Knjizevni terorist

Pfu, ne znam sto bih rekao o ovom romanu. napokon malo bolja paviciceva knjiga, a opet stara plicina u prici koja je mogla biti dramaticnija s obzirom na temu. u svakom slucaju dramaturski dobro poslozeno, s jednom iznimkom. glavno otkrice knjige, glavni preokret, predvidljiv je najkasnije nekoliko strana prije samog otkrica tako da nema efekta. sam trokut na kojem se temelji prica je dobro zamisljen, ali sve oko njega je podigrano. atmosfera splita i splitskog predgradja je opisana u klisejima, takodjer i epizode o zupnikovom boravku na otoku. medju likovima se ne osjeca strast iako je ona temelj glavnog odnosa itd.

JURICA PAVICIC: "KUCA NJENE MAJKE"
Zanimlljivost: * * *
Stil: * *
Prica: * * * *
Iritira: prica stalno stremi dublje, u cackanje po drami izmedju glavnih likova, ali to se ne desava. motivi i reakcije likova na velika zivotna otkrica i promjene opisani su letimicno
Dobre strane: knjiga se lako se procita, shvatljiva je i manje bistrim citateljima, pavicic nece zabrijati u neki ego trip koji treba pokazati kako je on vjest pisac i stilski razbarusen
Preporuke: ako ste na moru ili vam je jebeno dosadno, otidjite do kioska gdje je jos ima kupiti, pa rijesite jedno popodne ili vecer u samozaboravu
Posebne napomene: knjiga podsjeca na romane tipa polagana predaja gorana tribusona. mozda vam to bude dobar putokaz

Zbog nekih pizdarija morao sam odgoditi odlazak na more za nedjelju. tako da cu svojim rijetkim citateljima moci odgovoriti na jos koji komentar i napisat jos jedan dva posta prije nego sto odem. vidim da se na blogu razvila ozbiljna rasprava. da mi se takvo sto dogodilo na faksu, vjerojatno bih ga proglasio najgenijalnijom institucijom u zemlji. ovako zivim s gorkim osjecajem da se sve dobre stvari dogadjaju daleko od sluzbene verzije zivota.

Jos malo da se zadrzim na ovim piscima koji su postali profe na fakultetu (odnosno profama koji su postali pisci), jer su mi sjecanja najsvjezija. lik broj jedan. tvrtko vukovic. drzi malo dosadnjikave seminare ali se kuzi da je puno toga nastrebao. kad sam ga prvi put vidio, izgledao mi je kao da je dosao direktno iz srednjeg vijeka. tako sam da budem jasan zamisljao dzelate koji su jadnicima odsijecali glave za tudji racun. napisao je dvije zbirke pjesama, obadve sam citao, i uopce nisu lose. cak stovise, vrlo su duhovite i uopce nisu neka pjesnicka pilana. tip jedan na jedan kao sto su mu i pjesme. hocu reci jednom smo s njim pricali nakon predavanja i nije nimalo bio dosadan nego se cak provaljivao a i inace je vrlo zivahan. lik broj dva. kresimir micanovic. za one koji ne znaju, mladji brat miroslava micanovica, urednika quoruma. i ovaj kao da je ekspresnim vremeplovom stigao iz srednjeg vijeka, ali ne s gubilista, nego iz samostana. izgleda kao mladi svecenik koji ce jednog dana sigurno biti prior ili gvardijan. objavio zbirku pjesama do koje nazalost do dana danasnjeg nisam uspio doci (da budem iskren nisam se bas pretjerano ni trudio jer je tip dosadan ko srednjovjekovna kuga, pa nisam ni ocekivao da mu je knjiga neka zestica ili eliksir zivota) i zbirku prica vrtlar. nemojte se zajebati pa je posuditi u ove tri knjiznice u kojima je uopce drze. onaj listic na kraju knjige najbolje govori o njenim kvalitetama. datum kad sam je trebao vratiti bio je jedini na listicu a ostalo je izjedala nepregledna bjelina. ne sjecam se kad sam zadnji put citao nesto tako u isto vrijeme pretenciozno i ziheraski, u isto vrijeme zatupljujuce i oportunisticki. tip tako i djeluje. nekako umjetan, nestvaran. sav je sutljiv i usran, kad govori samo mu se malo otvaraju usta. takve su mu i price. uopce mi nije legao a jos mi se vise smucio kad su kokosi s godine zaslinile za njim. znate na koje kokosi mislim. na one koje ce spizdit faks u istoj kalendarskoj godini u kojoj ce odslusati predavanja, udat se potom u roku odmah, ispalit rafal djece i onda se zaposlit u nekoj skoli ne blizoj od 50 kilometara od nekog veceg gradskog naselja. da, shvatili ste. to su one koje zovemo uciteljice, ali ne zbog buduceg zanimanja nego zbog mentalnog sklopa. ukratko, uboge provincijalke koje su tako cest i tako koban spoj viska uobrazenosti i manjka inteligencije.

Onom nesretniku sa knjigoljub.blog.hr ostavio sam komentar o casopisu quorum pa ga prenosim ovamo jer bih jos nesto dodao. quorum je bio turbo casopis osamdesetih a ovih zadnjih godina malo je zastao. nazalost bio sam jos klinac kad je valjao pa sam uspio nabaviti tek desetak brojeva iz te faze po antikvarijatima i jednom prilikom na britancu. zanimljiviji su casopisi tema i europski glasnik a quorum je sad kao neki njihov dodatak ili smetliste gdje se objavljuju tekstovi koji nisu usli u ova dva. kraj komentara. ovdje sam zaboravio spomenuti jos tri zanimljiva casopisa, prije svih libru liberu, mozda najbolji trenutno knjizevni casopis u hrvatskoj. nisu mi losi ni knjizevna republika i fantom slobode (ovog zadnjeg vidio sam samo jedan broj, ima na naslovnici neke klince koji kopaju po smecu, a ispod naslovnice par vrhunskih tekstova, izmedju ostalog knjigu zalbe filipa sovagovica iz limba, pogledaj blog ispod). jedino je taj fantom jebeno skup pa nema sanse da im ga kupim. knj republika i libra su jos prihvatljivi, ako ih uspijete naci jer ih ima na dva mjesta u gradu zagrebu, a izvan vjerojatno nigdje.

Da, zasto vise ne idem u limb. za neupucene, to je kafic blizu fera, u kojem se skupljaju neki pisci i glumci tipa filipa sovagovica, ranka zidarica, roberta perisica, miljenka jergovica itd. nisam ni prije bas visio, ali mi se smucilo kad sam tamo sreo dvije frikuse s faksa i onako usput pitao otkud ovdje a jedna mi od njih veli da se pali na perisica i da bi ga rado posevila. komad se malo napuhavao jer je slucajno te veceri bio i perisic glavom i bolio ga je kurac za nju, valjda je nije ni skuzio. sad i ja malo serem jer nisam samo zbog toga odustao od tog birca, ali ima neka tajna veza. nekako mi je bed ic nekamo gdje se skuplja takva ekipa pa si odmah pod optuzbom da si tu zbog njih, zato sto ih zelis upoznati i slicno. ako cemo iskreno, prvi sam put dosao u limb zbog filipa sovagovica. ne da ga upoznam, jebe mi se za njega. nego citao sam u casopisu fantom slobode njegovu knjigu zalbe iz limba i totalno otkinuo. htio sam vidjet to famozno mjesto koje je evo uslo i u knjizevnost. onda smo se obicno dva tri moja frenda i ja znali zaletiti kad bi se zapili u kaktusu, za neupucene aleja kafica blizu filozofskog faksa nazvana po istoimenom kaficu iz aleje, do limba koji radi duze. pa nam preslo u naviku. sve dok nisam sreo te dvije frikuse a i malo mi je dosadilo, doslo je ljeto pa smo se preselili u brazil i papillon.

Kako za dva tri dana krecem na more, a bit cunajmanje mjesec dana, i ne znam kad cu se sljedeci put prikopcati, htio sam naceti jednu temicu kojoj cu se cesto vracati. Radi se kako naslov kaze o nasim vrlim knjizevnim facama privatno. odredjen broj poznajem zahvaljujuci okolnostima i rodbinskim vezama, a pretpostavljam da ce mojim rijetkim citateljima biti zanimljive pojedine primjedbe o likovima koji nisu uvijek takvi kakvi djeluju da jesu u svojim knjigama. zapravo kao da ih se skoro polovina potpuno razlikuje. zakljucak koji slijedi bio bi da je druga polovina upravo onakva kakva izgleda u svojim pricama, pjesmama i romanima. i to stvarno stoji.na primjer. s jedne strane kreso bagic pise veoma suptilne i nicim opterecene pjesme, a meni djeluje kao vrlo stegnut i pun neke nelagode. s druge strane kolegica mu julijana matanovic potpuno odgovara svojim knjigama, koje usput receno nisu nista posebno, ali su u ocitom skladu s autoricom. tojest njenim ponasanjem. kad sve ovo pisem ne mislim na nikakve vrijednosne sudove, nego samo na cinjenicno stanje. ne mislim filozofirati o piscima koji proizvode vrhunske tekstove a sami su neke pizde i gnjide. to je notorna stvar. doduse, i bagica i julijanu znam iz fakultetske perspektive, pa sam mozda malo subjektivan, ali o nekim drugim slucajevima mogu govoriti s puno vise kompetencije. s jednom sam pjesnikinjom, istina u vrijeme dok jos nije bila to sto je danas, cak i bio u vezi. no, o tome nekom drugom prilikom.

Novine su posljednjih tjedana vrvile preporukama za literaturu na ljetovanju. ne bih se priklanjao nekom posebnom izboru, jer sam najlakse nanjusim sto bi mi moglo odgovarati za plazu, a to je naslijedje mjeseci prethodnog citanja kritika po novinama. zanimljivo, za vise dobrih knjiga saznao sam slucajno, u nekoj uzgrednoj napomeni u nekom interviewu, nego prateci kritike. one me uglavnom odbiju, ali ne zbog knjige koliko zbog kriticara. to je moja neprolazna civilizacijska frustracija, kako se kroz more izdavackih reklamnih tekstova i blesastih tekstuljaka pojedinih kriticara probiti do prave informacije. Uf!

Vidim da se na ovaj blog vec nakacio tip sa knjigoljub.blog.hr. ocito se nije prepoznao u opisu bloga koji sam dao sa strane. dakle, da pojasnim ponavljacima. upravo mi cijela ta kritika koja papagajski prepisuje biljeske koje im ocito salju sami izdavaci (koji pak valjda prepisuju s interneta, ako se radi o stranoj knjizi) i koja s udivljenjem pise o knjigama novih pisaca ili kao u osnovnoj skoli detektira mjesto, vrijeme i likove radnje ide vec poprilicno na onu stvar. informacije kakve romanticni knjigoljub donosi stovanom obcinstvu mozete uredno naci na brojnim portalima ili sajtovima izdavaca. s druge strane, tim likovima ocito nije poznato da je i knjizevna kritika knjizevna vrsta, sto znaci da, u uspjelijim izvedbama, ima sva svojstva dobre knjizevnosti. a kritika koju oni pisu i kao knjizevnost je bezvezna, ili sto bi se reklo mokar im je barut, ako baruta uopce imaju.

Evo jedne ludnice od romana. ipak nemojte se zaletiti pa se navuci nakon uvodne recenice koja ide ovako svaka klasicna obitelj duzna je imati jednog clana koji nista u zivotu nije postigao: obitelj bez takvoga nije prava obitelj. stvar pocinje obecavajuce kao i debeli urnebesni roman najbolje sto se moze dogoditi jednom kroasanu. ipak, koliko god tema doista jest to sto se najavljuje, tj u zizi price je stvarno jedan za pojmove obicnog gradjanstva notorni propalitet i neuspjesni intelektualac, i koliko god roman bio duhovit u svom cinizmu, mozete zaglaviti premda je knjiga vro tanka, zato sto se pisac zaplice u beskrajne eseje o alkoholizmu, vjerolomstvu i promiskuitetu, tako da ako ocekujete neku brzu pricu kao sto je u 129,99 kuna ili kod houellebecqa, zaboravite. uostalom nedavno je robert perisic u globusu napisao dovoljno informativan tekst da bi jos sad ja tu nesto dodatno obrazlagao.

PIERRE MEROT: "SISAVCI"
Zanimlljivost: * * *
Stil: * * *
Humor: * * *
Iritira: iznevjerena ocekivanja jer pretpostavljate da ce prica krenuti izravno i ubojito a onda se citava stvar zaglavi u nekim esejima koji vam mogu biti dosadni
Dobre strane: knjiga je nesto malo drugacije, novo, netipicno u knjizarama jer vecinu ipak cine pravocrtne price i uglavnom nekontroverzni pogledi na svijet
Preporuke: stvar je hit u francuskoj, a ako volite subverzivnu cinicnu literaturu onda je to knjiga za vas
Posebne napomene: nije bas za more iako je knjiga nevelika. bolje je sacuvajte za neke mirne dane na clichyju

S obzirom da sredinom sljedeceg tjedna picim na more, obavjestavam svoje rijetke citatelje da cu malo prorijediti javljanja ali i da namjeravam povremeno ipak navratiti u jedan internet caffe nabacit koji blog, tim vise sto dolje nosim hrpu knjiga a vjerojatno cu vecinu vremena provoditi u ladovini. apsolutno nista za faks, to je moja deviza ljetovanja, sto mi i nece biti tesko jer mi je ostao samo jedan uvjet za jesen koji cu valjda srediti za dva tri tjedna skeniranja nove ture glupih knjiga i uz svesrdnu pomoc svojih kolegica koje ih u ovom trenutku skriptiraju da bismo mi rijetki pripadnici muskog roda sa godine mogli lakse proci ispite. jest da je macisticki ali to je otuzna istina naseg faksa, pa i da ne trazim nista postoje bar cetiri zenske osobe koje ce mi ponudit svoje skripte.

Ne znam koliko ste pratili pizdariju koja je nastala oko filma snimljenog po tomicevom romanu u puli. dakle za neupucene reziser tog filma hrvoje hribar par sati prije projekcije obavijestio je da iste nece biti jer da nije stigla kopija. skandal manje vise ali kao da je zadovoljena neka visa pravda. hribar je snimio onaj stupidni film puska za uspavljivanje, onda uspavljujucu seriju novo doba, sve ciste katastrofe, pa svejedno dobio lovu za novi film po tomicu, za koji znam samo da ga necu gledat jer me nakon dva sranja ne zanima i trece. knjiga nije ludilo al je cini se dobar materijal za ekranizaciju. samo sumnjam da je hribar uspio iskoristiti potencijale. da bih ostao radisni kriticar pridruzujem ovom blogu i ocjenu knjige sto je muskarac koju sam doduse citao prije dvije godine ali me pamcenje nije napustilo tako da iza svega stojim sto posto.

ANTE TOMIC: "STO JE MUSKARAC BEZ BRKOVA"
Zanimljivost: * * * *
Stil: * *
Humor: * *
Iritira: sve je stalno na nekoj zabavljackoj karikaturalnoj razini iako su i likovi i mjesto radnje zapravo cisti mrak ali to uopce nije iskoristeno niti se vidi nego je sve neki light koji vam nece ostaviti rupu u zivotu ako ga ne procitate
Dobre strane: lako se cita i relativno brzo pa se zguta u dva dana
Preporuke: idealno za plazu. idealno za poklon ljudima koji ne pate na knjizevnost
Posebne napomene: ako vas bas zanima dobra knjizevnost na temu dalmatinskog zaledja, uzmite radije nesto od ivana raosa, kurlane ili zimsko ljetovanje vladana desnice. prema njima je tomic kao mcdonalds prema dobrom prsutu

Dakle, malo o mom burazu. ne znam treba li uopce spominjati da on ne zna za moj blog. ima nesto lose u tome svemu, jer bez obzira iskoristavam i iskoristavat cu njegove price za ovaj svoj internet dnevnik citanja koji mi se sve vise svidja. valjda vam je jasno zasto ne smijem otkriti njegovo ime. stvorio bih mu neprijatelje medju svim ovim likovima o cijim knjigama pisem a on ih manje vise sve poznaje, cak je s dvojicom trojicom jako dobar prijatelj. nazalost iz istih razloga ne mogu pisati o njegovim knjigama iako bih ga rado izanalizirao, tim vise sto mislim da je to sto pise cisto njesra. al tast je kao i svi drugi pisci pa kad sam mu par puta rekao sto mislim o njegovoj knjizevnosti posvadjali smo se. on misli da sam ja mali serator anarhist kojem nista nije sveto i da sam iskljuciv i da sam previsoko stavio letvicu (ovo zadnje su njegove rijeci) i da ne znam kako je tesko napisati najobicniju pricu i koliko treba napora za to i bla bla truc. ne znam koji se kurac toliko napalio na knjizevnost kad mu ne ide, ne da nema talenta nego nema ni samokritike. uopce nije skroman. njemu je fak vrhunac a borivoj radakovic nesto apsolutno nenadjebivo a ja sam jednom bio i nisam bas otkinuo. jedino sto je radakovic stvarno dobro citao isto kao i ante tomic i djermano senjanovic ali kad se u to zadubis na papiru i nije neki kunst, kao da ides na papiru citati pjesme koje pod normalno pjevas na tulumima s dve boce vina u sebi i koje su ti u tom stanju sasvim ok.

Pokazao sam blog nekim frendovima pa su mi dali korisnu sugestiju. kazu da ovo malo vuce na knjizevnu kritiku pa da bih ispod svakog teksta mogao davati i ocjene i preporuke kao za filmove u videoguideu. mozda nije losa ideja. zato probno uvodim tu novotariju.

U danasnjem jutarnjem intervju jurice pavicica povodom izlaska njegovog romana kuca njene majke uz novine. dva citata. prvi, odgovor na pitanje koliko je hrvatska knjizevnost u trendu sa svjetskom. dugo smo zivjeli u uvjerenju da je okretanje realizmu i narativnosti bilo posljedica hrvatske ratne traume i uzbudljive socijalne zbilje. kad se balkanski metez razisao, ispostavilo se da smo bili u srcu trenda, a da nismo ni znali. drugi, odgovor na pitanje o dijalektalnoj literaturi. hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan bezivotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne moze pisati o konkretnom ljudskom zivotu. taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski zivot. replika prva. efektna figura o srcu svjetskog trenda jedan je od najboljih opisa toga kako je hrvatska knjizevnost vozila godinama kroz maglu i onda otkrila da je na highwayu, nesto slicno se desilo s tzv. world music zvijezdama, bili oni kubanski gitaristi ili saban bajramovic. replika druga. ne znam kad je ko uopce normirao jezik za prozu. paviciceva opaska i stoji ako je hrvatski standard neki krizanac babic finka mogus pravopisa i razlikovnog rjecnika. ali to naravno nije i nikad nije ni bio, cak ni u najcrnje tudjmanovo vrijeme, osim na htvu i u nekim novinama. u knjigama svakako nije. samo su idioti ili neki likovi pod prisilom kurac prevodili u njeznik a jebanje u hebanje. vladimir anic naprotiv sve te nestandardne rijeci uredno ima popisane. hocu rec da se pavicic malo bori s vjetrenjacama, izmislja neprijatelja pa ga onda potuce do nogu. kao, koji sam ja frajer pa slobodno mislim pa onda pokazujem narodu vidi sto nam to rade. i onda se naravno prospe jer mu malo progovori druga obrazina, ona totalitarna, i on bi odmah nesto istrijebio. a recenicu prije govori protiv nekog totalitarizma. to je otprilike kao u onom grafitu: povjesajmo sve ekstremiste.

Jednom sam na nekom blogu, ne sjecam se vise kojem, naisao na jadikovku neke cure da kako to svi odmah procitaju nesto sto se objavi a ona nikako da dodje do knjige bar sest mjeseci nakon sto je izasla, jer je u knjiznici uvijek neka lista cekanja. otkrit cu joj svoju malu tajnu kako ja to radim. imam jednu frendicu u knjiznici gdje inace idem koja mi je otkrila da knjiznice dobijaju nove knjige tek nakon par mjeseci al i da imaju neki svoj fond iz kojeg kupuju probrane naslove kad hoce pa cim nabave nesto ona mi odmah to da i ja vratim nakon dva tri dana, a zauzvrat joj dajem prijedloge sto da kupe preko reda. na tu neku foru mi je dala prije par dana i muke mikuline, autor svjetlan lacko vidulic. nikad cuo za tipa al kad sam vidio fotku na knjizi skuzio sam da mi je poznat s faksa a biljeska mi je objasnila i sto radi tamo. dakle, predaje njemacku knjizevnost, mislio sam neki uvrnuti tip, zamisli da se zoves svjetlan i imas nadimak lacko, i izgledas kao negativac u zvjezdanim stazama, al sam onda saznao da mu je lacko isto prezime, koje je zamisli uzeo od zene, koja je pak navodno novinarka (to mi je sve pricala jedna frendica s germanistike, valjda me nije lagala). citao sam kritiku knjige u jutarnjem, nisam bas shvatio sto je autorica htjela reci. ovdje moram ubaciti malu ispriku rijetkim cudacima koji zalutaju na moj blog jer se stalno pozivam na kritike u jutarnjem, ali tu sam bespomocan jer u nasem bircu imaju samo jutarnji, globus i nacional (dobro, i cosmo, playboy, sportske i slicne tiskovine, ali to je izvan kategorija o kojima govorimo). tu i tamo citam na webu kritike na t-portalu i zdravka zimu u novom listu, povremeno na radiju 101 kad imaju kritiku, i to je to. dakle, da mi ova frendica iz knjiznice muke mikuline, i pocnem citati, i vidim djeluje potpuno odvaljeno. ali nakon nekog vremena stvar postane zamorna, svi su likovi uvrnuti na isti nacin, neki autisti, osobenjaci, sto ti ja znam. minuciozno, sto bi rekao jedan profac s faksa. ali ne znam svrhu takvih knjiga. sigurno nije samostojeci objekt kao onaj obelisk sto su ga vratili iz italije u etiopiju.

SVJETLAN LACKO VIDULIC: "MUKE MIKULINE"
Zanimlljivost: * * *
Stil: * * * * *
Citljivost: * * * *
Iritira: svi likovi su nekako tjeskobno suzeni na svoje sitne svjetove i sve uglavnom ostaje na tome a jezik je povremeno masturbiranje na sve "tvorbene mogucnosti" hrvatskog idioma
Dobre strane: unatoc jezicnim zastranjenjima fenomenalan stil i par prica drugacijih od svega sto pisu nasi pisci
Preporuka: procitajte ako kao i ja imate kompulzivno zanimanje za sve domace sto se pojavi u knjizarama misleci da ce neko napokon napisati knjigu vrijednu fascinacije
Posebne napomene: njente

Zapravo bas me krenulo cim sam otvorio blog, sjetio sam se jos neceg. nazalost, opet vezano uz jergovica iako bas nemam namjeru bavit se samo njim, tim vise sto ga puno ljudi pljucka i to vecinom s nekim idiotskim objasnjenjima, tipa koji kurac nije ostao u sarajevu itd. radi se o fascinaciji hrvata debelim romanima, to je valjda neki nesvjesni automatizam, cim je knjiga debela odmah je i dobra, sto im indirektno pokazuje i ona biblioteka jutarnjeg klasici, u tvrdom uvezu, nema knjige ispod 500 strana, pa onda mozak funkcionira ovako, gle, jergoviceva knjiga ima ne 500 nego 600 strana, to mora da je jos bolje, jebote pas. bas vidim frisko da dvore i onaj retardirani tip na knjigoljub.blog.hr proglasava najvecim romanom nakon kiklopa. sad, ne sjecam se koliko strana ima kiklop, al ambra ima vise, dam se kladit, samo tip ocito ne vodi preciznu statistiku. dakle, sto sam htio rec, svi ovi kriticari kao da su omadjijani, sjecam se da je i janja pogacnik u (opet) jutarnjem isto tako svrsavala na dvore, kao, evo, knjiga debela u pizdu strininu nisam jos takvu vidjela, narode, dobili smo klasika. ali jebes stranice kad je to, jednostavno, dosadno i neuvjerljivo, za razliku od kiklopa. nazalost stvari su lancano povezane pa samo cekam kad ce se neki genijalac sjetiti da i na faksu citamo te dvore, kao, knjiga je novo klasicno ostvarenje hrvatske literature. pa ti budi frajer pa reci da je to suplje i pretenciozno kao i palmotic, harambasic, ante tresic-pavicic, segedin i tomislav ladan.

MILJENKO JERGOVIC: "DVORI OD ORAHA"
Zanimlljivost: * * *
Stil: * *
Citljivost: * * * *
Iritira: puno neuvjerljivih dijelova koji nemaju veze sa zivotom
Dobre strane: knjiga je "ljepljiva" i vuce da se cita dalje
Preporuka: ako vam je vrijeme dragocjeno a zapeli ste da hocete citati jergovica, radije uzmite neke druge njegove knjige, na primjer ovu sto se pojavila na kioscima, ili naci bonton (nije roman nego su novinski clanci ali triput suvislije, zanimljivije i zabavnije od dvora)
Posebne napomene: knjiga je dobila nagradu jutarnjeg za roman godine pa vam dvori mogu dobro pokazati koliko su kriticari nekompetentniji od obicnog imalo zahtjevnijeg citatelja

Za pocetak bi malo o ovom sto sad citam, ovaj novi roman od jergovica i mogu reci da mi je puno bolji od dvora od oraha (koji zapravo uopce nije dobar), al ne znam hoce se ko to usudit rec u novinama jer su dvori dobili nagradu jutarnjeg, i sve u svemu jako su ih hvalili, nema veze sto je u knjizi pisao notorne budalastine, tipa dubrovcani pricaju ikavski, kao splicani; tipa skole su prekinule nastavu kad je umro tito iako je 4. 5. 1980. bila nedjelja (sad, mozda su odradjivali dane sto su ih spajali za novu godinu, to bas ne mogu znat). ja jesam picajzla al kao citatelj valjda imam pravo od pisca zahtjevat mnogo, pa i to da mi ne vrijedja inteligenciju. takodjer od kriticara da mi pokazu sto vrijedja inteligenciju ako to nisam sam vidio, i da mi napisu sto pisac jest i sto je bio, i sve ovo sto cujem sa strane a nigdje u novinama ne mogu vidjet.

MILJENKO JERGOVIC: "GLORIA IN EXCELSIS"
Zanimljivost: * * * *
Stil: * * * *
Citljivost: * * * *
Iritira: nista posebno
Dobre strane: prilicno zivotne epizode iz sarajeva, kreseva i zagreba u rasponu od dvjestotinjak godina
Preporuka: procitajte, bolje od vecine sto se trenutno nalazi na trzistu
Posebne napomene: jos nisam procitao do kraja pa sve ocjene uzmite s rezervom