Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice
ponedjeljak, 11.06.2012.
Fobije
|
Dugo me mučio strah od visine. Onda sam jednom zbog prirode posla i revnosti tajnice, koja je ispisivala uputnicu za obavezni zdravstveni pregled svakih pet godina, morala obaviti i pregled za rad na visini. Napisala je, naime, medju ostalim (projektiranje, savjetovanja, rad za kompjuterom, bla, bla, bla...) i "nadzor", što uključuje odlaske na gradilište i pentranje po skelama. Ležala sam nekih sat vremena u jednoj od soba ambulante medicine rada, a sestra se iživljavala na meni ispiranjem ušiju hladnom i vrućom vodom. Ne sjećam se više kojim redom. Sjećam se jedino da mi je moja mučiteljica nadjenula čudne naočale, slične masci za ronjenje, po kojima je nešto risala crnim flomasterom. Što, nisam mogla točno vidjeti, jer su mi oči kolutale, kao mačku Tomu, kad ga Jerry opali baseball palicom. Ili obratno. Svejedno. Od toga pregleda dobila sam (osim zujanja u ušima koje je trajalo skoro godinu dana) i stručnu potvrdu da imam sve fizičke predispozicije za rad na visini, te da je strah umišljen. Svejedno, ni dan danas kad sam na vrhu neke skele, nerado gledam dolje i uvijek se držim podalje od ruba. Desetljećima me mučio i strah od letenja. One filozofije kako je strah od letenja zapravo strah od seksa, držim totalnom glupošću. Tko se boji seksa još? Pogotovu u mojim godinama. Zapravo bi se moj strah od letenja mogao nazvati strahom od padanja. Nije mene strah da ću ostati u zraku i ne moći se spustiti, to se još nikome nije dogodilo. Ali onih čije su dijelove tijela skupljali u vrećice, nakon što su pljusnuli dolje, ima na stotine tisuća. Nije ni samo padanje problem, koliko je problem straha u tome što u toj metalnoj škatuli, koja nekim čudom leti, nemaš apsolutno nikakvog utjecaja ni na što, potpuno si ovisan o nekom tamo pilotu. A tko meni može garantirati da se lik nije sinoć zapio, posvadjao sa ženom ili se baš odlučio skupa sa svima nama strmopizditi zbog kredita za kućicu u cvijeću kojeg ne može više otplaćivati. Pa, eto, nek žena i djeca dobiju premiju njegovog životnog osiguranje i odštetu od avio-kompanije. A ni mehaničarima, koji provjeravaju matice prije leta, ne vjerujem pet posto. Možda mu se tog dana baš i nije dalo ni doći na posao zbog loše plaće i regresa kojeg im neće isplatiti. A opet, strah sam savladala zbog želje da otputujem na kraj svijeta, kakav je bio, prije no što je glupavi Kolumbo otkrio Ameriku i sve upropastio. Dva mi se puta dogodilo da sam pala u nesvijest čekajući da mi izvade krv. Da li je riječ o strahu od krvi ili strahu od igle, ne znam ni dan danas, iako više sumnjam u pad šećera i dvosatno čekanje na hodniku. Možda je problem i u žilama koje se na lijevoj ruci loše vide. Pa onda traže po desnoj. Pa zovu drugu laboranticu da ona da svoje mišljenje. I što duže traje njihovo savjetovanje, meni je sve lošije. Ovaj sam strah riješila jednostavnim okretanjem glave za 180 stupnjeva, pa vi bušite i sisajte krvi koliko hoćete. Kad jednom uspijete pronaći faking žilu. Strah od neozdravljivih boleščina riješila sam tako da doktoru više ni ne odlazim, osim kada sam uvjerena da mi nije ništa ozbiljno. Jednom sam kao mala pronašla malu mačku, čije je noga bila dosta povrijedjena. Odnesla sam je jednoj staroj gospodji, poznatoj po mnoštvu mačaka za koje se brinula. Rekla mi je : "Muca će sama zaliječiti ranu, izlizati će se.". Tako je i bilo. Od tog sam dan uvjerena da bolest mogu pobijediti ignoriranjem. Jer u meni postoji gori strah od onog od smrti i boleštine. Strah od smrti u bolnici, daleko od normalnog životnog okoliša i najbližih. Prezirem bolnice i ne podnosim da mi pod "liječenje" prodaju nešto što će mi eventualno produžiti život, ali me neće izliječiti. Samo ću nešto kasnijeg datuma prnuti u fenjer. I to u bolnici. Ma što da imala, želim do kraja živjeti normalan život, pa koliko potraje, potraje. Zbog tog me stava drže čudakinjom, čak mi predbacuju sebičnost, no ovaj je život samo moj. I kad već nemam prevelikog utjecaja na bolesti koje me mogu zadesiti, onda barem želim izbeljiti im se, zadese li me. Radije ću živjeti mjesec dana kao čovjek, nego tri godine kao pacijent. Iako bi svakome drugome odmah savjetovala da odmah ode k liječniku. Moram li uopće objašnjavati, ili je već potpuno jasno, da radije trpim bolove u križima, te teško dišem zbog suženog kanala u nosu, ali na operaciju zbog straha od narkoze ne idem niti mrtva? Sve u svemu, i bolje da ne idem liječniku, jer mi se sve čini da bih mogla završiti na nekom odjelu na kojem forsiraju modu košulja spojenih rukava. I u svim tim mojim fobijama, u kojima je strah od gubitka posla već postao mainstream, kao i kod većine, trenutno me najviše muči strah, još nezabilježen u medicinskim knjigama. Strah od poštanskog sandučića!? Dugo sam skrivala tu čudnu fobiju od ostatka svijeta. S njome je upoznata jedino moja bolja polovica, koju često pošaljem da umjesto mene otvori tu jebenu kutiju iz koje ne može ispasti ništa dobro. Imam frendicu koja se boji klaunova. Čudan strah kojeg ja baš i ne razumijem (jer moji mi se strahovi ipak čine realnim i mogućim, a što ti pobogu može učiniti neki klaun?), ali lako je sa tudjim strahovima glogulje mlatit. No, kako bilo da bilo, bila bih sretna i smirena i nimalo se ne bih sekirala kada bi mi iz poštanskog izvirio onaj zločesti Kingov klaun iz IT-a. Podnesla bih i Freddy Kruegera, lutku Chuckija skupa sa svom rodbinom. Alien, osmi putnik? No problemo! No ono što izviri iz te usrane kutije čisti je horor. Računi za režije, kreditne kartice, osiguranja, tv pretplatu, internet, mobitel. Godišnji povrat poreza (čitaj : ja njima moram doplatiti). Poziv banke na dogovor o produženju (čitaj : smanjenju) dopuštenog prekoračenja. Kazne zbog prebrze vožnje. Podsjetnik o isteku registracije za auto. Prva rata za školske knjige za slijedeću godinu. Dimnjačar i neke njegove "storitve" koje se najebu u poštanskom kad je najgušće. Ljubazni auto-servis, koja me podsjeća, da po njihovoj računici uskoro trebam tretman onog smrada na 4 kotača, zbog čijeg leasinga i sve skupljeg goriva pišam krv. U kratko - samo sranje. Onda sam se jednog dana odvažila istupiti sa svojim strahom u javnost. No, dobro, ne baš u javnost, napisala sam o tome kratak elaborat na facebooku. I saznala da isti strah dijeli većina mojim prijatelja. Jedan šalje ženu po poštu i to kad ga nema kod kuće. Pretpostavljam da mu se žena zove Pandora. Neki jednostavno rasparaju sve što se unutra nalazi, jer će ionako doći opomena, pa bez veze ni otvarati kuverte. Treći pak dodju pred tu prokletu kutiju i već da će je otvoriti, kad se predomisle i prebace sve na sutra. Prekosutra. Prekoprekoprekosutra. Da si ne pokvare vikend. Pogledat će u ponedjeljak. Slijedeći. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje obavijest kako sam dobila barem neku sitnicu na kakvoj nagradnoj igri. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje pismo odvjetnika neke daleke tete iz južne amerike, za koju nikad nisam čula, a ostavila mi je plantaže kave. Na primjer. Ma da se jednom, bar jednom unutra nadje bilo što, što ne spada na gornju listu. E, kada bi se to jednom, bar jednom dogodilo, i ja bih veselo pjevušila pjesmicu stričeku poštaru. Ovako, mogu tek odati čast svim hrabrim psima, koji ih tjeraju iz svog dvorišta ugrizom u guzicu, ne dajući im da zazvone niti jednom, a kamoli dva puta. Please Mr. Postman, look and see If there's a letter, oh yeh for me, I've been waiting, a long long time Since I've heard from that girlfriend of mine. So many days you passed me by See the tear standing in my eye You didn't stop to make me feel better By leaving me a card or a letter. (The Beatles : Please, Mr. Postman) |
- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Književne anegdote Daniila Harmsa: Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao: - Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!" Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja: - Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?! Tu se sve i završilo. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||