, dio pustiti u zrnu. Kad sve dobro prokuha, dodati kašu od graška i cijela zrna, krumpir narezan na kockice (1 cm3  ), preliti ostatkom vode u kojoj se kuhalo i pokriveno kuhati kakvih pola sata na laganoj vatri. Pred sam kraj dodati šalicu smrznutog povrća. Prezla se dodaje po potrebi, ovisno o gustoći juhe (nekada dodajem gustin ili nešto tome slično, a zapršku sa brašnom nikada ne koristim, osim kod pripreme punjenih paprika). Kako tjedan ne bi bio samo zeleni, pobrinule su se šumske jagode kojih smo u subotu u obližnjoj šumi nabrali čak punu čašu jogurta. Uz nešto običnih jagoda nasjeckanih na kockice veličine šumskih, nastao je crveni desert: Biskvitna torta od šumskih (i običnih) jagoda Sastojci (za kalup fi 26 do 28 cm) 3 jaja 3 žlice vode 180 g brašna 180 g šećera 1 prašak za pecivo 1 vanilin šećer 1 do dvije žlice marmelade od jagoda 1 čokoladni puding 2 žlice šećera u prahu pomiješanog sa malo cimeta (ili manje, ovisno o tome koliko su same jegode slatke) malo margarina/putra za namastiti kalup 1 preljev za torte (plus dvije žlice šećera i 250 dcl vode)  Priprema: Bjelanjke sa vanilin šećerom istući u čvrsti snijeg. Odvojiti žutanjke od bjelanjaka, te ih izmiksati sa šećerom i vodom. Smjesi polako dodavati prosijano brašno i prašak za pecivo. Na kraju dodati snijeg od bjelanjka pa sve još jednom promiješati (ne mikserom). Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva (ventilacijska može i 160 do 170), te peći približno pola sata (provjeriti čačkalicom da li je biskvit već i prije pečen, ako se lovi smjesa na nju, još malo peći). Čim ga izvadimo iz pećnice, istresti ga na rešetku da se hladi. Za vrijeme pečenja pripremiti jagode. Obične jagode narezati na manje kockice, dodati k šumskima, te sve skupa posipati šećerom u prahu i promiješati. Skuhati puding od čokolade. Ohladjeni (ne sasvim) biskvit namazati marmeladom od jagode, pa preko toga preliti puding (meni ga još ostane, jer kalup nije naročito dubok, pa bi se prelijevalo preko). Pustimo puding da se malo stvrdne, pa na njega nanesemo pomiješanu smjesu jagoda. Pripremimo preljev za torte (želatinu) po uputama na pakiranju (dvije žlice šećera i prašak pomiješamo sa 250 dcl vode te prokuhamo i pustimo da se počne želirati), te prelijemo preko jagoda.  Sve o novom krugu igre kuhanja, naći ćete na blogu cookandplay!  |
- 07:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.06.2012.
Fobije
|
Dugo me mučio strah od visine. Onda sam jednom zbog prirode posla i revnosti tajnice, koja je ispisivala uputnicu za obavezni zdravstveni pregled svakih pet godina, morala obaviti i pregled za rad na visini. Napisala je, naime, medju ostalim (projektiranje, savjetovanja, rad za kompjuterom, bla, bla, bla...) i "nadzor", što uključuje odlaske na gradilište i pentranje po skelama. Ležala sam nekih sat vremena u jednoj od soba ambulante medicine rada, a sestra se iživljavala na meni ispiranjem ušiju hladnom i vrućom vodom. Ne sjećam se više kojim redom. Sjećam se jedino da mi je moja mučiteljica nadjenula čudne naočale, slične masci za ronjenje, po kojima je nešto risala crnim flomasterom. Što, nisam mogla točno vidjeti, jer su mi oči kolutale, kao mačku Tomu, kad ga Jerry opali baseball palicom. Ili obratno. Svejedno. Od toga pregleda dobila sam (osim zujanja u ušima koje je trajalo skoro godinu dana) i stručnu potvrdu da imam sve fizičke predispozicije za rad na visini, te da je strah umišljen. Svejedno, ni dan danas kad sam na vrhu neke skele, nerado gledam dolje i uvijek se držim podalje od ruba. Desetljećima me mučio i strah od letenja. One filozofije kako je strah od letenja zapravo strah od seksa, držim totalnom glupošću. Tko se boji seksa još? Pogotovu u mojim godinama. Zapravo bi se moj strah od letenja mogao nazvati strahom od padanja. Nije mene strah da ću ostati u zraku i ne moći se spustiti, to se još nikome nije dogodilo. Ali onih čije su dijelove tijela skupljali u vrećice, nakon što su pljusnuli dolje, ima na stotine tisuća. Nije ni samo padanje problem, koliko je problem straha u tome što u toj metalnoj škatuli, koja nekim čudom leti, nemaš apsolutno nikakvog utjecaja ni na što, potpuno si ovisan o nekom tamo pilotu. A tko meni može garantirati da se lik nije sinoć zapio, posvadjao sa ženom ili se baš odlučio skupa sa svima nama strmopizditi zbog kredita za kućicu u cvijeću kojeg ne može više otplaćivati. Pa, eto, nek žena i djeca dobiju premiju njegovog životnog osiguranje i odštetu od avio-kompanije. A ni mehaničarima, koji provjeravaju matice prije leta, ne vjerujem pet posto. Možda mu se tog dana baš i nije dalo ni doći na posao zbog loše plaće i regresa kojeg im neće isplatiti. A opet, strah sam savladala zbog želje da otputujem na kraj svijeta, kakav je bio, prije no što je glupavi Kolumbo otkrio Ameriku i sve upropastio. Dva mi se puta dogodilo da sam pala u nesvijest čekajući da mi izvade krv. Da li je riječ o strahu od krvi ili strahu od igle, ne znam ni dan danas, iako više sumnjam u pad šećera i dvosatno čekanje na hodniku. Možda je problem i u žilama koje se na lijevoj ruci loše vide. Pa onda traže po desnoj. Pa zovu drugu laboranticu da ona da svoje mišljenje. I što duže traje njihovo savjetovanje, meni je sve lošije. Ovaj sam strah riješila jednostavnim okretanjem glave za 180 stupnjeva, pa vi bušite i sisajte krvi koliko hoćete. Kad jednom uspijete pronaći faking žilu. Strah od neozdravljivih boleščina riješila sam tako da doktoru više ni ne odlazim, osim kada sam uvjerena da mi nije ništa ozbiljno. Jednom sam kao mala pronašla malu mačku, čije je noga bila dosta povrijedjena. Odnesla sam je jednoj staroj gospodji, poznatoj po mnoštvu mačaka za koje se brinula. Rekla mi je : "Muca će sama zaliječiti ranu, izlizati će se.". Tako je i bilo. Od tog sam dan uvjerena da bolest mogu pobijediti ignoriranjem. Jer u meni postoji gori strah od onog od smrti i boleštine. Strah od smrti u bolnici, daleko od normalnog životnog okoliša i najbližih. Prezirem bolnice i ne podnosim da mi pod "liječenje" prodaju nešto što će mi eventualno produžiti život, ali me neće izliječiti. Samo ću nešto kasnijeg datuma prnuti u fenjer. I to u bolnici. Ma što da imala, želim do kraja živjeti normalan život, pa koliko potraje, potraje. Zbog tog me stava drže čudakinjom, čak mi predbacuju sebičnost, no ovaj je život samo moj. I kad već nemam prevelikog utjecaja na bolesti koje me mogu zadesiti, onda barem želim izbeljiti im se, zadese li me. Radije ću živjeti mjesec dana kao čovjek, nego tri godine kao pacijent. Iako bi svakome drugome odmah savjetovala da odmah ode k liječniku. Moram li uopće objašnjavati, ili je već potpuno jasno, da radije trpim bolove u križima, te teško dišem zbog suženog kanala u nosu, ali na operaciju zbog straha od narkoze ne idem niti mrtva? Sve u svemu, i bolje da ne idem liječniku, jer mi se sve čini da bih mogla završiti na nekom odjelu na kojem forsiraju modu košulja spojenih rukava. I u svim tim mojim fobijama, u kojima je strah od gubitka posla već postao mainstream, kao i kod većine, trenutno me najviše muči strah, još nezabilježen u medicinskim knjigama. Strah od poštanskog sandučića!? Dugo sam skrivala tu čudnu fobiju od ostatka svijeta. S njome je upoznata jedino moja bolja polovica, koju često pošaljem da umjesto mene otvori tu jebenu kutiju iz koje ne može ispasti ništa dobro. Imam frendicu koja se boji klaunova. Čudan strah kojeg ja baš i ne razumijem (jer moji mi se strahovi ipak čine realnim i mogućim, a što ti pobogu može učiniti neki klaun?), ali lako je sa tudjim strahovima glogulje mlatit. No, kako bilo da bilo, bila bih sretna i smirena i nimalo se ne bih sekirala kada bi mi iz poštanskog izvirio onaj zločesti Kingov klaun iz IT-a. Podnesla bih i Freddy Kruegera, lutku Chuckija skupa sa svom rodbinom. Alien, osmi putnik? No problemo! No ono što izviri iz te usrane kutije čisti je horor. Računi za režije, kreditne kartice, osiguranja, tv pretplatu, internet, mobitel. Godišnji povrat poreza (čitaj : ja njima moram doplatiti). Poziv banke na dogovor o produženju (čitaj : smanjenju) dopuštenog prekoračenja. Kazne zbog prebrze vožnje. Podsjetnik o isteku registracije za auto. Prva rata za školske knjige za slijedeću godinu. Dimnjačar i neke njegove "storitve" koje se najebu u poštanskom kad je najgušće. Ljubazni auto-servis, koja me podsjeća, da po njihovoj računici uskoro trebam tretman onog smrada na 4 kotača, zbog čijeg leasinga i sve skupljeg goriva pišam krv. U kratko - samo sranje. Onda sam se jednog dana odvažila istupiti sa svojim strahom u javnost. No, dobro, ne baš u javnost, napisala sam o tome kratak elaborat na facebooku. I saznala da isti strah dijeli većina mojim prijatelja. Jedan šalje ženu po poštu i to kad ga nema kod kuće. Pretpostavljam da mu se žena zove Pandora. Neki jednostavno rasparaju sve što se unutra nalazi, jer će ionako doći opomena, pa bez veze ni otvarati kuverte. Treći pak dodju pred tu prokletu kutiju i već da će je otvoriti, kad se predomisle i prebace sve na sutra. Prekosutra. Prekoprekoprekosutra. Da si ne pokvare vikend. Pogledat će u ponedjeljak. Slijedeći. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje obavijest kako sam dobila barem neku sitnicu na kakvoj nagradnoj igri. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje pismo odvjetnika neke daleke tete iz južne amerike, za koju nikad nisam čula, a ostavila mi je plantaže kave. Na primjer. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje bilo što, što ne spada na gornju listu. E, kada bi se to jednom, bar jednom dogodilo, i ja bih veselo pjevušila pjesmicu stričeku poštaru. Ovako, mogu tek odati čast svim hrabrim psima, koji ih tjeraju iz svog dvorišta ugrizom u guzicu, ne dajući im da zazvone niti jednom, a kamoli dva puta. Please Mr. Postman, look and see If there's a letter, oh yeh for me, I've been waiting, a long long time Since I've heard from that girlfriend of mine. So many days you passed me by See the tear standing in my eye You didn't stop to make me feel better By leaving me a card or a letter. (The Beatles : Please, Mr. Postman) |
- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 06.06.2012.
Savjeti nadrkane domaćice (vol.3) + apdejt (recept za skutine kocke)
|
Draga nadrkana domaćice, imam 32 godine, fin sam, ugladjen, dobrih manira, posjedujem pravu dozu smisla za humor. Ne pijem, ne pušim, ne psujem, uspješan sam na poslu, no materijalne vrijednosti nisu mi prioritet u životu. Jedino što želim je da moja djevojka bude sretna i zadovolj(e)na u svakom pogledu. Nosim je kao kap vode na dlanu, mazim i pazim kao Snježni čovjek patka Dodu. Kad joj nije do seksa i boli je glava, zagrlim je, te joj, da je oraspoložim, skuham špagete ili pripremim piće. Otkako sam sa njom u vezi ne izlazim više sa prijateljima, nikada nisam pogledao za drugim, mladjim i zgodnijim komadom. Uvijek sam imao razumijevanja za njene kavice sa prijateljicama, odlaske u wellness i na nezaobilazni pilates. Prije tjedan dana otkrio sam da me vara sa mišićavim osobnim trenerom iz fitness centra, i moj se svijet srušio. Po svim pravilima iz ženskih časopisa, ja sam idealan zet, kakvog bi svaka majka zaželjela svojoj kćeri za muža. U čemu sam pogriješio? Odgovor : A u čemu nisi? No nije sve izgubljeno. Oženi se punicom! I da ne bi rekli da nadrkana domaćica savjetuje same gluposti, evo i nešto pametno. One koji su na dijeti prijete ljeta, molim neka preskoče sliku i tekst koji slijedi, te se upute do najbližeg dućana po Frieskies za sterilizirane mačke. Ako pomaže Brandonu da održava svoju težinu pod kontrolom, moglo bi i njima biti od koristi. Za sve ostale tu je recept za ledene skutine kocke (znate da sam tako stara a još ne Slovenka, a ljepše je čuti "skutine kocke" nego "kocke od svježeg sira"). Sastojci: Dno kolača: 250 grama keksa Petit Beure 250 grama rastopljenog margarina Žuta krema: 4 jaja 500 g skute (svježeg sira) 120 g šećera žlica soka od limuna (ili pola vrećice arome limunove kore, npr. citro back) Žlica soka od naranče (ili pola vrećice arome narančine kore, npr. orange back) 2 žlice brašna Bijela krema: 3 kisela vrhnja (3 x 180 g) 150 g šećera 1 vanilin šećer 1 žlica brašna (po potrebi) malo šarenih mrvica za posipanje Priprema: 1. Samljeti kekse i dodati im rastopljen margarin, te miješati dok se ne dobije jednolična smjesa. Dno kalupa pokriti papirom za pečenje ili namastiti margarinom, pa jednoliko nanijeti smjesu. Peći 5 do 10 minuta na 160 do 170 stupnjeva. 2. Odvojiti bjelanjke od žutanjaka. Od bjelanjaka napraviti čvrsti snijeg. Žutanjke tući sa šećerom, dodati skutu, limunovu i narančinu aromu, žlicu do dvije brašna, te dobro izmiješati. Smjesi dodati bjelanjak, sve promiješati još jednom, te takvu smjesu nanesti na prvi sloj, pa peći još 30 do 40 minuta na istoj temperaturi. Izvaditi te pustiti da se malo ohladi. 3. Kiselo vrhnje pomiješati sa šećerom i vanilin šećerom. Po potrebi dodati žlicu brašna (iskreno, ja je dodajem čisto kao psihološki efekt, jer mi se uvijek čini kako se to izmiksano nikad neće stvrdnuti bez malo Viagre, no začudo, to uvijek učini). Preliti preko drugog sloja, pa peći na 150 do 160 stupnjeva još nekih 10 do 15 minuta (paziti da ne porumeni, a da se ipak stvrdne). Izvaditi iz pećnice, posipati šarenim mrvicama i pustiti da se preko noći hladi u frižideru. Rezati na kockice ili kocke (po potrebi i željama korisnika).  |
- 11:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.06.2012.
Pogodi sastojke 4 - rezultati i recepti
|
Bogami, dali ste mi posla prebrojavanjem pogodjenih sastojaka i mogu reći da sam se dobro oznojila. Andrea, Theobalda i cookandplay su sve tri bile tu negdje. Kazale su ovako: - germa, pecilni prašak, sol, mlijeko, poriluk ili blitva, šunka, sir, brašno, peršin, parmezan, žumanjak (andrea : 8 + 2/2 = 9,00 bodova) - jaja, brašno, sol, prašak za pecivo, mlijeko, ulje, šunka, sir, blitva (cookandplay : 8,00 bodova) - pšenično brašno, ulje, jaje, voda, mleko, kiselo vrhnje, sol, prašak za pecivo, kelj, bunika, šunka (theobalda : 7 - 1 = 6 bodova). Po mojoj računici, pobijedila je Andrea i to zbog jednog sitnog detalja - bila je najbliža otkrivanju "onog zelenog", napisavši da je riječ o poriluku. Zeznula je, doduše, stvar sa žutanjkom (jer idu cijela jaja), ali sam uzela u obzir pola boda, što sa onih pola od poriluka (koji je zapravo mladi luk, ali to je po onoj "znam te puško dok si pištolj bila" skoro pa ista stvar) daje cijeli jedan dodatni bod. Istina, Theobalda je kasnije, uz jocker pola-pola i jocker zovi uspjela pogoditi da je to zapravo mladi luk (predugačka je za ovaj post priča o tome kako nisam znala što sa 4 kg mladog luka, koje je muž kupio za Uskrs, jer stvarno nema mjere...pa zaboravio u firmi...pa nazvao neka netko od kolega uzme doma...pa nisu...pa ga je dočekao nakon praznika...uglavnom, trebalo je potrošiti toliku količinu tog "zelenog", a da nam se ne zgadi više jeduži ga onako sirovog ili u salati ili u umaku ili...aaaaaaa!). No priznaje se samo ono napisano u komadu, a zbog bunike je došlo i do minus bodova.  Cookandplay, kao majstorica od zanata, tek tako od šuba pogodi 8 sastojaka. Svaka čast.  Čestitke Andreji, nadam se da se vidimo kod nje u slijedećem krugu.  Inače imam problema sa davanjem naputaka drugima što i kako pripremiti neko jelo, jer sve što kuham i pečem radim odokativno i od djuture, pa i nemam baš pojma koliko je grama, mililitara ili žlica točno u čemu. Drugo je s kolačima, njih ipak pripremam po zapisanim receptima. Jelo koje sam zadala u igrici, izabrala sam upravo zbog toga, što ga je moguće opisati otprilike, mjereći sastojke šalicama ili čašama.  Stvar sa slike je moja verzija nečega što se kod nas zove (bribirski) presnac. U biti bi se to trebalo raditi od svježeg kravljeg sira - škripavca. Kako ga ovdje nema, zamjenim ga jogurtom (može i svježi sir). Original recepti koji su po internetu se meni ne svidjaju jer bi za njih trebala imat farmu kokoši koliko jaja unutra natrafljaju. Ja to radim ovako : 3 mjerice (šalica ili čaša) jogurta, 3 mjerice brašna, žličicu soli, 1 mjericu ulja, 1 prašak za pecivo, 3 jaja, malo mlijeka, parmezan. Pomiješati. Na ulju zapržiti mladi luk (može i poriluk ili obična kapula), šunku, slaninu ili nešto slično (čega imate u frižideru - recesija je), dodati vegetu. Malo ohladjeno dodati smjesi i promiješati. Može se dodati na kockice narezan sir (recimo mozzarella). Ili nariban sir (ja stavim edamec ili ementaler). Eventualno naribane tikvice isto pašu unutra. Malo usitnjenoga ga peršina. Kvasa nema, kao ni germe.  Uliti u lim i peći na 180 do 200 stupnjeva jedno pola sata, ovisno od pećnice.  Kako ste bili vrijedni u pogadjanju, a neki su imali i lude ideje (premaz od tune :P), biti ću toliko dobra i dati vam i recept za eklere sa krive slike. Sastojci (za približno 12 eklera, a ja napravim višestruku količinu)*: 1 jaje 40 g šećera 1 čajna žličica vanilin šećera 50 g brašna pola čajne žlice (na vrh noža) praška za pecivo 1 čajna žličica kakaa 150 ml slatkog vrhnja 3 čajne žličice šećera u prahu pola paketića Kremfixa (ili bilo kojeg drugog učvršćivača) 1 čajna žličica kuhane kave Priprema: Kremasto umiješati jaja, šećer i vanilin šećer. Brašno pomiješati sa praškom za pecivo i kakaom, pa dodati smjesi jaja i šećera. Smjesu napuniti u kalup za eklere* (najlakše ide s pomoći šprice sa velikim otvorom) i peći na 190 stupnjeva nekih 10 do 12 minuta. Kad su pečeni, odmah ih izvaditi iz kalupa. Za kremu pomiješati šlag sa šećerom u prahu, kremfixom i kavom u tvrdu smjesu, te nanesti na polovicu eklera. Pokriti drugim polovicama i po želji ukrasiti istom smjesom. Za kraj, par novijih uradaka iz slastičarne nadrkane domaćice. Prve dvije inspirirane su receptima sa bloga cookandplay, sa nekim manjim izmjenama. Odmah upozoravam vrijedne domaćice da se ne obaziru na stolnjake koje ne štirkam iz prostog razloga - na njima se toliko jede i pije, da su više u perilicama i sušilicama, nego na stolu, pa čemu se onda mučiti sa pedantnim peglanjem i štirkanjem.  Čokoladna pita s jagodama i šlagom, bez kukuruznog brašna i pečena u kalupu za biskvitnu tortu (od svih čuda u kuhinji nemam kalupa za pitu), ukrašena šlagom u koji sam dodala rastopljenu tamnu čokoladu. Onaj šlag ispod se ne vidi, jer sam jagode prelila glazurom za torte, kako bi duže izdržale (onako friške se nekad zaplijesne, pa možeš sve baciti, a nas je samo troje doma (često i samo dvoje), pa nema šanse da u jednom danu pojedemo cijelu pitu(ljicu).  Ovdje sam isprobala desert bogatog recesijskog ručka. Biskvit je napravljen točno po naputku, no očito imam prevelik kalup, pa bi rezanje na dva dijela bilo problem. Tako sam se snašla upotrijebivši biskvit za dno, skuhala puding, dodala nasjeckane jagode, te nanesla na biskvit (upotrijebila sam rub kalupa za torte, da mi se ne razlije sve skupa po stolu). Na vrh sam dodala šlag, a na njega ribanu Milka čokoladu sa jagodama, nastrganu s pomoću strugalice za krumpir (snadji se, nadrkana kuharice).  E, sad se meni više ne da pisati. I razmišljam što mi je sve ovo trebalo. Ali odlučila sam ne biti ovaj put zločesta, nego vam napisati kako pripremiti zadnje dvije torte. Princip je isti, a nijanse su samo u kremi/fili i upotrebljenom voću. Ovo je nutella torta sa višnjama,  dok je ovo ista torta sa trešnjama.  Sastojci za tijesto (biskvit) za obje torte (recept preuzet sa slovenske kulinarike): 6 jaja 120 g šećera 180 grama brašna 1 prašak za pecivo 1 vanilin šećer 5 žlica Nutelle Odvojiti žutanjke od bjelanjaka. Umiješati žutanjke, vanilin šećer i polovicu šećera. Bjelanjke s drugom polovicom šećera tučemo dok ne dobijemo čvrsti snijeg. U žutanjke umiješamo Nutellu, dodamo trećinu snijega, promiješamo, pa dodajemo prosijano brašno i prašak za pecivo. Svemu dodamo ostatak snijega, promiješamo, ulijemo u kalup (ja koristim kalup promjera 26 cm, može i 28) i pečemo na 180 stupnjeva oko pola sata. Kad se torta ohladi, razrežemo na dva dijela (po original receptu je na tri, ali meni je to pretanko i ne svidja mi se). Priprema prve varijante (torta sa višnjama, a može i sa jagodama): Sastojci za kremu, pripremu i ukrašavanje: 1 kompot od višanja (700 g) 0,5 l slatkog vrhnja za kremu + ca. 0,2 l za ukrašavanje 2 kremfixa 5 žlica Nutelle 2 rebra bijele čokolade 2 rebra crne čokolade za kuhanje Zagrijati sok od kompota sa dvije do tri žlice šećera. Dodati 200 g višanja, koje smo izmiksali u blenderu. Prokuhati. Ohladiti. Za to vrijeme istući slatko vrhnje sa kremfixom, dodati 5 žlica Nutelle i sve skupa dobro promiješati. Razdijeliti kremu na dva dijela, u jedan dodati ostatak višanja (malo pustiti za dekoraciju). Premazati donji dio torte preljevom od višanja, potom kremom od Nutelle u koju smo dodali višnje. Prekriti drugim dijelom torte, natopiti i njega preljevom od višanja, ta nanesti drugu polovicu kreme. Ukrasiti višnjama i posipati nasjeckanom bijelom i tamnom čokoladom. Tortu staviti na pola sata-sat hladiti u frižider, potom ukrasiti sa strane ostatkom kreme. Priprema druge varijante (torta sa trešnjama) Sastojci za kremu, pripremu i ukrašavanje: 1 kg očišćenih polovica trešanja (nešto cijelih trešanja ostaviti za dekoraciju) 3 žlice šećera 100 ml likera od trešanja (višanja) 100 ml vode 400 g slatkog vrhnja 2 kremfixa naribana čokolada od trešnje (ili jagode ili višnje) Zagrijati liker od trešanja sa 3 žlice šećera. Dodati vodu. Pusiti da prokuha, pa polako dodavati trešnje. Sve skupa kuhati 5 do 10 minuta. Procijediti. Dno torte namočiti polovicom sirupa (soka) od trešanja, nanijeti polovicu šlaga i ocijedjene trešnje, prekriti drugim dijelom torte, kojeg takoder namočimo sa sirupom, te premažemo šlagom i ukrasimo ribanom/struganom čokoladom i sa par cijelih trešanja. Uf, nema šanse da više sudjelujem u sličnim igricama i pobijedim. Zajeban je i težak kruh (torta) nas nadrkanih domaćica, koje nešto ne možemo baš zaspati večeras. * ovisno je kolike eklere radite, ja imam kalup za 12 komada (znači šest kolačića kad se spoje polovice), a može se raditi i bez kalupa, tako da nanosite smjesu špricom. |
- 08:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||