Najprije sam počela sastavljati kompilaciju za kraj.
Onako, nek se nadje za svaki slučaj, ionako svako malo neki meteorit prošiba kraj majčice Zemlje, pa se nikad ne zna do kada ćemo.
Onda sam birajući pjesme, neodlučna kod broja 67 (možda i 68, ne lovite me za riječ), slučajno shvatila da sve što sam ikada željela biti, sve što sam ikada učinila, sve što nisam učinila, sve što sam rekla, sve što sam sanjala, sve što nisam izrekla, sve što sam trebala, a jesam i nisam, sve je to u jednoj pjesmi.
Kad bih mogla izabrati i biti pjesma, bila bih Šal od svile.
A vi?
Ja sam bio pogrešan
kad sam ti stavio
ruku na rame
tamo je držao dugo
i govorio riječi
Ja sam bio pogrešan
kad sam tražio
da mi kažeš
koja si strana
postoje pravila igre
ti znaš da ne možeš sama
Ispod svih tih zastava
što vijore svud oko nas
ne postoji mjesto
gdje mogla bi stati
visoko dignuti ruke
i pjevati našu pjesmu
i pjevati našu pjesmu
Protiv volje umiješan
u staru zavjeru strana
u staru zavjeru nada
ja sam jednoga dana
slučajno našao put
Ispod svih tih zastava
što vijore
kapi s oboda
sada opadaju na uže i gun
ja sam slobodan
neka s moga vrata vijori
šal od svile
(Darko Rundek : Šal od svile)
Post je objavljen 27.06.2012. u 08:59 sati.