U danasnjem jutarnjem intervju jurice pavicica povodom izlaska njegovog romana kuca njene majke uz novine. dva citata. prvi, odgovor na pitanje koliko je hrvatska knjizevnost u trendu sa svjetskom. dugo smo zivjeli u uvjerenju da je okretanje realizmu i narativnosti bilo posljedica hrvatske ratne traume i uzbudljive socijalne zbilje. kad se balkanski metez razisao, ispostavilo se da smo bili u srcu trenda, a da nismo ni znali. drugi, odgovor na pitanje o dijalektalnoj literaturi. hrvatski standard kakav je normativan za prozu jest jedan bezivotni i apstraktni konstrukt na kojem se ne moze pisati o konkretnom ljudskom zivotu. taj totalitarni jezik u prozi treba istrijebiti, jer je opasan po zbiljski ljudski zivot. replika prva. efektna figura o srcu svjetskog trenda jedan je od najboljih opisa toga kako je hrvatska knjizevnost vozila godinama kroz maglu i onda otkrila da je na highwayu, nesto slicno se desilo s tzv. world music zvijezdama, bili oni kubanski gitaristi ili saban bajramovic. replika druga. ne znam kad je ko uopce normirao jezik za prozu. paviciceva opaska i stoji ako je hrvatski standard neki krizanac babic finka mogus pravopisa i razlikovnog rjecnika. ali to naravno nije i nikad nije ni bio, cak ni u najcrnje tudjmanovo vrijeme, osim na htvu i u nekim novinama. u knjigama svakako nije. samo su idioti ili neki likovi pod prisilom kurac prevodili u njeznik a jebanje u hebanje. vladimir anic naprotiv sve te nestandardne rijeci uredno ima popisane. hocu rec da se pavicic malo bori s vjetrenjacama, izmislja neprijatelja pa ga onda potuce do nogu. kao, koji sam ja frajer pa slobodno mislim pa onda pokazujem narodu vidi sto nam to rade. i onda se naravno prospe jer mu malo progovori druga obrazina, ona totalitarna, i on bi odmah nesto istrijebio. a recenicu prije govori protiv nekog totalitarizma. to je otprilike kao u onom grafitu: povjesajmo sve ekstremiste.
Post je objavljen 23.07.2005. u 14:58 sati.