Jučer me moj dobar prijatelj J. odveo u kino gledati Pinokija, s Robertom Benignijem u ulozi Geppetta.
E, Benignija obožavam još iz 'La vita e bella'.
I on mi je već kao neki dobar frendić, baš ga volim!
Uh, genijalna mi je ta njegova jednostavnost i smotanost,
dječji humor, bez dociranja i dubokih moralno-etičkih poruka.
Priču znamo.
Kako se sve vlastito umjetničko djelo može potpuno odmetnuti od nas, baš kao i vlastito dijete ili bilo što,
što smo ikada igdje stvorili, snagom svoje mašte, strasti, domišljatošću uma.
I da smo najveći asocijalni mizantropi u svemiru, mi stvaramo i porađamo svijetu, ne samo i isključivo sebi. Sebi ponajmanje.
Time riskiramo, da svo to vrijeme, ljubav i energija, koje smo uložili prilikom stvaranja i porađanja, padnu u vodu ko truli list.
Biseri i svinje su konstanta, jebote!
Unatoč tome, daj. Sebe ili se.
Znamo tu priču o Pinokiju iz kože, iz srca kao bubnja, iz života.
Učili su nas, budi dobar i nemoj lagati, narast će ti nos ko Pinokiju! A nos će ti onda pokljucati i posrati tičurine!
No što si ti bolji, djeluješ si naivnije. Malo onako, retardirano.
Ne lažeš li, imat ćeš jako malo prijatelja.
Ajde što tako retardirano djeluješ sebi. Ajde. Al svi će se mačkovi i lisci ovoga svijeta, urotiti da te nauče pameti! Ako si predobar, bit ćeš slasna meta za razne pokvarenjake.
Tako i Pinokija, baš ko i Dudeka, nema ko tijekom priče nije namagarčio. Nije slušao svoga tatu. Bio je labilan, povodljiv, pohlepan. Bio je neposlušan da bi upoznao svijet. Nema drugačije. Slušaš li, utopit ćeš se u močvari mediokriteta. Život će ti proći dok si pucnuo prstom, a ti nećeš imat one lude uspomene. Neposlušne. Lude.
Zapravo, cijelo vrijeme Pinokio je predobar. U tom je kvaka.
Zadobio je povjerenje svoje Vile tek kad je prestao vjerovati svakome. I tek tada je od lutka postao pravi dječak.
Kino je bilo prazno ( film je tek krenuo), jedna djevojčica u kinu plakala je misleć da je Pinokijo " umreoo".
Nisam mogla izdržat , pa sam spojlala film maloj:
e, malaaa, spasit će ga vilaaa...
Tatek neki mi je rekel da sam je trebala pustit.
Nek bude taf girl.
To ti je taj suvremen odgoj.
Otiđite s klincima ili s prijateljem dobrim, ko ja.
Radi se o pravom umjetničkom djelcu. Talijanski jezik samo pojačava nježnost i osjećaje djetinje bezbrižnosti.
Glazba je posebna, atmosferna, kostimografija zadivljujuća i inspirativna, a mislim da je animiran jedino kit.
https://youtu.be/HxL1kfN2XcQ
Post je objavljen 30.09.2020. u 16:53 sati.