nedjelja, 30.04.2006.

...

dok pričaš zriju jabuke...
rasterujem im oblake...
ispuni mi tri zelje i ispričaj mi san...
da ludujem, da zavodim i nikad da ne ostarim...
izmenjenu istinu mi ureži na dlan...
ti hoćeš da te zavodim, a ne znaš jezik magije,
ti hoćeš da te osvojim, al ne znaš da li znam..
ja hoću da te zagrlim i kažem tajnu najveću
i najlepšu od tajni koje želim da ti dam...


dobro sam. slikala sam.
znači dobro sam.
znači zglobovi su me pustili na miru.
još da me stari razlozi ostave.
i da mi trombociti dođu :)

vidite da uopće nisam zahtjevna.
:*
- 23:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 28.04.2006.

nj

...nisi se probudila, zato nisi videla...
igrale su sene..
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi,
čuvaju od mene...


a grrr...

........

ove točkice su onaj dio koji ću prešutit il opsovat, pa onda to...

A onda ću poslati naaaaajveći poljubac na ovoj i okolnim planetama najboljoj Svekrvi na tim istim planetama ;) Nek se bar jedna od nas dvije dobro provela sinoć ;)

A sad ću se malo žaliti jer mi je umodrio prst iz kojeg je teta nakapala epruveticu krvi smijeh mislim, kad je već post tu, nek se i ja malo žalim! Sad idem nervozno čekati nalaze, i mantrati što veći broj leukocita.

APDEJT:
Loše mantram smijeh
čak me i nisu leukociti toliko razočarali, 2.0 ih je...
al 37 trombocita, stvarno nisu humani, tako me ostavit na cjedilu, pih.
- 09:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.04.2006.

Još 5 dana...

onda još puno dana :) onda još par mjeseci dovođenja na staro, uzgajanja kose i sličnih izraslina :)

Nakeljila sam si trepavice danas wink i nacrtala obrve, ofskroz i sve tako nešto, pa bez trauma prolazim kraj velikog ogledala u hodniku!!! Čitala sam tako o nekim tim tableticama koje pijem... I o njihovim Nuspojavama, i sve nešto mislim da ću si na majicu napisati "Pijem Decortin" i tako imati opravdanje za sve u životu :) od psihičkih poremećaja do poremećaja izgleda yes

Ali jutros sam se probudila naspavana, jupijej, a onda sam još i našla veliki mail od jedne drage djevojčice i odma mi je bio sunčan ovaj kišni dan :) da, dobro ste pročitali... Zapravo sam zaključila da je sunce u glavi, a ne na nebu, i da je dan sunčan ako ja odlučim da je on sunčan, pa sve da lije kiša, ko što i lije trenutno...

Šaljem vam svima sunčane pozdrave i puse.
- 13:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 26.04.2006.

Prolazi? možda i ne...

Ja još uvijek strpljivo čekam da prođe. Jučer, usred tog mog čekanja, pri kojem sam ja u bolovima i sa nekih 39 stupnjeva celizijevih, gledala u prazno, a zapravo nisam bila sigurna jel to prazno jer su mi kojekakve šarene fleke letile pred očima il šta se već događa kad ste na granici bunila. Dakle, uđe u sobu jedna moja prijateljica, gleda me... i kaže: "al ti uopće ne plačeš? kako možeš?" e onda sam se odvalila smijati.
Pa sam razmišljala malo o plakanju i situacijama u kojima ja plačem. Plačem ja i kad me boli, al to je onda baš onaj zadnji stadij boli, ne znam s čim bi ga usporedila. Plačem tamo negdje nakon pete igle pri jednom vađenju krvi, al to je čisto ono, par suza niz lice. Ponekad plačem kad se svađam, nj. NAJVIŠE plačem kad se smijem... da... Gotovo pa uvijek kad je nešto jako smiješno ronim suze i boli me stomak :)))
A da plačem jer imam temperaturu, jer izgledam ko zombi i jer ne mogu se pomaknut s kreveta? Nema baš smisla, samo će me još glava rasturati, onda ću si napraviti više problema nego koristi :) Čujem ponekad da treba isplakati kad te nešto muči. Osobno preferiram vrištanje :)) i napadanje jadnih i nevinih ljudi oko sebe, ne zato jer su nešto skrivili, nego eto čisto jer su se zadesili tu. Ok to baš i nije najsretnije rješenje, al jebešga desi se.

Blaaaaaaaaaa, oću neke lijepe događaje.
- 08:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2006.

God bless the Voltaren (ili: Tri sata sna)

Počinjem vjerovati u teoriju da se ništa u životu ne može napraviti ni postići bez da prethodno uništiš izvjesan broj nekih drugih stvari. Znači, mene nikad ništa u životu nije boljelo... AlI, evo, u traganju za hepiendom moram proći valjda sve te nemoguće situacije.
...noći su ponekad surovo duge...
Ta divna i predraga Bol me probudila tamo negdje u sitne sate... Jedan sitni sat, onaj prvi iza ponoći. A tako sam se nadala da će brzo jutro. Sjela sam na krevet i čekala. Osjećala se kao da mi neko noktima čupa komadić po komadić tijela.. i čekala... Opet s onim istim motivom "ko duže izdrži". Nije pomoglo. Sekunde ponekad traju stoljećima :) U trenu kad sam dobila dozvolu za tablete protiv bolova, mislila sam da je gotovo skroz. I onako popijem je...samo što ne urlam da počne djelovati više... I počela je :))) Preeeeedobar osjećaj olakšanja. Mir. Sasvim lagani naleti sna....
Četiri ujutro, opet ispočetka...

Dokad? Nadam se ne dugo...

I opet, nije baš u redu da pišem ovakve stvari i to.... ali, budući da sam se uvjerila da mene ljudi baš ne doživljavaju ozbiljno... Od one kategorije koja smatra pretjerujem, do one kategorije koja je svjesna da ću na skoro svako "Kako si?" odgovoriti sa "Dobro"... E pa nije sve onako kako se čini. I ponekad zbilja mislim da je gotovo, da se nikad neću oporavitii, ali nikad od The Bolesti, nego baš svaki put od Nuspojava.
- 08:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.04.2006.

....

..u cik zore zviždi voz, njime odlazim u Oz, neću da se vratim...


Nisam depresivna, sve je u redu. Samo su mi zglobovi otkazali, cmizdrim od bolova, i ne mogu se kretati.

Danas sam zaključila koja je sreća moći hodati i to sve.
Napisala sam neki kilometarski mail, od valjda 9 stranica u wordu, obećana neka slova. Pa me sad pucaju sjećanja :) Još ova pjesmica s početka... Vezano za ista sjećanja, valjda.. A onda još i taj Bajaga na TVu :) mah... bole me zgobovi. Vise slova drugi put.
- 11:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 21.04.2006.

Onaj ispod je za Ofcu, a sad jedan... eto tako, jer mi je dosadno.

Dan je divan, baš... Sparina je i sve, al ne smeta. Ignoriram sve nuspojave lijekova i sličnih kemijskih supstanci. Tamanim koštice od bundeve skoro pa u enormnim količinama (smiruje živce) :))

Podigla sam si raspoloženje dovođenjem lica u skoro pa ljudski oblik. Ne, nisam narcisoidna i neću nakačiti fotku ovdje, al šminka zaista čini čuda :) i jesam rekla već da popravlja raspoloženje? Jesam? Kažem opet :)

Dobra sam, kući sam... Aha, moš mislit... Juče sam izašla iz kuće... Al ja JEDNOSTAVNO MORAM na sunce... Mora da ovaj suncokretasti blog nije džaba suncokretast... Danas sam isto izašla. Al recimo da su to bile obaveze.. Teta u banci me je maaalkice čudno gledala. Al opet, tješim se ja, ne izgledam bolesno, već valjda nisu navikli na ljude s maramama na glavi, štajaznam... Nije bitno, perike ne planiram nositi :D pa nek gledaju marame čudno ako im se gleda... Ja davim ovim mojim blogom jelda? Onako, sasvim nepotreban blog. Niti koga zanima šta pišem, niti ima šta poučno...
Al evo ova dva kvotana ulomka dole su sasvim divna... Jeste li ikada razmišljali o tome koliko podvrsta ljubavi postoji? (ulomak 1.) ili koliko Nekih Starih Duhova bi trebalo očistiti iz one školjkice u grudima? (ulomak 2.)

Tata mi je rekao da riješim bolest pa ću auto dobiti (trep, trep)... To je dokaz koliko nam je svima već prikipilo :) Ništa nam se u životu ne dešava, jer otprilike svi planovi počinju sa: "Kad se B. izvuče iz ovoga onda ćemo..." a B. nikako da se izvuče :))) surova sam znam, dosadna već i samoj sebi :)
Aha, a ovo obećanje o autu i nije neko, jer ću dobiti njegovo, a on će uzeti novo :))) neeeema veze, nek se kotrlja :) (ovo sam ja u mislima već zdrava, i auto nazivam Mojim) eh snoviii :)

Opet razmišljam o blogu... Ovom, dabome... Koliko, kad sam počela, sam počela općenito, sa citatima i fotkama... i koliko sam "skrenula" s te putanje... Koliko sam toga otkrila, napisala... Nekako se tješim da vas skoro sve znam, pa eto, manje-više i bez bloga to znate o meni... Ove koje ne znam, pomalo mi je neugodno :crveni se: al štajasad mogu... Nemojte upotrebljavati bilo šta što sam rekla/napisala protiv mene, ili protiv nekog drugog, i valjda će sve ostati i biti u redu, hahahaha.

Nj. Pucaju me želje neke. Recimo, sad bi BAŠ s Vedranom sjedila negdi na suncu, kraj mora... Al ona danas ima mnogo bolje društvo, pa mi nije krivo što mi je želja strašno nemoguća :)

Bla.
Volem.
- 15:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ulomak... OPET!!! (samo za Ofcu ;) )

For the first week of invisibility Tom did nothing but follow her around. There are perks to having your lover believe you're invisible. He watched the Perfectionist dress and undress. He wached what she wached on television when she tought he wasn't around-mainly game shows and reruns. He wached her separate the coloured laundry into shades. In ways, his invisibility let him be more intimate with her but safer at the same time, and he fell deeper in love with her.
...

Ambrose turned him over and Tom saw how his chest had released, come open like the hoos of a car. Ambrose raised Tom's chest, propping it open with a rib bone at a forty-five-degree angle. He started poking around in there.
'Think about your girlfriend,' Ambrose commanded.
'My wife,' Tom said.
'Whatever, just picture her face.'
Tom pictured the Perfectionist's face.
'Now picture her best feature,' Ambrose instructed.
Tom pictured the Perfectionist's nose. He felt Ambrose's hand on his heart. Tom took shallow breaths. Ambrose reached behind his heart. He squeezed from underneath and quick line of blood squirted up, hitting Ambrose in the face.
'That might be it,' Ambrose said, reaching to his back pocket, grabbing the rag and wiping off his face.
'What? What is it?'
'When's the last time you had this cleaned?'
'I've never had it cleaned.'
'Exactly,' Ambrose said. 'I'll need the Stewart for this.'
The Stewart was a long, unwieldy tool Ambrose rarely used and kept in the back of his truck. Leaving Tom naked on the kitchen table, Ambrose left the room.
Tom listened to the apartment door open and close. Ambrose was gone for fifteen minutes. Tom lay naked on the kitchen table. He craned his neck down and to the right and wachet his heart beating.
Ambrose returned carrying a long metal toolbox. He took out an instrument that was long and sharp and made of thin stainless steel. This was the Stewart. Ambrose used two hands to hold it.
'Take a deep breath,' Ambrose instructed. 'And think of the first time you kissed her.'
Tom pictured the horrible basement apartment he used to live in. The worst thing was the linoleum floor in the kitchen. Boot scuffs and cigarette burns covered it. No longer white, it was grey that always look dirty.
The Perfectionist couldn't stand it. One Wednesday, five days after their first official date, she showed up with two buckets of bright blue floor paint and two paint rollers.
'Great idea,' Tom said.
They set to painting the floor. They started where the carpet hit the linoleum. They worked backwards at a furious pace. They'd paint what was in front of them, then shuffle back a few feet and paint that. In no time at all their feet hit the back wall of the kitchen. They'd painted themselves into a corner. Tom looked up and the Perfectionist was smiling.
'What the hell do we do now?' Tom asked her.
The Perfectionist kissed him (perfectly).
Tom remembered this moment as he felt the instrument push down his aorta. The pain was unbelievably sharp. Tom opened his eyes. He craned his neck. He saw a tiny ghost coming out of his heart.
Tom recognized the ghost as Jessica Kenmore. Her head, then her chest, her hips and finally her legs squeezed out of his heart. She floated upwards, dissolwing just before she touched the ceiling.
Ambrose pushed the instrument deeper. The head of Sally Morgan apeared. Sally's chest, then her feet came clear. She floated up, dissolving just before reaching the ceiling.
Next came Nancy Wallenstine. Then Sara Livingston. Then Debbie Cook.
'Christ, how many do you have in there?' Ambrose called.
'There should be one more,' Tom told him.
Tom gripped the edge of the kitchen table. He clenched his teeth. Ambrose pushed the instrument deeper. The head of Jenny Remington popped out of his heart.
Jenny Remingtom pulled herself free. She floated over to Tom's head. She stared at him. She looked so sad. She continued staring at him in the eyes, than dissolved.
Tom closed his eyes- He took a deep, deep breath. He could feel the Stewart every time his heart beat.
'Well, that didn't work,' Ambrose said, pulling the Stewart out of Tom's heart.
'What?'
'Still broken. Good that you cleaned her out. You won't be getting those pains any more, but she's still broken.'
'Can't you fix it?'
'Nope. The whole thing's broken, and when she breaks like that, there's nothing anyone can do,' Ambrose said, wiping the Stewart clean with the cloth from his back pocket. 'Maybe it'll mend itself. Sometimes they do.'
Ambrose set the rib bone back into place. He held tho hood of Tom's chest with the tips of his fingerst and let it drop. Ambrose packed up his tools. He shook his head, didn't say a word, and left.


"All my friends are superheroes"
- 11:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

Ulomak...tek tako.. Svidja mi se.

The Perfectionist has always hated vacuum salesmen. There's no reason, no traumatic episode in her past, no ex-lover or absent father who is one. She just doesn't like them.
'I don't want a vacuum,' the Perfectionist said.
'I'm not selling vacuums,' he answered. His voice was lyrical, calm and reassuring.
'What are you selling?' Perfectionist asked.
'I'm selling love,' he answered.
The Perfectionist leaned against door jamb. The smell of cigarettes came from her hair and her clothes. She backed out of the doorway and he followed her inside.
In the kitchen he set down his sample case. He tugged up his trouser legs as he sat. He crossed his right leg over his left, revealing argyle socks.
'What kind of love are we interested today?' he asked.
'What kinds do you have?'
'Well,' he said. He stood up. 'I've got the love you want, the love you think you want, the love you think you want but don't when you finally get it...'
'That must be very popular.'
'It is.'
'What else have you got?'
'I've got the love that's yours as long as you do what you're told, the love that worries it's not good enough, the love that worries it'll be found out, the love that fears being judged and found lacking, the love that's almost-but not quite-strong enough, the love that makes you feel they're better than you...'
'Stop.'
'What?'
'I don't whant any of those.'
'What kind do you want?'
'I want the kind I had with Tom.'
'And what kind was it?'
'It was true love,' Perfectionist said.
She locked eyes with the salesman. He swallowed. It made his eyes look sad.
'Than you'll need one of these,' he replied. His eyes didn't look sad any more. They sparkled. He dipped to his right, picked up his sample case, lifted it as high as he could and slammed it onto the kitchen table. He snapped te left clasp open. He snapped the right clasp open. He flipped open the lid, reached in and pulled out a vacuum.
'You are a vacuum salesman?' the Perfectionist hissed.
'You don't really believe true love exists outside one of these?' he asked.
...

"All my friends are superheroes", Andrew Kaufman

Ako je ikoga zainteresirao ulomak, toplo preporučujem knjigu... Baš kao što i piše na njoj "An adorable book"

Dan mi je predug. Previše misli prolazi kroz glavu...
Gasim svjetlo.. Palim plamičak malene žute svijeće u srebrnoj kutijici plavim upaljačem..
Bježim mislima. Mislim da je dan, što se mene tiče gotov.

Voli vas i ljubi
B.
- 21:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2006.

:) ajm houuuum

neću sad razvlačiti sa slovima... al eto, ponedjeljak je prošao prilično uspješno, i prilično bespotrebno su me zadržali do jutros u bolnici. al nema veze, s obzirom da sam trenutno u svojoj sobi, opraštam svima sve :)

ovo na slici je moja nova sustanarka. zahvaljujem Beštiji koja ju je donirala :) smok!
- 21:52 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

...magnolija...

Naravno, opet sam korakom mjerila, kvart, grad... bilošto.. I primjetila te magnolije.. Tu ih zaista ima puno :) al svejedno su meni maslačkovi opet popravili raspoloženje :)
Falilo nam je malo optimističnog zelenila u ovom danu, pa smo išle do Maksimira... maslačkovi.. :) Naravno da smo pregledale i prekomentirale sve simpa kućice i vrtove na putu do tamo... Tulipane, maćuhice, narcise, magnolije.. Maslačkove :) i tratimčice..

Izgleda da je meni u glavi jedna velika livada, šarena, negdje daleko... Dan mi je sav neki u slowmotionu. Neka je, ne žuri mi se baš da bude Sutra. Iako, nakon Sutra idem kući.. A to je lijepo. To je obično. I fale mi ona trojica tamo dole. Tata sav jadan umoran od ovih preintenzivnih poslovnih dana, Veliki Brat sav važan jer je on moj superheroj i Mali Brat sav ozbiljan jer mu je jasno da se radi o nečem Ozbiljnom... Ovu Mamu koja samo priča da ja nju iscrpljujem imam kraj sebe cijeli dan. Al dok se ne svađamo sve je divno i krasno. Može oklada? Svađa nastupa čim se vratimo na domaći teren ;)

Mislim danas na sve neke drage ljude... I na to koliko sam sretna što ih znam.
:***
- 19:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 15.04.2006.

smajl i za ovaj dan...

Jadna moja Majčica... Ja nju sasvim umaram. Nema žena kondicije :)

Dan je naoko sasvim divno proljećast, u jednom sasvim običnom životu... Medicinske maske u tramvaju ne spadaju u sasvim običan život... Zato i kažem, naoko :) Sasvim obično smo bile NA PLACU :) jel, kad smo već u ZG, ne možemo na pazar... Sasvim obično smo kupile različitog proljećastog cvijeća, i evo kraj kompa gledam predivne tulipane... Upile smo dovoljnu količinu sunčano-smogastog zraka... i Sve je baš super, osim što ona jadna premorena sada spava..A ja ovdje trošim bezveze slova, ne znajući koja mi je namjera slaganja ovih slova.. A opet, nekako mi se čini da sam vas navikla na redovite hrpice slova, pa da ostane to tako... I da vidite da sam dobro. I da JOŠ jedan put sa sjetom zaključite da ni jedna situacija u životu nije prestrašna. Odnosno, da je strašna onoliko koliko joj dozvoliš, a ja svojim situacijama ne dozvoljavam da budu strašne.

Voli vas B.
- 16:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 14.04.2006.

jedan sasvim običan dan... mislim da je petak..da..

Dobro jutro ljudovi... (ofca je inSistirala da se složim s njom da se ovdje o jazzerima zapravo radi, a ne o ljudovima) al to je opet sasvim neka druga stvar... Ljudovi, jazzeri, kako hoćete, u svakom slučaju, dobro vam jutro :)
Zagrebačko neko jutro, ne mogu da ocijenim oće li dan biti žut ili siv? Sve nešto čekam neke znakove neba, da se odluči i oboja ga već jednom... Zato su mi maslačkovi pod prozorom divno žuti... Pa ako dan i bude siv, ću da preživim ;)
Jučerašnji dan je bio sasvim okej, zapravo, sasvim divan! Jeste da su u baš svim Životinjskima za Alex bili duplići, al jebešga sad... Bit će još sličica ;) Hihihi ono jedno divno stvorenje je planiralo kod mene ostati nekih sat vremena? E pa po mom kursu sat vremena ipak malo drugačije izgleda, il traje, nema veze :) Zahvaljujući određenom broju ljudi opskbljena sam DVDovima, što koncerata, što filmova, i imam šta raditi i kako ubijati vrijeme. Eh da čim sam napisala ovo "ubijati vrijeme" sjetila sam se koliko vremena trebam faksom ubiti. Odfaksirati vrijeme, da... A stignem valjda sve. Ima vremena.
Baš mi trenutno na veeeeeeeeeejikom ekranu Djole pjeva Galiciu. Skroz neko sjetno raspoloženje. A super se osjećam. Mama je jučer zaključila da sasvim ok izgledam, da joj se čini da se tako i osjećam, te da smatra da možda i nije trebala dolaziti, da je meni skroz dobro bez nje :) Bravo mama, al neka tebe tu, ručak će biti fin, čak ga ne moram sama skuhati :)

sasvim običan petak, dio drugi

Čim sunce proviri, ja isto... Zabavna činjenica ovog dana... Naime, oni koji me poznaju znaju i kolike trepavice inače u životu imam... Isto tako, ti isto koji me znaju, znaju i koliko ih trenutno nemam :). Znači, kupih umjetne. Mislila sam da ce biti jako čudno, neugodno i ti slični osjećaji, ali nije. Kaže mama da se uopće ne kuži. Eto, imam trepavice :) Naravno da sam danas na ulici opet izgledala čudno... Ona (mama) je u jednom trenu rekla: "Znaš, čudno izgledaš... Ova žena te sad pošteno odmjerila. Al na simpatičan način, sa smješkom, ne ono kao da si čudovište."
Eto, ja NISAM čudovište sa umjetnim trepavicama :D
- 10:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2006.

..zagrebačko doma...

uf gušta... neopisivo :)
daklem, jedan mnogo dragi dečko me doveo do stana... pomogao da se riješim nekog toksičnog otpada (ne pitajte bolje, o čemu je riječ) :))))

i evo sad sam ručala.. naravno, juhu iz vrećice... nemate pojma kako je to doooobro nakon bolničke juhe :)) i čekam neke drage ljudice da mi dođu praviti društvo, btw jednu od njih upoznajem prvi put, ima da me se prepadne kad me vidi u ovom "postbolničkom" izdanju :)))) sve neka divna stvorenja su mi najavljena za danas.
i divno stvorenje mama dolazi večeras :)) mene strah njene prehlade, viroze il čega već, al vjerujem da ćemo i to preživiti.
alexxx sam kupila par životinjskih carstava u nadi da neće biti duplića, i da će se popuniti brojčana tablica u njenom boxu :)

veeejiki pozdrav svima iz zegeja :)
- 12:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 12.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.7

Olakšanje... Tipkam s dvije rukeee. Predobar osjećaj...
Braunila je izdržala svih 5 boca plus neke dodatne... Triput hura za braunilu i Glavnu Sestru. Vjerujem da ću već sutra u 8 ujutro biti sasvim spremna za izlazak iz bolnice :) evo, i vrijeme se proljepšalo...
Bila mi je danas u posjeti bivša cimerica tu iz bolnice, sa svojom bebom.. A diiiivna beba, i ja bi bebu... Al to su opet sasvim druge teme :))
Mama je već u panici, tako da ne sumnjam da će se samo pojaviti već sutra popodne tu u zagrebačkom stanu. Pih te mame, ponekad znaju biti zbilja dosadne.. No dobro, u svakom slučaju, ja sam dobro, i to mi dovoljno :)
- 16:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 11.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.6

prošlo pretty good...
još sutra jedna boca, pa me u četvrtak puštaju na uskršnje praznike... s tim da se vratim još 8. i 9. dan terapije...

ne bi sad da forsiram tipkanje, al moram konstatirati da sam konacno zakljucila da zbilja jesam hrabra i jaka... ove tu tete samo cmizdre, kukaju i stenju. ima jedna baka koja uporno kuka svojima na telefon kako "niš nemre jest", a pojede više nego nas tri zajedno!!! i kad se umori samo cvili "jao...jao...jao.,." uf, da poživčaniš...
al dobro, bit će sve okej, idem u zagrebačko doma za vikend i mirna sam.. sve je 5.
- 18:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.5

JUPIJEEEEEJ!!!

4.2 leukociti, ne pitajte me otkud ni kako...
Trenutno sam u fazi da smišljam način da nabavim jedan lijek koji mi fali, a naše divne ljekarne ga ne nabavljaju... Moramo u Sloveniju po to nekako... Eto, počinjem danas s terapijom. Vidjet ću kako će mi biti, ako mi "iscuri" u neko razumno vrijeme večeras, možda se javim još...
Ajmo sad svi skupa držite mi fige :)

:*

EDIT: imam braunilu isprveeeeeeeeeee
tipkam lijevom rukom, a komp mi na desnoj strani kreveta, ou jes ;)


EDIT2: teče....i teći će još par sati sigurno...
al osim blaže mučnine i metalnog okusa u
ustima, sve je okej...
- 11:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.4

Evo, da ne izgubim kontinuitet pisanja :)
Leukociti JOŠ niži...
"...jeli to zaista nešto najniže, ili može i niže?..."
Od sutra mi je terapija i to reducirana doza.
Nemam više nikakvih događaja, misli ni primisli da pišem.
Nedjelja je i tako predug i dosadan dan :)
Možda nadodam nešto u toku dana, ako ne, bit će
"veselih" događanja narednih tri dana, u to nipošto
ne sumnjam :)
- 09:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 08.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.3

Dobro jutro ljudovi...
Nemam šta pisati, zapravo.. Ovdje, kao ii drugdje, pretpostavljam je vikend :) Samo što se ovdje, za razliku od drugdje, vikendom ništa ne događa... Ili događa, ovisno o raznoraznim krvnim zrncima, pa jednostavno konstatiram da se meni ništa ne događa... Vani je i dalje proljećasto, narcisi su još uvijek u onom istom vrtu gdje su bili i jučer, a ja u istom krevetu... Monotonija, prokleta monotonija... Al bar internet imam... E da... Ovisnost. Možda ipak samo ubijanje vremena, ko bi li ga znao... Očekujem neke posjete danas, i očekujem da bude zabavno, ou jes.

...pogledaj samo šta nam rade, na karti Neba mi smo tačka...

Ne znam otkud mi sad taj stih, al eto, tu je...

Zasad bi još samo Jednoj Divnoj Djevojci i na ovom mjestu poželila jako sretan rođendan ;)

EDIT: Doktorica u viziti me pitala idem li danas negdje van na ručak... Što me nije jučer pitala idem li danas van na ručak, da si organiziram neki "van ručak" pih... Al dobro, okej mi je tu, ne žalim se, uopće. Još samo da ručak bude jestiv hihihi :)))))

EDIT 2. :
Koji diiiiiiiiivan dan... Bila mi je Ofca i šeeetale smo! Čak do Importanne galerije! Vrativši se u bolnicu, kad sam se već presvukla, srela nas doktorica u hodniku i pita jesam li cijelo vrijeme tu il sam se prošetala do kantine... rekoh "Prošetala sam se!" a sad do kud, nije bitno...
U svakom slučaju, jako divan dan :)
- 09:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 07.04.2006.

2. bolnički dnevnik No.2

Opet se svi boje mojih ruku i žila. Ja bih napravila nešto da se stanje popravi, ali ne mogu :( Svejedno, ima tu jedna setra, ne bilo kakva nego Glavna, koja se ipak izbori s tim epruvetama, iglama, i nacijedi mi par epruvetica krvi... Još se samo nadam da će terapija ići kako treba. Ovo sad pišem offline, tako da će vjerojatno do kraja posta biti onaj dio o terapiji, "pikanju" UFFF ŠTO MRZIM TU RIJEČ. I on glavnoj viziti i svemu...
Evo za početak neke lijepe stvari. NEBO, vidi se nebo nad Zagrebom! Oduševljenje pregolemo... Proljećasto je nekako.
Još kad bi ovo što prije prošlo, i što manje boljelo, kad bi se javila neka neotkrivena i netaknuta žila bilo bi pravo proljeće :)

Prošla vizita... Ovisno o broju leukocita danas se počinje s terapijom. (prijevod: ako su niski, terapija od ponedjeljka)... monociti su mi dobri, ako to ikom išta znači. Meni je predivno kad oni dođu u vizitu i prosipaju stručne izraze, a ja klimam glavom kao da mi je sve jasno :)))) Bit će mi sve jasno onog dana kad me proglase zdravom, a do tad nek se oni misle, ja odrađujem šta kažu...

APDEJT: nema više pi leukocita, ima 2.58.. terapija odgođena do daljnjega, al dobro, bar mogu tipkati ;)
- 10:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.04.2006.

2. bolnički dnevnik No1

Hehehe jesu mi super ovi naslovi.. Dakle, tu sam. Četverokrevetna soba, s wc-om. Imam 3.14 leukocita i kompatibilnog brata, kud ćeš bolje :)

Iz sobe vidim neki vrt sa žutim tulipanima, baš osvježe ovakav sivi kišni dan... Samo da znate, proljeće mene čeka ;) Pa makar to bilo i tamo negdje u jesen. A imam velike planove za jesen. Da, uvijek ja imam velike planove, al ovi će se ostvariti, moraju! Jel tako Vedrana? :)

Sutra mi počinje The Terapija, a s braunilama u ruci sumnjam da ću moći tipkati, pa ću se javiti kad me skinu s infuzija.
Slobodno mi pišite mailove :) onako, da imam šta čitati. Tete u sobi čitaju razne Glorie, Grazie i tako te..

Odoh malo vidjeti šta imapo blogovima...
- 14:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

a baš sam bila naumila redovito pisati...

i onda dođe do problema, odlučim "srediti" malo komp, onda dodđe do većih problema... i kad donekle sredim te probleme, moram se pakovati jer noćas putujem... Ne budu li mi sasvim izbodene ruke sutra napisat ću bolnički izvještaj... ima da vas udavim mojim mukama heheheheheh (sad ću izgubit i ono malo "publike" što imam)

voli vas
B
- 20:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #