Novi roman Irene Lukšić 'Sve o sestri Robina Hooda'

petak , 31.08.2018.

Irena Lukšić
'Sve o sestri Robina Hooda'
roman
izd. Meandarmedia
cijena 119 kuna

Riječ izdavača

Romanom 'Sve o sestri Robina Hooda' Irena Lukšić nastavlja autobiografsku crtu iz nekoliko svojih prethodnih knjiga, ali iz ponešto drukčije perspektive: u žiži njenoga interesa našla se majka sa svojim notesom u koji bilježi važne svjetske događaje doživljene kroz medije (novine, televiziju i radio) kao i zbivanja u obitelj. (…) Sve o sestri Robina Hooda živ je i duhovit roman o posljednjoj utopiji XX. stoljeća, u kojemu se skladno prepleću fikcija, autorefleksija i dokumentarizam. Roman je namijenjen kako knjiškim sladokuscima koji prepoznaju različite slojeve iščitane stvarnosti tako i manje zahtjevnim čitateljima koji znatiželju zadovoljavaju na bogatoj fabularnoj razini.

NOVO: Tanja Radović "Rent-a-talent" (Meandarmedia, 2018.)

četvrtak , 30.08.2018.

Tanja Radović
"Rent-a-talent"
roman
izd. Meandarmedia
cijena 129 kuna

Riječ izdavača

Roman 'Rent-a-talent' afirmirane spisateljice, autorice niza zapaženih drama i romana 'Pitanje nade' Tanje Radović, intrigantno je djelo suvremene hrvatske proze. Odlični likovi, aktualne teme i rijetko pogođen omjer duhovitosti i serioznosti razlozi su koji mogu privući pažnju potencijalnih čitatelja ovog štiva s iznimno atraktivnim potencijalom. Obiteljski odnosi, ali i odnosi u kulturi, napose u kazalištu i književnosti, spretno su isprepleteni u prozu koja ne bježi od problema, ali ne nudi ni samo nihilistički, destruktivni pogled na svijet i na ljudsku prirodu. (…) Razvidno je da je u pitanju tekst koji ima filozofsko pokriće, jer na visokoj razini misaonosti postavlja svevremena pitanja, i to ne samo beletristike, a uz to je i pitak i čitak i napisan u najboljem duhu recentne hrvatske proze kojom posljednjih godina suvereno dominiraju autorice. Iako autorica Tanja Radović piše roman, zbog njenog umijeća pisanja dijaloga koji je izbrusila i aktivno sudjelujući u hrvatskom kazališnom životu, vrlo je moguće da tekst dobije i svoju kazališnu, a zašto ne i filmsku verziju. Riječ je o tekstu koji je u dosluhu s vremenom u kojem nastaje i ujedno vrijednom prilogu hrvatskoj literaturi. (…)

Preminuo Robert Roklicer, hrvatski pisac, dramaturg i glumac

srijeda , 29.08.2018.

Robert Roklicer rođen je 1970.g. u Vukovaru. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a nakon toga pohađao gimnaziju u Fellbachu (Njemačka). Od 1994. studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek Dramaturgije). Od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu. U tom periodu mnoge njegove književne, filmske i kazališne kritike te eseje prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice - francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»).

Honorarno radi kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga: "Underground", "O čemu pričaš", "Pivo ne ostavlja mrlje od kave", "Tamo gdje si ti, nema paukova", "Bez detalja, molim", "Nebo nek' je i dalje samo nebo", "Oprosti, a i ne moraš", "Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna", "Apsolutno siguran"[1] te "Kako se ubiti" i "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" koje se ujedno prevedene i objavljene u Republici Srbiji u izdavačkim kućama "Draganić» i "BKG". S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. U prepjevu Grzegorza Latuszynskog pjesme su mu objavljene i u Poljskoj (Antologija hrvatskog pjesništva XX stoljeća, pod naslovom "W skvarze slonca, w chlodzie nocy", u varšavskoj nakladničkoj kući "Agawa"). Između ostalog dobio je više priznanja i nagrada za svoj književno - stvaralački rad.

Autor je scenarija za igrano - dokumentarni serijal „Domovinski rat“ (produkcija HTV-a): Orkan, Maslenica i Vukovar te scenarist i dramaturg u brojnim hrvatskim filmovima ("Mrtve ribe"...).

Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika - Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije. U bibioteci "Lude gljive" (nakladnik Jutro poezije) urednik je dvadesetak knjiga suvremene domaće poezije priznatih hrvatskih autora: Franje Nagulova, Ružice Orešković, Mirka Ćurića, Ivana Babića, Lidije Dujić, Zvonimira Husića...

Od 2017. godine predsjednik je i voditelj virovitičke organizacije u kulturi FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost) koja spaja afirmirane umjetnike u cilju povezivanja i jačanja umjetnosti i kulture u Hrvatskoj i inozemstvu.

Ostvario je nekoliko zapaženih uloga u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.

Književna djela

Underground, pjesme, UDUTU, 2000. god., drugo izdanje - 2005. godina
Kako se ubiti, priče, AG Matoš, Samobor, 2007. godina., Draganić (Beograd) - 2007. godina
O čemu pričaš, pjesme, RBP, 2007. godina
Oprosti, a i ne moraš, priče, AG Matoš, Samobor, 2008. godina
Pivo ne ostavlja mrlje od kave, pjesme, JP, 2009. godina
Tamo gdje si ti, nema paukova, pjesme, Altagama, 2010. godina
Bez detalja, molim, pjesme, Alfa, Zagreb, 2010. godina
Žene, luđaci i malo dobrih pedera, roman, Matica hrvatske, 2010. godina
Zvučni zid, priče, VBZ, 2009. godina (jedan od autora)
Nebo nek' je i dalje samo nebo, pjesme, JP, 2011. godina
Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna, pjesme, vlastita naklada, 2011.
Apsolutno siguran, prozne crtice, Đuretić naklada i Studio moderna, 2016.

Filmske uloge

"Sigurna kuća" kao Pele
"24 sata" kao Pele; segment "Sigurna kuća"
"Živi i mrtvi" kao Satnik Dane Boro
"Metastaze" kao Kina
"Čovjek ispod stola" kao Kajba
"Šuma summarum" kao Tetak
"Dan mrtvih" kao Šef
"Noćni brodovi" kao Poslovođa
"Ljudožder vegeterijanac" kao Patolog
"Broj 55" kao Četnički vojvoda
"Narodni heroj Ljiljan Vidić" kao Ustaški žandar
"Ti mene nosiš" kao vozač kamiona (2015.)
"Mrtve ribe" kao Ivo

Televizijske uloge

"Loza (TV serija) kao Miro (2011.)
"Hitna 94" kao Kamatar (2008.) [2]
"Dobre namjere" (2007.)
"Zakon!" (2009.)
"Mamutica" kao Mile Radić (2008.)
"Najbolje godine (TV serija)" kao Sudac (2010.)
"Počivali u miru (TV serija)" kao Debeli Đuro
"Crno bijeli svijet (TV serija)"
Zlatni dvori
Čista ljubav

Nagrade

Za svoj književni rad dobio je sljedeće nagrade:

"Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010." (za najbolji roman)

"Brod knjižara" (za najbolju prozu) 2010.

"Fran Galović" (3. nagrada na kratku priču) 2010.

"Dubravko Horvatić" (3. nagrada za ciklus pjesama)

Moj tekst o dokumentarnoj seriji Gorana Milića "Tada&sada - Hrvatska"

ponedjeljak , 27.08.2018.

Vidim da HTV reprizira dokumentarnu seriju Gorana Milića "Tada&sada - Hrvatska".

Na OVOME LINKU možete pročitati MOJ TEKST o prvoj epizodi te serije, koji sam napisao prilikom izvornog emitiranja u studenom 2017.

Bahata bagra za volanima

petak , 24.08.2018.

Prošloga tjedna (točnije, 15.08.) bila je obljetnica smrti Ene Begović, čega su se sjetili mediji pa su nas zasuli srcedrapateljnim tekstovima.

A je li se itko sjetio čovjeka kojega je ta glumica usmrtila u prometu a za što ni dana u zatvoru nikad provela nije?

A nije ona jedina, tzv.celebrity-status spasio je od zatvora i hadezeovskog bivšeg saborskog zastupnika Kiću Slabinca kao i Akija Rahimovskog, koji su također u prometu ubili ljude a nisu za to ubojstvo odgovarali.

A kad smo već kod toga: zanimljivo je kako jako rijetko u prometnoj nesreći poginu oni koji su je skrivili.

Razlog prometne nesreće najčešće je prebrza vožnja.

A što je drugo razlog prebrzoj vožnji nego BAHATOST vozača?

Bahata bogata bagra bahato prebrzo vozi a upravo uslijed svoje bahatosti oni se ne libe pijani sjesti za volan.

Lova koju imaju uzrok je njihove bahatosti, ali ih ta lova i štiti od smrti za volanon jer im lova omogućuje kupovinu skupljih automobila u kojima je i sigurnost veća.

I na kraju, kad uslijed svoje bahatosti kojoj je izvor u njihovoj lovi u prometu ubiju nekoga, opet ih njihova lova štiti od zatvora.

Prekrasna pjevnost mješavine češkog (slovačkog?) i međimurske (zagorske?) kajkavštine

četvrtak , 23.08.2018.

Iako me ovi ljudi, što ih vidite na fotki povrh mojih koljena, svojim pričanjem ometaju u čitanju na plaži, nimalo mi nije krivo jer istinski uživam u prekrasnoj pjevnosti njihove čudne mješavine zagorske kajkavštine (ili je to zapravo međimurska?) i slovačkog ili češkog; radi se o grupici jednodnevnih izletnika a svaka rečenica im je pjesma, s užitkom ih slušam bez obzira što ne razumijem dosta toga.

(Neugodno mi je pitati ih odakle su, iz straha da će to pitanje možda biti pogrešno shvaćeno).

Pretpostavljam da se radi o nekom društvu slovačke ili češke manjine iz Zagorja ili Međimurja.

Prekrasan govor, prekrasan!

I inače obožavam slušati češki i slovački a u kombinaciji s našom kajkavštinom to je neodoljiva, tako prekrasno melodiozna kombinacija.

Suspenzija kao nagrada za ubojstvo

utorak , 21.08.2018.

SUSPENZIJA KAO NAGRADA ZA UBOJSTVO!!!

Dakle, ako si dobar s nekim gradonačelnikom onda te on ufotelji na neko pročelničko mjesto u poglavarstvu njegova grada i onda imaš slobodu lokat koliko ti drago i sjedat pijan za volan pa kad pijan u prometu ubiješ nekoga gradonačelnik te nagradi suspenzijom koja uključuje primanje 80% plaće bez obaveze dolaska na posao sve do pravomoćnosti presude, a što kod našeg pravosuđa znači za jedno 5-6 godina, ili nikad.

Dakle, NEVJEROJATNO!!!

Ponavljam, kao gradski pročelnik za počinjeno ubojstvo u prometu vožnjom u pijanom stanju, ako ne kaniš dati ostavku unatoč počinjenom ubojstvu, nećeš dobiti izvanredni otkaz nego ćeš dobiti nagradu u vidu suspenzije koja ti donosi 80% plaće bez obaveze dolaska na posao.

NEVJEROJATNO!!!

MOJA KRITIKA romana "Pravila igre" Đurđe Knežević

petak , 17.08.2018.

U internetskom časopisu za književnu kritiku

STAV

objavljen je moj tekst

o romanu "Pravila igre" Đurđe Knežević.

Tekst čitajte ovdje

NOVO: Mitko Madžunkov "Vrijeme irvasa" (Disput i Hrvatsko filološko društvo, 2018.)

četvrtak , 16.08.2018.

Mitko Madžunkov
VRIJEME IRVASA
izd. Disput i Hrvatsko filološko društvo
S makedonskoga preveo Borislav Pavlovski
/392 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
ISBN 978-953-260-318-7
Knjižarska cijena: 160,00 kn

Riječ izdavača

Vrijeme irvasa skladan je prozni labirint, roman u kojem se tematiziraju izazovni ljubavni odnosi i imaginarna potraga za glavnim likom Cervantesova romana – Don Quijoteom, ali onim našeg vremena.
Polazišni prostorno-vremenski kontekst romana čini Beograd 1986. godine, dakle jedan veliki grad iz vremena eksplozije Černobila, koja najavljuje apokalipsu i raspad velikih socijalističkih imperija. Pred sobom imamo dva para: Ivana i Lenu te nasuprot njima Kirila i Anu. Lena je zaljubljena u Kirila, koji je pisac, i s njim je bila u vezi. Ana je pet godina mlađa od Lene i preotela joj je Kirila zahvaljujući svojoj gotovo dječjoj seksualnosti. To je osnova koja ne obećava da će se neštospektakularno dogoditi (i ne događa se). Akcentuirani su njihovi metafizički razgovori, posebno između Lene i Kirila – a mi kao čitatelji ne izlazimo iz njihovih misli, kao što oni ne izlaze iz svojih, tako da je radnja unutrašnja: odvija se u njihovu mentalnom ambijentu.
Međutim, autorov strateški lik je Dondone, rodom Makedonac, knjižničar koji kreće u somnambulnu potragu za Don Quijoteom. Ovaj je pak u Madžunkovljevoj verziji skitnica koja često dolazi u knjižnicu, pere noge u umivaoniku na opće zgražanje svih zaposlenih, reže slaninu hrđavim nožem, a knjižničarke žive u stalnom strahu da će ih silovati. Ta tako reciklirana mizerija od Don Quijotea svjedočanstvo je o današnjem padu kategorije "uzvišeno" do kategorije "bijedno" i jedno od najaktualnijih epistemoloških pitanja današnjice – što se dogodilo s herojstvom, uzvišenim, s donkihotstvom? Potraga za Don Quijoteom postaje očito metafora o našem vremenu, vremenu izgubljenih donkihotovskih vrijednosti: čežnje i maštanja prije svega.
Prema uglednom makedonskom piscu, sveučilišnom profesoru Venku Andonovskom, "Vrijeme irvasa je prekretnica u makedonskoj prozi. To je djelo s kojim se uspostavljaju europski standardi u makedonskoj prozi."

Mitko Madžunkov (Strumica, 1943), pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, esejist.
Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu na grupi za svjetsku književnost i teoriju književnosti. Književnu karijeru je započeo u Beogradu 1965. godine pripovijetkom "Uskrsnuće". Više od trideset godina, sve do umirovljenja, radio je u Biblioteci grada Beograda.
Bilingvalni je autor, neke je knjige prvotno objavio na srpskome. Važnija prva izdanja: knjige pripovjedaka Čudan susret (1970), Ubij govorljivog psa (1973; nagrada "Isidora Sekulić"), Nad troskotot oblaci (1974); knjige kratkih proza Međa sveta (1984; Racinovo priznanje), Paradoksalen son (1987), Drvoto na Narajana (1998), Darovi neba (2007), Grabnuvanjeto na Evropa (2008), Astragali (2016), Prikazni za gjavolot (2017); romani Kula na Brdu (1980), Domot na Aleksandar (1992; roman godine "Dječije radosti"), Kon drugata zemja (1993; knjiga godine "Makedonske književne fondacije"), Vremeto na irvasite (2003), Pticite od lanskite gnezda (2012; roman godine "Jutarnjih novina"); knjige eseja Štrkot edinak i negovotojato (2000), Čehov ili Tajna pripovedanja (2006), Rodnoto mesto na literaturata (2008); drame Golemiot smok (1986; nagrada "Vojdan Černodrinski"), Senkata (1988; ista nagrada), Pusta zemja (1989), Pat za Lihnidos (1994), Melnica (1996), Čudo golemo (2004). Autor je (s Jasminom Racković) antologije Pripovetke o Beogradu (1978) u dva toma. Konačnim i mjerodavnim izdanjem smatraju se njegova Izabrana djela (Izdavački centar TRI, Skopje, 2013-2018). Dobitnik je makedonske Državne nagrade "11 Oktomvri", nagrade za životno djelo "Vojdan Černodrinski", a dvaput je dobio i godišnju nagradu rodnoga grada Strumice. Zastupljen je u stranim antologijama, prevođen na više jezika, a i sâm se bavio prevođenjem. Godine 2006. vratio se iz Beograda u Makedoniju. Član je Makedonske akademije nauka i umjetnosti.

NOVO: Bruno Winawer "Doktor Przybram" (Disput i Hrvatsko filološko društvo, 2018.)

utorak , 14.08.2018.

Bruno Winawer
DOKTOR PRZYBRAM
izd. Disput i Hrvatsko filološko društvo
S poljskoga preveo Adrian Cvitanović
/128 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
ISBN 978-953-260-322-4
Knjižarska cijena: 80,00 kn

Riječ izdavača

Doktor Przybram je roman o sudbini naslovnog junaka, zlosretnog pronalazača ledene vatre, čudesne supstancije koja danju upija sunčevu energiju, a noću se spontano rasplamsava i bliješti jače od svake neonske lampe. Neshvaćenog ubogog izumitelja od samoubojstva u mondenom lječilištu spašava nekolicina burzovnih špekulanata koji u njegovu otkriću vide tek priliku za još jednu prevaru krivotvorenim dionicama. Uvode ga pritom u mondeni svijet, čineći ga najsretnijim čovjekom na svijetu ne toliko zbog života na visokoj nozi nego zbog prilike da upozna starletu Nelly, svoju muzu kojoj će podrediti cjelokupnu iznenadnu svjetsku slavu izumitelja i bogataša.
U romanu potom pratimo nestvarne Doktorove dogodovštine u kojima ga čas dostiže ruka pravde, pa zbog financijskih makinacija ni kriv ni dužan dospijeva u zatvor, a već čas kasnije postaje predmet interesa najvećih svjetskih industrijalaca. Izoliran od vanjskoga svijeta da bi se koliko-toliko obranio od pomahnitalih medija željnih od njegovih otkrića napraviti senzaciju i cirkus, ponovno postaje apatičan i usamljen, nalazeći izlaz u vjenčanju sa svojom Nelly i bijegu u švedsku provinciju. No priči tu nije kraj jer – zaključuje autor – "nijedan od slavnih ljudi nije imao sreće u bračnom životu: ni Sokrat ni Moličre..."
Inteligentnim humorom i društvenom satirom roman ukazuje na probleme koji nastaju pri susretu dvaju sustava vrijednosti: svijeta znanosti i svijeta novca. U tom srazu Winawerovo pero koncizno udara na najbolnija mjesta, otkrivajući nakaznost i licemjernost društvenih elita.
Autor upotrebom jezičnih kalambura, dijaloških dosjetki i sintaktičkih paradoksa ostvaruje humor i ironiju kojima izriče kritiku poslijeratnog društva. Iako izvorno objavljen 1924. godine, roman i nakon gotovo sto godina i dalje plijeni svojom originalnošću i proročanskom vizijom budućnosti. Premda je riječ o djelu koje bismo mogli svrstati u žanr znanstvene fantastike, ono uvelike nadilazi tu žanrovsku granicu, zakoračujući u prostor groteske, satire i kritike civilizacijskih stečevina.

Bruno Winawer (1883-1944) rodio se u Varšavi, fiziku je studirao u Heidelbergu, a nakon doktorata u Amsterdamu radio je kao asistent profesora Zeemana, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku. Kao asistent na varšavskoj Politehnici između 1917. i 1920. objavio je znatan broj rasprava iz fizike u inozemnim stručnim časopisima.
Po izbijanju Drugog svjetskog rata izbjegao je u Lavov, a nakon ulaska Nijemaca u grad 1941. završava u Varšavskom getu, iz kojeg je uspio pobjeći na arijsku stranu, gdje se skrivao pod lažnim imenom. Kasnije je uspio pobjeći i iz koncentracijskog logora Treblinka, a skrivajući se od Nijemaca umro je od posljedica tuberkuloze na području oko Lublina.
Književnu je slavu stekao kao komediograf i feljtonist. Napisao je dvadeset pet komedija, između ostalih satire Knjiga o Jobu (Księga Hioba, 1921), Inženjer R. H. (R. H. Inżynier, 1921), Usud Europe (Losy Europy, 1922) te Otopina profesora Pytela (Roztwór profesora Pytla, 1922). Kao feljtonist objavljivao je članke iz područja fizike, ponekad bliske znanstvenoj fantastici, beletrizirane satiričke napise i uspomene, koje je objedinio u zbirkama Nečujni alarm (Cichy alarm, 1924) i Književnost valja provjetriti (Literaturę trzeba przewietrzyć, 1935).
Uz najvažniji roman Doktor Przybram (1924) napisao još nekoliko znanstvenofantastičnih djela poput romana Dug časti (Dług honorowy, 1929) te novele Zapisi Szymona van Gelderna (Notatnik Szymona van Geldern, 1912).
Autor je popularnoznanstvene studije Još ponešto o Einsteinu: teorija relativnosti iz ptičje perspektive (Jeszcze o Einsteinie: teoria względności z lotu ptaka, 1924). U knjizi Zemlja u bunilu (Ziemia w malignie, 1937) iznio je pak bilancu svojega života i opaske o onodobnoj političkoj situaciji u Europi, predviđajući mračno razdoblje koje će uslijediti.
Kao prevodilac s njemačkoga uglavnom je radio za kazalište, pri čemu se izdvaja prijevod Brechtove Opere za tri groša, koji je i danas aktualan.
Kao strastven i predan šahist autor je nekoliko šahovskih priručnika.
Okušao se i u glumi – 1921. pojavio se u poljskom nijemom filmu Gospodin Twardowski (Pan Twardowski), a napisao je i nekoliko filmskih scenarija, između ostalog onaj za komediju Djevojka koja se smije (Kobieta która się śmieje, 1931) u američkoj produkciji.

Što čitati ovoga ljeta?

utorak , 07.08.2018.

Moj tekst u kojem preporučujem
šest novijih prijevodnih beletrističkih naslova
za čitanje tijekom ljeta 2018.

pročitajte ovdje

Preminuo akademik Nedjeljko Fabrio

ponedjeljak , 06.08.2018.

Hrvatski književnik i akademik Nedjeljko Fabrio umro je u subotu 04.08.2018. ujutro u Rijeci u 81. godini, potvrđeno je Hini u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU)

Fabrio je rođen u Splitu 1937. godine, a Hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti te talijanski jezik i književnost diplomirao je 1961. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Radio u riječkim kulturnim ustanovama , Narodnom sveučilištu, časopisu Riječka revija, HNK-u Ivana pl. Zajca, mjesečniku Kamov, a od početka 1970-ih živi i djeluje u Zagrebu (urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije, predavač na Akademiji dramske umjetnosti).

Nedjeljko Fabrio redoviti je član HAZU-a, bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1989. do 1995. godine, te je dobitnik državne Nagrade 'Vladimir Nazor' za životno djelo 2007. godine.

Fabrio se u hrvatskoj književnosti najprije javio kao pjesnik i novelist, zatim kao dramatičar, a sredinom 1980-ih i kao romanopisac. U dramskom dijelu Fabrijeva opusa prevladava povezivanje povijesnih tema i suvremenih iskustava, najčešće u obliku sukoba između istaknutoga pojedinca i svjetovne ili duhovne vlasti ('Reformatori', 1967.; 'Admiral Kristof Kolumbo', 1968.; 'Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?', 1969.; 'Meštar', 1970.; 'Kralj je pospan', 1971.; 'Magnificat', 1978.).

Njegov se novelistički postupak ('Partite za prozu', 1966.; 'Labilni položaj',1969.; 'Lavlja usta', 1978.; 'Izabrane pripovijetke', 1990.) temelji na dotjeranosti jezične izvedbe, eksperimentiranju oblikom i vještom fabuliranju koje se podudara s postmodernističkim tendencijama.

Postmodernistička je poetika i u temelju Fabrijevih romana. Romani 'Vježbanje života' (1985.) i 'Berenikina kosa' (1989.) pripadaju odvjetku postmodernističke historiografske metafikcije i hibridne su strukture u kojima se prepoznaju sastavnice povijesnog i obiteljskoga (genealoškog) romana te romana o sazrijevanju.

U romanu 'Smrt Vronskog' (1994.) Fabrio također tipično postmodernistički miješa uvjetne razine tekstualne zbilje i fikcije. Roman 'Triemeron' (2002.), određen kao 'treći dio Jadranske duologije', pretiskan je 2005. s 'Vježbanjem života' i 'Berenikinom kosom' pod skupnim nazivom 'Jadranska trilogija'.

Središnji su predmet Fabrijeve književnopovijesne, književnokritičke i prevoditeljske djelatnosti hrvatsko-talijanski dodiri. Zanima se temama iz povijesti talijanske književnosti, posebice sustavno piscima (F. Tomizza, S. Slataper) koji su podrijetlom, zavičajno i tematski vezani uz hrvatski prostor, fenomenom tršćanske književnosti te njezinim vezama sa slavenskim svijetom ('Apeninski eseji', 1969.; 'Štavljenje štiva'., 1977.).

Fabrio je adaptirao i niz proznih djela za kazalište i televiziju, priredio antologiju talijanske pripovijetke 'Posljednji dio puta' (1984.), prevodio djela C. Goldonija, L. Pirandella, A. Moravije, Slatapera i drugih talijanskih pisaca, a objavio i nekoliko knjiga ogleda i kritika o književnim, općekulturnim, kaz.ališnim i glazbenim temama ('Odora Talije', 1963.; 'Kazalištarije', 1987.; 'Koncert za pero i život', 1997.; 'Maestro i njegov šegrt', 1997.; 'Ruža vjetrova: sjeverojadranski i drugi eseji', 2003.; 'Orfejeva djeca', 2008.).
Akademik Nedjeljko Fabrio bio je jedan od najuglednijih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), klasik suvremene hrvatske književnosti i velikan hrvatske kulture kojoj je dao nemjerljiv i neprocjenjiv doprinos, izjavio je u subotu predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, u povodu smrti akademika Fabria.

Rođenjem Splićanin, Nedjeljko Fabrio od djetinjstva je bio duboko ukorijenjen u Rijeku čiju je turbulentnu prošlost, kroz prikaz ljudskih i obiteljskih sudbina, obradio u svojim djelima, posebno u romanu 'Vježbanje života', zbog kojeg ga se smatra jednim od začetnika modernog hrvatskog povijesnog romana, rekao je Kusić

Ističe kako je Fabrio također bio "veliki erudit i vrstan stilist, priznat i prepoznat i izvan Hrvatske, nagrađen među ostalim i Herderovom nagradom. Velike zasluge akademik Fabrio ima i kao predsjednik Društva hrvatskih književnika u vrijeme uspostave demokracije, stvaranja samostalne Hrvatske i Domovinskog rata. Svojim djelom akademik Fabrio zadužio je Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, hrvatsku kulturu i umjetnost i hrvatski narod", istaknu je predsjednik HAZU-a Kusić, priopćeno je iz HAZU-a.

Izvor: Tportal.hr

O priželjkivanim tuđim suzama...

četvrtak , 02.08.2018.

Strasti su se stišale i euforija ispuhala pa je možda došlo vrijeme da se hladne glave zapitamo :

može li se uistinu smatrati šampionom onaj koji slavi uz stihove "neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta, neka samo suze rone, mi imamo šampione"?

Ti stihovi bi trebali biti slavljenički.

Međutim, ne pokazuju li upravo ti stihovi dubinsku patologiju ovog društva?

To su stihovi koji kao mjeru našeg veselja uzimaju nečiju navodnu, izmaštanu, pretpostavljenu zavist, ili čak i nečiju priželjkivanu zavist, i ne dokazuju li time ti stihovi da, nažalost, živimo u društvu koje nije dosegnulo zrelost ni samopoštovanje?

Sorry, ali ako tebi za sreću nije dovoljan tvoj vlastiti uspjeh nego ti uz tvoj uspjeh treba i nečija zamišljena zavist, suze i patnja onda ti naprosto, nažalost, sebe dovoljno ne poštuješ.

I džaba ti onda sve medalje ovog svijeta...

5. Međunarodni festival suvremene poezije Murakon 2018.

srijeda , 01.08.2018.