Nakon dugog iščekivanja i neizvjesnosti, nedavno mi je na račun legao povrat poreza. U petak zato rekoh sebi, "nisi mogao na Interliber pa bi red bio da se nečim počastiš". Uđoh tako u riječku VBZ-ovu knjižaru i iskeširah 206 kuna za novog Ferića i Franzena. Provjereni autori koje cijenim i čije prethodne opuse poznajem, usto podeblje knjige, 206 kunića za ukupnih 935 stranica štiva - dobar pazar, naivno sam pomislio.
I bacih se odmah na Franzena.
Tečno, zanimljivo, moderno, uspješno čitatelja usisava u priču... sve do 160.stranice kad istog tog čitatelja doslovno i ispljune iz priče. Kako, pitate se? Pa tako što u mojem primjerku VBZ-ova izdanja Franzenove "Čistoće" (prev. Marina Horkić, gl.ur. Drago Glamuzina, izvršna urednica Sandra Ukalovic) nakon 160.stranice nije uslijedila 161. već 177. stranica! Odnosno, punih 16 stranica knjige nedostaje!

Račun nisam sačuvao tako da knjigu ne merem zamijenit (a u knjižari bi me moguće dočekao odgovor: "Pa šta se bunite, pa što je sitnih 16 stranica koje nedostaju kad ih knjiga ima ukupno čak 595?") pa zato molim neku dobru dušicu koja je knjigu već pročitala da mi prepriča zbivanja između 160. i 177 stranice, a koje su, kako mi se čini, među važnijima u romanu jer pojašnjavaju na koji se način jedan lik spasio zatvora nakon počinjenog ubojstva, ali otkrivaju i je li mu čovjek kojeg je smatrao ocem uistinu biološki otac ili je to ipak onaj koji ga uvjerava da mu je produktivno "tješio" majku tijekom "očeva" izbivanja prije 20-ak godina. Istog dobročinitelja molim da kod prepričavanja tu i stane, da mi ne otkriva što je bilo dalje, jer sam tek na 199.stranici (od ukupnih 595.).

Nenad Rizvanovic je u Globusu već pisao o romanu i ne sjećam se da je u tekstu spomenuo da je VBZ roman tiskao bez 16 stranica, pa se, zbog dobrobiti drugih kupaca tog romana nadam da ipak nije čitava naklada romana izašla bez tih stranica već sam samo ja te sreće da kupim baš takav primjerak. Isto se tako nadam da su to ipak jedinih 16 stranica koje nedostaju...

Pouka: ČUVAJTE RAČUNE NAKON KUPOVINE!

(Imam i još jednu pouku, ali nju ću zasad ipak prešutjeti)

P.S.
Nego, suosjećajan kakav jesam, jedna me stvar muči : u groznoj su situaciji svi izdavači i ne znam ni sam treba li na ovakve primjere ukazivati ili ih ipak treba prešutjeti, kako se posrnulim izdavačima ne bi stvarala dodatna šteta?
Iskreno, grize me savjest nakon ovoga.
Ali, s druge strane, zašto šutjeti, kad je i bez ovog propusta ta knjiga krcata tipfelerima? A tek sam na 199 stranici...