< rujan, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
30.09.2020., srijeda
Pinocchio

Jučer me moj dobar prijatelj J. odveo u kino gledati Pinokija, s Robertom Benignijem u ulozi Geppetta.
E, Benignija obožavam još iz 'La vita e bella'.
I on mi je već kao neki dobar frendić, baš ga volim!
Uh, genijalna mi je ta njegova jednostavnost i smotanost,
dječji humor, bez dociranja i dubokih moralno-etičkih poruka.

Priču znamo.
Kako se sve vlastito umjetničko djelo može potpuno odmetnuti od nas, baš kao i vlastito dijete ili bilo što,
što smo ikada igdje stvorili, snagom svoje mašte, strasti, domišljatošću uma.
I da smo najveći asocijalni mizantropi u svemiru, mi stvaramo i porađamo svijetu, ne samo i isključivo sebi. Sebi ponajmanje.
Time riskiramo, da svo to vrijeme, ljubav i energija, koje smo uložili prilikom stvaranja i porađanja, padnu u vodu ko truli list.
Biseri i svinje su konstanta, jebote!

Unatoč tome, daj. Sebe ili se.

Znamo tu priču o Pinokiju iz kože, iz srca kao bubnja, iz života.
Učili su nas, budi dobar i nemoj lagati, narast će ti nos ko Pinokiju! A nos će ti onda pokljucati i posrati tičurine!

No što si ti bolji, djeluješ si naivnije. Malo onako, retardirano.
Ne lažeš li, imat ćeš jako malo prijatelja.
Ajde što tako retardirano djeluješ sebi. Ajde. Al svi će se mačkovi i lisci ovoga svijeta, urotiti da te nauče pameti! Ako si predobar, bit ćeš slasna meta za razne pokvarenjake.
Tako i Pinokija, baš ko i Dudeka, nema ko tijekom priče nije namagarčio. Nije slušao svoga tatu. Bio je labilan, povodljiv, pohlepan. Bio je neposlušan da bi upoznao svijet. Nema drugačije. Slušaš li, utopit ćeš se u močvari mediokriteta. Život će ti proći dok si pucnuo prstom, a ti nećeš imat one lude uspomene. Neposlušne. Lude.

Zapravo, cijelo vrijeme Pinokio je predobar. U tom je kvaka.
Zadobio je povjerenje svoje Vile tek kad je prestao vjerovati svakome. I tek tada je od lutka postao pravi dječak.

Kino je bilo prazno ( film je tek krenuo), jedna djevojčica u kinu plakala je misleć da je Pinokijo " umreoo".
Nisam mogla izdržat , pa sam spojlala film maloj:
e, malaaa, spasit će ga vilaaa...
Tatek neki mi je rekel da sam je trebala pustit.
Nek bude taf girl.
To ti je taj suvremen odgoj.

Otiđite s klincima ili s prijateljem dobrim, ko ja.
Radi se o pravom umjetničkom djelcu. Talijanski jezik samo pojačava nježnost i osjećaje djetinje bezbrižnosti.
Glazba je posebna, atmosferna, kostimografija zadivljujuća i inspirativna, a mislim da je animiran jedino kit.



https://youtu.be/HxL1kfN2XcQ


- 16:53 - Komentari (21) - Isprintaj - #
28.09.2020., ponedjeljak
Mora bit

MORA BIT

Mora biti da ipak nisam žena i bolje mi je da se pomirim sa tim.
Beznadežno innamorata la vita,
naslonjena na stablo ko na Božje stopalo,
ja slikam krvavo i ljubim sluzavo
i rađam svojevoljnu djecu
i svojevoljne pjesme
i pišem polomljenim prstima,
i plešem bolnim stopalima
i pjevušim u zagrljaju
i duboko u meni udarajuć bubnjeve,
dan postaje rumen i plav,
a zvijezde se sele pod jastuk
postajuć' pitome, brbljave i tople,

kada doista volim,

točim se u sve većim i većim gutljajima,
svićem ti na ramenu
ranjena, bolna, sretna,
bosa ko zora na otvorenom moru.

Pod trepavicom vuka rasipam se u nježnost čistu, čulnu,
i volim te onakvog kakvog te Bog zamislio
i noktima podupirem zemlju,
kovrčam gomolje novih početaka,
koljenima preosjetljiva,
dlanom željna
zapamćenih godova
jednog palca


- 08:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #
27.09.2020., nedjelja
Budi razumna

Bila sam par
I nepar sam bila
I bim i bam i bus

A sad imam
petero ruku
i petoro nogu
bespoštedan smisao za humor

u teškim situacijama

Jer čujem još kako se smije
Kako se smije grleno
Govori mi ime
uranja
nos u vrat
Kako se namješta
na poljubac
Naređuje
da se toplo obučem i budem razumna
Da razumna, čuj ovo
Budem pametna
ko što jesam

Kako da ti objasnim ,
a da to ima imalo smisla
Da nepar sam
Dišpar čisti
I da to nije do tebe
Nije nimalo
Ni do mene, stvarno

Do neba je
Neba koja mi je spustio do nogu
Neba o koja se sada spotičem
Kvrgava neka neba ko neprimjerene riječi
I kako se on sad brani šutnjom
Zbog nekog svog pera u pješčaniku
Koje moglo je biti

Ptičije i ničije

Kako da ti kažem
Svi mi pramenovi kose strše neposlušno
Iz svake kutijice u koju me se proba pospremiti
Kad izmrvim i pokušam spasiti
Nekim čudom mrvice se vrate
Nijednu vatru ne uspijevam pogasiti
To gori nepomućeno
Baca zlatni sjaj
Poslije dođe zima i gotovo je

Gotovo je

Kako da ti to uopće objasnim
I zašto se ja tebi uopće pravdam
Teška sam ti ko zemlja rujanska
Teško shvatljiva i voljiva
Posadiš u mene jedno
Iznikne nešto drugo, treće, svojeglavo,
nikome potrebno
ponajmanje meni
Tjeram i tjeram i tjeram dalje
Tjeram ljude od sebe
Kao hoću biti sama
Kao treba mi to

Ko zna
Ne da mi

Hoću biti s njim
Obasjavam ga zadnjim zrakama
Mazim se s korom hrasta
odveć
Navikla na udarce

I bila sam par
I nepar sam bila
I bim i bam i bus

zaspim na najvišoj grani pa se čudim
kako nisam
pala


- 15:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #
26.09.2020., subota
Migracije

On i ja sjedimo u hladu velikog stabla. Rana je jesen, topla i blaga.
Čvorci uzlijeću i slijeću iznad nas, na krošnju prezrelog oraha.
Pune su im guše smokava i muškata, al oni i dalje proždrljivo pjevaju himne, tulumare pred svoj odlazak na jug.
Neki od njih ostati će. Stanarice. Neki ptičji zamišljen red. Tajnovit činovnički aparat. Vječno blago pticama.
Zemljom nam prolazi gomila ljudi selica. Zrak je nabijen tugom i nadom, bijesom i ganućem.
Brbore i šumore, mrmore i žubore, psuju i pljuju, pjevaju. Djeca, djeca im u naručju.
Ljudi selice postaju prijetnjom, opasnošću. Oni su prikriveni teroristi. Oni će nas unazađene unazaditi.

U onom vremensko-prostornom procjepu, za kojeg poslije nisi siguran da li se dogodio ili si sanjao,
baš usred moje potpune sreće, ko usred uragana,
trogodišnji dječak prilazi mi i zasipa me šumorećom gomilom nepoznatih riječi,
tepajućih nepoznatih izraza.
Nasmiješim se i taj govor očiju, i taj osmijeh na mom licu,
potaknu ga da govori još više i još dalje, da govori do i preko neba, mašući rukama.
Samo što se nismo doista sporazumijeli, prilazi nam dječakova majka s još troje i jednim u naručju,
pa mi se na lijepom engleskom ispriča,
obraćajući se i djetetu i meni uredno prevodeći što mu je rekla.
Kultura ophođenja. Ne pričati na svom jeziku kojeg drugi ne razumije -bez prijevoda.

On i ja sjedimo u hladu velikog stabla, a na zaobljenom hrptu vjetra upravo putuju
mirisi nesigurnosti i očaja, izdaje i osame.
Ne, ne želim slušati te glasove. Predobro ih razumijem i bez prijevoda.
Ne želim slušati te mirise.

Jer nijedna zemlja na svijetu ne pripada nikome.
Kao i nijedan čovjek.
- 08:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #
24.09.2020., četvrtak
Huzur

Zadala sam si puno obaveza
Samo da ne mislim
To je moj način
A ujutro u busu
Čitam Huzur
Martine Mlinarević Sopte
Pa kad začujem provalu brana
I svoj vlastiti grcaj
Jutrom rano
Na zadnjem sjedištu busa
Samo pomislim
Moram kupiti foliju
Prozirnu
Foliju moram kupiti
Tako se izmaknem valu
Jer sad bi me potopilo
Promatram ja tako more u sebi
Prošla sam mora i mora
Ovo je opasno i olujno
Tu nema predaha

Zato na molu čitam knjigu
Hvali more, drž se kraja
Stavljam kvačice uz obavljeno
Folija kupljena
Kalendar mi je prepun
Tu je i drvo života koje moram presaditi
Mada će onaj ko mi ga je poklonio
Poput duha
U najmanjoj tegli ostati
Ugušen u svom vlastitom korijenju
Sada stvarno nemam vremena još i
Za duhove
" Imaš koju lepu slikicu?"
Gle me
Cijelu večer mažem bolna mjesta



- 23:44 - Komentari (7) - Isprintaj - #
20.09.2020., nedjelja
Koncentrat

Na njen rođendan
Dam si tugu
Pa povraćam u lavabo
Od previše alkohola noć prije
Nisam Ruskinja i nikako da
Zapamtim to
Pa odštopavam odvod poslije
Mislim da ću umrijeti

I ne umirem
Već gledam bijele leptire
Pun ih je cvjetnjak danas
Pronalazim
Na njenom mjestu
Dvije cigarete skrivene
I dva mala blještava srca

Svuda je

- 13:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #
16.09.2020., srijeda
Nesvakidašnja

Pripuštam tu tugu pomalo, na kapaljku.
Ne mogu odjednom, jer ne bi stala.
Ne bi u mene stala.
Znam si kapacitete.
Gabarite.
Kad je bude imalo previše, stisne me ko željezni pauk.

A od tog nemamo ništa, ni tuga ni ja.

Znam da je na meni ostavila biljege.
Nepomirenosti. Žudnje. Bezazlenosti.
Vapaja nebu. Ljutnje na Boga.
Zaljubljenosti u neposlušne svece.
Tetovaže ispod kože.
Ljubav kojom ptica voli

Nije bila svakidašnja
I zato baš nesvakidašnje boli

Pa i dalje skupljam mala lepršava pera, bijela.
Sva su njena.
Radio se sam od sebe poglasni na pjesmi, njenoj
Pa me stisne, zapeče, nasmiješim joj se
Kroz suze , kroz zube

Nije na groblju.
Tamo je samo umorno tijelo
Obučeno u najljepšu, svilenu haljinu cvjetnu
Njena je duša naTuškancu
Tamo jede šumske jagode


U međuvremenu gledam ne biti isuviše sama
Grabim najduže ruke za zagrljaje
Sklupčam se ko lasta u nečijoj zjenici
Znam za tu tugu apatrida, al ne ispitujem
Šutim i sjajim
Najljepšim sjajem
Ne bi li me malo
Ljubio
U mraku

Ona me još diže ujutro
ajde picmilka, guzo
Šmizlo malik
Vani je
Život
Ili nešto mu nalik

Budi i ti nesvakidašnja
Ko ja
Zaljubi tog neposlušnog sveca
U sebe
Daj, neka te zagrize
Ko jabuku








- 22:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #
08.09.2020., utorak
Lastavicam

https://youtu.be/107vx42tG4Y

Kroz sve njene pjesmice kojima me je učila
A tu je jako širok dijapazon
Filmske glazbe, klasike, starih šlagera, zaboravljenih napjeva
ja pobjeđujem.
Skužim da sam riznica.
Da me opremila za najmanje tri života glazbom.
Pa se nasmiješim onako kako bi ona htjela
I zapjevam
Grleno
" Krpam, krpam drotičko...cinguli rajnguli, drotičko...."
" Male ptice, lakih krila, vinite se vi u zrak..."
Dečki i mala cura zastanu. Slušaju. Pažljivije nego inače.

Nekako bude svečano.

Kroz sve njene stvari koje je ostavila
A tu je jako puno stvari
Cipele, blokovi sa slikama, lijekovi, knjige, zabilješke
ja gubim.
Skužim da sam opustošena. Kao zemlja.
Pala je bomba i još se dimi.
I sve je, samo ne svečano.

Da se ne bih raspala
Brzo, brzo
Pjevam




- 19:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #
06.09.2020., nedjelja
Susret

Sanjala sam da je bila zabuna i da je došla doma.
Živo sam je se naljubila i nagrlila u snu.
Svaki detalj sam vidjela, poznajem joj ruke.

Možda nije san.

Hvala, mama.

- 13:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.