Invalidno društvo

Ako sam dobro skužio, još uvijek je moguće postati invalidom rata koji je završio još prije 23 godine.

A kad u zrcalo se zagledam, pa taj prizor usporedim s istim od prije 23 godine vidim da su vlasi puno rjeđe i gotovo sve već posve sive, podočnjaci tamniji i deblji a bore dublje i brojnije, pamćenje poroznije a škemba ispupčenija, zubi žući i bar ih je 2 manje nego onda, a tada čak ni dioptriju nisam imao a sad lijevo -3,5 a desno -3...

Nema šansone da sve to ne vrijedi bar 65% invaliditeta.

(Ali skroman kakav sam, zadovoljio bih se ja i s 59%.
Treba ipak mislit i na održivost državnog proračuna).

A kad smo kod državnog proračuna treba podsjetiti na prošlotjednu vijest :

Vlada kupuje 1.000 novih automobila za ministarstva koje će platiti 220 milijuna kuna.
A za lijekove za bolesnu djecu "nemaju" nego osnivaju fond koji bi građani svojim uplatama za tu svrhu trebali puniti.
I nekakav "nacionalni stadion" im je važniji od bolesne djece.

Naprosto nema dovoljno sočne i upečatljive psovke kojim bi se to na pravi način popratilo!