Knjizevni terorist

Javio mi se mailom jedan pisac cije ime ovdje necu spominjati samo zato jer mi je jedan od onih rijetkih likova na sceni cije knjige volim, iako je sam rekao da mu je potpuno svejedno hocu li mu otkriti ime i da cak mogu, sto se njega tice, objaviti taj mail. zali mi se da ga je vec nekoliko ljudi pitalo pise li on ovaj blog, zato sto je prije nekoliko godina s frendovima pokrenuo istoimenu web stranicu s vijestima iz knjizevnog svijeta i polusvijeta, koja nije dugo trajala ali je ostala na googleovom pretrazivacu. ukratko, da razrijesim tu zavrzlamu. blog naravno ne pise on nego ja, a ja nit sam pisac nit sam kriticar niti bilo sto drugo od navedenog. ali ipak. ovdje mogu priznati da sam ideju za blog dobio bas s njegove kratkotrajne stranice jos prije godinu dana. istini za volju, nisam htio maznuti nicije intelektualno vlasnistvo, pa bilo ono i neprijavljeno agenciji za zastitu autorskih prava, ali kad sam
nakon nekog vremena vidio da je ta web stranica definitvno mrtva, ipak se nisam mogao suzdrzati da ne maznem taj unregistered trademark i iskoristim ga za svoje mracne planove. ako sam mogao dobro shvatiti, doticni pisac se ne ljuti, a i da se ljuti, sad mu vise ne mogu pomoci.

Bas sam predvidljiv. svi citaju ove knjige jutarnjeg pa onda i ja. pa onda kao nesto serem kako ovo i ono. ali, narode moj, to je htjeli ili ne jos uvijek najzivlja knjizevna stvar u zemlji. ne velim i najbolja. feric je mrak, mozda do neke mjere dezulovic, pa onda nesto iza dezulovica jergovic, iako nije ni do koljena fericu. popovica i bresana nisam jos citao pa ne znam. i sad, da ovi likovi na faksu odmah otvore javnu raspravu o knjigama cim pocne godina, al kurac. opet cemo mi o jorgovanicu i pjesnistvu ustaske emigracije. ali dobro. da ostanem u okvirima gabarita, to jest ljubavnih problema i rezija u pripovjednom svijetu ante tomica. ali tu se i nema sta puno rec. laganica, soap-opera, hepi end, to se vec ponavlja po novinama. iako mi se cini da su ga perisic i janja pogacnik pomalo pretjerano potaracali, poravnali valjkom u asfaltnu traku brze poluautoceste uspjeha na dionici imotski split. kazem pretjerano jer covjek se hoce knjizevno prostituirati, pa zasto sad moralizirati nad tim porivom. ionako je tomic sam sto puta u interviewima priznao da mu je publika najvaznija. dobro sad ne sjecam se je li specificirao da mu je najvazniji statisticki prosjek, to jest mediokritetska publika, jer ovo nije roman za imalo inteligentnije citatelje. ali to je to. knjiga za siroke mase i maserke.

ANTE TOMIC: "LJUBAV, STRUJA, VODA & TELEFON"
Zanimljivost: * * *
Stil: * *
Prica: * * *
Iritira: knjiga trazi pomalo retardiranog citatelja, pa ako niste u toj kategoriji, visoka je vjerojatnost da cete ispizditi od tomiceve rastuce gluposti kako se prica blizi kraju
Dobre strane: roman je citljiv, progutas ga u jednu vecer, pa nije velik gubitak vremena
Preporuke: ako ste u kurcu i motate neke suicidalne misli, uz ovu knjigu mozete odgoditi izvrsenje i ojacati svoje motive
Posebne napomene: tomic se zapravo nije srozao kako tvrdi janja pogacnik, uvijek je bio isti, jer knjiga i nije nesto losija od prethodna dva romana. al ko jebe janju, valjda zenska pere savjest od nekih ranijih pohvala tomicu, iako se nazalost vise ne sjecam sto je pisala

Eto ga, to je to. roman jedan na jedan. jedan, hocu reci, suvisao, smislen, zanimljiv, relevantan, i tako dalje roman kakav je gust citati. sad, moze vas ne zanimati tema, profesor koji se zaljubljuje u ucenicu, moze vam ici na vrh glavica fericeva opsjednutost pomaknutim i perverznim, mozete misliti da je tip bolestan, ali to je vas percepcijski a ne njegov autorski problem. janja ga je danas u jutarnjem malo glupo usporedila s nabokovim, ali nema vam, vama koji jos niste citali, fericeva knjiga puno veze s njim. ima malo veze, u tome sto se i jedan i drugi bave prekoracenjem, seksualnim i socijalnim, ali razlika je sto junaka lolite tjera pohota, ili ako cete manje staromodno napaljenost, a fericevog profu zaljubljenost odnosno ljubav. ima perisic jucer u globusu instruktivan tekst o tim prekoracenjima kod ferica, to sam od njega i copio, pa da ja ne njamke tu nesto dalje. neki dan mi je od buraza cura prokomentirala da je feric cisti naturalist jer da pola muskaraca iz njihovog, to jest burazovog i njenog drustva, ako su u duzoj vezi, ima problem kao i fericev profa, iako su desetak godina mladji. o cemu se radi. veli ona da joj se ispovijedaju, kad se ubiju od alkohola a nekad i ovako, bez stimulansa, da im je u vezi sve pet, ali da se obavezno pale na neke mladje komade koji su im u vecini slucajeva nedostupni. ja nemam tih problema pa sam malo uskracen za iskustvo, ali ako cu vjerovati u te price o problematici neostvarenih zudnji u stabilnim vezama tridesetogodisnjaka, mogu samo zakljuciti da je feric dobro ubo stvar.

ZORAN FERIC: "DJECA PATRASA"
Zanimljivost: * * * * *
Stil: * * * * *
Prica: * * * * *
Iritira: sporedni likovi su malo plosni, ako vas to uopce moze iritirati. mozda kolicina pohvala kojima je roman obasut, pa se moze desiti da ga citate iznervirani
Dobre strane: vidi osnovni tekst
Preporuke: procitajte, trenutno najbolji novi roman na knjizevnom trzistu. ako vam se ipak ne svidja pozivam na raspravu o ukusima o kojima se ne raspravlja ispod ovog posta
Posebne napomene: ako vam feric ide na njeznik pokusajte zamisliti da je to knjiga nekog potpuno novog i nepoznatog pisca ozbiljnijih godina. mislim da je percepcija ferica isuvise inficirana pricom oko njega

Zdravo, narode. malo sam se bio udaljio od svog bloga jer me po povratku s mora odmah cekala hrpa knjiga, dobro, ako cemo iskreno, nekih sest sedam debelih cigli, koje sam morao hekspresno spremiti za danasnji ispit al sam se i tog sranja evo rijesio i vracam se svojim malobrojnim ali vjernim citateljima. i citateljicama. kako vidim korespondencija se nagomilala pa cu se potruditi odgovorit i na sve komentare. sto se tice ljetovanja, poceo sam neambiciozno s knjigom u ruci, kako kaze reklama knjige su opet u modi, ali me onda preuzeo vrtlog zivota i sad, kad sam napokon malo odahnuo, ceka me hrpa superobecavajucih naslova, koji ce veoma brzo naci mjesta i na ovom blogu. iako su obecanja ludom radovanja, ja neprocitanim knjigama i dan danas pristupam s takvim ocekivanjima da me uvijek copi depra od razocaranja. dakle, dosla si, jeseni, kako kaze cesaric. valjda vam je vec postalo jasno i zasto se nisam javljao s mora. u onoj selendri onaj jedini internet caffe jednostavno vise nije mogao zadovoljavati kapacitetima jer je svaki put kad bih poslije navratio svi kompovi bili zauzeti a cekati mi se nije bas mililo.