****
Sjedi pisac, piše, briše, uzdiše, znoji se, stvara
Na stolu pune pepeljare, popijene šalice kave
Od prazne papirne bjeline neima veće strave
Pored njega smotuljaka zgužvanog papira puna košara.
Nakon cjelodnevnog sjedenja na neudobnom stolcu
Bole ga kralježnica, rit, noge i vrat
Rok za natječaj se bliži, otkucava sat
On se osjeća kao nabijen na glogovom kolcu.
Nagomilani računi stoje poput Damoklova mača.
Honorari su njegova jedina i posljednja šansa.
Pljenidba ili uhićenje to je samo nijansa.
O Galileiu, Brunu i Petrarci piše sonete
Dok računi za plin i stanarinu prijete;
Leže na gomili: oni su njegova lomača.
****
Pisanje iz puke potrebe, samo za zaraditi škude
A ne zbog umjetničkog nadahnuća
Ima li besmislenijeg pregnuća
Za to su spremne samo glave skribomanske, lude.
Ako želiš platiti račune, pa i nešto jesti
Da ne spominjem obleku, kolače, auto ili pijaču
Trebaš biti vodoinstalater – oni redovitu imaju plaću.
Od pjesmotvorstva bolje je čak i ceste mesti.
Zato idem na tečaj za informatičare
Evo od sutra, u večernju školu se upisujem
Jer ne želim više da gladujem.
Kao serviser koji računala liječi
Zarađujem više no da pišem riječi.
Više mi ne preijte elektrodistribucijske škare.
Post je objavljen 24.01.2007. u 10:32 sati.