O priželjkivanim tuđim suzama...

Strasti su se stišale i euforija ispuhala pa je možda došlo vrijeme da se hladne glave zapitamo :

može li se uistinu smatrati šampionom onaj koji slavi uz stihove "neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta, neka samo suze rone, mi imamo šampione"?

Ti stihovi bi trebali biti slavljenički.

Međutim, ne pokazuju li upravo ti stihovi dubinsku patologiju ovog društva?

To su stihovi koji kao mjeru našeg veselja uzimaju nečiju navodnu, izmaštanu, pretpostavljenu zavist, ili čak i nečiju priželjkivanu zavist, i ne dokazuju li time ti stihovi da, nažalost, živimo u društvu koje nije dosegnulo zrelost ni samopoštovanje?

Sorry, ali ako tebi za sreću nije dovoljan tvoj vlastiti uspjeh nego ti uz tvoj uspjeh treba i nečija zamišljena zavist, suze i patnja onda ti naprosto, nažalost, sebe dovoljno ne poštuješ.

I džaba ti onda sve medalje ovog svijeta...