Knjiga za plažu
22.03.2011., utorak
Svjetovi različitih vremena
 Sanja Lovrenčić: »Zmije Nikonimora - Put do mora«, fantasy roman, Mala zvona, Zagreb, 2010. Drugi nastavci fantasy-trilogija uvijek su najnezgodniji, i za pisca i za čitatelja, jer dolaze iza prvog u kome smo upoznali glavne likove i ufurali se u intrigantni zaplet, ali prije trećeg u kojemu obično dolazi do spektakularnog raspleta. Drugi nastavci takvih serijala zato su obično sporiji, razvučeniji, u njima likovi koji su u prvom nastavku odlučili poći na put - putuju, a dugotrajna su putovanja u načelu dosadna i prenapadno je ako ih se garnira s previše epizoda kojima se i likovi i fabula udaljavaju od svog glavnog cilja, jer njega mogu, je li, doseći tek u trećem, završnom nastavku. U prvom nastavku svoje fantasy-trilogije Zmije Nikonimora, naslovljenom Palača i vrt, Sanja Lovrenčić nas je na vrlo atraktivan i za čitanje vrlo poticajan način upoznala s glavnim junacima, frulašicom Tisyjom i graditeljem Arneom, i s ustrojstvom svijeta u kojemu to dvoje friških ljubavnika biva naglo razdvojeno prodorom divljih hordi s istoka. Ona se na kraju prvog nastavka našla u mjestu zvanom Utočište, zbjegu za žene koje traže odmor i oporavak od svoje sudbine, a on se pridružio kralju jedne sjevernjačke zemlje, na prvoj crti obrane »civiliziranog« svijeta od najezdi divljeg naroda »bukača«. Na početku drugog nastavka Tisya napušta Utočište i kreće na jug put Bijelog Grada, Arneovog zavičaja, tražeći vijesti o njemu, ali i stavljajući svoju odanost i ustrajnost na kušnju. U sličnoj je situaciji i Arne, ali na sasvim drugom kraju svijeta; on s vojskom svoga kralja - koja je, da bi preživjela, morala napustiti domovinu - putuje kroz duboko i tajnovito podzemlje, utrobu pograničnog planinskog vijenca. Kroz cijeli drugi nastavak ove trilogije oni putuju, svaki u svom pravcu, svaki sa svojim društvom i svojim avanturama, još se ne sluti hoće li se i gdje će se sresti; ali putuju i opasni »bukači«, narod čije običaje i moralna načela nisu uspjeli dokučiti čak ni ubačeni špijuni. Kako svaki drugi nastavak fantasy-trilogije mora sadržavati i jednu veliku ali ne presudnu bitku, tako Tisya doživljava i preživljava napad »bukača« na Bijeli Grad. Bukača, međutim, ima nezamislivo puno, napadat će oni još i u trećem nastavku, vjerojatno. Svijet u kojemu se događa radnja Zmija Nikonimora postaje sve zanimljivijim i neobičnijim. U uobičajenim umetcima o mitologiji i povijesti toga svijeta pripovijedaju se kronike o njegovim bogovima i junacima, o više razina na kojima egzistiraju pojmljiva i nepojmljiva bića, stvari i pojave; o tome kako je svijet uređen i kako su nastala načela njegova uređenja. Kroz te dodatke - koji nisu uvijek na prvi pogled vezani s primarnom fabulom osim daleko pozadinski - proizlazi da su među najvažnijim načelima toga svijeta poimanje vremena i poimanje komunikacije. Vrijeme je složeno u prilično neobičan kalendar, no nadzor nad vremenom nije jednak u svim narodima toga svijeta - negdje se ono uopće ne mjeri, drugdje se vrijeme smatra proteklim samo ako postoje zapisi o prošlim događajima, a nema ni zajedničkog, svugdje važećeg poimanja dužine vremenskih razdoblja. Komunikacijska pravila se također razlikuju od naroda do naroda: neki imaju a neki nemaju pismo; pismo znade biti i oruđe prisile odnosno okov neslobode; komunicira se i glazbom, pa i univerzalnim znakovima; obdareni magijskim vještinama mogu komunicirati i s onostranim, a potpuna suprotnost svemu su »bukači« s kojima se uopće ne može komunicirati. Serijal Zmije Nikonimora se i drugim nastavkom razvija u vrlo zanimljivom pravcu, tako da bi veliki rasplet u trećem dijelu trebao biti prava poslastica. (Objavljeno u Glasu Istre, 15. siječnja 2011.) |
