O nesposobnosti ministrice kulture
Andreje Zlatar Violić
na ovome linku
piše Edo Popović.

U istome tekstu Popović se s pravom pita zašto je Vladimir Stojsavljević bio na lajpciškom sajmu knjiga.

Inače, nedavno je V.Stojsavljević gostovao u emisiji 'Knjiga ili život' u kojoj je na sramotan način relativizirao ekonomsku krizu i probleme koje imaju izdavači. Također, Stojsavljević se proslavio bezobraznim oduzimanjem riječi svome sugovorniku u emisiji.

Snimku te emisije možete pogledati ovdje


UPDATE (03.04.2013)

Inače, gospoda u Ministarstvu kulture svaki dan daju novi povod za zgražanje kulturi sklone javnosti - o novome povodu čitajte ovdje .

Zapravo, već poslije sramotnog nesnalaženja ministrice u aferi Živković (Smjenit ću ga! Ili ga ipak neću smijeniti?) bilo je vrijeme za ostavku ministrice, a sav svoj kredibilitet ona je izgubila nakon Pusićkinog patroniziranja (Ministrici moramo oprostiti nesnalaženje, ipak je ona tek odnedavno u politici) što je ministrica šutke pretrpjela, pokazavši se najobičnijim političkim apartčikom i poslušnikom.
Uostalom, ako je nesposobna ostvariti svoje ciljeve (povećanje proračuna za kulturu), a očito je nesposobna za to, neka da ostavku i nek' se prestane pravdati kako je u tome stopira ministar financija.

Zapravo, ministrica je sav svoj posao već obavila - po uzoru na svoje ministarske kolege iz HNS-a, na brojna dobro plaćena mjesta postavila je već svoje prijatelje i stranačke kolege/ice, pa slobodno može ministarsku fotelju napustiti...

Ministarstvo kulture objavilo je popis knjiga čije će objavljivanje sufinancirati u 2013.

Popis je dostupan ovdje

I mom izdavaču, Litterisu, odobreno je 10.000 kuna za izlazak moje nove knjige.

Najavljujem, dakle, da na jesen izlazi moja četvrta knjiga.

Naslov će biti 'Post scriptum' i sadržavati će 50-tak mojih kritika domaćih proznih knjiga objavljenih u razdoblju od 2009. do 2013.

MEANDARMEDIA nas poziva
na predstavljanje knjiga

Vanda Mikšić : Diši kroz masku, diši normalno
Nela Milijić: Kolibra i Kairos
Kemal Mujičić Artnam: Sjaj i bijeda ponedjeljka

Sudjeluju:
Vanda Mikšić
Nataša Govedić
Kemal Mujičić Artnam
Miroslav Mićanović
Branko Čegec

CAFE U DVORIŠTU,
UTORAK, 2. TRAVNJA 2013. U 20 SATI

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana Josipa Jelačića 7/I, Zagreb

poziva na predstavljanje knjige

Mirka Ćurića
BRAĆA U PONIŽENJU
Đakovo, Đakovački kulturni krug, 2012.

Sudjeluju:
Ljerka Car Matutinović
Darko Milas, dramski umjetnik
i autor

Voditeljica Tribine DHK
Lada Žigo


Dobro došli u DHK u četvrtak, 28. ožujka 2013. u 12 sati!

Pisac i urednik Roman Simić Bodrožić nedavno je objavio svoju treću zbirku priča “Nahrani me”, što je bio i neposredni povod razgovoru kojega možete čitati ovdje

Hrvatsko društvo pisaca
Basaričekova 24, Zagreb

poziva nas

27.03.2013. u 19 sati u caffe POD STARIM KROVOVIMA, Basaričekova 9 gdje će se održati

književna večer s Predragom Vrabecom


Predrag Vrabec bavio se konceptualnom umjetnošću, verbo-vizualnom poezijom, foničnom poezijom, a dosad je objavio nekoliko knjiga: Juriš lake konjice, pjesme u prozi (1987.), Stabla visine, pjesme u prozi (2009.), Ormarin, pjesme u prozi (2010.). U razgovoru bit će riječi i o njegovom novom rukopisu u nastajanju Trag beskraja (metamorfoze).

O književnom radu Predraga Vrabeca, uz autora, govorit će Miroslav Mićanović.


Voditeljica tribine Dekonstrukcije
Darija Žilić

Branimir Bošnjak, autor dvanaest zbirki poezije, šest knjiga eseja, više knjiga kritika, studija i antologija, jedan je od onih književnika koji je osjećao vrijeme i prostor, koji se nije ustručavao postavljati krucijalna pitanja smisla, postojanja i opstanka umjetnosti.

U ovom razgovoru za Vijenac govori o povodima i poticajima svojega raznolikog stvaralaštva.

Intervju čitajte ovdje

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

i moja kritika
romana 'Do posljednjeg daha'
Anne Swaerd

Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Pavla Pavličića i Nives Opačić
- razgovor s književnikom Branimirom Bošnjakom
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Mirka Ćurića 'Braća u poniženju'
- tekst Krešimira Bagića o knjizi Olje Savičević Ivančević 'Mamasafari (i ostale stvari)'
- tekst Tomislava Bajsića o biografiji Leonarda Cohena 'Raznoliki stavovi : život Leonarda Cohena'
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Lane Derkač 'Doručak za moljce'
- tekst Davora Šalata o knjizi Nede Miranda Blažević-Krietzman 'Vezuvska vrata'
- tekst Dunje Fališevac o knjizi Cvijete Pavlović 'Uvod u klasicizam'
- tekst Lidije Lacko Vidulić o hrvatskom nastupu na lajpciškom sajmu knjiga

te još pregršt tekstova o kazalištu, filmu, likovnoj umjetnosti, glazbi, plesu, itd.

Pjesnik, prevoditelj, prozni i dramski pisac, esejist, urednik, akademik Luko Paljetak ove godine, 19. kolovoza, proslavit će sedamdeseti rođendan. Ta važna godišnjica dostojno će se obilježiti, a prva niska u proslavama bila je ovog vikenda u Splitu, gdje su gospara Luka pozvali da napuni veliku dvoranu.
Dolazak važnog i dragog, komunikativnog i educiranog književnog gosta, u Slobodnoj Dalmaciji su iskoristili za intervju u kojem Paljetak govori o svome književnom radu, poeziji nekada, danas i sutra.

Razgovor čitajte ovdje

Na tribini Književni petak, čiji je povod istoimena knjiga Roberta O. Paxtona 'Anatomija fašizma' (objavljena prošle u izdanju TIM press- a) bit će riječi o pojavi nacizma i fašizma u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća te traumama koje su proizašle iz tog najcrnjeg razdoblja hrvatske povijesti, ali i o opasnostima od preuzimanja nekih nacističkih i
fašističkih obrazaca djelovanja u današnjem svijetu. U spomenutoj knjizi autor se bavi pojavom, jačanjem i modalitetom vladanja fašizma u Italiji, odnosno nacizma u Njemačkoj. Pritom usporedno opisuje načine vladanja fašista i nacista, ali pokušava odgovoriti i zašto klasični fašizam i nacizam nisu uspjeli nigdje osvojiti vlast, osim eventualno u Španjolskoj, te kako su povijesne okolnosti, kao i trenutna geopolitička situacija, pomogle odnosno odmogle u uspostavi fašističkih režima. U tom smislu, tribina je zamišljena kao poticaj za raspravu o povijesnom kontekstu fašizma
i nacizma, njegovim oblicima, načinu i metodama djelovanja.

Gosti Književnog petka su Dijana Bahtijari i Tihomir Cipek.
Urednik i voditelj je Ivan Glušac.

Tribina će se održati 22. ožujka u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg
6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

Knjižnica Sesvete
poziva na
pjesničku tribinu

Igra (s) Riječi

na kojoj predstavljaju
duhovnu poeziju
JOSIPA SANKA RABARA

Sudjeluju:

J. S. Rabar
Davor Šalat - pjesnik i kritičar
Vlado Vladić - pjesnik i kritičar
Pedro Ribeiro Rodrigues - gitara
i Ivan Babić - voditelj tribine

u čitaonici Knjižnice Sesvete, u četvrtak, 21. 03. 2013. u 19,00 sati.

ZAGREB, VIP CLUB
Svečano otvorenje 50. Goranova proljeća
Srijeda, 20. ožujka 2013. u 20 sati

-Čitanja pjesnika
- Glazbeni dio programa Le Zbor


LUKOVDOL, DOM KULTURE
Svečanost dodjele nagrada
Četvrtak, 21. ožujka 2013.

Dodjela nagrada:
- najbolji literarni rukopisi učenika osnovnih i srednih škola:
Anamarija Mutić, Jospi Čekolj, Jelena Benčić, Dominik Čikor, Luka Tripalo, Mavro Matasović

- Goran za mlade pjesnike STIPI ODAKU

- Goranov vijenac BRANKU ČEGECU

Glazbeni dio programa Arsen Dedić

******

GORANOVO PROLJEĆE U GOSTIMA
RIJEKA, PRVA RIJEČKA HRVATSKA GIMNAZIJA
Petak, 22. ožujka 2013. u 12 sati
Sat poezije, čitanja pjesnika

RIJEKA, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI
Petak, 22. ožujka 2013. u 12 sati
Sat poezije, čitanja pjesnika

RIJEKA, FILODRAMMATICA
Petak, 22. ožujka 2013. u 20 sati
Pjesnička večer

Razgovor Denisa Derka sa Strahimirom Primorcem,
povodom izlaska njegove knjige kritika
"Linija razdvajanja"
čitajte ovdje

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana Josipa Jelačića 7/I, Zagreb

nas poziva na predstavljanje knjiga

Diane Rosandić

NA ISTOM ZAREZU

i

IGNACIJEVA PLAVA RUŽA



Sudjelovat će:

Željka Lovrenčić
Ljerka Car Matutinović
Đuro Vidmarović
Dubravko Sidor, dramski umjetnik
i autorica

Voditeljica Tribine DHK
Lada Žigo


Dobro došli u DHK u srijedu 20. ožujka 2013. u 12 sati

Hrvatski radio 3.program
19.03.2013.
18:00 - 19:00 h

Radio drama
ANTUN GUSTAV MATOŠ: "CVIJET SA RASKRŠĆA"

Amblematičnu pripovijetku hrvatske moderne dramatizatorica je osmislila unutarnjim dijalogom Matoša pisca i Matoša mladića koji doživljava sudbinski susret sa slijepom djevojkom. Tekst je oblikovan i uz pomoć piščevih feljtona i putopisa te sugerira bijeg pisca u sjećanje i pisanje kao što je bijeg mladića u pastoralni zakutak juga Francuske od napadne stvarnosti. Fatalni bi susret mogao imati snagu promjene, ali i od toga mladić bježi shvaćajući tek u zrelim godinama da mu je on duboko dodirnuo dušu i ponudio odgovor na zagonetku ne samo ljubavi nego i života uopće.

Dramatizacija: Lada Martinac-Kralj; redateljica: Stephanie Jamnicky; ton majstorica: Marija Pećnik Kvesić; glazbena urednica: Franka Meštrović; urednica: Lada Martinac-Kralj.
Glume: Enes Kišević, Sven Šestak, Biserka Ipša, Frano Mašković, Vanda Winter, Boris Svrtan.

Udruga ZVONA I NARI

poziva nas na književno druženje s beogradskim piscem, prevoditeljem i nakladnikom Goranom Skrobonjom u srijedu 20. ožujka u 18 sati u Klub hrvatskih književnika (Sv. Ivana 1) u Puli, gdje je domaćin književne večeri Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika.

Goran Skrobonja tijekom ožujka boravi u Kringi kao dobitnik nagrade "Jure Grando" koja mu je dodijeljena na lanjskom Međunarodnom susretu izdavača "Put u središte Europe" u Pazinu. Jedan je od najznačajnijih autora horora u Srbiji i regiji. Objavio je zbirke priča "Od šapata do vriska", "Tihi gradovi", "Šilom u čelo", roman "Nakot", i roman alternativne povijesti "Čovek koji je ubio Teslu". U svojoj izdavačkoj kući "Paladin" Skrobonja objavljuje moderne svjetske klasike horora i znanstvene fantastike, ali i zbornike žanrovskih priča autora iz regije.


Razgovor s Goranom Skrobonjom vodit će Davor Šišović.

Na ovome linku u mogućnosti ste poslušati današnje izdanje radijske emisije 'Praskozor' u kojoj Igor Mandić govori o književnim promocijama.

Upozorenje : ne dajte se zbuniti činjenicom da kolumna započinje s 'Habemus Papam' jer Mandić, kao svaki dobar esejist, u svome djelu lucidno povezuje više, naizgled nepovezivih tema...

Edo Popović
'U VELEBITU'
izd. Libricom
meki uvez, 144 str
99,00 kn

'U Velebitu' je transžanrovski hommage istraživačima Velebita, mješavina putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako Popovića samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje
citira. Hodajući istim onim stazama kojima su dvadesetih godina prošlog stoljeća hodali Hirtz, Simonović i Poljak, autor bilježi vlastita iskustva i zapažanja uspoređujući ih s iskustvima i zapažanjima Miroslava Hirtza, ali i dvojice velikih poznavatelja Velebita iz druge polovice 20. stoljeća, Sergeja Forenbachera i Ante Rukavine.
U prvoj polovici 20. stoljeća Velebit je vrvio životom. Na južnim padinama planine nalazila su se brojna naselja, a stočari su u proljeće gonili stada ovaca na vršne dijelove planine i do jeseni boravili u svojim stanovima. Početkom 20. stoljeća Velebitom je krstarila i ondašnja društvena
elita – Ljudevit Rossi, austrijski oficir i jedan od najznačajnijih hrvatskih botaničara; Josip Poljak, stručnjak za geologiju krša i speleologiju te autor nenadmašnog „Planinarskog vodiča po Velebitu“ tiskanog davne 1929.;
somborski liječnik i fotograf Radivoj Simonović koji je za sobom ostavio mnoštvo fotografija velebitskih stanovnika i pejzaža visoke etnografske i umjetničke kvalitete; a u to društvo spada i Miroslav Hirtz, profesor lovstva i zoologije, autor serije putopisa koji čine okosnicu knjige Ede
Popovića 'U Velebitu'.
U stvaranju ove knjige velebitske staze autora vode od krških dolaca iznad ceste Obrovac - Gračac, krških polja južno od Tulovih greda, Velikog Rujna, Stapa i Konjskog na južnom Velebitu, do Lubenovca, Jezera, Zavižanske kotline i Babrovače na sjevernom Velebitu.
U knjizi U Velebitu , koja se tematski nadovezuje se na predzadnje Popovićevo djelo Priručnik za hodače, sudaraju se iskustva hodača planinom nekada i sada, razmišljanja Ede
Popovića i Miroslava Hirza, fotografije Radivoja Simonovića rađene na staklu s fotografijama koje je digitalnom kamerom snimio današnji hodač, a kroz odnos čovjeka i planine preispituje se smjer u kojemu ide suvremeno društvo.

Matica hrvatska Sisak
nas poziva
na
'Stihovnicu Siska'
posvećenu
Svjetskom danu poezije

u srijedu, 20. ožujka 2013. godine s početkom u 19 sati,
Matica hrvatska Sisak, Rimska 9


U programu će nastupiti učenici Srednje škole Viktorovac, koji će govoriti poeziju hrvatskih pjesnika Jozefina Dautbegović, Marije Čudine, Darije Žilić, Sonje Lovrenčić, Tee Rimaj Benčić, Borisa Marune, Delimira Rešickog, Danijela Dragojevića i Arsena Dedića. Pridružite si i vi govorenjem stihova naših pjesnika.


Svjetski dan poezije ( World Poetry Day ) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine, to je i prvi dan proljeća i rođendana hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Poezija doprinosi kreativnoj raznolikosti, propituje iznova naše korištenje riječi, naš način percepcije i razumijevanja svijeta. Poetski jezik je dijalog među kulturama. Svjetski dan poezije poziv je na razmišljanje o snazi jezika i našoj osobnoj kreativnosti.

Gradska knjižnica Velika Gorica
poziva Vas na
književni susret

Knjiga o Sunčani i Severu

gosti: Lidija Dujić, književnica
Ludwig Bauer, književnik

moderatorica susreta: Darija Žilić

u ponedjeljak, 18. ožujka 2013. u 19.00 sati
Središnji odjel za odrasle knjižnice Sesvete, Zagrebačka 37, Velika Gorica

KRITIKA: Ivana Šojat Kuči : ''Unterstadt'', Fraktura, Zaprešić, 2009.

Ivana Šojat Kuči rođena je u Osijeku 1971.g. Osam godina živjela je u Belgiji, tamo diplomiravši francuski jezik. Majka je troje djece, živi u Osijeku, gdje pjeva u zboru HNK-a i prevodi s francuskog i engleskog jezika. Dosad je objavila četiri zbirke pjesama, dvije zbirke kratkih priča, knjigu eseja i dva romana. Roman ''Unterstadt'' autoričino je najambicioznije djelo. Roman je to o Osijeku i njegovoj povijesti, s fokusom na njegovim građanima njemačkog porijekla, nastao na osnovu autoričina pretraživanja povijesnih i novinskih arhiva, ali i na temelju razgovora s brojnim Osječanima njemačkih korijena. Iz krhotina njihovih priča Ivana Šojat Kuči satkala je mozaik o četiri generacije jedne obitelji, o traumama kroz koje su prolazili njezini članovi, nepravdama koje su im nanesene, ali i o povijesti i njezinim turbulencijama kao uzroku tih nepravdi.

No, ''Unterstadt'' je prvenstveno roman o ženama; o majkama, sestrama i suprugama koje su bile stupovi obiteljskih zajednica i brinule se za njihov opstanak i budućnost, dok su im muževi i braća, u ulozi topovskog mesa, ginuli u blatu Galicije, ''po šumama i gorama'', na raznim stranama u brojnim ratovima, ili se u boljem slučaju iz ratova vraćali živi, ali zauvijek izmijenjeni, obilježeni traumama. Također, to je i roman o tajnama, o skrivanju od prošlosti i prešućivanju istine kao uzroku nerazumijevanja, iako tajne uvijek, naposljetku ipak provale van nezaustavljivom snagom bujice, stvarajući nove traume ali i bacajući novo svjetlo na prohujale događaje i bliske osobe. Uz to, to je i roman o stidu, o sramu koji ljudi ponekad osjećaju jer su ono što jesu; to je roman o raspolućenosti između osjećaja pripadnosti svome, u ovome slučaju njemačkom narodu, i groze zbog onoga što su u ratu pripadnici toga, vlastitog naroda, činili. No, to je i roman o strahu, o grozi pred odmazdom zbog nečega što su drugi ljudi, pripadnici istoga naroda, u ratu radili. Na koncu, ''Unterstadt'' je i roman o smrti, on govori o ljudima koji svi odreda više nisu živi, o onima koji su ''odsanjali u smrt'' ili pak o ubijenima, kao i o onima što su u smrt otišli dragovoljno, prepoznavši ju kao jedini izlaz i bijeg. Ali i o onima koji, iako žive, živima se ne osjećaju, jer uništenih iluzija, izgubljenih nada, nerealiziranih snova obitavaju u nekom svom pluskvamperfektu, daleko od ''danas i ovdje'', i bez želje za sutra.

Okosnicu romana čine razgovori koje s prijateljicom svoje bake i majke, ostarjelom Jozefinom, vodi Katarina, mlada povjesničarka umjetnosti koja u rodni grad dolazi na sahranu majke. Kroz razgovore sa staricom Katarina otkriva tajne iz života svoje prabake, bake i majke, te njihovih muževa i braće, ali i tajne iz Jozefinine prošlosti, kao i brojne nesreće, povijesnim i političkim turbulencijama uzrokovane, koje su pripadnici tih dviju osječkih obitelji njemačkih korijena od kraja 19.stoljeća pa sve do 1999.g., proživljavali. Posredstvom Jozefininih reminiscencija Ivana Šojat Kuči postaje kroničarkom osječkog 20.stoljeća, s naglaskom na zatajenim i dugo godina prešućivanim dionicama iz povijesti grada i njegovih stanovnika. Autoričina je nakana bila skinuti veo s nepravdi koje su pripadnicima njemačke nacionalne manjine nanošene jer su svi oni nakon Drugog svjetskog rata bili smatrani Hitlerovim sljedbenicima, bez obzira je li postojalo utemeljenje u stvarnosti za takvu osudu. Autorica pritom nije jednostrana pa u romanu portretira i nekoliko Katarininih rođaka koji su zaista i bili na strani Hitlera, koji su na raskrižju povijesti krenuli u pogrešnom smjeru, izgubili kompas, i zabludjeli u zločinstva. Otkrivajući neke mračne epizode iz slavonske povijesti (npr. logori u Valpovu i Krndiji kod Đakova u koje su partizani nakon rata zatvarali građane njemačkih korijena), ali i sugestivnim opisima protjerivanja ljudi iz kuća i oduzimanja njihove imovine, autorica upozorava i na perpetuiranje povijesti, na nemilosrdnost pobjednika i ponavljanje poslijeratnih nepravdi, inzistirajući na borbi protiv prešućivanja istine i ideološki uvjetovane amnezije.

Roman je strukturiran dvodijelno – naizmjenično se nižu dijaloške dionice razgovora između Katarine i Jozefine i u trećem licu jednine ispripovjedani događaji iz iskustvene popudbine članova Katarinine obitelji, kao nadgradnja i proširenje informacija koje o članovima svoje obitelji Katarina saznaje od Jozefine i zapravo uprizorenje događaja koje su ti ljudi proživjeli. No, montažni rezovi između tih dionica nisu oštri i samo u rijetkim slučajevima djeluju nezgrapno, ne razbijajući koherenciju rukopisnog tkiva. Također, unatoč brojnosti pripadnika obitelji različitih generacija, autorica ih sve uspijeva učiniti međusobno raspoznatljivima, uz neprekidnu transparentnost veza među njima, tako da čitatelj nije osuđen na neprestano vraćanje na već pročitane stranice kako bi se podsjetio ''tko je kome što'', odnosno tko je s kime i kako rodbinski povezan, što je česta boljka romana ove vrste. Iako nastao kao fikcijska nadgradnja autentičnih iskustava stvarnih ljudi i materijala sakupljenih u povijesnim arhivama, ''Unterstadt'' nije dokumentarističko, suhoparno povijesno svjedočanstvo već različitim emocijama nabijena, sofisticirana proza prepuna dojmljivo oslikanih, živopisnih, višedimenzionalnih likova; to je vrlo ozbiljan i uspio roman sporog ritma i finog, suptilnog jezika, prepunog pomalo već zaboravljenih esekerskih fraza i lokalizama, od autorice koja svijet svojih junaka dočarava detaljističkom, vrlo suptilnom deskripcijom povijesnog konteksta ali i intimne geografije njihova svakodnevlja, te pažljivim nijansiranjem mreže međuljudskih odnosa, ispunjenih nerazumijevanjem, prešućivanjem i na pogrešnim osnovama temeljenim zaključcima i predodžbama o drugim ljudima.

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u časopisu 'Nova Istra', br.1-2/2010.

Razgovor s Alidom Bremer,
autoricom hrvatskog nastupa
na lajpciškom sajmu knjiga
čitajte ovdje

KRITIKA: Woody Allen - 'Puka anarhija' (OceanMore, 2008.)

Woody Allen poznati je redatelj čiji respektabilan opus obuhvaća čak 43 filmska naslova, u većini kojih je i sam glumio, a gotovo svi snimljeni su prema njegovu scenarističkom predlošku. No osim u scenarističkom radu Allenova spisateljska darovitost potvrdu ima i između korica triju knjiga kratkih priča koje smo sve imali sreću čitati i u hrvatskom prijevodu, a nova, naslovljena 'Puka anarhija' također je nedavno dospjela u hrvatske knjižare, tek nekoliko mjeseci nakon izlaska američkog izvornika. Stavimo li osamnaest u knjizi sakupljenih priča u korelaciju s njegovim filmovima, nameće se zaključak kako su te proze mnogo bliže Allenovim ranim celuloidnim uratcima, koji su se zasnivali na gegovima, burleski i situacijskoj komici, negoli njegovim recentnim filmskim radovima koje karakterizira ozbiljnije promišljena fabula i oštrija kritika suvremenosti. Riječ je o anegdotalnim pričama koje se uglavnom zadržavaju na razini dijaloški koncipirana skeča, a iako ponekad u filmovima pretjera s intelektualiziranjem, u svojim je prozama Woody Allen izrazito sklon ironizaciji takva diskursa, čega vrlo uspio primjer pronalazimo u odličnoj humoreski Tako je jeo Zaratustra, gdje se autor duhovito poigrava tezama slavnih filozofa primjenjujući njihova učenja na kulinarstvo i prehranu ( »Nijedan filozof nije uspio riješiti problem krivnje i prekomjerne težine dok Descartes nije odvojio um i tijelo na dvoje, tako da je tijelo moglo pohlepno jesti dok si je um mislio ‘Koga briga? Nisam to ja’. Spinoza je s druge strane jeo umjereno jer je vjerovao da je Bog u svemu oko nas, a malo je nezgodno tamaniti hrenovke ako mislite da u senf umačete Prapočelo svega.«) To je tek jedan od primjera gdje osim duhovitosti do izražaja dolazi Allenova erudicija i velik opseg znanja iz brojnih područja, čega su dokaz uistinu mnogobrojne književne, povijesne, umjetničke, filozofske i filmske evokacije i referiranja na autore poput Dostojevskog, Kafke, Rilkea, Werfela, Zweiga, Wittgensteina, Kanta, Joycea, Prousta, Sartrea i mnogih drugih, pri čemu su referencije uglavnom rabljene u ulozi intelektualnim humorom prikrivene posvete. Woody Allen pritom humor vješto rabi u svrhu neutralizacije pretencioznosti, što je i svojevrstan odraz skromnosti, njegove temeljne karakterne značajke dojmljivo apostrofirane u poznatom dokumentarcu Wild Man Blues, koji je o Allenu snimila Barbara Kopple.

U svojim filmovima Allen je od vlastite osobe (odnosno svoga celuloidnog alter ega) nastojao stvoriti svojevrstan trade mark, svima nam već dobro znan i vrlo drag medijski izgrađen lik neugledna, stasom sitna, ali vrlo inteligentna i u svome luzerstvu iznimno šarmantna i brbljava nervčika, a autoreferencijalnost i duhovitost na vlastiti račun aduti su na koje Allen svjesno igra i u svojim kratkim pričama, znajući da će kao otponac smijeha poslužiti recipijentova imaginacija Allenove filmskim medijem stvorene osobnosti u ulozi glavnih protagonista u knjizi sakupljenih proza. Akteri priča odreda su dobrostojeći pripadnici američke srednje i više klase, hipersenzibilni intelektualci i umišljeni menhetenski bogataši koji uobičajene svakodnevne probleme doživljavaju krajnje traumatično, prenapuhujući njihovo značenje do neslućenih dimenzija, čime Allen ispostavlja oštru kritiku suvremenoga načina života koji podrazumijeva materijalno bogatstvo kao imperativ i jedini životni cilj. Pritom on apostrofira egocentričnost kao sredstvo dosezanja i zadržavanja materijalnog statusa, jer se drugi ljudi percipiraju isključivo kao karike u lancu stjecanja nove novčane i ine koristi. Njegova se proza tako ispostavlja svojevrsnom parodijom egzistencijalizma, s hiperbolom kao osnovnim pripovjednim oruđem u svrhu očuđavanja i komičkog efekta te s apsurdom i groteskom kao utočištima od aberacija suvremenosti i s na autoironiji zasnovanim humorom kao sredstvom osvajanja publike. U filmovima, ali i prozi, on je na vrlo duhovit i autoironičan način destigmatizirao neurozu i paranoju, a gubitništvo i neuklopljenost prije njega nikad nisu bili tako šarmantni. Štoviše, on je gubitništvo gotovo pa promaknuo u sferu poželjnoga, ironiziravši na taj način globalni imperativ uspjeha, koji je, što nam njegove fabule duhovito pokazuju, vrlo relativan pojam, jer i kad je dosegnut (u materijalnom i poslovnom smislu) nužno ne mora voditi osobnom zadovoljstvu. Osobnu sreću naime Allen locira u područje ljubavi i međuljudske prisnosti, pa se unatoč ironiji i cinizmu on ipak ispostavlja konzervativnim autorom, no bez negativne konotacije koju taj termin često podrazumijeva.

U pisanju Woody Allen rabi funkcionalan stil, kojemu je osnovni cilj u humornome efektu; svoje ironijski impostirane rečenice on ispunjava brojnim dvosmislicama i aforističkim dosjetkama, kombinirajući različite diskurse – od autoironičnoga prvog lica jednine u maniri čandlerovskih hard-boiled krimića, preko dramskog pripovijedanja i priča u potpunosti svedenih na dijaloge, do epistolarne proze i humoreski u obliku filmskih sinopsisa i scenarističkih predložaka. Osim situacijskom komikom i gegovima vrlo se rado služi i humorom zasnovanim na mijenama karaktera, s akterima koji se iz dotadašnjih nepokolebljivih idealista i moralnih vertikala pretvaraju u pohlepne oportuniste i kompromisere, čim se ukaže prilika za kakvom izdašnom financijskom koristi, a veliku pozornost pridaje imenima svojih likova, u većini slučajeva urnebesnima (npr. Mike Umlaut, Agamemnon Wurst, Moe Bottomfeeder, Max Endorphine ili moj osobni favorit Skeezix Feebleman).

Čak su četiri priče nastale na osnovi stvarnih događaja, što autor dokumentira ulomcima iz autentičnih članaka iz tiska, no i većina drugih u knjizi tiskanih humoreski ostavlja dojam beletrizacije zbiljskih ljudskih iskustava, a u njima Allen postupkom hiperboliziranja satirizira snobovštinu menhetenskih bogataša, ali i ismijava pripadnike filmske branše, mogule industrije snova te holivudski sustav zvijezda, društvenokritičku oštricu neprestano prikrivajući inteligentnim humorom. Ipak, priče pojedinačno ostavljaju bolji dojam negoli je to slučaj kod sukcesivnog čitanja, koje može dovesti do zasićenja zbog autorova uporna ustrajavanja na jednoj literarnoj maniri – već više puta apostrofiranom hiperboliziranju. No komedija se i inače nepravedno (i pogrešno) percipira manje vrijednom disciplinom, zbog čega je Allen i u filmskoj branši čekao razmjerno dugo na ugled kakav zaslužuje, a na policama knjižara teško ćemo pronaći recentni naslov koji će nas u tolikoj mjeri zabaviti i toliko puta nasmijati, što 'Puka anarhija' čini vrlo uspješno. Zato Allena svakako valja čitati, ali u umjerenim dozama...

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 391, veljače 2009.

Fernando Pessoa je bez sumnje jedan od najvažnijih književnika 20. stoljeća, a interes za njegovim djelom nimalo ne jenjava. Na tribini će biti govora o tome zbog čega se Pessou smatra ne samo jednim od najviših dometa portugalskog književnog stvaralaštva, nego i svjetske književnosti, jer zbog heteronimske disperziranosti i fragmentiranosti bogatog i još uvijek nedovoljno istraženog opusa ostaje trajnim poticajem književno-filozofijskim interpretacijama. Izravan povod za tribinu su dvije iznimno vrijedne knjige Nikice Talana, monografije o Pessoinom životu i djelu, nedavno objavljene u nakladničkoj kući Disput.

Gosti Književnog petka su Žarko Paić i Nikica Talan.

Urednik i voditelj je Tonči Valentić.

Tribina će se održati 15. ožujka u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6,
Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

15.03.2013. 20:51
2.program HTV-a

Emisija 'Knjiga ili život'

U emisiji gostuju predsjednici dvaju društava - pisaca i književnika, i objašnjavaju pravila po kojima će se raspodijeliti novac namijenjen autorima za javnu posudbu njihovih knjiga.
Ekipa emisije posjetila je Ivu Brešana, a nakon dalmatinskog, bit će govora i o vrhunskom američkom humoru, povodom novog izdanja kultnih "Nuspojava" Woodija Allena.

Urednica: Koraljka Kirinčić

HRVATSKO DRUŠTVO PISACA

poziva nas na predstavljanje knjige

SONJE MANOJLOVIĆ
'A sa šest labradora na more putovat ću'
(Biblioteka časopisa Poezija, HDP, Zagreb, 2012)

U četvrtak, 14. ožujka 2013.
u 19 sati

u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića,
Preradovićeva 5, Zagreb

O knjizi, uz autoricuautoricu, govore:
Tonko Maroević, Branko Maleš, Nikola Petković i Ervin Jahić

Kupus.net poziva umjetnike, umjetničke skupine, udruge, tvrtke, institucije i druge formalne/neformalne inicijative angažirane u kulturno-umjetničkoj produkciji, neovisno o umjetničkom ili kulturnom polju njihova angažmana, da do 31. ožujka pošalju svoje prijave za besplatno oglašavanje na stranicama portala.

U ovom krugu podrške hrvatskoj kulturnoj i umjetničkoj sceni Kupus.net će osigurati oglasni prostor u vrijednosti 50 tisuća kuna. Odobreni baneri moći će se iskoristiti do kraja 2013. godine.

Prijava treba sadržavati kratki opis djelovanja prijavitelja, opis projekta koji želite promovirati, traženi vremenski termin kampanje, te prijedlog oglasnog rješenja koje biste plasirali.

Kupus.net donirat će oglasni prostor iz svoje oglasne kategorije „Box 2“, čije su dimenzije 300 x 100 px, a format banera može biti animirani (swf) ili statični (gif, jpeg) veličine do 30 kb.

Iako je poželjno poslati radni prijedlog banera, u slučaju da je riječ o oglasu koji se želi plasirati u drugoj polovici godine, to može biti i opisni prijedlog s jasnom prezentacijom tekstualnog i vizualnog dijela oglasa.

Ne postoji formalizirana prijavnica, već se materijali šalju mailom na marketing@kupus.net (do zaključno 31. ožujka), uz naslov maila „Trebam baner“.

Kruno Lokotar je proanalizirao tekstove pojedinih grupa tzv. novog vala, i to s obzirom na činjenicu da su ih napisala djeca tzv. vojnih lica.

Taj trodijelni esej objavljen je u 'Novostima' i čitati ga možete ovdje ,
ovdje
i ovdje

U zagrebačkim prostorijama
DHK-a

u srijedu, 13.03.2013.
s početzkom u 12 sati

održat će se

predstavljanje knjige kritika
Strahimira Primorca
'Linija razdvajanja
(hrvatska proza o ratu i njegovim posljedicama
1990-2010.)'

Sudjeluju
Strahimir Primorac
Nives Tomašević
Pavao Pavličić
Vinko Brešić

Voditeljica Tribina DHK-a
Lada Žigo

Upitate li građanina Hrvatske koja mu se prva asocijacija javlja pri spomenu izbora - odgovor će u većini slučajeva biti lažna obećanja.

Za dva mjeseca očekuje nas cirkus znan i kao lokalni izbori.

Očekuju nas naravno i raznorazni prodavači magle sa svojim lažnim obećanjima.

Kao prvi, još prije nekoliko mjeseci, svoju kandidaturu za gradonačelnika Krka istaknuo je Valerij Jurešić.

Bilo je pitanje vremena kad će se taj pokretač brojnih propalih projekata prihvatiti politike, jer se radi o čovjeku koji ima jako puno iskustva s lažnim obećanjima.

On je naime u ulozi glavnog urednika i pokretača knjiškog magazina Op.a, koji je izlazio od travnja 2006. do srpnja 2007. mnogoštošta obećavao svojim suradnicima.

Gotovo ništa od obećanog, naravno, nije ispunio, a pogotovo nije ispunio obećanja o isplati honorara.

A isplatu honorara ne samo da je obećavao, već je suradnicima (među kojima sam bio i ja) ispostavio i ugovore u kojima je naveo datume do kojih se obavezao isplatiti honorare.
Honorare naravno nije nikad isplatio.

Zanimljivo je pritom da je Ministarstvo kulture RH tom časopisu za 2008. godinu odobrilo 40.000 kuna.
(Uvjeriti se možete na ovome linku ).
U 2008.godini nije izašao niti jedan broj tog časopisa, niti su isplaćeni honorari suradnicima.
Baš me zanima - je li Valerij Jurešić taj novac vratio u proračun RH?

Zato, drage građanke i građani Krka, pamet u glavu kad se nađete pred glasačkim kutijama, jer raznoraznim prodavačima magle već sline cure pri pomisli na vaše glasove i već imaju smišljena raznorazna obećanja.
Iako ni ne pomišljaju obećano ispuniti...

12.03.2013. u 20 sati
Tvornica kulture, Zagreb

Devetoro riječkih autora znanih i kao Ri-Lit(Tea Tulić, Alen Kapidžić, Enver Krivac, Zoran Krušvar, Moris Mateljan, Bojan Mušćet, Vlado Simcich Vava, Milan Zagorac i Zoran Žmirić) nakon derneka u pretrpanoj riječkoj Filodrammatici, čitaju u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Na ovome mjestu u obliku svojevrsnog dnevnika Edo Popović piše o tome kako mu je nedavno dijagnosticiran tumor, o tome zašto bismo morali bojkotirati kupovanje tjednika 'Aktual', o tome kako je Ministarstvo kulture njegov zadnji roman proglasilo 'smećem', i o još mnogočemu...

Zapravo, ovo predzadnje spomenuto (bojkot tjednika 'Aktual') je moja sugestija, odnosno savjet svima vama. Razlog tome naći ćete u Edinom tekstu...

SRETAN
8.
MART!!!

KRITIKA: Ivan Vidić, 'Gangabanga' , AGM, Zagreb, 2006.

Hrvatsku književnu situaciju s početka dvijetisućitih bitno su obilježili prvi prozni pokušaji dotadašnjih pjesnika, a 2006. pamtit će se, između ostaloga, i po romanesknim prvencima autora koje smo dotad poznavali kao vrsne dramatičare. Tako nas je početkom prošle godine Ivana Sajko vrlo ugodno iznenadila romanom Rio bar, a pred sam kraj godine na police knjižara dospio je prvi roman još jednoga dramskog pisca, Ivana Vidića.
»Pisanje je za mene teritorij bijesa, teritorij borbe u kojem neprestano pokušavam izmaknuti modelima i prisilama, ne samo kroz ono o čemu pišem, već i kako pišem«, riječi su Ivane Sajko iz jednog intervjua, a nakon čitanja Vidićeva romana Gangabanga iste bi se riječi mogle pripisati i njemu, uz jednu malu, ali znakovitu razliku. Vidić nije ništa manje buntovan od svoje šest godina mlađe kolegice, ali njegova buntovnička radikalnost ipak ostaje na razini sadržaja i teme, dok Ivana Sajko, osim tematski, svoj aktivizam artikulira i strukturalno, na planu forme, a to čini posezanjem za žanrovskim hibridima i kombiniranjem različitih autorskih postupaka i pripovjednih modela kako bi otklonom od jednoličnosti i ustaljenih modela naglasila svoj otpor protiv svakog ukalupljivanja i stege.
Ivan Vidić, slično kao Mujičić Artnam u romanu Pet litara benzina, za nosećega protagonista uzima bivšega branitelja kojemu je, narodski rečeno, puna kapa i koji odlučuje uzeti stvari u svoje ruke. No, dok Artnamov antijunak uzročnike sveopćega zla vidi u medijima, Vidićev se urbani gerilac okomljuje na katedralu konzumerizma, trgovački centar, kojega je i sam zaposlenik (iz razloga boljeg upoznavanja neprijatelja, dakako). Predbožićno je vrijeme 2002. i potrošačka je groznica na vrhuncu, blagajna trgovačkoga centra prepuna je i idealno je vrijeme za osvetničku akciju preraspodjele društvenih sredstava — pljačkom šoping-centra oduzeti bogatima kako bi se dalo siromašnome sebi i svojoj životnoj družici. No, planiranje, priprema i sam čin pljačke tek je fabularni okvir, koji Vidić ispunjava brojnim dojmljivim i tematski vrlo raznorodnim esejističkim dionicama, koje su okosnica i zapravo, osnovni razlog postojanja njegova romana. Esejiziranje se pritom iskazuje i najosjetnijim balastom, jer prekobrojne esejističke digresije narušavaju fabularnu arhitektoniku, a čitatelj prečesto gubi pripovjednu nit.
Teško je i samo nabrojati s čime se sve Vidićev junak u tim ogledima obračunava i na koga se sve narogušio, a još je teže pronaći društveno-socijalnu devijaciju kojoj je ostao dužan! No, u svojim kritičkim opservacijama ipak je najoštriji prema primitivnom kapitalizmu na hrvatski način, razularenu konzumerizmu osiromašenoga građanstva, političkim strankama, Crkvi, medijima i globalizaciji. Pritom nimalo ne preza od vulgarnosti i psovki, politička mu korektnost nije ni u primisli, a za one ne odveć brojne slučajeve kada zagnjavi moraliziranjem, dociranjem i didaktičnošću na razini pamfleta iskupljuje se obilnim dozama duhovitosti i ironije kojom je obložen njegov bijes. Pohvaliti svakako valja i nekoliko maestralnih prikaza snomorica, snoviđenja i u Burroughsovu stilu narkoticima i alkoholom uzrokovanih fantazmagoričnih halucinacija. No, onkraj svih eksplikacija kritičnosti i verbalne erupcije nezadovoljstva, najsubverzivnija je poruka romana dana uporabom organiziranoga kriminala kao oruđa revolucionarne borbe protiv legaliziranih, korporativnih pljačkaša. Osim na pojedine stvarne osobe i događaje iz života tranzicijske Hrvatske, Vidić se referira i na neke od svojih književnih uzora. Neskrivenim posvetama Dragoslavu Mihailoviću i Thomasu Bernhardu kao vrlo vjerojatnim literarnim liblinzima, on duhovito kontrapunktira ironiju na vlastiti račun, sprdajući se sa svojom dramom Octopussy, koja, u doba u koje je smjestio radnju svog romana, upravo započinje život na pozornici zagrebačkoga HNK. Autorova dramska popudbina, osim u vrlo uvjerljivim i životnim dijalozima, očituje se i u površnu tretiranju likova — dok se protagonist ispostavlja pukim glasnogovornikom autorovih ideja, ostalih nekoliko pobočnih likova ostaju na razini skica i nedovršenih portreta, što bi mogao biti odraz Vidićeve navade (kao pisca dramskih tekstova) da glumcu prepusti zadaću udahnjivanja osobnosti likovima.
Sam tijek pljačke odrađen je po uzoru na holivudske filmske uspješnice, što uključuje prilično traljavo izveden fabularni obrat, ali i ironijom natopljen način rješavanja problema neželjenih svjedoka i ucjenama sklonih suučesnika. Jasno, ironije nije lišena ni završna rusoovska promjena životne okoline, a cinizam i subverzija iščitavaju se i u činjenici da se zločin, kako vidimo, ponekad ipak isplati.
Vidićeva Gangabanga zabavna je i vrlo sarkastična literarna replika na hrvatsku ko je jamio, jamio je svakodnevnu zbilju.

Napisao Božidar Alajbegović

Na kioscima je
novi broj 'Vijenca'
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostaloga

i moja kritika
knjige 'Sindrom WikiLeaksa'
Viktora Pelevina

Novi 'Vijenac' još donosi:

- kolumne Pavla Pavličića i Nives Opačić
- razgovor s jezikoslovcem Mariom Grčevićem
- tekst Ljerke Car Matutinović o knjizi Dunje Kalilić 'Neka ČA ne gre ĆA'
- tekst Tonka Maroevića povodom smrti Višnje Machiedo
- tekst Đure Vidmarovića o knjizi Nenada Piskača 'Bu do Kaj'
- tekst Krešimira Bagića o knjizi Anke Žagar 'Crta je moja prva noć'
- tekst Tomislava Bajsića o biografiji Hugoa Pratta
- temat : stogodišnjica rođenja Ranka Marinkovića, s tekstovima Mire Muhoberac, Martine Lončar, Marka Bregovića, Lidije Zozoli

te još pregršt tekstova o kazalištu, filmu, likovnoj umjetnosti, glazbi, plesu, itd.

'Samo ti pričaj'
Zbirka kratkih priča Udruge ZaPis – Zadarski pisci
izdavač: Gradska knjižnica Zadar,
veljača 2013.
urednik: Želimir Periš

autori:
Mario Padelin
Nikolina Dolfić
Elvis Serdar
Tihana Gambiraža
Želimir Periš
Valentina Mlađen
Ivan–Boško Habuš
Vlatka Basioli
Robert Nezirović
Andreja Malta (Jezeršek)
Iva Pejković
Igor Eškinja

broj stranica: 116
cijena: 50,00 kn

O knjizi:

“Samo ti pričaj” prva je zbirka priča autora književne udruge ZaPis – Zadarski pisci. Zbirka sadrži dvanaest priča dvanaest autora koje, više od stilskog izričaja ili tematske problematike, povezuje vrijeme i prostor: današnjica i Zadar.

Priče u knjizi dodiruju različite teme, od aktualnih problematika kroz komičnu (Eškinja) ili ozbiljnu vizuru (Dolfić, Mlađen), osobnih sudbina (Serdar, Habuš, Periš), intimnih drama (Gambiraža, Pejković, Malta), zadirući do fantastike (Nezirović, Basioli) ali i apsurda (Padelin).

“Samo ti pričaj” glas je zadarske književne scene okupljene oko društva ZaPis, kojoj je uvijek primarni cilj bio popularizirati književnost u gradu i županiji, što ovom zbirkom savršeno uspijeva.


Distribucija:

Knjiga se može kupiti na ZaPisovim književnim večerima ili naručiti na mail: zelimir.peris@gmail.com.

Ovog četvrtka, dakle 7. 3 .2013. počinje prvi u nizu Književnih objeda na Borongaju!

Počinje se jesti u 16h u prostorijama udruge “Cassius”, a književnik na meniju je Borivoj Radaković!

Novi val je u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije bio i ostao fenomen, jedan od
najvažnijih kulturnih događaja koji je obilježio čitave generacije ostavivši
dalekosežne posljedice, kako u umjetnostima tako i u raznim drugim sferama života. S
obzirom da su previranja 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća sa svojom snažnom
energijom akumuliranoj u nezadovoljstvu i želji za promjenom iznjedrile radikalno
drukčiji muzički izričaj i preselile se u brojna područja od novinarstva do zahtjeva
za ekonomskim i političkim promjenama, jasno je da je Novi val koincidirao i sa
svojevrsnom „misaonom pobunom“.

Na tribini će se razgovarati o tome
koliko je „žive filozofije“ bilo u Novome valu te imaju li nostalgija i
nekritička romantizacija koja je započela prije desetak godina stvarnu podlogu u
zbivanjima toga vremena i sjećanjima „sretne djece koja su začuđenim očima
promatrala svijet“.

Gosti Književnog petka su Sead Alić, Bruno Ćurko i Marijan Krivak.

Urednik i voditelj
je Tonči Valentić.

Tribina će se održati 8. ožujka u Gradskoj knjižnici, Starčevićev
trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

Iznimno kvalitetan doprinos raspravi o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim medijima pročitajte ovdje .

Ako mene pitate, apsurdna je i najblaže rečeno nebulozna odredba koja isključuje trgovačka društva odnosno portale registrirane kao d.o.o.

Je li autor te odredbe imalo upoznat sa strukturom tzv. kulturnih sadržaja na internetu, volio bih znati...

No, pitanje je je li kod nas upućenost, znanje, poznavanje materije o kojoj se odlučuje uopće preduvjet da se bude među onima koji odlučuju, odnosno imaju priliku nametati nebulozne prijedloge...

Dario Grgić
'ROMANTIKA JE ROBA IZ UVOZA'

Biblioteka: Cicero
Urednik: Nenad Rizvanović
ožujak 2013.
Naklada Ljevak

O KNJIZI:
Osječki pisac Dario Grgić (1964.) u svojoj se prvoj knjizi eseja Romantika je roba iz uvoza predstavlja kao demistifikator kojekakvih medijskih stvarnosti, nalik na svoje velike prethodnike Kiša, Ciorana, Tirnanića. Za njega su kao autora podjednako važni i filozofija i sport i film, vješt je u lucidnom baratanju i ispreplitanju referenca i citata iz visoke i popularne kulture, no kao pisac načitanog srca, ili jednostavnije, kao iznimno znatiželjni i marljivi čitatelj koji se hrabro upušta u raspravu gdje god se pojavi važna tema, on odabire teži, a zapravo jedini stvarni put do istine. Kao sasvim netipičan erudit, barem u ovim krajevima, Grgić je sposoban podjednako suvislo raspravljati o religiji, ratovima, povijesti, politici i književnosti, uvijek demonstrirajući visoki stupanj koncentracije i pismenosti. Njegovi su zaključci i poante kreativni rezultati svijesti temeljito prenakrcane knjigama, glazbom, filmovima i tko zna čim sve ne, no pritom nije riječ o neumivenoj musaki aluzija i citata, kao što je danas često slučaj, nego o autorskoj poetici koja počiva na iznenađujućoj intelektualnoj neuljuljkanosti. Stoga je ovu knjigu moguće shvatiti kao sasvim osobnu i posebnu ljubavnu poslanicu eseju, tom otmjenom staromodnom i pomalo zaboravljenom žanru, ali isto tako i kao ljubavno pismo književnosti, filozofiji, filmu, muzici i svim drugim stvarima zbog kojih vrijedi živjeti.

O AUTORU:
Dario Grgić se rodio u Osijeku 1964. godine. Tekstove objavljivao u časopisima Književna revija, Kolo, Kvadrat, Libra Libera, Nacional, Novosti, Poezija, Politika (Beograd), Relations, Riječi, Think Tank (Beograd),Vijenac, Zarez; T-portal, portal Moderna vremena, fanzin Hombre, na Radiju 101; na III. Programu Hrvatskog radija, a u Glasu Slavonije niz godina pisao i objavljivao glazbene recenzije, prikaze strip izdanja, književne kritike i razgovore. Vodio niz predstavljanja u Osijeku, Zagrebu i Belom Manastiru. Radio kao urednik u izdavačkoj kući Eos. Pri nevladinoj udruzi DPMK (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima) uredio više knjiga. Dugogodišnji je član uredništva Zareza. Član uredništva 19. broja Libre Libere. Član HDP-a i predsjednik osječko-branjskog ogranka HDP-a.

N A T J E Č A J
za književnu nagradu
„TIN UJEVIĆ"


Nagrada „Tin Ujević“ dodjeljuje se za novu zbirku pjesama i sastoji se od plakete – rad akademskog kipara Krune Bošnjaka, diplome i novčanog iznosa.

Nakladnici i autori mogu sudjelovati na natječaju zbirkama koje su objavljene u vremenu od svibnja 2012. do svibnja 2013.

Tri primjerka zbirke valja poslati do 1. svibnja 2013. na adresu:

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Trg bana Jelačića 7 /I, 10000 Zagreb
Za nagradu „Tin Ujević“

Predstavljanje pjesnika

STIJEPA MIJOVIĆA KOČANA

i njegovih novih knjiga pjesama

'Samo ljubav slavi'
i
'Ode himne ne'


Sudjeluju:

Stijepo Mijović Kočan
Mirjana Smažil Pejaković – pjesnikinja i aforistkinja

Pedro Ribeiro Rodrigues - gitara

Ivan Babić – voditelj tribine Kulturni četvrtak u Sesvetama


u čitaonici KNJIŽNICE SESVETE

u četvrtak 07. 03. 2013. u 19,00 h

Roman “Trieste” Daše Drndić (u Hrvatskoj je objavljen pod nazivom “Sonnenschein” ušao je u širi izbor za nagradu Independent koja se dodjeljuje za najbolju stranu beletrističku knjigu. Roman je na engleski prevela Ellen Elias-Bursać. Nagradu od 10.000 funti podijeliti će autor i prevoditelj, a objava pobjednika najavljena je za svibanj. Roman "Sonneschein" već je preveden na nizozemski, slovački, slovenski, mađarski i poljski, a uskoro se očekuje i njegovo francusko izdanje koji će objaviti ugledni Gallimard.

Izvor : Večernji list
Autor : Denis Derk

HRVATSKO-HISPANSKO DRUŠTVO &
KNJIŽNICA I ČITAONICA BOGDANA OGRIZOVIĆA

pozivaju nas na predavanje
u okviru
tribine
SUSRET SVJETOVA
pod naslovom:

IMAGINARNI SVJETOVI MEKSIČKOGA KNJIŽEVNIKA CARLOSA FUENTESA

Predavačica: Dr.sc. SIMONA DELIĆ
Voditelj: TOMICA BAJSIĆ

u utorak,05. ožujka 2013.,u 18,00 sati, u prostorijama Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića, Zagreb, Preradovićeva 5

41...

Marko Pogačar ima novu knjigu pjesama.

Naslov : Crna pokrajina

Izdavač : Algoritam

Dvije pjesme pročitajte ovdje

Irena Matijašević diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik, a radi kao urednica na Trećem programu Hrvatskog radija. Piše eseje i poeziju; dosad je objavila zbirke “Naizgled”, “Južne životinje” te, prošle godine za AGM, “Danska H2O”. Pjesme su joj prevođene na njemački, slovački i poljski.

Razgovor s autoricom čitajte ovdje