Mitko Madžunkov
VRIJEME IRVASA
izd. Disput i Hrvatsko filološko društvo
S makedonskoga preveo Borislav Pavlovski
/392 str., 12,5 x 20 cm, tvrdi uvez, 2018/
ISBN 978-953-260-318-7
Knjižarska cijena: 160,00 kn
Riječ izdavača
Vrijeme irvasa skladan je prozni labirint, roman u kojem se tematiziraju izazovni ljubavni odnosi i imaginarna potraga za glavnim likom Cervantesova romana – Don Quijoteom, ali onim našeg vremena.
Polazišni prostorno-vremenski kontekst romana čini Beograd 1986. godine, dakle jedan veliki grad iz vremena eksplozije Černobila, koja najavljuje apokalipsu i raspad velikih socijalističkih imperija. Pred sobom imamo dva para: Ivana i Lenu te nasuprot njima Kirila i Anu. Lena je zaljubljena u Kirila, koji je pisac, i s njim je bila u vezi. Ana je pet godina mlađa od Lene i preotela joj je Kirila zahvaljujući svojoj gotovo dječjoj seksualnosti. To je osnova koja ne obećava da će se neštospektakularno dogoditi (i ne događa se). Akcentuirani su njihovi metafizički razgovori, posebno između Lene i Kirila – a mi kao čitatelji ne izlazimo iz njihovih misli, kao što oni ne izlaze iz svojih, tako da je radnja unutrašnja: odvija se u njihovu mentalnom ambijentu.
Međutim, autorov strateški lik je Dondone, rodom Makedonac, knjižničar koji kreće u somnambulnu potragu za Don Quijoteom. Ovaj je pak u Madžunkovljevoj verziji skitnica koja često dolazi u knjižnicu, pere noge u umivaoniku na opće zgražanje svih zaposlenih, reže slaninu hrđavim nožem, a knjižničarke žive u stalnom strahu da će ih silovati. Ta tako reciklirana mizerija od Don Quijotea svjedočanstvo je o današnjem padu kategorije "uzvišeno" do kategorije "bijedno" i jedno od najaktualnijih epistemoloških pitanja današnjice – što se dogodilo s herojstvom, uzvišenim, s donkihotstvom? Potraga za Don Quijoteom postaje očito metafora o našem vremenu, vremenu izgubljenih donkihotovskih vrijednosti: čežnje i maštanja prije svega.
Prema uglednom makedonskom piscu, sveučilišnom profesoru Venku Andonovskom, "Vrijeme irvasa je prekretnica u makedonskoj prozi. To je djelo s kojim se uspostavljaju europski standardi u makedonskoj prozi."
Mitko Madžunkov (Strumica, 1943), pripovjedač, romanopisac, dramski pisac, esejist.
Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu na grupi za svjetsku književnost i teoriju književnosti. Književnu karijeru je započeo u Beogradu 1965. godine pripovijetkom "Uskrsnuće". Više od trideset godina, sve do umirovljenja, radio je u Biblioteci grada Beograda.
Bilingvalni je autor, neke je knjige prvotno objavio na srpskome. Važnija prva izdanja: knjige pripovjedaka Čudan susret (1970), Ubij govorljivog psa (1973; nagrada "Isidora Sekulić"), Nad troskotot oblaci (1974); knjige kratkih proza Međa sveta (1984; Racinovo priznanje), Paradoksalen son (1987), Drvoto na Narajana (1998), Darovi neba (2007), Grabnuvanjeto na Evropa (2008), Astragali (2016), Prikazni za gjavolot (2017); romani Kula na Brdu (1980), Domot na Aleksandar (1992; roman godine "Dječije radosti"), Kon drugata zemja (1993; knjiga godine "Makedonske književne fondacije"), Vremeto na irvasite (2003), Pticite od lanskite gnezda (2012; roman godine "Jutarnjih novina"); knjige eseja Štrkot edinak i negovotojato (2000), Čehov ili Tajna pripovedanja (2006), Rodnoto mesto na literaturata (2008); drame Golemiot smok (1986; nagrada "Vojdan Černodrinski"), Senkata (1988; ista nagrada), Pusta zemja (1989), Pat za Lihnidos (1994), Melnica (1996), Čudo golemo (2004). Autor je (s Jasminom Racković) antologije Pripovetke o Beogradu (1978) u dva toma. Konačnim i mjerodavnim izdanjem smatraju se njegova Izabrana djela (Izdavački centar TRI, Skopje, 2013-2018). Dobitnik je makedonske Državne nagrade "11 Oktomvri", nagrade za životno djelo "Vojdan Černodrinski", a dvaput je dobio i godišnju nagradu rodnoga grada Strumice. Zastupljen je u stranim antologijama, prevođen na više jezika, a i sâm se bavio prevođenjem. Godine 2006. vratio se iz Beograda u Makedoniju. Član je Makedonske akademije nauka i umjetnosti.
Post je objavljen 16.08.2018. u 06:05 sati.