Boris Perić: «Vampir», roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
Intrigantni roman «Vampir» Borisa Perića, zagrebačkog pisca i prevoditelja s njemačkog, za Istru je višestruko zanimljiv, štoviše, slobodno bi se mogao uvrstiti i u korpus zavičajne književnosti. Roman transponira motive legende o Juri Grandu, istarskom vampiru iz 17. stoljeća, u suvremenost, i to na više načina. Radnja je smještena u današnjicu, u kojoj se osjećaju višestruki odjeci egzistencijalnih tjeskoba političkog, socijalnog, kulturološkog i moralnog predznaka, a k tome, iako izvire iz drevne legende, ovaj roman želi slijediti žanrovski razvoj literature jeze i groze koja i u svijetu i u ponekih naših autora biva sve učestalijom, a kod publike sve popularnijom. Vampiri u literaturi, pa i na filmu, već odavno više nisu jednoznačni i karakterno jednobojni krvopije, u njihovoj se modernijoj karakterizaciji prelamaju aktualne društvene negativnosti kojima su takvi likovi ili neposredni akteri, ili pak prezrivi promatrači koji će pogodnosti epohe umjeti okrenuti u svoju korist.
Glavni lik romana ocrtan je kao tipični gubitnik. Neuspješni urednik u izdavačkoj kući pritisnut je «psihološkim vampirima» koji mu isisavaju životnu energiju sa svih strana: odozgo, u vidu nemilosrdnih mediokritetskih šefova, i odozdo, u obličju neuračunljivih umišljenih klijenata s kompleksima veće vrijednosti, ali i u «horizontali», u likovima rezigniranih kolega i kvaziprijatelja kojima su «bližnji» potrebni tek za samorealizaciju, za održavanje ega u stanju napuhanosti unatoč svim životnim promašajima. Ni u ljubavi glavni akter nije bolje sreće, iako s napredovanjem fabule taj osjećaj na razini njegovih vrijednosti raste, naravno, obrnuto proporcionalno s mogućnošću njegove realizacije.
U tako zbrkani život još veću zbrku unose misteriozne pojave iz kojih se polako, s laganom gradacijom spoznajne jeze, razbistruje mogućnost da vampirizam ne pripada samo sferama mitologije ili medicine, već da je na djelu nešto mnogo strašnije, čega se s razlogom treba bojati i protiv čega nema poznatog ni oružja ni lijeka. Glavni lik je nehotice uvučen u plan svojih ambicioznih kvaziprijatelja o rasvjetljavanju u Zagrebu sve učestalijih slučajeva kliničkog vampirizma (medicinski objašnjivih i objašnjenih poriva za uživanje vlastite, životinjske ili tuđe ljudske krvi), dok se paralelno u hrvatskoj metropoli događa niz krvavih zločina. Praćenje tragova i indicija glavnog lika iz Zagreba dovodi u Pazin i Kringu, gdje suočavanje s legendom o vampiru Juri Grandu (koja se baš u to vrijeme počinje i «turistički eksploatirati») izaziva nekoliko za junaka vrlo jezovitih iskustava, ali ga dovodi i do otkrića da «netko» tko se predstavlja kao Jure Grando preko pokornih i tajnovitih posrednika kupuje stan u Zagrebu. Krije li se u drevnoj legendi neumrlo iskonsko zlo, koje povremeno nalazi prolaz u stvarni svijet koristeći slabosti društva u određenim povijesnim trenucima? Seli li se to zlo tamo gdje potencijala za njegovo postvarenje ima najviše? Dolazi li u Zagreb onaj pravi Jure Grando, a ne netko tko se slučajno tako zove? Odgovori na sve ove dvojbe u romanu dolaze kroz prilično krvavi rasplet, ali mnoga pitanja ostaju otvorena i nakon njega.
Iskusan u literaturi groze i jeze (iza njega je odlična zbirka horor pripovijedaka «Groblje bezimenih»), autor Boris Perić u ovom romanu niz žanrovskih odrednica vrlo uspješno spaja sa suvremenim književnim temama. K tome, uslijed potrebe da čitatelj ne ostane neuk u percipiranju osnovnih postavki zapleta, kroz roman se prepliće i povijesni pregled kako medicinskog fenomena vampirizma, tako i povijesti pučkih praznovjerica, predaja i legendi, te razvitka osobnosti vampira kao književnog i filmskog lika od viktorijanskog doba do današnjice. Sasvim odgovarajući književnim zahtjevima publike hrvatske današnjice, sadržavajući u odmjerenim dozama elemente akcije, politike, povijesti, znanosti, etnografije, erotike, nasilja, krvi, trilerske napetosti, humora, parodije i izrugivanja umjetnim ili malograđanskim društvenim vrijednostima, dovoljno blizu žanra ali i dovoljno daleko od njega, roman «Vampir» potencijalni je bestseler, a činjenica da se u njemu književno afirmira motiv što izvire iz istarskog nasljeđa u ovom mu slučaju daje i nesvakidašnji prestiž.
(objavljeno u Glasu Istre, 2. lipnja 2006.)
|