Knjiga za plažu
14.08.2007., utorak
Zastrašujuće mogući svijet
 Veselin Gatalo: Geto, roman, AGM, Zagreb, 2006. Mostarski pisac Veselin Gatalo je na hrvatsku književnu scenu izašao preko Pazina, gdje je prije četiri godine pobijedio na natječaju Istrakona za kratku znanstvenofantastičnu priču. Njegova tadašnja pobjednička priča zvala se «Vuk», i u njoj je Gatalo ovlaš orisao fascinantan ali i zastrašujući svijet poznatih nam prostora u jednoj od mogućih bliskih budućnosti. Ideja svijeta iz te priče vabila je za detaljnijom razradom, i evo te razrade u četrdeset puta duljoj formi, romanu «Geto» što ga je prije nekoliko tjedana objavio zagrebački AGM. Vuk iz istoimene istrakonske priče ostao je glavni lik i u romanu «Geto», no društvo mu obogaćuje paleta živopisnih i intrigantnih likova, svijet mu je u romanu mnogo dotjeraniji i definiraniji, a osim pukog preživljavanja u neprijateljski nastrojenom okružju, što je bio osnovni motiv u priči, on sada ima i životne ciljeve, ima misiju, ima sudbinu. Roman «Geto» mogli bismo svrstati u postapokaliptički podžanr znanstvene fantastike, no apokalipsa ovdje nije globalni atomski rat, udar meteora, ekološko samouništenje civilizacije ili neki sličan u svjetskoj književnosti često eksploatiran motiv. U «Getu» je apokalipsa ograničenih razmjera, i nije prouzročena činom nego propustom. Naime, uslijed nesposobnosti balkanskih naroda da se opamete, «dogovore» i žive u miru, svjetska je zajednica ovaj dio kopna (ima u tekstu aluzija da bi to mogao biti teritorij Bosne i Hercegovine, ali bi mogao biti i znatno širi od nje) ogradila visokim neprelazivim zidom, i ostavila neuračunljive narode unutra, nek' se međusobno istrijebe ako im je gušt. Međutim, tom Getu, tom prostoru ograđenom zidom, nije namijenjena samo uloga rezervata za primitivna ratoborna plemena. Geto je dobio i ulogu rezervata za sav ološ ovoga svijeta, ulogu najvećeg i jedinog svjetskog zatvora. U njega se može ući, iz njega se ne može izaći. Iz stranice u stranicu svijet stvoren samo za ovaj roman postaje zastrašujuće poznat, a odnosi u njemu nevjerojatno mogući i upozoravajući. Izvornim plemenima ili bandama koje u krvavoj borbi za opstanak dijele prostor Geta povijest je zaboravila stvarna imena, ali su ostali zapamćeni po svojim simbolima, i u vremenu u kojemu se događa radnja romana te se skupine nazivaju Kockasti, Mjesečasti i Orlasti. Naravno da zvuči poznato! Kriminalci koje međunarodna zajednica šalje u Geto na doživotni boravak, a ima ih u rasponu od latinskoameričkih narko-kartela do ruske mafije, pridružuju se nekoj od postojećih skupina, u njima mogu čak osvojiti i vodeće položaje, no skupna imena što nose tjeskobno breme prošlosti i dalje traju, i dalje se nastoje međusobno satrti. Uz ove tri glavne, postoje i još jeke inferiorne skupine, ali i nezavisni pojedinci. Vuk, glavni lik romana, jedan je od tih nezavisnjaka, a svakodnevni ritam njegova preživljavanja u atmosferi vrlo nalik onoj iz legendarnog Hermannovog stripa «Džeremaja», nenadano biva narušen susretom s uljezom iz vanjskog svijeta, Novinarom, koji je iskoristio tehnološku slabost u energetskim štitovima iznad Geta i upustio se u avanturu života, jureći za ekskluzivnom temom koju nikad prije nitko nije obradio i prikazao u medijima «normalnog» svijeta. Uz Vuka kao glavnog, i Novinara kao glavnog sporednog lika, Gatalo je izgradio i nekoliko vrlo upečatljivih epizodnih likova, među kojima se ističe franjevac-psihopat Dumo, a kao i u drugim Gatalovim prozama, i ovdje vrlo važnu ulogu ima pas kao čovjekov pouzdani partner, prijatelj, zaštitnik i suborac. S odmjerenim dozama apokaliptičnog futurizma i tehnologije budućnosti (uključujući i putovanje kroz vrijeme bez kojeg Vukova priča ne bi mogla biti ispričana), ovo je u osnovi akcijski roman na koncepcijskim zasadama westerna ili detektivskog krimića, u kojima apatični otpadnici uslijed urođenog osjećaja časti i čovječnosti postaju heroji, i svojom žrtvom zadužuju slučajne namjernike u svojim životima. (objavljeno u Glasu Istre, 2. prosinca 2006.) |
