Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
srijeda, 27.06.2012.
Kad bih bio pjesma
|
Najprije sam počela sastavljati kompilaciju za kraj. Onako, nek se nadje za svaki slučaj, ionako svako malo neki meteorit prošiba kraj majčice Zemlje, pa se nikad ne zna do kada ćemo. Onda sam birajući pjesme, neodlučna kod broja 67 (možda i 68, ne lovite me za riječ), slučajno shvatila da sve što sam ikada željela biti, sve što sam ikada učinila, sve što nisam učinila, sve što sam rekla, sve što sam sanjala, sve što nisam izrekla, sve što sam trebala, a jesam i nisam, sve je to u jednoj pjesmi. Kad bih mogla izabrati i biti pjesma, bila bih Šal od svile. A vi? Ja sam bio pogrešan kad sam ti stavio ruku na rame tamo je držao dugo i govorio riječi Ja sam bio pogrešan kad sam tražio da mi kažeš koja si strana postoje pravila igre ti znaš da ne možeš sama Ispod svih tih zastava što vijore svud oko nas ne postoji mjesto gdje mogla bi stati visoko dignuti ruke i pjevati našu pjesmu i pjevati našu pjesmu Protiv volje umiješan u staru zavjeru strana u staru zavjeru nada ja sam jednoga dana slučajno našao put Ispod svih tih zastava što vijore kapi s oboda sada opadaju na uže i gun ja sam slobodan neka s moga vrata vijori šal od svile (Darko Rundek : Šal od svile) |
- 08:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||