NOVO: Frederic Beigbeder "Život bez kraja" (OceanMore, 2018.)

utorak , 31.07.2018.

FREDERIC BEIGBEDER
"Život bez kraja"
roman
Nakladnik: Naklada OceanMore
Prijevod: Ita Kovač
07/2018.
240 str., meki uvez s klapnama
Cijena: 130.00 kn

Riječ izdavača

"Život je hekatomba. Mass murder od 59 milijuna mrtvih godišnje. Što je 1,9 smrti u sekundi, 158 857 mrtvih dnevno. Od početka ovog poglavlja u svijetu je umrlo dvadesetak ljudi – više ako čitate sporo... Toleriramo taj svakodnevni genocid kao da je riječ o normalnom procesu. Mene pak smrt sablažnjuje. Prije sam o njoj mislio jednom na dan. Otkako sam prešao pedesetu, razmišljam o njoj svake minute."


Tako govori roman Frederica Beigbedera "Život bez kraja" - priča o produljenju života – do besmrtnosti. Protagonist doseže dob od pola stoljeća i odluči istražiti sve moguće legalne i ilegalne postupke: pomlađivanje stanica, produženje telomera, ubrizgavanje matičnih stanica, oksigenaciju krvi, 3D printanje organa, transplantaciju humaniziranih organa iz svinje, implantate s umjetnom inteligencijom, fuziju čovjeka i robota korištenjem digitalno spremljena DNK-a...

No ja ne želim postati besmrtan, samo bih volio otjerati smrt na toliko da umre umjesto mene! Ovim romanom potežem upravo to pitanje. Čega smo se spremni odreći da dosegnemo besmrtnost? Jer prvo što treba platiti jest cijena nebivanja ljudskim bićem: spajanje sa strojevima, mijenjanje DNK-a i krvi... Nisam baš siguran da to želim. (iz intervjua Grand Seigneuru)

Premda se navedeno čini poput znanstvene fantastike, svaka iznesena činjenica znanstveno je potvrđena. Beigbeder ovu veliku temu prožima prepoznatljivim humorom, a intrigantnom pričom o potrazi za mladošću poziva nas na ozbiljno promišljanje. Ako ljudski vijek uskoro bude trajao 200, 300 godina ili možda i dulje, hoće li biti dovoljno mjesta na planetu? I kome će točno takav život biti dopušten?


Ljubazno je što je autor, iz obzira prema čitatelju, sve zastrašujuće sakrio. Jer iza histriona strši ozbiljno pitanje: kamo smo krenuli?
Le Figaro Litéraire

Beigbeder ima izniman smisao za samoporugu... Treba ga takvim i prepoznati, kraljem inteligentne razonode.
Le Soir

Izvrstan roman 'Život bez kraja' odvodi čitatelja u najbolje svjetske laboratorije koji žele „ubiti smrt"... Gorko-slatki roman o apsurdu suvremena svijeta.
La libre Belgique

Ukratko, usprkos kratkim izletima u razuman život, u zadovoljstva očinstva i braka, Život bez kraja čisti je Beigbeder, čak malo poboljšan strahom od smrti i osjećaja. Ovo je Beigbeder 2.0… Nije to transhumani Beigbeder, već jedan Beigbeder pun ljudskosti.
La Cote

Frédéric Beigbeder (1965.) rodio se u otmjenu predgrađu Pariza u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Karijeru je započeo kao kreativac u reklamnim agencijama, a 1990. objavljuje prvijenac "Mémoire d'un jeune homme dérangé". S romanom "129,90 kn" (2000.) postaje slavan i izvan Francuske. Danas radi kao pisac, književni kritičar, komentator i scenarist.
Nastupio je u desetak dugometražnih filmova te je dva filma i režirao (Ljubav traje tri godine, 2012.; L'Idéal, 2016.). Osnivač je književne nagrade Flore.
Autor je svjetski popularnih romana "129,90 kn", "Ljubav traje tri godine", "Windows on the World" (Nagrada Interallié 2013.), "Romantični egoist", "Upomoć, molim oprost", "Vjerujem, ni ja također", "Praznici u komi", koji su prevedeni na hrvatski jezik. Za "Francuski roman" nagrađen je 2009. prestižnom književnom nagradom Renaudot. Djela su mu objavljena u tridesetak zemalja.

Izvor: Moderna Vremena Info

NOVO: Olga Tokarczuk "Knjige Jakubove" (Fraktura, 2018.)

ponedjeljak , 30.07.2018.

Olga Tokarczuk
"Knjige Jakubove"
roman
izd. Fraktura
Jezik izvornika: poljski
Prijevod: Mladen Martić
Broj stranica: 912
Naslov izvornika: Ksiegi Jakubowe
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
Visina: 225 mm
Težina: 1 220 g
Cijena: 249 kuna

Riječ izdavača

Nesigurna vremena sredinom osamnaestog stoljeća nedaleko od turskih granica pravi su trenutak da se pojavi novi Mesija. Ime mu je Jakub Lejbovič, sin je rabina iz Černovica, unuk neumrle Jente, vješt trgovac i karizmatičan propovjednik. Njegova učenja prilično su neortodoksna, a granice morala široke, pa rabinima ubrzo postane trn u oku. Mijenjajući strane i vjere, Jakub, koji u međuvremenu uzima prezime Frank, svoju će vjernu sljedbu pokušati odvesti prema oslobođenju...

"Knjige Jakubove" Olge Tokarczuk nova su dimenzija književnosti, a neki bi rekli i više od književnosti: one su istodobno uzbudljivi povijesni roman, intrigantna obiteljska saga i relevantna društvena kronika. Rijetki su pisci koji mogu ovako živo dočarati prošlu epohu i uz oko za detalj napraviti nenadmašni kaleidoskop likova i zbivanja. Pred nama tako stoji stara Poljska u kojoj su jedni uz druge postojali kršćanstvo, judaizam i islam, a u pozadini se naziru razlozi današnjih poljskih i europskih problema. Maestralno djelo koje potvrđuje da je Olga Tokarczuk zaslužila nagradu Man Booker za 2018.

“Ne treba biti veliki maštar, možda samo dobar čitatelj ili nesnađeni osamljenik, da bi čovjek shvatio što je Olgu Tokarczuk privuklo priči o Jakubu Franku. Postoje neodživljeni životi, najviše je nedovršenih života, a najrjeđi su, piscu i čitatelju svakako i najfascinantniji, oni životi koji svojom zaokruženom cjelovitošću obuhvate ne samo jedan životni vijek i sudbinu, nego i društveno-političku epohu. Život Jakuba Franka bio je takav kao da ga je taj čovjek pisao, a ne živio.”
- Miljenko Jergović, Jutarnji list

“Slikajući sudbinu poljskih Židova, koji su se između 1759. i 1790. pod vodstvom Jakuba Franka odlučili za prelazak na katoličku vjeru, Olga Tokarczuk istražuje pojave ksenofobije i antisemitizma u Istočnoj Europi. Društveni sustav koji slika Olga Tokarczuk sazdan je na logici da će pridošlica – ili stranac – biti uvijek na gubitku jer će trajno ostati obilježen svojom tuđošću. U svjetlu svega što se danas događa u Poljskoj, a također i Europi, teško je ne zamijetiti žestoku društvenokritičku oštricu romana. Knjige Jakubove, taj veliki roman s početka 21. stoljeća, doista su izuzetno djelo.”
- Ana Geršak, RTV Slovenija

“Može se zamisliti da je Olgi Tokarczuk za početak pisanja dostajala opčinjenost. No trebalo je metodičnog ludila da bi se roman završio. Slaganje knjige trajalo je šest godina – ali vjerujem da će Knjige Jakubove u poljskoj književnosti ostati zauvijek.”
- Przemysław Czapliński

“Knjige Jakubove mogu se čitati kao roman o prošlosti, ali i kao refleksivno, na trenutke mistično djelo o samoj historiji, njezinim zaokretima i tijekovima koji odlučuju o sudbinama cijelih naroda. Nagrađivana i prevođena suvremena poljska književnica upravo u 18. stoljeću, na pragu prosvjetiteljstva i podjele Poljske, traži odgovore na pitanja o današnjem obliku našega dijela Europe.”
- goodreads.com

“Priča o karizmatičnom vjerskom guruu pretvorila se u puno mozaičnih priča u kojima Jakub Frank čas izbija u prvi plan, pa opet nestaje čitatelju iz vida. Olga Tokarczuk stvara zadivljujući povijesni roman, no ne skriva ni to da na prošlost gleda okom suvremene spisateljice kojoj na srcu leže, među inim, i problemi feminizma ili ‘prava’ životinja.”
- Malwina Wapińska, Gazeta Prawna

NOVO: Georgi Gospodinov "Fizika tuge" (Fraktura, 2018.)

petak , 27.07.2018.

Georgi Gospodinov
"Fizika tuge"
roman
izd. Fraktura
Jezik izvornika: bugarski
Prijevod: Ksenija Banović
Broj stranica: 288
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
Visina: 225 mm
Težina: 465 g
Cinena: 139 kuna

Riječ izdavača

Ožujak 1945., kraj rata. U bitki za mali mađarski grad privremeno pobjeđuju Nijemci, a teško ranjeni bugarski vojnik k svijesti dolazi u podrumu mađarske udovice. Unuk tog vojnika kreće na put od gotovo cijelog stoljeća i tisuća kilometara, od prašnjave sajamske arene s kavezom u kojem tavori dječak-Minotaur, preko Juliette, koja cijeli život pred kinom iščekuje Alaina Delona, sve do podrumskog arhiva s bilježnicama u kojima su zapisani znaci starenja i smrti. Izvanrednu knjigu Georgija Gospodinova "Fizika tuge" teško je sažeti u malo riječi, no nedvojbeno je riječ o fascinantnoj kronici našeg prostora i bivšeg vremena. Premda u nazivu ima tugu, u njoj je bogatstvo puno veće od samo jedne emocije: nostalgična, puna duha, zahvaća u najdublje čovjekove strahove i budi naša kolektivna sjećanja. Iako je dobitnica više međunarodnih nagrada, Fiziku tuge ipak najbolje možemo razumjeti mi koji živimo na istim geografskim prostorima, tek jednu vremensku zonu zapadnije.

“Georgijeva misija u Fizici tuge jest pronaći način da se živi s tugom, dopustiti joj da bude izvor empatije i zdrave neodlučnosti.”
- Garth Greenwell, The New Yorker

“U Fizici tuge Gospodinov piše svoj totalni roman, roman svih romana, a na neki način i – posljednji roman na svijetu, u kojem različitim, ne samo književnim, pripovjednim i slikovnim sredstvima ispisuje fiziku i metafiziku tuge. (...) Proza Georgija Gospodinova upisuje se u svoga čitatelja atmosferom, osjećajem, zrakom koji se oko nje širi, mnogo više i snažnije nego samom pripovjednom fakturom ili onim što bi se dalo svesti na anegdotu. To je valjda prva i posljednja karakteristika velike književnosti.”
- Miljenko Jergović

“Gospodinov je jedan od najistaknutijih europskih pisaca današnjice. Malobrojni su romani koji su za iskusnog čitatelja potpuno originalni: Fizika tuge jedna je od tih rijetkih knjiga.”
- Alberto Manguel

“Ova je knjiga čisto ludilo! Iznimna je, nemirna, refleksivna, silno zabavna, disharmonična, a jednako toliko filozofska, poetična, detaljna i grandiozna. Ukratko: fantastična.”
- Berliner Zeitung

“S Fizikom tuge Gospodinov se lansira u prvu ligu europskih pisaca izdižući se iznad književnoga komercijalizma i konvencija te spašavajući ne samo sebe nego i književnost, a time i cijeli svijet.”
- Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung

MOJU KRITIKU prethodne na hrvatski prevedene knjige Georgija Gospodinova "Prirodni roman" čitajte OVDJE

NOVO: David Grossman "Ušao konj u bar" (Fraktura, 2018.)

četvrtak , 26.07.2018.

David Grossman
"Ušao konj u bar"
roman
izd. Fraktura
Jezik izvornika: hebrejski
Prijevod: Andrea Weiss Sadeh
Broj stranica: 192
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-953266989-3
Naslov izvornika: Sus echad nichnas le bar
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
Cijena: 139 kuna

Riječ izdavača

Ušao konj u bar, roman kojim je David Grossman, između ostalih, osvojio i prestižnu nagradu Man Booker International, nesumnjivo je jedno od književnih remek-djela našega doba.
Mali klub u Nataniji u kojem nastupa pedesetosmogodišnji stand-up-komičar Dovale Dži pozornica je na kojoj Grossman još jednom beskompromisno i neustrašivo osvjetljava najtamnije kutke čovjeka, obitelji i svijeta u kojemu živimo. Jedan komičar izložen na sceni i jedan umirovljeni sudac skriven u publici – dvojica prijatelja iz djetinjstva, desetljećima razdvojena krivnjom i sramom – susrest će se u noći u kojoj padaju maske, a svijet je opijen moćnim koktelom kabarea i života, apsurda i nevinosti, tragike i crnoga humora. Ušao konj u bar velika je i neodoljiva knjiga jednoga od najznačajnijih svjetskih pisaca, svjetionik ljudskosti, roman uz koji ćete se smijati noseći srce u grlu.

“Veličanstveno komičan i ubojito tragičan izlet u savršenstvo… Trag krvi i znoja koji na svojim stranicama ostavlja Grossman jedino bi istinski majstor – netko poput Lennyja Brucea ili Franza Kafke – mogao sanjati da izjednači.”
– The New York Times Book Review

“Roman koliko lijep toliko i neobičan… Pišući Ušao konj u bar, Grossman je riskirao mnogo, i sve mu se vratilo spektakularno dobro.”
– NPR

“Nikada nisam čitao ovakvu knjigu, nisam čak mogao ni zamisliti da bi bila napisana… Teška, brza, poskakujuća vožnja kroz pustinje Izraela i pustinje duše.”
– Washington Independent Review of Books

“Ovo nije samo roman o Izraelu: ovo je roman o ljudima i društvima koji su doživjeli strašan kvar. Te istine ponekad možemo pojmiti samo kroz priču – a Grossman je postao majstor pripovijedanja istinitih priča.”
– The Guardian

David Grossman rođen je u Jeruzalemu 1954. Autor je mnogobrojnih beletrističkih i publicističkih djela te knjiga za djecu. Radovi su mu objavljeni u The New Yorkerui prevedeni na više od trideset jezika u čitavom svijetu. Primio je mnoge nagrade, uključujući francusku Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres, njemačku Buxtehuder Bulle, rimsku Premio per la Pace el’Azione Umitaria, Premio Ischia – međunarodnu nagradu za novinarstvo, izraelsku nagradu Emet i nagradu Albatros Fondacije Güntera Grassa. Uz književni rad istaknuti je mirotvorni aktivist. Za svoj roman Ušao konj u bar 2017. godine primio je međunarodnu nagradu Man Booker te 2018. nagradu Države Izraela za književno stvaralaštvo.

Novi roman Borisa Perića "Zagabrijel", prvi dio planirane trilogije

srijeda , 25.07.2018.

U izdanju Edicija Božičević izašao je novi roman Borisa Perića "Zagabrijel", prvi dio planirane trilogije.

Boris Perić
"Zagabrijel"
roman
Izdavač: Edicije Božičević
Godina izdanja: 2018.
Urednik: Josip Ivanović
Dizajn naslovnice: Iva Mandić
Cijena: 120,00 kn
Broj stranica: 224

Riječ izdavača

Roman Zagabrijel, prvi dio trilogije u čijem je središtu grad Zagreb i njegov tamni anđeo zaštitnik, kombinacija je povijesnog trilera, lingvističkog krimića i kolaža suvremenih književnih tehnika, u kojoj autor za pozadinu uzima međunarodnu lingvističku konferenciju u Zagrebu, uoči koje se dogodi umorstvo na Institutu za etnologiju i folkloristiku. Nevjerojatni junaci romana igrom slučaja će postati asistentica preminulog znanstvenika, njemački slavist, lički policajac pred mirovinom sa zagrebačkom adresom i komunalni čistač Stjepan Mrak, poznat i kao Štefek Kmica. Za vrijeme istrage umorstva čitatelji će polako pronicati u tajnu povijest grada Zagreba i njegovog imena, otkriti mračna tajna društva u njegovom podzemlju, i približiti se najbolje čuvanoj tajni hrvatske metropole, koja golica maštu istraživača još od navodnog prolaska svetog Franje kroz Zagreb.
Perić se svojim dosadašnjim djelima pokazao kao neupitan majstor stila (ili, bolje rečeno, stilova) i književnog eksperimenta, a svojim novim romanom dosiže potpuno novu razinu i jednog i drugog. Kombinirajući lingvistiku, suvremene prevoditeljske prakse, sociolingvističke teorije te priče i legende o povijesti grada Zagreba i njegova imena, stvara roman koji narativnom strukturom odgovara najuzbudljivijim popularnim kriminalističkim romanima, dok se u njegovoj strukturi kriju vješto ubačeni segmenti koji ga prevode i u vrhunsko umjetničko djelo neprijeporne literarne vrijednosti i važnosti. Mapiranje mentalnih procesa preko psiholingvističkih teorija daje djelu izniman metatekstualni potencijal, za aktivnijeg čitatelja, dok će i svi ostali moći uživati u pitkoj i duhovitoj kriminalističkoj priči u temelju djela, a i prepoznati mnoge elemente iz hrvatske svakodnevice.

Boris Perić (1966., Varaždin) diplomirao je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i otad se bavi književnošću, prevođenjem i novinarstvom. Radio je za cijeli niz glasila, a prozna djela i prijevode objavljivao je u Hrvatskoj i inozemstvu. Uvrštavan je u niz antologija, a njegov roman Vampir jedan je od prvih velikih uspješnica poslijeratne hrvatske književnosti. Za roman Povratak Filipa Latinovića ušao je u uži izbor tportalove nagrade za najbolji roman godine. Urednik je biblioteke Prezreni na svijetu, a nedavno je ostvario veliki uspjeh s prijevodom Balada Petrice Kerempuha na njemački jezik. Radi kao savjetnik za medije pri Kontaktnom uredu grada Beča u Zagrebu.

Nova knjiga Miljenka Jergovića "Selidba" (Fraktura, 2018.)

utorak , 24.07.2018.

Miljenko Jergović
"Selidba"
izd. Fraktura
Broj stranica: 384
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
Cijena: 149 kuna

Riječ izdavača

Koja je najbolja prilika za pospremanje, za bacanje nepotrebnih, nagomilanih stvari, za pronalaženje onih za koje smo smatrali da smo ih davno izgubili, za arhiviranje, za slaganje i preslaganje? Tako opsežan zadatak čovjek si ne može davati često u životu. Najbolja je prilika za to selidba. No često selidbe znaju biti hektična pakiranja u kutije koje će ostati neotvorene. Rijetki su oni koji mogu raditi inventuru, sagledavati stvari i polako o njima odlučivati.

Pred nama je upravo jedna takva knjiga, "Selidba" Miljenka Jergovića. U već mitskome književnome mjestu, na sarajevskom Sepetarevcu, u stanu svoga odrastanja, u kojemu mu je umrla majka, u koji se slila većina ostavštine Stublerovih i Rejcovih, autor prebire po dokumentima, po knjigama, po materijalnim i nematerijalnim ostacima, po povijesti jedne kuferaške obitelji. Predmeti i dokumenti, novčanik, partijska knjižica, češagija, djedovi pokušaji autobiografije i još mnogo toga pripovijedaju priču ne samo jedne obitelji već i jednoga grada, djetinjstva i odrastanja u kojoj autor ne štedi nikoga, a ponajmanje sebe i svoje bližnje.

Stan na Sepetarevcu iznova se pred nama materijalizira sobu po sobu, sa svakim komadom namještaja, ali, što je još važnije, i sa svim sudbinama ljudi koji su ga nastanjivali ili pohodili. Selidba nije samo knjiga, ona je mnogo više od toga, ona je istinski muzej, katalogiziran po najstrožim i najgenijalnijim pravilima struke, ali ne muzejske, nego spisateljske.

“Stanite kod znaka zabranjenog parkiranja – pokazujem mu prstom mjesto pri vrhu Sepetarevca, odakle može skrenuti niz Kevrin potok. Izlazimo, nosim veliki IKEA ceker, u koji je posloženo još desetak istih takvih IKEA cekera. U njih ćemo spremiti stvari, koje ćemo kasnije, vjerojatno za sljedećeg posjeta Sarajevu, prepakirati u kutije. Ne znam zašto sam tako zakomplicirao stvari. Nisam navikao na ovo. Jednom u životu čovjek se ovako preseljava, čisteći za sobom i posljednje predmete i tragove svoga bivanja na nekom mjestu, i bivanja svih svojih koji su tokom proteklog stoljeća živjeli tu, rađali se, pa umirali, i opet se rađali, da bih ja zatim za sve njih morao odlaziti. I onda ne znam kako da se ponašam, nisam siguran što bih trebao da mislim i da osjećam. Pomišljam da je problem u karakteru, u slabosti, nespretnosti i nesposobnosti, u tome što sam, ipak, bio razmažen i nenaviknut na ovakve događaje. Nisu me odgojili i poučili za ovakvu selidbu. Kao da su ikoga ovome učili.”

Invalidno društvo

ponedjeljak , 23.07.2018.

Ako sam dobro skužio, još uvijek je moguće postati invalidom rata koji je završio još prije 23 godine.

A kad u zrcalo se zagledam, pa taj prizor usporedim s istim od prije 23 godine vidim da su vlasi puno rjeđe i gotovo sve već posve sive, podočnjaci tamniji i deblji a bore dublje i brojnije, pamćenje poroznije a škemba ispupčenija, zubi žući i bar ih je 2 manje nego onda, a tada čak ni dioptriju nisam imao a sad lijevo -3,5 a desno -3...

Nema šansone da sve to ne vrijedi bar 65% invaliditeta.

(Ali skroman kakav sam, zadovoljio bih se ja i s 59%.
Treba ipak mislit i na održivost državnog proračuna).

A kad smo kod državnog proračuna treba podsjetiti na prošlotjednu vijest :

Vlada kupuje 1.000 novih automobila za ministarstva koje će platiti 220 milijuna kuna.
A za lijekove za bolesnu djecu "nemaju" nego osnivaju fond koji bi građani svojim uplatama za tu svrhu trebali puniti.
I nekakav "nacionalni stadion" im je važniji od bolesne djece.

Naprosto nema dovoljno sočne i upečatljive psovke kojim bi se to na pravi način popratilo!

Loš novi roman poznatog novinara

petak , 20.07.2018.

AND FOR NOW SOMETHING COMPLETELY DIFFERENT!

Ako se pitate čemu ovaj montipajtonovski uvod = za razliku od moje uobičajene prakse preporučanja kvalitetnog štiva, ovo je moje upozorenje na knjigu čitanje koje je, nažalost, čisti gubitak vremena.

Ipak, srećom, roman je vrlo kratak, cca 2 sata (besplodnog) čitanja.

Dok je prvi roman Dražena Ilinčića "Berlinski ručnik" još imao rezona, i bio zanimljiv, što zbog u nas rijetko obrađivane teme, što zbog autorovog pristupa temi, knjiga priča ("Najkraće priče") koja je uslijedila bila je vrlo blijeda, nezanimljiva, s nešto šarma tek u rijetkim pričama, a roman "Posljednji korak" već je bio potpuni promašaj obilato natopljen narcisoidnošću.

No novim romanom (vidi sliku) autor je uspio čak i to nadmašiti i otkliziti u totalni EGOTRIP, u apsolutnu narcisoidnost bez trunke autoironičnog odmaka.

Autor će vjerojatno reći da autoironije ne nedostaje, a moj bi odgovor bio "da, ako mislite na onu neuspjelu".

Unatoč tome što se zaista radi o bezvezariji, o literarnoj erupciji taštine, o autorovom dizanju spomenika samome sebi, svjestan sam da mu zapravo radim uslugu, jer bi ovo moglo povećati čitanost romana i čitatelje nagnati da pohrle provjeravati je li roman uistinu toliko loš.

Nemojte reći da vas nisam upozorio.

Inače, razlog zbog kojeg izlazim s ovim je taj što je ovo knjiga koja će sigurno privući pozornost medija jer ju potpisuje javna osoba koja je roman utemeljila na činjenicama iz svog (profesionalnog) života, a to je kombinacija od koje medijima sline cure.

Pa će umjesto da medijski prostor i vrijeme budu posvećeni knjigama koje to svojom vrijednošću zaslužuju, medijsko vrijeme i prostor biti utrošeni na OVO, na ovaj surogat književnosti, a sve zbog izvanknjiževnih razloga.

Moj tekst o šest novih knjiga prijevodne proze za ljetno čitanje u "Vijencu"

četvrtak , 19.07.2018.

Na kioscima je
ljetni trobroj "Vijenca"
(samo 10 kuna)

a u njemu, između ostaloga

i moj šest kartica dug tekst
u kojem preporučujem
šest novoobjavljenih prijevodnih proznih knjiga
za ljetno čitanje 2018.


Novi "Vijenac" još donosi :

- kolumna Viktora Žmegača "Večernji zapisi"
- kolumna Nives Opačić
- tekst Saše Poljanec-Borić o knjizi Darka Vlahovića "Mala mjesta Brača moga"
- tekst Martine Lončar povodom reizdanja knjige Veselka Tenžere "Zašto violim Zagreb"
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi "Zalog sidrenja" Davora Grgurića
- tekst Gee Vlahović o gostovanju Dana Browna u Zagrebu
- tekst Ivane Peruško Vindakijević o knjizi "Izabrane pjesme" Marine Cvjetajeve
- tekst Strahimira Primorca s preporukama nove hrvatske proze za ljetno čitanje 2018.
- razgovor s kroatistom i slavistom Rupprechtom S.Baurom
- tekst Darije Žilić o knjizi pjesama Danijela Dragojevića "Kasno ljeto"
- tekst Lade Žigo Španić o knjizi Drage Štambuka "Theurgia"
- razgovor s Milkom Valentom, dobitnikom nagrade Tin Ujević za 2018.
- tekst Matea Žagar o knjizi Vuka-Tadije Barbarića "Nastajanje i jezičko oblikovanje hrvatskih lekcionara"
- temat : Europska godina kulturne baštine 2018. s tekstovima Gee Vlahović, Radoslava Buzančića, Gorane Barišić Bačelić, Josipa Pavića, Jelene Savić, Ante Rendića Miočevića, Slavice Stojan
- razgovor s Dubravkom Vrgoč, intendanticom zagrebačkog HNK
- tekst Darije Žilić o knjizi Siniše Matasovića "Tvoj novi dečko"

te još pregršt tekstova o filmu, kazalištu, glazbi, plesu, likovnoj umjetnosti itd.

Zašto Ministarstvo kulture ne otkupljuje za knjižnice knjige ovjenčane hrvatskim književnim nagradama?

utorak , 17.07.2018.

Kao što sam vas već izvijestio, moja nova, šesta knjiga književnih kritika "LIBrIDO" prije nešto više od mjesec dana ovjenčana je nagradom "Julije Benešić", kao najbolja knjiga književnih kritika objavljena u zadnjih godinu dana.

Prije nekoliko dana Ministarstvo kulture na svom je webu objavilo je rezultate 2.ovogodišnjeg kruga otkupa knjiga za knjižnice.

Moja knjiga NIJE OTKUPLJENA ZA KNJIŽNICE, unatoč tome što je ovjenčana nagradom.

Iskreno, nisam ni gajio nadu da će biti otkupljena, s obzirom na moje učestalo kritičko pisanje o radu ministarstva i s obzirom da ta moja knjiga sadrži i moj opširan esej naslova "LOŠE OSMIŠLJENI PROJEKTI MINISTARSTVA KULTURE".

Dakle, ako želite pročitati moju knjigu, uzalud ćete je tražiti u knjižnicama pa vam savjetujem da se obratite direktno izdavaču na mail : litteris@zg.t-com.hr.

JAD I BIJEDA MEDIJA

ponedjeljak , 16.07.2018.

JAD I BIJEDA MEDIJA

Početkom ljeta mediji redovito objavljuju preporuke štiva za čitanje.

U ne tako daleka vremena, kad je tim medijima još bilo stalo i do čitateljstva i do vlastitih kakvosnih standarda, te su preporuke pisali autori koji su prethodno zaista i pročitali knjige koje preporučuju za ljetno čitanje.

A danas, jedan za drugim, i tiskani i elektronički mediji nam umjesto tekstova koji bi sadržavali nečiji kratak osvrt i dojam o prethodno pročitanoj knjizi koju se preporučuje naprosto isporučuju propagandne popise izdavačkih noviteta s izdavačevom rečenicom-dvije o toj knjizi, od kojih neke čak još nisu ni stigle iz tiskara.

JAD I BIJEDA.

Ali i dokaz nepoštivanja vlastite publike.

Ali i dokaz da ti mediji književnost smatraju nebitnom, i dokaz da te tekstove preporuka smatraju nužnim zlom, ali ih eto ipak uvrštavaju, u nadi da će možda uspjeti nekoga zavarati i da će netko pomisliti da oni knjigu i čitanje smatraju bitnima.

Teška sudbina jedne HRTove novinarke

subota , 14.07.2018.

Empatičnog me majka rodi pa mi suze nezaustavljivo cure i srce mi se od tuge i boli para dok čitam objavu HRTove novinarke (rubrika: kultura) na Fejsbuku u kojoj dotična cvili, zapomaže i kukumavči jer, u zemlji punoj ljudi što kopaju po kontejnerima da bi preživjeli i iz koje na godišnjoj bazi stotine tisuća ljudi odlazi trbuhom za kruhom u bijeli svijet, ona, jadna, zamislite vi nepravde, mora raditi za vrijeme odigravanja utakmice između Hrvatske i Francuske.

Čovjek stvarno mora bit srca kamena da ne zasuzi dok čita njezinu objavu o njezinoj teškoj i nesretnoj sudbini - pa kako da čovjek ne zaplače kad sazna za tu nepravdu, kad pročita njezinu srcedrapajuću, tužnu ispovijest i spozna da ona jadna i nesretna ne može gladat utakmicu jer, jadna, mora snimat emisiju u toplom i suhom studiju, na radnom mjestu sigurnom do penzije i bez imalo straha hoće li plaća stići ili neće, jer je isplaćuje državna institucija iz pretplate koju svima nama ubire.

Evo četvrto već pakiranje papirnatih maramica trošim zbog tragične sudbine te HRTove nesretnice...

Jedna prigodna

Mundijal 2018. bit će upamćen
po ničim izazvanom
izbacivanju iz upotrebe
riječi "prilika" na HTV-u.


Njihovim rječnikom rečeno :

"Ako iskoristimo sve prigode
bit ćemo u prigodi
doći u prigodu
za osvajanje prvenstva".

Let do pobjede

petak , 13.07.2018.

Fotka : premijer i predsjednik Sabora lete u Rusiju na polufinale s Englezima.

Plenković je očito natjerao Jandrokovića da obuče "kockasti" dres koji je već pomalo "out", kako bi samo on bio u crnome, jer je crni "hit" i "in".

A na fotki vidimo da čak i u igri obaranja ruke Plenky vara, igra prljavo i zaobilazi pravila - ne drži lakat na podlozi.
Al' iskusan je Jandroković protivnik, ne upozorava ga on na tu sitnicu, ma kakvi, ne smeta to njemu, jok!, već pušta on premijera da se istroši, čuva Jandroković snagu, ne troši se on uludo, zna on da utakmica nije gotova sve dok sudac ne odsvira kraj... zna on da su mnoge još bitke pred njim i da su premijeri i predsjednici stranaka potrošna roba, kratkoga vijeka i plitkoga daha, al' on je vječan.

Jedan i jedini.

Nezamjenjiv.

Nepobjediv.

Unfuckable.

Još malo o Mundijalu...

četvrtak , 12.07.2018.

Najveća enigma Mundijala je zašto su Englezi mislili da s guvernerom narodne banke na mjestu izbornika mogu nešto učiniti.

Po meni, za ovu pobjedu protiv Engleza najzaslužniji je Jandroković, bez njega na tribinama finale ne bismo vidjeli.

Šalu nastranu na stranu, najviše mi je drago zbog Dalića, napokon da na jednom takvom mjestu imamo skromnog, samozatajnog, staloženog, NORMALNOG čovjeka. Kad bi bar takvi počeli prevladavat i u drugim područjima...

I drago mi je jer je ovo primjer kad oni koji svojim trudom, znojem i zalaganjem uspjeh zaslužuju, na koncu taj uspjeh i ostvare. A to nažalost ne vidimo često u životu i zbilji.

A i Marko Šapit je odličan, on je najbolje što se HTV-u desilo još od dolaska Šibera u "Peti dan".

O Mundijalu

Upravo je ovogodišnji Mundijal zoran dokaz gluposti zatvaranja evropskih granica emigrantima.

Jer što bi na ovom prvenstvu postigla npr.Belgija bez Dembelea i Lukakua, Francuska bez Mbappea i Pogbe, Danska bez Sistoa ili Yussufa Poulsena, Švicarska bez dvije trećine svojih reprezentativaca nešvicarskog porijekla itd.?

Nisu li zapravo emigranti i 90% Vatrenih?

Da li bismo se mi uopće kvalificirali na Mundijal da naši nogoloptaši nisu stekli iskustvo u najboljim europskim klubovima i da su pri pokušaju emigriranja u sve te silne Barcelone, Bayerne, Real Madride, Monaca itd. naletjeli na žilet žice?

O djeci u tajlandskoj špilji i licemjerju Europe

srijeda , 11.07.2018.

Ona djeca iz špilje su, srećom, spašena.

Mediji pokazuju da je cijela Europa strepila nad njihovom sudbinom i da je cijela Europa sad odahnula i cijela je Europa sretna jer su ta djeca spašena.

A pita li se ista ta Europa koliko djece se u ovom trenutku u trošnim gumenjacima ljulja na valovima iz smjera Afrike put Europe?

Strepi li Europa nad njihovim sudbinama?

I zašto toj djeci Europa ne pruža utočište kad se domognu europskog kopna, nego ih dočekuje žilet-žicama?

Pita li se Europa koja licemjerno drhti nad sudbinom djece u tajlandskoj špilji koliko je djece u zadnjih nekoliko godina ostavilo svoje živote pred zatvorenim europskim granicama?

Kako to da je Europa toliko empatična spram djece u dalekoj Aziji a toliko bešćutna spram djece pred žilet-žicama opasanim europskim granicama?

Izgleda da se intenzitet empatije Europljana smanjuje proporcionalno smanjenju udaljenosti između stradalnika i Europe. Tj. što su stradalnici nama bliže, to nas je manje briga za njih. A kad su već na korak od nas, naša se empatija čak pretvara u mržnju.

(A pod ovim " Europa " ne mislim na političare, nego na sve građane Europe. Jer političari granice opasuju žilet-žicom povodeći se za većinskim mišljenjem svog biračkog tijela).

Stvar je u tome da je sva ta empatija laž, ljudi su tu dramu pratili na način na koji prate neki holivudski blokbaster, to je bio morbidni planetarni reality-show a ljudi upravo svoje morbidno uživanje u neizvjesnosti ishoda ove priče omataju lažnom empatijom, empatija im je alibi, samozavaravajuća izlika kojom se bore protiv toga što su uživali u ovoj priči, svjesni da morbidno prate stvarnost a ne holivudsku fikciju.

Ljeto nam se vratilo...

utorak , 10.07.2018.

- Lea, jel se i tebi čini, ovako sad kad ležimo na plaži, kao da nije ni bilo jeseni, zime i proljeća nego kao da se nastavilo prošlo ljeto?

- Ma tata, to je tebi od one temperature koju si imao prekjučer 

Večer uz poeziju Darije Žilić, Romane Brolih i Ane Brnardić

ponedjeljak , 09.07.2018.

U sklopu Knjižnog kluba u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka i Udruge Nova stranica Zagreb u utorak, 10. srpnja s početkom u 19,30 u galeriji Modulor održat će se književno-poetska večer na kojoj će gostovati pjesnikinje Darija Žilić, Romana Brolih i Ana Brnardić.

Što im je njihov dosadašnji rad donio, koja područja osim poezije još "pokrivaju" , koji su im daljnji planovi u radu i životu otkrit će mladoj spisateljici i moderatorici Ivi Mirčić i svima prisutnima.

Darija Žilić će pročitati nekoliko pjesama iz zbirke "Svanuće" čija se objava očekuje svaki dan. Romana Brolih radi na novim pjesmama te će pročitati nekoliko pjesama iz zadnje objavljene zbirke "Tvoja mama ima dečka" (Semafora, 2017), a Ana Brnardić će nam otkriti svoje planove na tom području.

Sve posjetitelje očekuje bogat domjenak zdravih i nezdravih slastica.

Izvor: Moderna Vremena Info

MOJ RAZGOVOR s pulskim piscem Amirom Alagićem

Na portalu Lupiga.com
objavljen je

MOJ RAZGOVOR s pulskim piscem Amirom Alagićem.

Po mom skromnom sudu, Alagić je, uz Kristiana Novaka i Luku Bekavca, najbolji pisac koji se u hrv.književnosti pojavio u drugom desetljeću 2000-ih.
Međutim, njegove knjige doživljavaju medijsko ignoriranje (jer se radi o samozajanom piscu koji se ne gura i ne umrežava).

Moj razgovor s njime pokušaj je ispravljanja te nepravde.

Intervju čitajte OVDJE.

MOJA KRITIKA romana "Stogodišnje djetinjstvo" Amira Alagića dostupna je OVDJE a MOJA KRITIKA njegova romana "Osvetinje" dostupna je OVDJE

autor fotografije : Dejan Štefanić

Mirovine...

subota , 07.07.2018.

Iz pouzdanog izvora doznajem
da je Plenković,
iskreno i ozbiljno zabrinut
za umirovljeničku budućnost Vatrenih,
odlučio da im se premije za uspjeh na Mundijalu
uplate u njihov 2. mirovinski stup.

Druga ovogodišnja knjiga pjesama Slavka Jendrička „Apostolke" (Matica hrvatska, Sisak, 2018.)

Iz tiskare je upravo izašla
druga ovogodišnja knjiga pjesama Slavka Jendrička „Apostolke"

Izdavač je Matica hrvatska Sisak, urednica Đurđica Vuković, cijena knjige je 100 kuna.

Slavko Jendričko
ABECEDA

Puno mi je spolovilo vaših
stidljivih prenemaganja
u svakome od nas stanuje
barem jedan umiljati majmun
nekoliko zlih čudovišta
slatkih kao tamno saće meda
oni pamte sve naše
zaboravljene gutljaje svježine
kratkotrajnih svetkovina
filtrirajući svjetlost na trenutno
osunčanim stranama lica
svaki zamah pramena kose
poput silovitog zamaha kosca
koji sa mnom nepozvan na trgu
skandalozno zamiriše na upravo
divljački pokošenu djetelinu.


Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska.
Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/kopita, 1980.;
Naslov, 1983.; Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci,
bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., U kući malih pustinja, 2007., Pacifička kiša nad Kupom, 2010., Diktatura ljubavi, 2010.; Diktatura ljubavi, Edicija poezije, Beograd, 2010.; Srijemske zamke, 2011.; Ovdje. Gdje?, 2011.; Kronika snobdije, odabrane pjesme 2001.-2011., 2012.; Evolucija ludila, 2013.; Vozni red, 2016.; Strieglovi hologrami, 2017.; Crni krugovi, 2017.; Magijsko zatvaranje krugova, 2017.; Crteži jelena, 2018.; Simulacije, 2018., i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995.
Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike.
Uređivao Riječi, časopis za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.
Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.), Plakete sv. Kvirina
za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)., orden Povelja Visoka žuta žita za životno djelo, Drenovci,
2011., dobitnik nagrade “Tin Ujević” za 2014. za zbirku pjesama „Evolucija ludila”, Nagrade Grada Siska kao godišnje
nagrade za 2014. godinu, te Nagrade Sisačko-moslavačke županije za životno djelo 2014.

Moja kritika romana "Ševa" Deszoa Kosztolanyija u "Vijencu"

četvrtak , 05.07.2018.

Na kioscima je
novi broj "Vijenca"

a u njemu između ostaloga

i MOJA KRITIKA

romana "Ševa" Deszoa Kosztolanyija

Novi "Vijenac" još donosi:

- kolumnu Nives Opačić
- tekst Lade Žigo Španić o knjizi eseja Damira Barbarića "Putokazi"
- tekst Josipa Lisca o knjizi Krešimira Mićanovića "Varijacije na temu jezika i varijanata. Standardologija Dalibora Brozovića"
- tekst Filipa Hameršaka o zborniku u izdanju Matice hrvatske "1914. Prva godina rata u trojednoj kraljevini i Austro-Ugarskoj monarhiji"
- tekst Adama Rajzla o 21.Đakovačkim susretima hrv.književnih kritičara
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Sonje Zubović "Samo se vjetar smiješi"
- tekst Seada Begovića o knjizi Franje Deranje "Buba deStruktor"
- tekst Strahimira Primorca o romanu Dubravke Ugrešić "Lisica"
- tekst Tomislava Čegira o prvom cjelovitom izdanju romana "Sin Orkana" Franje Fuisa
- razgovor Andrije Tunjića s književnikom i prevoditeljem Lukom Vukušićem
- tekst Lade Žigo Španić o petoknjižju Božice Jelušić
- poezija Borbena Vladovića
- temat: 200 godina od rođenja Petra Preradovića (1818.-1872.), s tektovima Vinka Brešića, Gorana Galića i Tihomila Maštrovića

te još pregršt tekstova o plesu, likovnoj umjetnosti, filmu, glazbi, kazalištu itd.

CRTICA IZ BRAČNOG ŽIVOTA LAUREATA ilitiga JUST A PERFECT DAY

srijeda , 04.07.2018.

CRTICA IZ BRAČNOG ŽIVOTA LAUREATA ilitiga JUST A PERFECT DAY (30.06.2018.)


Kad dobiješ nagradu za najbolju knjigu književnih kritika

pa ti žena, kao nagradu (zbog nagrade za najbolju knjigu književnih kritika koju si dobio )

najprije ujutro dozvoli da odeš sam na plažu
a onda te predvečer povede u kino...i to u "love seats"...

a u međuvremenu, dok si na plaži, odvije se jedna ovakva SMS prepiska :

ONA : Kad se vraćaš s plaže?
JA : Oko 15 h.
ONA : Ok. Onda možemo u kino u 7.
JA : Će se dogovorimo kad se vratim. Mislim da bi možda ipak bilo bolje u 19 h
ONA :

DOBIO SAM NAGRADU ZA NAJBOLJU KNJIGU KNJIŽEVNIH KRITIKA !!!

ponedjeljak , 02.07.2018.

27. i 28. lipnja 2018. u Đakovu se održala manifestacija 21. đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara.

Uz brojna predstavljanja knjiga te znanstveni skup posvećen Pavlu Pavličiću, na toj se manifestaciji svake godine proglašava i laureat nagrade "Julije Benešić" za najbolju knjigu književnih kritika (objavljenu od 1. lipnja prošle do 1. lipnja tekuće godine), te dobitnik Povelje uspješnosti za književnog kritičara iz Slavonije.

Ovogodišnji dobitnici nagrade "Julije Benešić" za najbolju knjigu književnih kritika su Tomislav Žigmanov iz Subotice za knjigu "Vivisekcije književnosti: vojvođanske i ine književne teme" i BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ iz Rijeke za dvije knjige kritika: “Paralelni svjetovi” i “Librido”.

Povelja uspješnosti posthumno je dodijeljena nedavno preminulom Vlastimiru Kusiku iz Osijeka, dugogodišnjem kustosu Muzeja likovnih umjetnosti, a nakon umirovljenja i savjetnika u miru iste ustanove.

O dobitnicima nagrada odlučivalo je povjerenstvo u sastavu : dr. Goran Rem, dr. Vlasta Markasović i Adam Rajzl

Dodjela nagrada laureatima održat će se u studenom 2018. u Đakovu.

Slike naslovnica mojih dviju nagrađenih knjiga :

NOVO: MIrta Malsać "Junak ili čudovište" (Durieux, 2018.)

nedjelja , 01.07.2018.

Mirta Maslać
"Junak ili čudovište"
roman
izd. Durieux
243 stranice
meki uvez
129 kune

Riječ izdavača

Junak ili čudovište, prvi roman Mirte Maslać, ima izrazito autobiografski ton, no svako bi uže kategoriziranje isključilo cijeli niz njegovih posve raznorodnih elemenata. Riječ je o dnevniku jedne bolesti i rehabilitacije koji ujedno funkcionira kao knjiga o popularnoj kulturi i umjetnosti, o načinu kojim motivi i narativi književne avangarde, rocka i televizijskih serija oblikuju subjektivnost; to je (post)adolescentska proza koja, pored žanrovski prepoznatljivih mjesta, pruža nemilosrdan uvid u tijelo kao zazoran locus traume i predstavlja autodestrukciju bez ikakvoga romantiziranja. Unatoč prigušenom crnom humoru kojim je obojana cijela ova priča, netko će je vjerojatno čitati u kodu »ispovijedi« ili »svjedočanstva«, narativnog osmišljavanja vlastitoga života u perspektivi egzistencijalne krize, možda i smrti, ali ovdje se borba za »autentičnost« zapravo zbiva na nekoj drugoj razini, mimo pitanja istinosne dispozicije. Junak ili čudovište govori o tomu kako se određenim kulturnim repertoarom sebstvo može »teatralizirati« samomu sebi, ne radi spektakla nego radi autorefleksije. Ovaj je roman baš zato knjiga o osebujnom »pripitomljavanju čudovišta«: mukotrpnom postupku diskurzivnoga dovođenja na svijet nečega što je do tada djelovalo samo kao neopisiv, nemisliv kvantitet, generator traume, čista opasnost. To je pripitomljavanje koje se izvodi pisanjem. (Luka Bekavac)

Mirta Maslać je rođena u Zagrebu 1993. Studira kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voli mačke prije svega.

NOVO: Sandor Marai "Ljubomorni" (OceanMOre, 2018.)

SÁNDOR MARAI
"Ljubomorni"
roman
Naklada OceanMore
Prijevod: Xenia Detoni
06/2018.
256 str., meki uvez s klapnama
Cijena: 150.00 kn

Riječ izdavača

Nakon dugih godina provedenih u inozemstvu, Peter Garren i njegova braća Támas, Albert i Edgar vraćaju se u obiteljski dom gdje ih dočekuje sestra Ana, a otac je na umoru. Uhvaćeni u klopku prošlosti i neizbježnosti očeve smrti, svi preispituju svoje vlastite živote i međusobne odnose i odjednom na površinu izlaze tajne o kojima se u obitelji uvijek šutjelo, građanska pristojnost nalagala je da se sve prešućuje.

Braću i sestru obuzima ljubomora, stare nesuglasice izviru i među svima zavlada nepodnošljiva atmosfera međusobna ironična preispitivanja, predbacivanja, sagledavanja istine. Što se događa ako očevom smrću nestane sve što ih je povezivalo? Znači li to i propast njihove poštovane građanske obitelji? Kritika je Ljubomorne, tu priču o propasti obitelji Garren, već odavno proglasila inačicom mađarskih Buddenbrookovih.


Nalik na godove stabla što se šire, njegova opsežna djela u rangu vrhunske svjetske književnosti objavljuju se od prijelaza u dvadeseto stoljeće i svako novo djelo sreća je za književnu publiku…
Freie Presse

Jedan od vrhunaca veličanstvene povijesti mađarske književnosti 20. stoljeća.
Deutsche Welle

Veličanstvena prolaznost Máraieva je središnja tema, koju on uvijek iznova varira na grandiozan način.
Westdeutsche Allgemeine Zeitung

Stil Sándora Máraia odlikuje elegancija koja ga povezuje s prošlim vremenima. Ali ta elegancija nije prekrivena prašinom – elegancija je to velikoga književnika.
Frankfurter Neue Presse

U vremenima sveopćeg „nereda“ dolazi do izražaja svevremenost ovog romana i njegovih likova koji se nikako ne snalaze u sadašnjosti. A stil ovog Mađara na svakoj stranici teksta pokazuje veličanstvenost i gotovo osam desetljeća nakon njegove smrti.
Wilhelmshavener Zeitung

Sándor Márai (izvorno Sándor Károly Henrik Grosschmied de Mára) bio je mađarski pisac i novinar. Rodio se u plemićkoj obitelji u tada mađarskom gradu Kassa, danas slovačkim Košicama, 11. travnja 1900. godine. Mladost provodi u Frankfurtu, Berlinu i Parizu, gdje radi kao novinar, te se okušava u pisanju na njemačkom, no po povratku u Budimpeštu kao jezik svoje književnosti definitivno odabire mađarski, poistovjećujući materinski jezik sa samim konceptom nacije.

Tridesetih godina biva zapažen po svojem preciznom i čistom realističkom stilu, piše prve mađarske osvrte o Kafkinim djelima, a u novinskim člancima izražava izuzetno kritičan stav prema nacizmu. Márai je autor 46 djela, od kojih je u hrvatskom prijevodu možda najpoznatije „Kad svijeće dogore“, roman prožet nostalgijom za iščezlim multietničkim i multikulturalnim društvom propale Monarhije. Kao protivnik komunističkog režima 1948. trajno napušta Mađarsku, prvo se seli u Italiju, a zatim emigrira u SAD. Neprekidno piše na mađarskom, no objava njegovih djela nakon 1956. u Mađarskoj će biti zabranjena.

Njegova poezija, romani i dnevnici objavljeni su tek posmrtno, i u narednim desetljećima otkriveni i cijenjeni od kritike i publike postali su dijelom europskog književnog kanona dvadesetoga stoljeća. Nakon smrti supruge Ilone i sina Jánosa, kojega su kao ratno siroče posvojili prije emigracije, shrvan rakom i depresijom, Márai je počinio samoubojstvo hicem iz pištolja u San Diegu 21. veljače 1989. godine.


Izvor: Moderna Vremena Info