Zenitist i kritičari u drhtalici
24.01.2007., srijeda
Financijski soneti
|
**** Sjedi pisac, piše, briše, uzdiše, znoji se, stvara Na stolu pune pepeljare, popijene šalice kave Od prazne papirne bjeline neima veće strave Pored njega smotuljaka zgužvanog papira puna košara. Nakon cjelodnevnog sjedenja na neudobnom stolcu Bole ga kralježnica, rit, noge i vrat Rok za natječaj se bliži, otkucava sat On se osjeća kao nabijen na glogovom kolcu. Nagomilani računi stoje poput Damoklova mača. Honorari su njegova jedina i posljednja šansa. Pljenidba ili uhićenje to je samo nijansa. O Galileiu, Brunu i Petrarci piše sonete Dok računi za plin i stanarinu prijete; Leže na gomili: oni su njegova lomača. **** Pisanje iz puke potrebe, samo za zaraditi škude A ne zbog umjetničkog nadahnuća Ima li besmislenijeg pregnuća Za to su spremne samo glave skribomanske, lude. Ako želiš platiti račune, pa i nešto jesti Da ne spominjem obleku, kolače, auto ili pijaču Trebaš biti vodoinstalater – oni redovitu imaju plaću. Od pjesmotvorstva bolje je čak i ceste mesti. Zato idem na tečaj za informatičare Evo od sutra, u večernju školu se upisujem Jer ne želim više da gladujem. Kao serviser koji računala liječi Zarađujem više no da pišem riječi. Više mi ne preijte elektrodistribucijske škare. |
