..u cik zore zviždi voz, njime odlazim u Oz, neću da se vratim...
Nisam depresivna, sve je u redu. Samo su mi zglobovi otkazali, cmizdrim od bolova, i ne mogu se kretati.
Danas sam zaključila koja je sreća moći hodati i to sve.
Napisala sam neki kilometarski mail, od valjda 9 stranica u wordu, obećana neka slova. Pa me sad pucaju sjećanja :) Još ova pjesmica s početka... Vezano za ista sjećanja, valjda.. A onda još i taj Bajaga na TVu :) mah... bole me zgobovi. Vise slova drugi put.