utorak, 18.02.2014.
Kraj ....
Mislila sam da želiš kraj, da te neće dotaknuti, da nećeš žaliti, da ćeš se s njim pomiriti lakše od mene, čak i ako dolazi od mene. Na žalost u sve tu si me razuvjerio tek kad sam te debelo precrtala u svom životu, kad sam na tebe stavila najveći x od svih. Tko zna gdje bismo bili da si se puno godina prije rasipao tolikom željom za mnom, tko zna gdje bismo bili da si me barem ikada ranije tako molio. Ali uvijek si me uzimao zdravo za gotovo, mene koja sam uvijek više htjela, uvijek više voljela, uvijek više molila, više čekala i više trebala…
Tko zna u što bismo se pretvorili da si me nekad prije našeg kraja poželio kao noćas ?! Iskreno, očajnički, onako kako sam ja tebe uvijek htjela…..
