srijeda, 30.09.2020.

Pinocchio

Jučer me moj dobar prijatelj J. odveo u kino gledati Pinokija, s Robertom Benignijem u ulozi Geppetta.
E, Benignija obožavam još iz 'La vita e bella'.
I on mi je već kao neki dobar frendić, baš ga volim!
Uh, genijalna mi je ta njegova jednostavnost i smotanost,
dječji humor, bez dociranja i dubokih moralno-etičkih poruka.

Priču znamo.
Kako se sve vlastito umjetničko djelo može potpuno odmetnuti od nas, baš kao i vlastito dijete ili bilo što,
što smo ikada igdje stvorili, snagom svoje mašte, strasti, domišljatošću uma.
I da smo najveći asocijalni mizantropi u svemiru, mi stvaramo i porađamo svijetu, ne samo i isključivo sebi. Sebi ponajmanje.
Time riskiramo, da svo to vrijeme, ljubav i energija, koje smo uložili prilikom stvaranja i porađanja, padnu u vodu ko truli list.
Biseri i svinje su konstanta, jebote!

Unatoč tome, daj. Sebe ili se.

Znamo tu priču o Pinokiju iz kože, iz srca kao bubnja, iz života.
Učili su nas, budi dobar i nemoj lagati, narast će ti nos ko Pinokiju! A nos će ti onda pokljucati i posrati tičurine!

No što si ti bolji, djeluješ si naivnije. Malo onako, retardirano.
Ne lažeš li, imat ćeš jako malo prijatelja.
Ajde što tako retardirano djeluješ sebi. Ajde. Al svi će se mačkovi i lisci ovoga svijeta, urotiti da te nauče pameti! Ako si predobar, bit ćeš slasna meta za razne pokvarenjake.
Tako i Pinokija, baš ko i Dudeka, nema ko tijekom priče nije namagarčio. Nije slušao svoga tatu. Bio je labilan, povodljiv, pohlepan. Bio je neposlušan da bi upoznao svijet. Nema drugačije. Slušaš li, utopit ćeš se u močvari mediokriteta. Život će ti proći dok si pucnuo prstom, a ti nećeš imat one lude uspomene. Neposlušne. Lude.

Zapravo, cijelo vrijeme Pinokio je predobar. U tom je kvaka.
Zadobio je povjerenje svoje Vile tek kad je prestao vjerovati svakome. I tek tada je od lutka postao pravi dječak.

Kino je bilo prazno ( film je tek krenuo), jedna djevojčica u kinu plakala je misleć da je Pinokijo " umreoo".
Nisam mogla izdržat , pa sam spojlala film maloj:
e, malaaa, spasit će ga vilaaa...
Tatek neki mi je rekel da sam je trebala pustit.
Nek bude taf girl.
To ti je taj suvremen odgoj.

Otiđite s klincima ili s prijateljem dobrim, ko ja.
Radi se o pravom umjetničkom djelcu. Talijanski jezik samo pojačava nježnost i osjećaje djetinje bezbrižnosti.
Glazba je posebna, atmosferna, kostimografija zadivljujuća i inspirativna, a mislim da je animiran jedino kit.



https://youtu.be/HxL1kfN2XcQ


16:53 | Komentari 21 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 28.09.2020.

Mora bit

MORA BIT

Mora biti da ipak nisam žena i bolje mi je da se pomirim sa tim.
Beznadežno innamorata la vita,
naslonjena na stablo ko na Božje stopalo,
ja slikam krvavo i ljubim sluzavo
i rađam svojevoljnu djecu
i svojevoljne pjesme
i pišem polomljenim prstima,
i plešem bolnim stopalima
i pjevušim u zagrljaju
i duboko u meni udarajuć bubnjeve,
dan postaje rumen i plav,
a zvijezde se sele pod jastuk
postajuć' pitome, brbljave i tople,

kada doista volim,

točim se u sve većim i većim gutljajima,
svićem ti na ramenu
ranjena, bolna, sretna,
bosa ko zora na otvorenom moru.

Pod trepavicom vuka rasipam se u nježnost čistu, čulnu,
i volim te onakvog kakvog te Bog zamislio
i noktima podupirem zemlju,
kovrčam gomolje novih početaka,
koljenima preosjetljiva,
dlanom željna
zapamćenih godova
jednog palca


08:17 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 27.09.2020.

Budi razumna

Bila sam par
I nepar sam bila
I bim i bam i bus

A sad imam
petero ruku
i petoro nogu
bespoštedan smisao za humor

u teškim situacijama

Jer čujem još kako se smije
Kako se smije grleno
Govori mi ime
uranja
nos u vrat
Kako se namješta
na poljubac
Naređuje
da se toplo obučem i budem razumna
Da razumna, čuj ovo
Budem pametna
ko što jesam

Kako da ti objasnim ,
a da to ima imalo smisla
Da nepar sam
Dišpar čisti
I da to nije do tebe
Nije nimalo
Ni do mene, stvarno

Do neba je
Neba koja mi je spustio do nogu
Neba o koja se sada spotičem
Kvrgava neka neba ko neprimjerene riječi
I kako se on sad brani šutnjom
Zbog nekog svog pera u pješčaniku
Koje moglo je biti

Ptičije i ničije

Kako da ti kažem
Svi mi pramenovi kose strše neposlušno
Iz svake kutijice u koju me se proba pospremiti
Kad izmrvim i pokušam spasiti
Nekim čudom mrvice se vrate
Nijednu vatru ne uspijevam pogasiti
To gori nepomućeno
Baca zlatni sjaj
Poslije dođe zima i gotovo je

Gotovo je

Kako da ti to uopće objasnim
I zašto se ja tebi uopće pravdam
Teška sam ti ko zemlja rujanska
Teško shvatljiva i voljiva
Posadiš u mene jedno
Iznikne nešto drugo, treće, svojeglavo,
nikome potrebno
ponajmanje meni
Tjeram i tjeram i tjeram dalje
Tjeram ljude od sebe
Kao hoću biti sama
Kao treba mi to

Ko zna
Ne da mi

Hoću biti s njim
Obasjavam ga zadnjim zrakama
Mazim se s korom hrasta
odveć
Navikla na udarce

I bila sam par
I nepar sam bila
I bim i bam i bus

zaspim na najvišoj grani pa se čudim
kako nisam
pala


15:05 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

subota, 26.09.2020.

Migracije

On i ja sjedimo u hladu velikog stabla. Rana je jesen, topla i blaga.
Čvorci uzlijeću i slijeću iznad nas, na krošnju prezrelog oraha.
Pune su im guše smokava i muškata, al oni i dalje proždrljivo pjevaju himne, tulumare pred svoj odlazak na jug.
Neki od njih ostati će. Stanarice. Neki ptičji zamišljen red. Tajnovit činovnički aparat. Vječno blago pticama.
Zemljom nam prolazi gomila ljudi selica. Zrak je nabijen tugom i nadom, bijesom i ganućem.
Brbore i šumore, mrmore i žubore, psuju i pljuju, pjevaju. Djeca, djeca im u naručju.
Ljudi selice postaju prijetnjom, opasnošću. Oni su prikriveni teroristi. Oni će nas unazađene unazaditi.

U onom vremensko-prostornom procjepu, za kojeg poslije nisi siguran da li se dogodio ili si sanjao,
baš usred moje potpune sreće, ko usred uragana,
trogodišnji dječak prilazi mi i zasipa me šumorećom gomilom nepoznatih riječi,
tepajućih nepoznatih izraza.
Nasmiješim se i taj govor očiju, i taj osmijeh na mom licu,
potaknu ga da govori još više i još dalje, da govori do i preko neba, mašući rukama.
Samo što se nismo doista sporazumijeli, prilazi nam dječakova majka s još troje i jednim u naručju,
pa mi se na lijepom engleskom ispriča,
obraćajući se i djetetu i meni uredno prevodeći što mu je rekla.
Kultura ophođenja. Ne pričati na svom jeziku kojeg drugi ne razumije -bez prijevoda.

On i ja sjedimo u hladu velikog stabla, a na zaobljenom hrptu vjetra upravo putuju
mirisi nesigurnosti i očaja, izdaje i osame.
Ne, ne želim slušati te glasove. Predobro ih razumijem i bez prijevoda.
Ne želim slušati te mirise.

Jer nijedna zemlja na svijetu ne pripada nikome.
Kao i nijedan čovjek.


08:41 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 24.09.2020.

Huzur

Zadala sam si puno obaveza
Samo da ne mislim
To je moj način
A ujutro u busu
Čitam Huzur
Martine Mlinarević Sopte
Pa kad začujem provalu brana
I svoj vlastiti grcaj
Jutrom rano
Na zadnjem sjedištu busa
Samo pomislim
Moram kupiti foliju
Prozirnu
Foliju moram kupiti
Tako se izmaknem valu
Jer sad bi me potopilo
Promatram ja tako more u sebi
Prošla sam mora i mora
Ovo je opasno i olujno
Tu nema predaha

Zato na molu čitam knjigu
Hvali more, drž se kraja
Stavljam kvačice uz obavljeno
Folija kupljena
Kalendar mi je prepun
Tu je i drvo života koje moram presaditi
Mada će onaj ko mi ga je poklonio
Poput duha
U najmanjoj tegli ostati
Ugušen u svom vlastitom korijenju
Sada stvarno nemam vremena još i
Za duhove
" Imaš koju lepu slikicu?"
Gle me
Cijelu večer mažem bolna mjesta



23:44 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 20.09.2020.

Koncentrat

Na njen rođendan
Dam si tugu
Pa povraćam u lavabo
Od previše alkohola noć prije
Nisam Ruskinja i nikako da
Zapamtim to
Pa odštopavam odvod poslije
Mislim da ću umrijeti

I ne umirem
Već gledam bijele leptire
Pun ih je cvjetnjak danas
Pronalazim
Na njenom mjestu
Dvije cigarete skrivene
I dva mala blještava srca

Svuda je


13:52 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 16.09.2020.

Nesvakidašnja

Pripuštam tu tugu pomalo, na kapaljku.
Ne mogu odjednom, jer ne bi stala.
Ne bi u mene stala.
Znam si kapacitete.
Gabarite.
Kad je bude imalo previše, stisne me ko željezni pauk.

A od tog nemamo ništa, ni tuga ni ja.

Znam da je na meni ostavila biljege.
Nepomirenosti. Žudnje. Bezazlenosti.
Vapaja nebu. Ljutnje na Boga.
Zaljubljenosti u neposlušne svece.
Tetovaže ispod kože.
Ljubav kojom ptica voli

Nije bila svakidašnja
I zato baš nesvakidašnje boli

Pa i dalje skupljam mala lepršava pera, bijela.
Sva su njena.
Radio se sam od sebe poglasni na pjesmi, njenoj
Pa me stisne, zapeče, nasmiješim joj se
Kroz suze , kroz zube

Nije na groblju.
Tamo je samo umorno tijelo
Obučeno u najljepšu, svilenu haljinu cvjetnu
Njena je duša naTuškancu
Tamo jede šumske jagode


U međuvremenu gledam ne biti isuviše sama
Grabim najduže ruke za zagrljaje
Sklupčam se ko lasta u nečijoj zjenici
Znam za tu tugu apatrida, al ne ispitujem
Šutim i sjajim
Najljepšim sjajem
Ne bi li me malo
Ljubio
U mraku

Ona me još diže ujutro
ajde picmilka, guzo
Šmizlo malik
Vani je
Život
Ili nešto mu nalik

Budi i ti nesvakidašnja
Ko ja
Zaljubi tog neposlušnog sveca
U sebe
Daj, neka te zagrize
Ko jabuku








22:31 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 08.09.2020.

Lastavicam

https://youtu.be/107vx42tG4Y

Kroz sve njene pjesmice kojima me je učila
A tu je jako širok dijapazon
Filmske glazbe, klasike, starih šlagera, zaboravljenih napjeva
ja pobjeđujem.
Skužim da sam riznica.
Da me opremila za najmanje tri života glazbom.
Pa se nasmiješim onako kako bi ona htjela
I zapjevam
Grleno
" Krpam, krpam drotičko...cinguli rajnguli, drotičko...."
" Male ptice, lakih krila, vinite se vi u zrak..."
Dečki i mala cura zastanu. Slušaju. Pažljivije nego inače.

Nekako bude svečano.

Kroz sve njene stvari koje je ostavila
A tu je jako puno stvari
Cipele, blokovi sa slikama, lijekovi, knjige, zabilješke
ja gubim.
Skužim da sam opustošena. Kao zemlja.
Pala je bomba i još se dimi.
I sve je, samo ne svečano.

Da se ne bih raspala
Brzo, brzo
Pjevam




19:51 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 06.09.2020.

Susret

Sanjala sam da je bila zabuna i da je došla doma.
Živo sam je se naljubila i nagrlila u snu.
Svaki detalj sam vidjela, poznajem joj ruke.

Možda nije san.

Hvala, mama.


13:25 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.