Nedavno je portal Moderna Vremena Info pokrenuo novu rubriku nazvanu Prevoditelj predstavlja u kojoj prevoditelji govore o svojim iskustvima, predstavljaju knjige koje su preveli itd..

U aktualnom izdanju rubrike gostovao je prevoditelj Dean Trdak.

Igrom slučaja, kao svoje najdraže prijevode on je izdvojio tri knjige o kojima sam svojedobno i ja nešto rekao u svojim kritikama.

Trdakov tekst čitajte ovdje a moji su tekstovi o rečenim knjigama dostupni ovdje :

- Jose Saramago - Kolebanje smrti

- Antonio Tabucchi - Pereira tvrdi

- Alain De Botton - Umijeće putovanja

Ljubitelj ste njemačke književnosti i poznajete njemački jezik dovoljno da možete čitati knjige napisane njemačkim jezikom?

Onda vas upućujem na portal Projekt Gutenberg koji nudi najveću bazu njemačke književnosti na webu.

Projekt Gutenberg sadrži preko 5500 književnih djela od više od 1100 autora.

Zavirite ovdje

Novi roman Borivoja Radakovića "Što će biti s nama" (V.B.Z., 2015) distopijska je priča čija glavna junakinja, prebogata Lili, koja stanuje visoko u neboderu na Cvjetnom trgu, jednog dana ulazi u zagrebačku podzemnu željeznicu da bi upoznala običan život. Pokreće se golemi sudar sa životima ljudi koji se bore za goli opstanak, a nešto kasnije na džamiju, koja je sagrađena u neposrednoj blizini njezinog nebodera, iz kanadera bude spuštena vodena bomba.

Roman će biti predstavljen u utorak 1. prosinca u 20 sati u Jiggy baru u Zagrebu (Ivana Broza 48, nasuprot Ciboninom tornju).

O romanu će govoriti Borivoj Radaković, Milana Vuković Runjić, Boris Perić i Zoran Simić, uz nastup grupe Letipas.

O romanu ovdje

1. prosinac 2015. od19:00 sati
Velvet Café, Dežmanova 9, 10000 Zagreb, Croatia

PREDSTAVLJANJE romana
Ludwiga Bauera " Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek",
s podnaslovom pikarski roman s mačkom (izd. Fraktura)

Uz Ludwiga Bauera o romanu će govoriti Lidija Dujić, Miljenko Jergović i Seid Serdarević.

O romanu ovdje

U srijedu, 26. studenog 2015. objavljen je 3. ovogodišnji broj mrežnog (i tiskanog) časopisa za književnost i umjetnost 'Književnost uživo.'
To je ujedno i 10. do sada objavljeni svezak, a do kraja godine u planu je još jedan broj koji će biti objavljen na samom kraju prosinca.
Broj su uredile Dunja Matić, Mirela Fuš, Tea Marković i Tamara Čapelj.

U ovome su broju objavljeni su kao i uvijek tekstovi vrlo brojnih autora : Blago Vukadin, Vergilije Franizz, Slavica Gazibara, Mladen Blažević,Neven Lukačević, Davor Vukovic , Sara Mrak, Ivan Glišić, Mislav Bartoš,Ivana Mačkica Maca, Slaven Posavac, Robert Vrbnjak, Darko Cvijetić,Ljiljana Jelaska, Beatrisa D. Stošić, Miloš Petronijević, Ivo Anic, Florian Hajdu, Maja Marchig, Zdravka Prnić uz intervju s poznatim autorom Kristianom Novakom

Časopis čitajte ovdje

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga,

i moja kritika
romana Frodea Gryttena o The Clashu
"Zapalite kuću"




Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- vrlo opširan prikaz remek djela Karla Krausa "Posljednji dani čovječanstva" (autor teksta Marijan Bobinac)
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Stijepa Mijovića Kočana "Sin otac sin"
- ratgovor s književnicom Marinom Šur Puhlovski
- tekst Josipa Brlekovića u spomen Živku Strižiću
- tekst Martine Prokl Predragović o ovogodišnjem Interliberu
- tekst Mehmeda Hatipovića o novome broju časopisa "Smotra"
- tekst Martine Lončar o novom broju časopisa "15 dana"
- tekst Borbena Vladovića povodom 60.godišnjice smrti Tina Ujevića
- tekst Marka Samardžije o Rječniku hrvatsko-makedonskom
- tekst Seada Begovića u spomen Nikoli Kraljiću
- tekst Denis Leskovara o Davidu Gilmouru

te još pregršt tekstova o filmu, glazbi, kazalištu, plesu, likovnoj umjetnosti itd.

Čestitke Marini Vujčić

(autorici knjiga A onda je Božo krenuo ispočetka, Umri ženski i Mogla sam to biti ja
koje sam uredio u izd.kući Hena com)

na nagradi VBZ-a i Tisak medije
za najbolji neobjavljeni roman!


O njenom nagrađenom romanu Susjed:

Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojega svakoga jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog „Dobro jutro“ ne progovore niti jednu drugu riječ. S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima.

Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postepeno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.

Više ovdje

Izdavačka kuća V.B.Z. i Vinyl bar
pozivaju na
predstavljanje romana
Zorana Ferića ‘Na osami blizu mora’,

u petak 27. studenoga u 19h, u gorespomenutom zagrebačkom baru.

Sudjeluju: Zoran Ferić, Jagna Pogačnik, Roman Simić i Drago Glamuzina

Ulaz slobodan.

O romanu ovdje

"Doba mjedi" velika je priča o dvoje ljudi koji su odživjeli svoje živote u doba ekstrema te o njihovu potomku kojega je zapalo, kao ne baš sretno nasljedstvo, izaći na kraj s tom činjenicom. Georg i Vera, kako se u romanu zovu, imali su, naime, do neke točke tih svojih života ekstremno suprotstavljene biografije. Oni se sreću čim je to bilo moguće a da ne bude pogibeljno, nakon što je ama baš sve na svijetu bilo protiv toga susreta. Potom odlaze različitim putevima, kad ih je baš sve upućivalo na to da ostanu zajedno.

Priča je europska po tome što se dogodila u mnogo verzija, svjedočeći o moći ideologije koja zna podijeliti i stol i postelju, jučer kao i danas, također i u ovom stoljeću koje nije ništa manje obilježeno ekstremima. Iz različitih obzira, pa i zbog straha, ta je priča malokad ispričana do kraja.

"Doba mjedi" jest ujedno epska rijeka s mnogo pritoka, rukavaca, naplavina, što se teško probija prema svojemu dalekom ušću. Neki možda znaju da je rijeka Bosut neobična po tome što ponekad poteče prema svojemu izvoru.

Ti se izvori u romanu traže u mitskom vremenu, kada je šareni svirac hamelinski hodio njemačkim zemljama i skupljao njezinu mladost da je odvede u – Transilvaniju. Nešto bliže našem dobu, u godini 1770., grupa njemačkih kolonista dolazi u Wolkowar, u okviru terezijanskih reformi, i ostaje u Slavoniji. Poslije su nazvani Volksdeutscherima. Naracija o njima daje širi okvir dviju individualnih sudbina, sve do protjerivanja "etničkih Nijemaca" godine 1945. iz Šleske, Sudeta i Jugoslavije te do rasapa potonje.

Središnji dio romana događa se u Poljskoj, tom valjda najstrašnijem poprištu Drugoga svjetskog rata. Kraj romana pripada mjestima kamo dolaze i smireni i nesmireni, za koje velimo da su valjda mrtvi.


Slobodan Šnajder (Zagreb, 1948.) diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog. Aktivan u različitim žanrovima. Prozu objavljuje od 1966. Od 1969. godine djeluje kao dramatičar, pišući dramske tekstove kontinuirano, što se ne može reći i za izvođenja. Prevođen i igran u inozemstvu.

Creston Davis, direktor Globalnog centra za napredne studije, intervjuirao je hrvatskog filozofa Srećka Horvata.

Tema razgovora je Horvatova najnovija knjiga ”Radicality of Love”, Polity Press, 2015., koja govori o ljubavi.

Intervju čitajte ovdje

Propast je prije svega roman o tranziciji. U dvije narativne linije Zarev pripovijeda priču o Martinu Sestrimskom, uspješnom piscu i članu kulturnoga miljea za vrijeme socijalizma, koji nakon što je „izbila demokracija“ sve dublje uranja u opću propast društvenoga i privatnoga života, te o Bojanu Tilevu, bugarskom biznismenu, koji se nezakonito bogati iskorištavajući probleme nastale uvođenjem tržišne ekonomije. U oba slučaja, samo je jedna stvar izvjesna, a to je da su i jedan i drugi osuđeni na propast, kao i sve što ih okružuje.

Propast je vješto napisan roman, s metanarativnom linijom – romanom u romanu, djelom glavnoga lika, Martina Sestrimskog, koje djeluje kao nezavisna cjelina, ali se vrlo lako mogu prepoznati lajtmotivi koji prelaze s jedne razine na drugu. Propast je roman koji je autora proslavio na njemačkom govornom području, a bio je i u užem izboru za nagrade književnoga sajma u Leipzigu te Fondacije Elizabeth Kostova. Njemačka nacionalna televizija napravila je dokumentarac o Zarevu, nazivajući ga „bugarskim Balzacom“, a upravo je Propast postala najprodavanijom bugarskom knjigom u povijesti u Njemačkoj.

„Propast daje realističnu, ali također i prilično mračnu sliku propadanja u kontekstu bugarske tranzicije.“
The Complete Review

„Propast je roman o promjenama u cijeloj Istočnoj Europi. Očekivali smo jedan ovakav roman u Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, ili čak Njemačkoj, ali on se pojavio u Bugarskoj.“
Tages-Anzeiger

Vladimir Zarev (1947., Sofija, Bugarska) jedan je od najistaknutijih suvremenih bugarskih prozaista. Tijekom nekoliko desetljeća zapaženoga rada u kulturi i književnosti objavio je 11 romana, koji su svi odlično primljeni u Bugarskoj, a kasnije i u Njemačkoj, Turskoj i Ukrajini. Njegov roman Propast (prvi put objavljen 2003. godine) prvo je njegovo djelo prevedeno na hrvatski. U Bugarskoj je roman doživio devet izdanja i priskrbio autoru slavu i izvan zemlje, posebice na njemačkom govornom području. Autor trenutno živi u Sofiji i predaje bugarsku književnost na Sveučilištu u Sofiji. Usto uređuje cijenjeni bugarski književni časopis Suvremenik.

Budući da novina za kulturu Zarez ne uspijeva ažurirati svoju internetsku stranicu organizatori natječaja za prozu i poeziju autora do 35.godine starosti Prozak i Na vrhu jezika obavještavaju da se rukopisi autora koji su ušli u širi izbor za te nagrade redovito objavljuju na sajtu udruge Kultipraktik www.kultipraktik.org.

Također, ističu da će ove, pa ubuduće i svake iduće godine ciklus godišnjih prijava za Nagrade biti usklađen s kalendarskom godinom, pa će Natječaji za 2015. godine biti zaključeni s objavama (u Zarezu ili na siteu Kultipraktika) do 1. 1. 2016. godine.

Zato, požurite sa slanjem tekstova!

Bude li ih stiglo iznimno mnogo dobrih do 1. 1. 2016., odabrani će biti objavljeni SAMO NA SAJTU Udruge za kreakciju Kultipraktik.

27. studeni u 20:00 sati
knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića
Preradovićeva 5, Zagreb

Dragi te poštovani, ono što trebamo (i) u studenom, sjajna je poezija i proza, odlični autori, ukratko: jedno dobro Zagrijavanje!

Čujte, dakle, i počujte:

Irena Matijašević objavila je dugo očekivano "Crno pismo",
Borna Vujčić prvi roman "Nužno zlo",
Dario Rukavina u novim je pričama "Brz kao Bruce Lee",
a nakon "Takve se stvari događaju ljudima" Staša Aras juri prema novim pjesmama, i novoj prozi!

Svi oni, i svi vi - a između puno dobrog teksta i tek mrvu moderacije Romana Simića Bodrožića

Dođite, širite dobru vijest!

Povodom novog romana Jurice Pavičića pod nazivom 'Žena s drugog kata', novinarka portala Lupiga.com razgovarala je s tim poznatim novinarem i piscem, kojeg ne treba posebno predstavljati.

U novoj knjizi Pavičić se bavi njemu omiljenom temom – mediteranskom obitelji, unutar koje posebnu pažnju posvećuje arhetipskom odnosu snahe i svekrve dovedenom do krajnosti, a radnju ponovo smješta u Split, ovaj put u nešto skorijoj budućnosti.

Razgovor čitajte ovdje

Hrvatsko društvo pisaca

nas poziva na predstavljanje knjige pjesama
Željka Ivankovića
"Sablazan jezika"
(Hrvatsko društvo pisaca i Synopsis, Biblioteka Poezije, Zagreb, 2014.)


u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
26.11.2015. (četvrtak) u 19:30 sati


Sudjeluju:
Miroslav Mićanović, književni kritičar
Ervin Jahić, urednik
autor Željko Ivanković


Dobrodošli!

U večerašnjem Pojmovniku postjugoslavenske književnosti (3.program Hrvastkog radija, od 23:00 do 23:30 h) bit će emitiran esej Borisa Postnikova "Figura radnika u postjugoslavenskoj književnosti: nacionalizam, privatizacija, mediji".

Autor u romanima i narativno-esejističkim tekstovima Selvedina Avdića, Viktora Ivančića, Roberta Perišića i Ivane Sajko, objavljenima od 2013. godine naovamo, detektira snažan interes za radničko iskustvo, uvelike zanemareno u godinama postsocijalističke tranzicije.

Nakon dugog iščekivanja i neizvjesnosti, nedavno mi je na račun legao povrat poreza. U petak zato rekoh sebi, "nisi mogao na Interliber pa bi red bio da se nečim počastiš". Uđoh tako u riječku VBZ-ovu knjižaru i iskeširah 206 kuna za novog Ferića i Franzena. Provjereni autori koje cijenim i čije prethodne opuse poznajem, usto podeblje knjige, 206 kunića za ukupnih 935 stranica štiva - dobar pazar, naivno sam pomislio.
I bacih se odmah na Franzena.
Tečno, zanimljivo, moderno, uspješno čitatelja usisava u priču... sve do 160.stranice kad istog tog čitatelja doslovno i ispljune iz priče. Kako, pitate se? Pa tako što u mojem primjerku VBZ-ova izdanja Franzenove "Čistoće" (prev. Marina Horkić, gl.ur. Drago Glamuzina, izvršna urednica Sandra Ukalovic) nakon 160.stranice nije uslijedila 161. već 177. stranica! Odnosno, punih 16 stranica knjige nedostaje!

Račun nisam sačuvao tako da knjigu ne merem zamijenit (a u knjižari bi me moguće dočekao odgovor: "Pa šta se bunite, pa što je sitnih 16 stranica koje nedostaju kad ih knjiga ima ukupno čak 595?") pa zato molim neku dobru dušicu koja je knjigu već pročitala da mi prepriča zbivanja između 160. i 177 stranice, a koje su, kako mi se čini, među važnijima u romanu jer pojašnjavaju na koji se način jedan lik spasio zatvora nakon počinjenog ubojstva, ali otkrivaju i je li mu čovjek kojeg je smatrao ocem uistinu biološki otac ili je to ipak onaj koji ga uvjerava da mu je produktivno "tješio" majku tijekom "očeva" izbivanja prije 20-ak godina. Istog dobročinitelja molim da kod prepričavanja tu i stane, da mi ne otkriva što je bilo dalje, jer sam tek na 199.stranici (od ukupnih 595.).

Nenad Rizvanovic je u Globusu već pisao o romanu i ne sjećam se da je u tekstu spomenuo da je VBZ roman tiskao bez 16 stranica, pa se, zbog dobrobiti drugih kupaca tog romana nadam da ipak nije čitava naklada romana izašla bez tih stranica već sam samo ja te sreće da kupim baš takav primjerak. Isto se tako nadam da su to ipak jedinih 16 stranica koje nedostaju...

Pouka: ČUVAJTE RAČUNE NAKON KUPOVINE!

(Imam i još jednu pouku, ali nju ću zasad ipak prešutjeti)

P.S.
Nego, suosjećajan kakav jesam, jedna me stvar muči : u groznoj su situaciji svi izdavači i ne znam ni sam treba li na ovakve primjere ukazivati ili ih ipak treba prešutjeti, kako se posrnulim izdavačima ne bi stvarala dodatna šteta?
Iskreno, grize me savjest nakon ovoga.
Ali, s druge strane, zašto šutjeti, kad je i bez ovog propusta ta knjiga krcata tipfelerima? A tek sam na 199 stranici...

Midhat Ajanović (Sarajevo, 1959) filmski je autor, filmolog, karikaturist, književnik i publicist. Diplomirao je novinarstvo u Sarajevu i učio animaciju u Zagreb filmu. 2009. doktorirao je filmologiju u Götteborgu, gdje živi od 1994. godine. Autor je sedam kratkih animiranih filmova i više knjiga karikatura. Tekstove o animaciji objavljuje u švedskom Göteborg-Postenu i Hrvatskom filmskom ljetopisu. Bio je umjetnički direktor zagrebačkog Animafesta 2002. godine.

U Hrvatskoj su mu objavljene filmološke knjige "Animacija i realizam" (Hrvatski filmski savez, 2004), "Karikatura i pokret: devet ogleda o crtanom filmu" (Hrvatski filmski savez, 2008), "Milan Blažeković - život u crtanom filmu" (Hrvatski filmski savez, 2010), "Nedeljko Dragić: čovjek i linija" (Hrvatski filmski savez, 2014). Predaje povijest i teoriju animacije na sveučilištima u Götteborgu i Trollhättanu te na Akademiji animacije u Eksjöu.

Na hrvatskom je objavio romane "Jalijaš" (Hrašće, 2003), "Katapult" (Hrašće, 2003) te "Salijevanje strave" (Matica hrvatska Bizovac, 2013) i "Portret nacrtan ugljenom i kišom" (Matica hrvatska Bizovac, 2015) koji se čitaju kao dijelovi trilogije. Za svoj je rad Ajanović nagrađen na brojnim književnim i filmskim manifestacijama te izložbama širom svijeta.

Vrlo opširan razgovor Vanje Kulaš s Midhatom Ajanovićem čitajte ovdje

Dobrodošli na treću večer "Spikigina"

ciklusa pripovijedanja priča (storytellinga) i ovaj put,
u Zagrebu, u Sloboštini, u Norris cafeu, Oreškovićeva 19,
u ponedjeljak (koji više nije mrtav dan) i utorak, 23. i 24. 11. od 20:15 h. Gdje će vam pripovijedati satirične i ispovjedne priče u dva bloka:
„Muškarci koji vole banke" & „Autanje: gdje sam sve zajebao"
novinar „ekstremnog centra" kojega prati 4253 ljudi,
i tajne službe koje drže do sebe:
Borisa Rašetu!

Uvoditelj u Spikigin je i ovaj put Kruno Lokotar

Zbog ograničenog prostora i velikog interesa rezervacije su obavezne

telefon za rezervacije
01 6642 923

Pravi Pisac redovito primjećuje ono što je vidljivo, a skriveno, čak i ako je riječ o sitnici na ulici, naizgled nevažnom događaju, i u svemu pronalazi priču. Tako je Patrick Modiano pregledavajući stare pariške novine s kraja ratne 1941., pronašao bilješku o nestanku djevojke Dore Bruder. Ta ga je vijest obuzela, pa je krenuo u potragu za njom, za stvarnom Dorom, siromašnom mladom Židovkom čije se ime ne pojavljuje u povijesnim knjigama ni u suvremenim telefonskim imenicima. Dok traži Doru, krećući se njezinim tragovima, pripovjedač oživljava onaj stvarni Pariz, u kojem obitelji žive teško, jedva spajajući kraj s krajem, Pariz oronulih hotela, mjesto skrivanja, a ne velegradskih svjetala. Dora Bruder sasvim je obična djevojka, tinejdžerica željna života. I dok autor prati znakove koje pronalazi, on ne pripovijeda samo o Dori nego i o sebi, o svojim nadanjima i strahovima, o svojoj sudbini, o sebi kao tinejdžeru koji je kao i Dora bježao od sigurnosti u opasnu avanturu.

Dora Bruder, roman nobelovca Patricka Modianoa, priča je o djevojci koja nije uspjela izbjeći svoju tragičnu sudbinu, o ratnim godinama, o deportacijama i izdajama, o ljubavi prema životu, o skrivanju i pronalaženju, o bljeskovima sreće i neizrecivoj tragediji koju najbolje i najtočnije opisuju upravo priče kakve piše Patrick Modiano.

Svaki čovjek, svako dijete, svaki i najnapušteniji živi stvor ima pravo na svoju sudbinu, i na to da se na kraju zna što se s njime dogodilo. O tome govori Dora Bruder. A Dora Bruder, djevojka koja je pobjegla iz internata, pa je zbog skitnje završila na policiji, potpadajući pod rasne zakone, nije u ovom romanu izgovorila ništa. Nije je bilo. (…) Riječ je o jednom od najdelikatnijih, ali i najtiših romana o Holokaustu.
Miljenko Jergović, Jutarnji list

Modianova je proza baš poput kakve tihe, sjetne, slutnjom neke fatalne, mračne, neizrečene tajne i lelujavim cigaretnim dimom obavijene, klavirske jazz balade.
Božidar Alajbegović, Lupiga.com

Patrick Modiano gotovo je savršeni primjerak autora koji je u svim svojim djelima, a do danas ih je skupio već više od dvadeset, zainteresiran isključivo za jednu jedinu ideju – traganje za vlastitim identitetom.
Jelena Gluhak, Vijenac

Patrick Modiano piše kratke, komorne, organizacijski jednostavne romane, koji se mahom bave sjećanjem, identitetom, i odrastanjem bez roditelja. Modiano nije glamurozan. On je elitistički.
Dragan Jurak, Moderna vremena Info

Vjerni čitatelji Zareza znaju da taj časopis za kulturna i društvena pitanja nije izašao već dulje od mjesec dana, a posljednji broj koji se pojavio na kioscima bio je #417. Zbog financijskih, ali i brojnih strukturnih problema, završeni Zarez #418-19 još nije tiskan ni distribuiran, a redakcija je tekstove iz tog broja zasad objavila na web stranicama časopisa, gdje će se od petka moći "skinuti" i PDF tog broja.

Zašto Zarez i dalje grca u problemima, možete iscrpno čitati na sljedećim linkovima:

http://www.portalnovosti.com/luka-ostojic-ne-zarezuju-zarez
http://www.zarez.hr/blog/tko-stoji-iza-zareza
http://www.zarez.hr/blog/sretan-beskraj

Međutim, umjesto da sjedi i čeka skrštenih ruku, redakcija je odlučila nastaviti proizvoditi časopis u gerilskim uvjetima, sve dok se ne riješi sadašnja situacija. Zbog toga ćete pored Zareza #418-19 od petka na www.zarez.hr moći pronaći i dvobroj #420-21, čije je javno čitanje redakcija Zareza odlučila organizirati u net.klubu Mama, kako bi ukazali na probleme s kojima se Zarez nosi, mobilizirali čitatelje na participaciju u njihovom rješavanju, te u konačnici podijelili s njima novi i kvalitetan sadržaj.

Tekstove iz novog broja Zareza čitat će umjetnik i performer Siniša Labrović; teatrologinja, kazališna kritičarka i sveučilišna profesorica Nataša Govedić i drugi članovi redakcije časopisa, a publika je također pozvana sudjelovati.

Na licu mjesta moći će se pronaći ograničena količina novih brojeva Zareza otisnutih u kućnoj radinosti.

Pridružite se u javnom oživljavanju Zareza i jedinstvenom kulturnom događanju, u petak 20.11.2015. u 14 sati u net.klubu Mama

Fabula romana Calluna vulgaris, koji je s talijanskog prevela Tanja Čale, slijedi dvije linije događanja u životu novinara i filmskog kritičara Giuliana Spattole – profesionalnu i privatno-ljubavnu (glavni bi junak rekao: po uzoru na klasični holivudski filmski stil). Obje se zasnivaju na gotovo tipičnim pokretačkim motivima – intrigi, borbi za napredovanje pa i slavu s jedne strane, te ljubavnom trokutu i femme fatale s druge. Istovremeno, međutim, ovi fabularni nizovi kritički preispituju dva temeljna pitanja književnosti i umjetnosti, jedno transhistorijsko, a drugo izazvano konkretnom povijesnom situacijom kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća: koji je odnos umjetnosti i stvarnosti, umjetnosti i života, te koje su konzekvence “kulturne logike kasnog kapitalizma”? Slična se struktura ostvaruje i na nivou samog pripovijedanja; s jedne strane ono je pregledno i linearno, no s druge je do te mjere prožeto aluzijama i citatima da je čitatelju potrebno široko znanje iz povijesti filma, književnosti, slikarstva i kazališta kako bi razumio sva implicirana značenja.

Iovinellijev se roman čita kao zabavnu i intrigantnu knjigu, ali i kao ozbiljan pokušaj da se osmisli osobnu egzistenciju te naizgled potpuno apokaliptičnu novonastalu kulturnu situaciju. No, kao što Giulianov učitelj De Marchis kaže: “Smak svijeta je samo optička varka koju svaka generacija doživi prije nego umre.”

Alessandro Iovinelli rođen je 1957. godine u Rimu, gdje je studirao i diplomirao književnost; doktorirao je u Parizu. Od 1995. do 1997. bio je lektor na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1997. do 2001. živio je u Parizu, gdje je predavao na Sveučilištu Pariz VIII Vincennes-Saint-Denis. Radio je za UNESCO, za koji je tijekom 2002. i 2003. priredio online antologiju suvremene svjetske poezije, Pjesnički Babilon. Godine 2003. vraća se u Zagreb, gdje ostaje pet godina kao kulturni ataše u Talijanskom institutu za kuluru.

Utemeljio je i uređivao časopis za književnost i kulturu Vana. Također je kao prevodilac surađivao s različitim književnim časopisima u Italiji i inozemstvu.

Objavio je djela s područja komparativne književnosti (L’autore e il personaggio. L’opera metabiografica nella narrativa italiana degli ultimi trent’anni, Rubbettino, 2005; Il salto oltraggioso del grillo. Saggi di narrativa e cinema, Albatros, 2010.), zbirke poezije (Le amorosi visioni, Firenze Libri, 1988.; Notizie di un viaggiatore disperso, Mobydick, 1996.; Il porto delle navi che volano, Caramanica, 2011., nagrada Gozzano) teprozna djela (Demenza precoce, De Luca, 1986., Calluna vulgaris, Mobydick, 2008., i L’uomo che amava Kirsten Dunst, Aracne, 2011., nagrada Cesare Pavese).

Četvrtak, 19. 11. 2015. u 18:00 sati
Gradska knjižnica, Čitaonica, 1. kat
Starčevićev trg 6, Zagreb

Kako je čitanje povezano s glazbom? Ima li umjetnosti bez književnosti? Može li išta zamijeniti slova? U kojim su knjigama oni koji pišu o glazbi, i izvode je, pronašli kreativni poticaj? Postoji li tajna veza između slova i ritmova?

O tome koje su ih knjige zavele i odvele do vlastite poezije, glazbe, proze govore :

Mile Kekin, glavni tekstopisac i pjevač grupe Hladno pivo,
Marko Pogačar, pjesnik koji piše i eseje o glazbi te
Andrija Škare, novinar i pisac i coach za pisanje glazbenih kritika.

Razgovor s njima vodit će Kruno Lokotar, urednik i festivaldžija

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana Josipa Jelačića 7/I, Zagreb

poziva nas na umjetničku večer
u četvrtak, 19. studenoga 2015. u 19 sati

u povodu 115. obljetnice rođenja i 40. godišnjice smrti

VJEKOSLAVA MAJERA
(Zagreb, 27. travnja 1900. – Zagreb, 4. prosinca 1975.)

&Uvodno izlaganje:
prof. dr. sc. Vinko Brešić

Izbor iz djela i glazbeni program:
dramska umjetnica Marija Borić
pijanist Zvonko Presečki

Moderatorica: Lada Žigo

Izdavačka kuća HENA COM i Velvet cafe

pozivaju vas na

predstavljanje romana Branke Gabriele Valentić "Dvanaesta kuća"

u petak, 20. studenoga 2015., u 20 sati, u Velvet cafeu, Dežmanova 9, Zagreb.

O knjizi će govoriti:
Boris Rašeta, novinar
Marina Vujčić, urednica
Branka Valentić, autorica

Pjesme Julie London pjevat će Lela Kaplowitz uz pratnju Mate Matišića na gitari.

Dobrodošli!

“Više nema vremena”: od prve rečenice novi roman Luke Bekavca "Policijski sat" nastupa kao svojevrstan nastavak "Drenja" i nagrađivanog "Viljeva". No ova se knjiga već svojim podnaslovom – slutnje, uspomene – predstavlja i kao posve nova etapa, u kojoj forma i tempo pripovije ­ danja ponovno doživljavaju temeljitu promjenu.
U nizu relativno samostalnih epizoda, naizmjence melankoličnih, komičnih i zastrašujućih, maratonske rečenice ove knjige tvore složenu evokaciju Osijeka početka i sredine devedesetih. Pod krinkom memoara, rekonstrukcije jedne privatne povijesti i borbe s nepostojanošću sjećanja Policijski sat ulazi u zonu “stvarnosti” samo kako bi u njoj otvorio napetu međuigru sa svijetom drugih Bekavčevih proza: trans­komunikacijom, apokalipsom, drugom stranom.
Već prepoznatljiva strategija netipičnoga korištenja (znanstvenom) fantastikom i pažljivo (re)organiziranom faktografijom dobit će ovdje i novu nijansu: lirski, varljivo intiman ton nečije osobne istinite priče. No između redaka tog teksta, u kontrastu sa svijetom koji ćemo olako prepoznati kao “naš”, niz paralelno postavljenih zrcalnih poglavlja vodi čitatelja na neko zagonetnije mjesto, u strogo organiziranu “drugu prostoriju”: prostor gdje priča još ne traje, nego tek prijeti.
Luka Bekavac, postalo je jasno, autor je koji pomiče granice i čija se djela nestrpljivo iščekuju. Nije pretjerano reći da s njegovim Policijskim satom u domaćoj književnosti počinju vrijediti neka nova pravila.

"Čistoća", naslov novog romana Jonathana Franzena, ujedno je i značenje imena glavne junakinje (Purity) i koncept koji zadobiva mnoge oblike u romanu.

Purity Pip Tyler živi kao skvoterica u Oaklandu, opterećena je studentskim kreditom, a jedina joj je obitelj majka. Odrasla gotovo u izolaciji, ne zna majčin pravi identitet ni tko joj je otac i boji se da nikad neće imati normalan život.

Druženje s anarhistima iz Njemačke odvodi Pip u Južnu Ameriku gdje počinje raditi kao pripravnica u Sunčanom projektu, hakerskoj skupini sličnoj WikiLeaksu. Pip se nada da će tamo otkriti tajnu svoga podrijetla. Na čelu grupacije karizmatični je Andreas Wolf, koji je mladost proveo u Istočnoj Njemačkoj i proslavio se u vrijeme pada Berlinskoga zida. Premda mnogo stariji od nje, Wolf pokazuje naklonost prema Pip i između njih se razvija poseban i intenzivan odnos.

Ova se priča grana u prošlost i sadašnjost, u sedam povezanih dijelova knjige koji su ispripovijedani kroz prizme različitih likova. Pri tom Franzen stvara svijet originalnih i nezaboravnih likova – novinari, leakeri, ljubavnici i supružnici, loši pisci, karijeristi, tragičari.

Gotovo svaki lik u romanu traži "čistoću" u nekom obliku, a propitivanje istine i laži, čistog i zagađenog događa se na mnogim razinama njihove egzistencije i međusobnih odnosa.

"Čistoća" je zamršen, ali vještinom autora kontroliran roman o velikim temama (život u komunizmu i pad Istočnog bloka, ogoljavanje privatnosti u eri interneta, korupcijske afere u visokoj politici, toksičnost kulture opsjednute slavom). No ipak, u samom srcu romana pulsiraju puno intimniji problemi i teme: propali brakovi, slomljena prijateljstva, mučna djetinjstva, seksualne fantazije i perverzije, trenuci kad se suočavamo s vlastitim demonima, ludilom i kaosom. Svi likovi u romanu nose neku svoju tajnu, sram i krivnju, a sâm Franzen "Čistoću" je nazvao knjigom o našim modricama i povredama.

Ovim romanom Franzen je još jedanput pokazao da je izuzetan pripovjedač koji proniče u bolne točke današnjice i naše egzistencije, snažno, duhovito i s profinjenom dozom ironije.


Četrnaest godina nakon "Korekcija" i pet godina nakon "Slobode" Franzen je napisao još jedan velik roman, "najintimniji dosad, u kojem je svojem glasu dodao neke nove tonove".
The New York Times

"Praksa studenta medicine ne sastoji se samo od promatranja kompliciranih operacija crijeva, od razrezivanja potrbušnica, zatvaranja rezova na plućima i otpiljivanja stopala, doista se ne sastoji samo od sklapanja očiju umrlima i izvlačenja djece na svijet."

Tom rečenicom počinje prvi roman Thomasa Bernharda "Mraz" u kojem student medicine opisuje dvadesetšestodnevno praćenje bivšeg slikara Straucha na koje ga je tajno poslao brat kirurg, a kojemu stanje slikara daje razlog za zabrinutost.

"Mraz" je objavljen 1963. te predstavlja ishodište prostora što ga je njegov autor zauzeo u svjetskoj književnosti. Dotada je Bernhard bio poznat tek užem čitateljskom krugu, i to kao liričar. Njegov prozni prvijenac nije se međutim pojavio tako nenadano kao što se tada činilo. Iz autorove ostavštine vidljivo je da je ovom romanu, koji je udario temelje njegovoj svjetskoj slavi, prethodilo više drugih proznih pokušaja. Thomas Bernhard počeo je pisati "Mraz" početkom 1962, a dovršio ga je u rujnu iste godine.

Ovo je deseta Bernhardova knjiga objavljena unutar projekta Djela Thomasa Bernharda u izdanju Meandar Medije.

Thomas Bernhard, rođen 9. veljače 1931, živio u Ohlsdorfu, Gornja Austrija. Godine 1951-54. studij na Akademiji glazbene i dramske umjetnosti u Salzburgu i na Glazbenom veleučilištu u Beču. Od 1957. slobodni je pisac. Thomas Bernhard nedvojbeno je jedan od najznačajnijih književnika dvadesetog stoljeća. Uz nekoliko pjesničkih knjiga, glavni dio njegova fascinantna opusa čine dramski tekstovi, romani i pripovijetke, a slavu je stjecao koliko kvalitetom svojih djela, toliko i kao protagonist brojnih polemika.

Žestoki kritičar Austrije i austrijskog mentaliteta, beskompromisno je zasijecao u bolne teme sredine sklone zaboravu i prešućivanju mnogih, ne tako blistavih segmenata njezine prošlosti i sadašnjosti. Iako je za života stekao slavu velikoga, intrigantnoga autora, Bernhard je relativno malo prevođen u našoj sredini. Umro je 12. veljače 1989. u Gmundenu.

Izvor: Moderna Vremena Info

TRIBINA DHKP-a "TRAGOM PRIJEVODA"

u srijedu 18. studenog 2015. u 18.00 sati,
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb)


Društvo hrvatskih književnih prevodilaca svojim temeljnim zadatkom shvaća promicanje prevodilačke struke na hrvatskoj kulturnoj sceni, a kako to bolje ostvariti nego tragom iznimnih prijevoda? S tim ciljem Društvo je pokrenulo tribinu na kojoj se u nekoliko termina tijekom godine predstavljaju po dva zaslužna prijevoda koji u javnosti nisu dobili primjeren i zaslužen prostor. Svim je tim prijevodima zajednička golema predanost njihovih prevoditelja koji su im pristupili oboružani strpljenjem i nadahnućem, istodobno pedantni i kreativni. U vremenu kada mediji zaboravljaju čak i navesti prevoditeljevo ime, nužno je usmjeriti reflektorski snop i na tog vječnog „stvaraoca iz sjene“, kako zaslužni prijevodi ne bi bili tek mala kap koja će nečujno kapnuti u more tiskanih knjiga.

Posljednja ovogodišnja tribina iz ciklusa “Tragom prijevoda” održat će se u srijedu 18. studenog 2015. u 18.00 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5), a bit će predstavljeni sljedeći naslovi:

- Frode Grytten, "Zapalite kuću", prijevod: Željka Černok, Disput 2015.


- Karl Ove Knausgaard, Moja borba (prva knjiga), prijevod: Anja Majnarić, OceanMore 2015.


Tribinu moderira Ana Badurina.

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga,

i moja kritika
knjige priča Errija De Luce
"Irenina priča"



Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Dragana Pavelića "Knjiga o krilatom fratru"
- tekst Matije Janeša o knjizi Mirjane Polić Bobić i Mija Korade "Paragvajska pisma"
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Branka Pilaša "Izvori i poticaji"
- tekst Sanje Ivić o romanu "F" Daniela Kehlmanna


te još pregršt tekstova o filmu, glazbi, kazalištu, plesu, likovnoj umjetnosti itd.

KRITIKA: Mihaela Gašpar "Mitohondrijska Eva" (MH, ogranak Osijek, 2013.)

Mihaela Gašpar četrdesetogodišnja je književnica iz Samobora. Godine 2010. objavila je debitantski roman Bez iznenadnih radosti, molim u kojemu je, iz pozicije prvoga lica jednine i iz perspektive muškoga protagonista, tematizirala samoću, otuđenost, duševnu bolest i nemogućnost ljubavi. Iako se radilo o vrlo dobru rukopisu fine, suptilne ugođajnosti i guste, slojevite rečenice te s uvjerljivo psihološki portretiranim protagonistom, roman je nažalost prošao bez većeg medijskog odjeka i kritičke prosudbe, vjerojatno jer se radilo o debitantskom uratku objavljenu u izdanju male izdavačke kuće Aora. No medijsko prešućivanje, srećom, neće biti sudbina novoga autoričina romana, zbog jednostavna razloga što je riječ o pobjedničkom rukopisu jednoga natječaja, javno proglašenje kojega su mediji, istina po inerciji, ali ipak, već popratili. Romanom "Mitohondrijska Eva" Mihaela Gašpar je naime pobijedila na natječaju za najbolji prozni rukopis (anonimni, potpisan šifrom) što ga je sedmu godinu zaredom organizirao osječki ogranak Matice hrvatske te je roman i izašao u njihovu izdanju (ur. Josip Cvenić).
Tematski i motivski, roman je srodan autoričinu debitantskom romanesknom uratku. Kao i u slučaju toga romana, riječ je o dojmljivom, intimističkom rukopisu, uvjerljivo dočarane atmosfere depresije, apatije, nezadovoljstva i beznađa, autorice koja veliku pozornost pridaje stilistici i kojoj je rečenica gusta, višeznačna i često vrlo poetična. "Mitohondrijska Eva" tematizira život i odrastanje u maloj sredini, ponovno u prvome licu jednine, ali ovoga puta iz ženske perspektive, a dodatna poveznica s debitantskim romanom česta su protagonističina digresivna sjećanja na djetinjstvo. Reminiscencijske epizode smjenjuju se s refleksijama na neveselu, turobnu emocionalnu junakinjinu stvarnost obilježenu osjećajem krivnje zbog preljuba. To je roman atmosfere i vrlo oskudne fabule – ukratko, riječ je o ženi koja je napustila supruga i sina vrtićke dobi te se odselila ljubavniku, s naglaskom na njezinu psihološkom proživljavanju rečene situacije te sučeljavanju s osjećajem krivnje.
Zanimljiv sloj romana, u suvremenoj hrvatskoj prozi endemski rijedak, a što je posljedica dezindustrijalizacije zemlje, ali i svojevrsne elitizacije književnosti, jest tematizacija života radništva. Junakinjin je otac naime bio radnik u željezari i njezino odrastanje obilježili su strahovi vezani uz željezaru, povezani sa zvukovima koji su se iz utrobe tog tvorničkog mastodonta razlijegali njihovim provincijskim gradićem i okolicom, a taj je tvornički gigant pripovjedačica zamišljala kao pakao, „crven, žareći, prepun dima i preprženih tjelesa“. S vremenom njezin je strah ipak jenjao, ali je ostao sveprisutan miris željeza – sve je u gradu i obitelji bilo natopljeno tim mirisom, tjemena i nokti mirisali su im oporo, dlanovi i pazuh bazdili su na koroziju, a zbog tog mirisa nije voljela očeve poljupce, koji su bili gorki poput metala. Pripovjedačičina majka, nesklona iskazima ljubavi, ljubav prema mužu iskazivala je svakodnevnim mukotrpnim višesatnim čišćenjem sitne željezne špene noktima iz muževe radne odjeće.
Efektan primjer autoričine maštovitosti uporaba je imena Crvenkapica, koje ona, zbog boje njihovih kapa, koristi pri imenovanju otpravnika vlakova na kolodvoru, gdje pripovjedačica radi kao prodavačica putnih karata. Time je postignut efekt začudnosti, oneobičenje izričaja primjenom imenice ženskog roda u pripovijedanju o tipično muškom zanimanju, štoviše Crvenkapica je u ovome slučaju čovjek koji je na pragu starosti. Dodatni postupak očuđivanja jest prekidanje intimističkog diskursa pripovjedačičine samoanalize digresijama znanstveničkog, hladnog, akademskog izlaganja kojim junakinjin ljubavnik, biolog po struci, opisuje kemijske procese u ljudskome tijelu, a koji, uz pomoć endorfina, izazivaju zaljubljenost. Tako autorica principu romantičnosti suprotstavlja racionalistički princip znanosti pa ljubav iz sfere iracionalnog prelazi u prostor kemije i fiziologije.
Malograđanština i uskogrudnost, također su važne tematske odrednice ovoga rukopisa, koje nisu obilježje samo naših, niti isključivo ovodobnih provincijskih sredina. Na primjeru junakinjine kolegice s posla, žene pune pritajene zlobe i podrugljivosti koja se sitnim pakostima bori protiv osjećaja nerealiziranosti i nezadovoljstva, autorica upozorava na patologiju provincijskog života svedena na općeraširen „hobi zavirivanja preko susjedova plota“.
U romanu koji problematizira preljub tjelesnost je, naravno, također zastupljena, ali baveći se tjelesnošću autorica ne odstupa od prevladavajuće atmosfere depresije. Tako roman zapravo ne obiluje opisima seksualnih igara, već prevladavaju motivi tjelesnog propadanja – junakinjino nezadovoljstvo vlastitim izgledom, sugestivna deskripcija oronula tijela njezina 103 godine stara djeda, s naglaskom na smrad koji je to tijelo ispuštalo i njime gušilo ukućane, kao i problematizacija umiranja majke pripovjedačičina ljubavnika.
No bilo kojoj temi da pristupa, kako u ovome tako i u prethodnom romanu, Mihaela Gašpar veliku pozornost pridaje stilistici. Njezine su rečenice guste, slojevite, često višeznačne i garnirane fino nijansiranom poetičnošću, postignutom nabrajalačkim postupkom redanja dojmljivih slika, koje su redovito odraz duševnoga stanja likova.
A tražimo li domaću srodnicu Mihaele Gašpar, naći ćemo je u Aleksandri Kardum, splitskoj književnici koja na sličan, ozbiljan način pristupa artikulaciji ženske intime, bez čiklitovskih ustupaka u smislu imperativa dopadljivosti, uz srodnu svijest o prevlasti stilistike nad fabulom i nenametljive, ali primjetne feminističke impulse.

(Napisao Božidar Alajbegović, objavljeno u Vijencu, listopada 2013.)

Hrvatsko novinarsko društvo i Izdavačka kuća Adamić

pozivaju nas na predstavljanje knjige
“Razgovori sa Smojom” autora Borisa Dežulovića

koje će se održati u četvrtak, 12. studenog 2015.u Velikoj dvorani HND-a, Perkovčeva 2, s početkom u 19 sati.

Sudjeluju: Boris Dežulović, Feđa Klarić, Predrag Lucić, Dragan Ogurlić.

Moderator: Dragan Markovina

Dobrodošli!

HENA COM vas poziva
na susrete s autorima koji će na njihovom štandu na Interliberu
potpisivati svoje nove knjige:

Ante Tomić i Ivica Ivanišević, srijeda 11.11. od 17 do 19 sati
Dario Rukavina, četvrtak, 12.11. od 16,30 do 19 sati
Marina Vujčić, petak, 13.11. od 17 do 19 sati
Borna Vujčić, subota, 14.11. od 11 do 13 sati
Branka Gabriela Valentić, subota, 14.11. od 17 do 19 sati

Na Interliberu vas uz nove naslove i susrete s autorima očekuju i darovi! Uz kupnju ćete moći dobiti knjigu na poklon!.
Sve što trebate učiniti je ponijeti svoje pametne telefone, slikati se na našem štandu i objaviti fotografiju na svome Facebook profilu uz tag Hene com!

Zagrerbački velesajam, paviljon 6, štand 8b

Noviteti biblioteke Na tragu klasika:

- Gustaw Herling-Grudzinski - Bijela noć ljubavi

- Raymond Radiguet - Bal grofa D'Orgela

- Dezso Kostolanyi - Anna Edes

- Michal Ajvaz - Luksemburški park

- Marjana Gaponenko - Tko je Martha?

Knjige će biti predstavljene na Interliberu, 11.11.2015. u 13:30 sati, na glavnoj pozornici u 6.paviljonu Zagrebačkog velesajma

(Klikom na pojedini naslov otvaraju se stranice s podacima o knjigama).

Knjiga Treblinka: put u tamu nudi jedinstven uvid u um čovjeka zaduženog za upravljanje logorom smrti, jedinstven po tome što je autorica, nakon njegova uhićenja, s Franzom Stanglom razgovarala sedamdeset sati, nastojeći dokučiti i rekonstruirati kako je ni po čemu osobiti austrijski provincijski policijski službenik, uzorni građanin, vjeran suprug i brižni otac, karijeru završio kao zapovjednik Treblinke, jednog od nekoliko logora u Poljskoj osnovanih isključivo u svrhu što bržeg i učinkovitijeg istrebljenja ljudi.
Knjiga se većim dijelom sastoji od intervjuâ vođenih sa Stanglom, no, Gitta Sereny je također razgovarala i s njegovom suprugom, s bivšim nacistima uključenima u tajni eutanazijski program te s preživjelim logorašima, poljskim očevicima i visokim dužnosnicima Katoličke crkve.
Treblinka: put u tamu nezaobilazna je studija u proučavanju holokausta, i po prvi put je dostupna u hrvatskom prijevodu.


Gitta Sereny (1921.-2012.), povjesničarka i istraživačka novinarka madžarsko-njemačkog podrijetla, rođena i odrasla u Beču. Nakon "pripojenja" Austrije Trećem Reichu, odlazi u Francusku, gdje je surađivala s Pokretom otpora. Nakon Drugog svjetskog rata pomaže u UN-ovom programu za zbrinjavanje izbjeglica, a također je nazočna na Nürnberškom procesu. Pisala je članke za The Daily Telegraph Magazine; autorica je pet knjiga, uključujući i biografiju Alberta Speera, Albert Speer: His Battle with Truth. Dobitnica je više prestižnih književnih nagrada.

Izdavačka kuća HENA COM i Češka beseda Zagreb

pozivaju Vas u utorak, 10. studenog 2015., u 18.00 sati u Češki narodni dom, Ul. Pavla Šubića 20/1, Zagreb na predstavljanje knjige:
Jaroslava Putika "Muškarac s britvom"

Sudjeluju:
Martina Schepelern-Putikova, autorova kći
dr. sc. Katica Ivanković, predstojnica Katedre za češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
prof. Renata Kuchar, prevoditeljica
Nermina Husković, urednica

U prisustvu zamjenika veleposlanika Republike Češke u Zagrebu, g. Miroslava Kolateka predstavljanje će moderirati Alenka Štokić, Predsjednica Češke besede Zagreb, a ulomke iz romana čitat će glumac Marko Hergešić.

Radujemo se vašem dolasku!

'Izvori totalitarizma (The Origins of Totalitarianism)' Hanne Arendt jedna je od najutjecajnijih knjiga o temi totalitarizma i neupitan političko-filozofski klasik. Duboko promišljena i savjesno dokumentirana, ova misaono provokativna knjiga zauzima mjesto među glavnim djelima našeg vremena.
Originalni rukopis Izvora totalitarizma završen je ujesen 1949, više od četiri godine poslije poraza Hitlerove Njemačke, manje od četiri godine prije Staljinove smrti. Prvo izdanje knjige izašlo je 1951. Prema riječima Hanne Arendt, "bio je to prvi mogući trenutak da se artikuliraju i elaboriraju pitanja s kojima je moja generacija bila prisiljena živjeti većinu svojih zrelih godina: Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Kako se moglo dogoditi?". Ovaj hrvatski prijevod sačinjen je prema kanonskom izdanju iz 1968, s autoričinom završnom redakturom i trima predgovorima.
Obuhvatna i iscrpna obrada relevantne teme totalitarizma okom povjesničara i analitičkom gorljivošću političkog znanstvenika podijeljena je na tri velike cjeline: u prvom dijelu Arendt razmatra uspon antisemitizma u Srednjoj i Zapadnoj Europi u 19. stoljeću. U drugom dijelu obrađuje europski kolonijalni imperijalizam od 1884. do izbijanja Prvog svjetskog rata. U trećem dijelu opisuje funkcioniranje totalitarnih pokreta, usredotočujući se na dva genuina oblika totalitarne vladavine u naše doba: nacističku Njemačku i staljinističku Rusiju. Razmatra preobrazbu klasa u mase, ulogu propagande u ophođenju s netotalitarnim svijetom i upotrebu terora, koji je ključan za taj oblik vladavine. U tom završnom poglavlju Arendt analizira prirodu izoliranosti i osamljenosti kao preduvjeta za totalnu dominaciju.
Ovo kapitalno djelo jedne od najvećih, najoriginalnijih i najdubljih, političkih teoretičarki u zadnjih stotinu godina vrhunska je analiza problematike koja je, tendencijski ako ne i konkretno, vrlo aktualna i danas.

HTV 3.program
ponedjeljak, 09.11.2015. 21:20 do 21:30
emisija "Knjiga ili život"

Deset minuta s Dariom Rukavinom

Pjesnik i prozni pisac, inženjer i jedan od prvoboraca "književnosti s bloga", sve je to Dario Rukavina. Nakon devet godina stanke objavio je novu zbirku priča "Brz kao Bruce Lee" u kojoj piše o gradu i predgrađu, o služenju vojnog roka u JNA i u kojoj se miješaju stvarnost i fantastika. Doznajemo zbog čega je toliko vremena prošlo nakon njegove prošle knjige "Buddha u supermarketu", koliko ga je formiralo iskustvo pisanja bloga i zašto su u knjizi svoje mjesto pronašle i dvije priče napisane - u duetu.

S Darijom Rukavinom, autorom zbirke priča "Brz kao Bruce Lee", 11.knjige edicije Nokaut koju uređujem u izd.kući Hena com razgovarat će Andrija Škare.

Idućeg dana, u utorak 10.11.2015. u istoj emisiji (od 22:00 do 22:10 h) o knjizi Darija Rukavine govorit će kritičar Neven Svilar.

HENA COM vas poziva na
književnu tribinu "Što je pisac htio reći"
u utorak, 10. studenoga 2015. u 19.00 satiu VINYL bar&bar, Bogovićeva 3, Zagreb

Teatarska legenda Zijah A. Sokolović predstavit će svoju knjigu Glumac… je glumac… je glumac – monodramu kultne predstave koja se igra već 36 godina i izvedena je gotovo 1600 puta.

Što je glumac htio reći i što su u ovoj knjizi o njemu rekli drugi, sa Zijahon će istražiti Jasna Bilušić, kolegica s dasaka koje život znače.

Ulaz besplatan!

U ponedjeljak, 09.11.2015.
s početkom u 19:30 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
(Preradovićeva 5, Zagreb)

održat će se

predstvaljanje novoga romana Jurice Pavičića
"Žena s drugog kata"
(Profil, 2015.)

Uz autora, o knjizi će govoriti urednica Adriana Piteša i književni kritičar Nenad Rizvanović

Doborodošli!

***

O romanu:

Bruna, mlada, ne pretjerano ambiciozna žena, zaljubi se u svojeg vršnjaka, pomorca Franu. Sretna veza kulminira brakom, a mladi par useljava se u zaseban kat kuće koju su uz velika odricanja podigli Franina majka i pokojni otac. Niti godinu dana kasnije Bruna je u zatvoru gdje služi višegodišnju kaznu zbog ubojstva svekrve...

Novi roman splitskog pisca i novinara Jurice Pavičića "Žena s drugog kata" priča je o mladoj ženi koja služi dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva svekrve. Riječ je o slojevitom romanu u kojem se ovaj angažirani kroničar hrvatske stvarnosti bavi onom vrstom tragedija u kojima tzv. obični ljudi postaju akteri crne kronike.

Anatomija je to jednog zločina u kojoj Pavičić ulazi duboko pod kožu svog lika, istražujući okolnosti i sitne pomake koji su doveli do zločina, dajući odgovor ne samo kako je učinjen, nego i zašto.

Sama autorica, čini se, svoj opus razvija u okvirima dvaju – tematski disparatnih, ali možda imaginativno komplementarnih – projekata, cjelina. Gravitacijski i pasatistički obilježenu dionicu vezuje uz poetske cikluse posvećene Dioklecijanovoj palači. Levitacijski i futurološki potencijal razvija u poetskim prozama sideralne inspiracije, kakve su upravo zastupljene i u Nebeskom ekvatoru. Tu pjesničku zbirku, zasad najnoviju, Gordana Benić smatra trećim dijelom zacrtane pentalogije, okrštene Perpetuum mobile, koja je započela objavljenim knjigama Banalis gloria i Oblik duše, a trebala bi se još nastaviti predviđenim naslovima Bijeli šum i Peta dimenzija.

Motivski repertoar ili verbalno-ikonički asortiman ni u ovoj zbirci nipošto nije reduktivan, skroman. Štoviše, u devet je ciklusa (numerički nimalo indiferentno) okupljena građa golemih spacijalnih raspona i vrlo različite idejno-problemske provenijencije. Naravno da je diktat mašte dominantan i elastičnost povezivanja neophodna, no sastojci proistječu iz sasvim udaljenih i često vrlo proturječnih izvora. U novoj poetici Gordane Benić gotovo ravnopravno (no stoga nužno i pomalo autoironično) stječu se pritoci mistike i znanstvene fantastike, mitologije i astrofizike, arheologije i onirokritike, podjednako lako se prepušta govoru infantilne maštarije kao i specijalističkom jeziku, čak scijentističkom argou
(Tonko Maroević).

Novi broj Vijenca posvetio je
temat ovogodišnjoj dobitnici Nobelove nagrade za književnost
Svetlani Aleksijevič.

Na ovome linku možete pročitati
opširne tekstove Jevgenija Paščenka i Fikreta Cacana.

"Tvoj sin Huckleberry Finn jedan je od onih romana koji pišete jednom u životu, u koji uložite cijeli život."
Roman Simić

"Najbolji roman jednog od najzanimljivijih postjugoslavenskih pisaca."
Zoran Ferić

Matori, pripovjedačev otac, teško je bolestan, prije smrti dolazi iz Australije u Brčko vidjeti sina s kojim je cijeli život u zategnutim i kompliciranim odnosima. Njegov sin je pisac koji se iz Osla vratio u Brčko i živi u brodici na rijeci – plovi, ponekad piše i redovito se drogira. Otac mu kupuje veći, ali stari brod koji zajedno pokušavaju obnoviti, a u tome im pomaže Crnac, piščev prijatelj i riječni krijumčar.

Matori se jednog jutra nije vratio s noćnog ribolova. Sin se boji da se dogodilo najgore, pa krene obilaziti savske ade i ribičke loge, traži Matorog i istovremeno ga je strah onoga što će naći pa se neprestano puca svojim ‘koktelima’. Tijekom potrage pripovijeda nam povijest kompleksnog odnosa s ocem, ali i druge ključne trenutke svog života, kao i svoju najveću riječnu avanturu, plovidbu Savskom bubom, s Norvežaninom Petterom i Japancem Mokuom, od Brčkog do Crnog mora. Bekim Sejranović napisao je fascinantan roman o životu na rijeci, prvi takav na ovim prostorima, pa posveta Marku Twainu nije nimalo slučajna. To je istovremeno i roman o potrazi za vlastitim identitetom, roman o odrastanju odnosno odbijanju da se odraste, roman o odnosu oca i sina, ljubavni roman, i na kraju, roman o drogiranju i borbi s ovisnošću, također prvi takav na ovim prostorima.

Zadnjih godina jedan drugi Norvežanin, Karl Ove Knausgaard, postao je svjetska književna zvijezda opisavši do najsitnijih i najintimnijih detalja svoj život, pritom nimalo ne štedeći ni sebe ni svoju obitelj. Sejranović radi slično, samo što je njegov roman beskompromisniji, iskreniji, kompleksniji, uzbudljiviji, autoironičniji, duhovitiji...

- Borna Vujčić - "Nužno zlo"

***



- Branka Valentić - "Dvanaesta kuća"

***



Elif Shafak - "Majstor i ja"

***



- Bettina Balaka - "Kasiopeja"

***



- Jagoda Marinić - "Restaurant Dalmacija"


***



- Andres Neuman - "Razgovori nasamo"


(Klikom na linkove ispod slika otvaraju se stranice s detaljnim informacijama o knjigama)

Nužno zlo debitantski je roman 22-godišnjeg studenta dramaturgije Borne Vujčića.

Roman je smješten u ambijent izmišljene zagrebačke gimnazije, a radnja prati natjecanje među razredima za što bolji uspjeh u ocjenama, kako bi osvojili nagradni izlet. Fokusirajući se na motiv pretjerane kompetitivnosti, Borna Vujčić školski život pretvara u političku alegoriju – razredi su države, neki učenici postaju vođe, a ostali su običan puk te im sudbina ovisi o odlukama onih na vrhu. Tu su i predstavnici medija koji oblikuju mišljenje masa, tajne službe zadužene za prljave poslove, ksenofobi i pacifisti, liberali i konzervativci; uspostavlja se tortura vlastodržaca, a i pitanje rata zadobiva važno mjesto u napetome zapletu.

Glavnome protagonistu koji podmuklim spletkama pokreće sukobe pridruženo je mnoštvo sjajno profiliranih likova učenika čije sazrijevanje pratimo u brojnim, međusobno prepletenim i vješto vođenim rukavcima priče. Opisujući različita iskustva gimnazijalaca, autor autentično oslikava unutarnju borbu mladih ljudi s problemima koje nosi odrastanje, socijalizacija, izgradnja identiteta i imperativ prihvaćenosti među vršnjacima.

Roman koji uvjerljivo oslikava život tinejdžera, a kroz prikaz školskog mikrosvijeta kao alegorijske preslike ideološki podijeljenog hrvatskog društva važnost pridaje i političkoj dimenziji priče, sigurno će biti jednako zanimljiv i mladoj i starijoj čitalačkoj publici.




Borna Vujčić rođen je 1993. u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i maturirao u Gimnaziji Tituša Brezovačkog. Iste godine upisuje studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Autor je proznih, dramskih i scenarističkih radova, od kojih je drama Pa može se i tako reći postavljena na Kazališnoj reviji Akademije dramske umjetnosti i adaptirana za Dramski program Hrvatskog radija u emisiji Kratke forme, a drama Pečat izvedena je u produkciji kazališta Ulysses na Velikom Brijunu.
Nužno zlo njegov je prvi roman.

Nada Šoljan najveći dio radnoga vijeka provela je kao književna prevoditeljica. Iza nje je punih šest desetljeća prevodilačkoga rada. U tri je mandata bila predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a sudjelovala je i na brojnim prevoditeljskim simpozijima u Hrvatskoj i inozemstvu.

S Nadom Šoljan Mira Muhoberac razgovarala je za Vijenac u povodu upravo dobivene Nagrade za životno djelo Društva književnih prevodilaca u njezinu stanu u Draškovićevoj ulici koji odiše ozračjem književnih razgovora, u kojemu je dugo godina živjela sa svojim mužem, književnikom Antunom Šoljanom i njihove dvije kćeri.

Razgovor čitajte ovdje

Hrvatsko društvo pisaca i Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića
pozivaju vas na književnu večer

UKRAJINSKO-HRVATSKI DIJALOZI

JURIJ ANDRUHOVIČ
i
ALLA TATARENKO

U četvrtak, 5. studenog 2015. u 19:30 sati,
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb

S autorima razgovaraju Nada Gašić i Seid Serdarević


Jurija Andruhoviča dočekujemo kao autora etabliranog u svjetskoj literaturi, dobro poznatog i našim čitateljima, književnika kojega ukrajinska kulturna javnost bez zadrške ocjenjuje kao najjače pero suvremene ukrajinske literature, a njegovi brojni poklonici i štovatelji doživljavaju kao svojevrsni čitateljski kult.

Profesoricu slavistike Sveučilišta u Ljvivu, Allu Tatarenko, prevoditeljicu i uvjerenu promotoricu hrvatskih autora u Ukrajini, pozdravit ćemo kao graditeljicu mostova između stvaratelja i konzumenata pisane riječi, najbolju predstavnicu onih samozatajnih osoba bez čijih bismo napora da nas predstave svojoj matičnoj kulturi, ostali sjene na drugoj obali.

Povodom 60. obljetnice smrti
Antuna Barca,
novinarka Novog lista
Kim Cuculić
prisjetila se djela tog velikog
hrvatskog književnog povjesničara i kritičara.

Njezin tekst čitajte ovdje

Inače, Barčevu knjigu "Bijeg od knjige" (koju je originalno za tisak 1965. godine priredio Jure Kaštelkan) prije mjesec dana reizdao je Litteris, o knjizi opširnije ovdje

Povodom nedavnog redizajna portala
Booksa.hr
Kristian Benić je porazgovarao
s Booksinim glavnim urednikom
Lukom Ostojićem.

Vrlo zanimljiv i sadržajan intervju
čitajte ovdje