srijeda, 28.01.2015.
Povrijedio si me
Previše se dam. Otvorim srce ko ruke i prigrlim. Odmah. Svakog tko mi miriše na ljubav. I tu se uvijek zajebem. Sama sebe.
Nikad nisam mislila da ćeš me i ti povrijediti. Da ću još jednom ostati razočarana i sama. Jer ti si mirisao na nježnost. I na ljubav. I na dobrotu. Kako sam se pobogu tako prevarila? Svi prije tebe bili su po defoltu oni koji lome srce, namjerno i bez obzira. Ti nisi trebao biti takav.
Nemam više snage vjerovati. Ne mogu opet dopustiti da mi srce pukne. Preživjelo je već toliko toga. Al ovaj put se nije pripremilo. Uhvatio si ga na prepad.
Nisi mi smio to uraditi. Nisi imao pravo na to.
Od kud ti to pravo da se igraš sa mnom ? Da mi lomiš samopouzdanje ? Da se pojaviš i nestaneš? Da mi kopaš po srcu, uvlačiš se u njega ? Od kud ti pravo da budeš grub?
Ja sam ti dopustila. Jer dopustim svakome. Ko imalo miriše na ljubav ….
