Zdravo puce veliki i mali. evo dok vani pici muzika ja sam se ko zadnji perverznjak zavukao u unutrasnjost ovog mjestanca koja je potpuno prazna, za razliku od terase kojom ne mozes proci. ali sto cemo, svako ima svoje male strasti. a meni je ovaj blog postao ovisnost. nisam znao do veceras da u ovoj selendri uopce postoji ovakvo rajsko mjesto, ima dolje nize jedan internet caffe ali kad god sam bio u gradu uvijek je bio zatvoren. radi dvokratno i to uvijek u neko nevrijeme, il ranom zorom il popodne kad na ulici nema ni psa. a navecer, priznajem, nema sanse da im izadjem prije jedanaest, jer to ovdje niti nema smisla, gledati ceske i madjarske obitelji kako secu s djecom i lizu sladoled. ali ako, nasli smo sad ovaj cudan spoj trendi kafica izvana i frikovskog mjesta iznutra. nezgoda je jedino sto prekosutra ili mozda vec sutra zavrnem na jedno visednevno izletovanje s frendovima do drugih, pa do trecih frendova, ali nabacit cu u blog javljanje sa dalmatinskih cesata kad god bude prilike. vidim da se broj mojih citatelja nezadrzivo penje prema dvoznamenkastom broju. to me ohrabruje. tim vise sto cu im imati sto podastrijeti. ova dva tri dana koliko sam ovdje nisam nesto bio citalacki aktivan jer su se stekle neke okolnosti u vidu dosadne rodbine o kojima ne bih detaljizirao, sto znaci da sam uglavnom vodio neke naporne sestricne u njihove prve vecernje izlaske ili isao s njima na gradsku plazu, bez roditelja, zbog cega su se cijelo vrijeme ponasale ko frajerice kao i sva djeca koja okuse cari samostalnosti, sto je mene dodatno raspizdjivalo, jer izludjujem od tih djecjih preseravanja. jedna jos nema 12 godina a druga ce sad u cetvrti razred, sto ce reci dvije i pol godine je mladja. da, narode, sad se pocinje izlaziti u tim godinama, granica puberteta se naravno pomakla. ali i to je proslo. jos sad desetak dana da zavrnem djir po sirem akvatoriju, malo tulumarenja da ne krene prica da sam protracio jos jedno ljeto, a potom, za razliku od vlatke pokos, nakon svih tih putesestvija ostatak dana namjeravam provesti u hladu. s knjigom u ruci. jer knjige nikad ni nisu izasle iz mode.