četvrtak, 31.08.2006.
[Eric Clapton, Michael Kamen and Sting..]
..zanimljiva kombinacija uz ritam zippo upaljača..
And you hug yourself on the cold cold ground.
You wake the morning in a stranger's coat,
No one would you see.
You ask yourself, who'd watch for me?
My only friend, who could it be?
It's hard to say it, I hate to say it, but it's probably me.
When your belly's empty and the hunger's so real
And you're too proud to beg and too dumb to steal,
You search the city for your only friend,
No one would you see.
You ask yourself, who'd watch for me?
A solitary voice to speak out and set me free.
I hate to say it, I hate to say it, but it's probably me.
You're not the easiest person I ever got to know
And it's hard for us both to let our feelings show.
Some would say I should let you go your way,
You'll only make me cry.
But if there's one guy, just one guy
Who'd lay down his life for you and die,
I hate to say it, I hate to say it, but it's probably me.
When the world's gone crazy and it makes no sense
And there's only one voice that comes to your defense.
The jury's out and your eyes search the room
And one friendly face is all you need to see.
And if there's one guy, just one guy
Who'd lay down his life for you and die,
I hate to say it, I hate to say it, but it's probably me.
I hate to say it, I hate to say it, but it's probably me...
Da se malo vratim i muzici i stihovima, budući da jaako dugo nisam stavila ništa na blog! A i to (sklonost) muzici sam od Staraca naslijedila!
Kisses
[kultura zvana tramvaj..]
Vjerujem da mnogi od vas
, čitajući druge blogove, pomislite kako su vaši problemi odjednom vrlo mali u odnosu na njihove probleme. I umjesto da sažaljevate te druge – posmislite da ste pravi srećković jer se isto to ne zbiva vama i kako će se vaši problemi lako riješiti!
No, zaboravimo sad na probleme.
Jeste primjetili kako je jučer bilo kišno i lhadno( u Zagrebu narafno)?!? Jučer sam ujutro, potučena zbog temperature, izašla iz stana zabundana u 3 sloja. Bilo mi je svejedno hladno! Danas sam, u isto doba dana, izašla u jednom sloju al dužih rukava. I? Preznojila sam se! Što je sa tim vremenom? Pa nije ni čudo da kišem i tuširam sve okolo...
Nakon jaaako dugo vremena – vozila sam se tramvajem. 
Na čelu vagona teta tramvajčica, iz razgovora stara koliko i ja al već sa djetetom u vrtiću!
Strava...bebači i ja su priča koja bi se mogla desiti tek u mojim 30 – tima.
No, ono što sam sumnjivim okom primjetila (ipak se svakodnevno družim sa inspektorom Columbom 
he he) jest da danas nema kulture u našem narodu. Tramvaj staje na stanici, vrata se otvaraju.
Ne znam kako su učili naše bake, al mene je moja baka naučila da kad se vrata otvore treba postrance stat i pričekati da ljudi koji su u tramvaju izađu. 
Danas je tramvaj kojim sam se ja kruzala po gradu stao na 6 stanica. Na svih 6 stanica su ljudi mahnitavo okupirali vrata tramvaja i žurno ulazili unutra?!? Tko je htio izać iz tramvaja danas nije mogao! Da da.. I onda me netko pita zašto svugdje idem biciklom? Pa kad iz tramvaja ne mogu van. Da, da. Moja baka je ove godine navršila 80 i prava je „ptica trkačica“ u formi. Ne, nije od onih bakica koje sa placa žurno trče da bi se zasjele na najbolje mjesto. Jednostavno – za svoje godine pohvalno : ona vježba, pazi na liniju..prava je. Kad bi nju pitali što ona misli o ovoj „novoj kulturi“ rekla bi vam : „ Neotesanci i stari i mladi, svi su isti!“ Ona je naime među zadnjima u utrci za mjesto u autobusu jer kako kaže po cijele dane i ovako i onako samo sjedi ili leži i šta je onda košta malo stajati u autobusu.
No, bila sam i na faxu danas. Samo mjesec dana moga izbivanja i ništa se nije promjenilo. Hodnici prazni, još uvijek se laagano ispijaju kafice, nema žurbe..za tjedan dana počinju „prve“ katastrofe, a ja sam ih eto danas odjavila!
Puno je toga za moju malu glavicu a ja sam tek danas stisla gas..ili kako bi glasila standardna poruka od Starog : „ Mala, stisni gas i vozi sto na sat!“ Kako bi ja rekla ..nisam na utrci puževa zato idem u višu klasu..utrku kornjača!
kisses
srijeda, 30.08.2006.
[Danas je 30.08. ..]
Gledajući vijesti na RTL-u načuh da je dan idealan za svađanje sa partnerima! Ako to danas niste učinili ili jednostavno niste imali s kim – niti nemojte! Pretpostavljam da je dosta ljudi, kao što sam i ja, načulo to..al valjda ne vjerujete svemu što vam sugreriraju – da je dan stvoren za raspravu s najbližnjima o onome o čemu još niste?!? Nije mi ni na kraj pameti ići išta raspravljati s Ljubimcem! Dovoljno je što se ne vidimo, a još i da se svađamo..he he he Di bi nam bio kraj? Na računu za tel? Da, sigurno.
Zadnja tri dana sam provela u krevetu : glavobolja, grlobolja
, mislim da me i temp trese
... a u krevetu je fala Bogu toplo i zato ne mrdam! A i gazdarica je zakazala..već tri dana ne radi bojler..a to znači da nema ni tople vode, što automatski povlači = tuširanje od sekunde!!!!!!
Al dobro..ako to danas ne riješi – sama ću! NE znam kako..
jer u svom stanu nemam bojler..sve je naime u njenom stanu koji je odmah zid do! Jao.
Jel ima još šta novog? Ne. Svi već znaju za moju ljenost tako da..to nije novog. Jel učim? Ne. Al sam zato naučila TV program napamet! Luda glava.
Zahvaljujem ovom fucking vremenu što mi ne dopušta da se družim sa Zvijerkom..TV je pre monoton.... a bit će bolje uskoro! Ipak, jutros sam ispljunula 150kn za Ginko tablete i sad ima da mi koncentracija radi 100 na sat i da naučim čim pročitam neš!
Kiss
utorak, 29.08.2006.
[što smo naslijedili?...]
od svojih roditelja??? He he
Ovaj post pišem već treći put..ako se sad ne objavi..neće se ni objavit jer četvrti put ga sigurno neću pisati!
Nemam neku ludu inspiracijuza što luđi post..ipak sam noćas fino zavučena u krevet osluškivala kišu koju su moji dragi sinusi najavili još popodne! Naime, već popodne su upalili ALARMANTNO STANJE! A alarmanto stanje znači da mi glava puca toliko da ni dva dupla ibuprofena (čitaj komada 4) nisu pomogla da glava prestane pucati!
Fino sam se zavukla u krevet. U jednu ruku mi je „sjeo“ daljinski (=upravljač) a u drugu cigara.Uživancija. Nisam pušač i tip sam osobe koji ne priznaje ovisnoti. Ako me koja i snađe tijekom života smatrat ću da nisam dovoljno jaka da joj se oduprem. Iako me mama trovala (cigarama) još dok sam bila u njenoj utrobi – NE, to nisam naslijedila od nje. Dok ona popuši dvije kutije na dan ja sam sposobna popušiti jedva jednu ili nijednu uz kaficu. Nekad je i malo više..al samo nekad. Moja mama sebe voli nazivati Starom, Starog naziva Starim i iskreno volimo se „jako“. Krivo ste shvatili - nije da se ne trpimo al ona često u šali zna reći da je sve što sam ja od nje naslijedila ona rupica med nogama..he he (luđakinja)..
Od Starog sam pak naslijedila puno i često mi ljudi znaju reći da sam njegova kopija u minijaturi..he he.. Isto tako sam (osim izgleda), kao i moj stariji brat, naslijedila od njega specifičan način paničarenja... Da se vratim na ono..fino sam se zavukla u krevet..iz kreveta me večeras digao brat sa sms-om„ Di su? Jel su ti se javili?“ Naravno da ga pokušah smiriti.. Al razlog paničarenju je upravo to što su to naši Starci i jedinstveni su samo zbog toga..a tek zbog drugoga? Mi paničarimo zbog Staraca koji imaju svojih 55? Da da..i vi bi paničarili da ih poznajete. Koliko god mi (brat i ja) imali godina morali smo obećati kad smo izlazili u koje doba ćemo se vraćati iz vana. Redovito su nas znali nasamariti i u trenutku kad smo mi dolazili poslušno doma oni su tek tada izlazili?! Koliko se samo puta desilo da smo u istom disku čagali cila femili ili da su oni za razliku od nas ružili do zore?? Ne to se nije dešavalo kad smo bili mali, to se dešava SADA! Jedina prednost u svemu tome jest da za sve ludosti imamo podršku. Oni za ljude sa dredovima neće reći : „Koji tipusi, sigurno su narkići?“ već će komentirati : „Evo nam ekipe!“
No..da ovo ne ispadne samo opisivanje njihovog ludog načina života..da se vratim na ono što smo naslijedili..
Panika. Jutros su krenuli na road – trip, ne zna se kad su krenuli, nikome se nisu javili (čitaj bratu i meni) Mobitel su naravno isključili..nema odgovora na sms-ove..pozivi nemogući i onda odjednom sms : „ Pozdrav iz Dubrovnika! Soba nam je na Pilama kod Lovrijenca, kroz prozor se vidi more i čuje njegov šum..“ Luđaci..očito su vozili bez stajanja..
Idem nazad u krevet, panike više nema..idem krepivat od smiha! Jer ipak to su moji starci!
petak, 25.08.2006.
[tata je škorpija..]
Već duže razmišljam da guknem, da napišem, neki "bezglavi"post i napokon sam došla do prikladnog naslova za njega.
Naime, ja sam u Zgb-u, 300km dalje od mjesta gdje bi sada najradije bila. 300km dalje od doma, od dragih ljudi, prijatelja, poznanika, mjesta za lumpovanje.. Ja sam tu u ovoj "pustinji"! Ljudi su još uvijek na godišnjima..a ja sam tu (najranije od svih) i iščekujem njihov povratak..
No, dobro, nije ni tako loše biti malo sam. Ipak, tko me malo bolje poznaje zna da sam tvrdoglava dozlaboga (kako god se ovo pisalo) i da ću uvijek naći načina kako izbjeći dosadu i osamu. Pa imam svoju Zvijerku!!!!! Ona mi je ovih dana najbolja prijateljica! Kad poludim od 4 zida - skočim na balkon i viknem : "Akcija brate!" i odmah je spremna, bez obzira na outfit, izjuriti van i pravit mi društvo! Rekli bi sad da sam poludila - Bicikla joj najbolja prijateljica?!? Nisam poludila, al dnevno mogu sate provesti s njom!
A znate koliko volim svoju Zvijerku? Čak toliko da kad sam prvi put vidjela stan u kojem sam trenutno i kad sam spoznala da ima ogroman balkon, odmah sam pomislila kako je balkon idealan za moju Zvijerku! No, kad sam drugi put vidjela stan u prisutnosti tate (onog gore spomenutog ) došlo mi je da umrem od tuge! Zvijerka i ja smo se smijestile u stanu od jedva 30m2. Zvuči puno kad se uzme u obzir da smo u njemu samo ona i ja. No, realnost je surova (rekli bi neki) : stan ima jedva 20m2 zatvorenog prostora i 10m2 vražjeg balkona! Da sad imam tog arhitektu koji je ovo projektirao zadavila bi ga golim rukama, jer ipak, što će tako malom stanu tako veliki balkon?!?! Ispada da je Zvijerka bolje prošla od mene - jer je ona sama sa policom na balkonu, dok je u mom stančiću ostatak namještaja i jedva se prolazi!
U svemu postoji i dragi tata koji je bez problema rekao : "Sine, pa di ti gledaš? Šta nisi mogla malo bolje pogledat stan prije nego si ga iznajmila?!" Jesam, mogla sam al mi je bila puna kapa i oglasa i ljudi i šetanja po Zagrebu. Tata ko tata ima odmah i lijeka za sve :" Ma nije nam problem ni da te uskoro opet selimo." Ipak, u rezervi postoje još 2 stana iste cijene al veće kvadrature i mogućnost skorog useljenja.. tako da ću stisnut svoje guzove (da, mogla bi i na dijetu) i preživjet par mjeseci u ovom prču od stana..a možda i više od par mjeseci! he he nikad ne znaš... A postoji i mogućnost da ću uskoro ketchirati u svom vlastitom brlogu al samo ako položim ispite i upišem godinu..eh da mi je to vidjeti
No, nisam bezrazložno tatu stavila u naslov posta i napisala koju riječ. Iskreno mislim da mi je tata prolupao pod stare dane Ove godine je za razliku od prijašnjih godina ostao 5 tjedana na godišnjem!?! Do sad se dešavalo da ne ide duže od 2 tjedna, al ove godine je skupio sve zaostatke i odlučio ostati doma. Prvih tjedan dana je bio još uvijek na iglama od posla, živčan sa mobitelom u ruci. Drugih tjedan dana je već veselo žviždukao sa pinelom (=kistom) u ruci i isključenim mobitelom. Treći tjedan je već bio isuviše vesel i drag i tek onda smo primjetili : naš je tata smršao! U kući radost! Al i pitanje : što se zbiva?! A što bi se zbivalo nego to da je na godišnjem sa isključenim mobitelom? Pa to je dovoljno! Jedva je dočekao da me spraši u Zagreb jer je otprije planirao da čim me spraši kreće s mamom na road - trip do Crne Gore. Danima je kovao plan, jutrima se budio riječima : treba krenut. Dok ga teta iz Osiguranja nije probudila iz sna sa svotom koju mora uplatiti ako se želi osigurati protiv krađe. Tad je odlučio : autom se ide do Dubrovnika, u Crnu Goru kako se snađemo..al da - treba krenuti! 19.08. smo krenuli u Zagreb, da napokon preselimo stvari iz stana od mALe u moj. Tek smo stigli kad je stari obzanio da se te večeri ide na tekmu! Mene moj tata vodio na tekmu i napokon sam doživjela Maksimirski stadion (sramota a u Zagrebu sam već 6 godina ). od tada - 3 dana smo rintali ko konji i možemo oboje reći da smo tek danas došli k sebi! Od kad je otišao ( ponedjeljak popodne) trudim se ga uvjeriti kako učim, kako učenje ide i te sve studentske spike al poznaje me on i predobro i zna da se trenutno trudim ubiti dosadu a ne učiti da položim Bedenka. he he he Večeras sam ga tako prekinila u gledanju tekme, a to je najgore : kad moga tatu prekinete dok uživa u nogometu. Ukratko je tek stigao prozboriti da kreću u ponedjeljak ujutro i da se sutra čujemo da mi kaže planove.
Zaboravila sam reći..kad smo došli u Zgb, uslijedilo je upoznavanje sa novom gazdaricom : mladom, perspektivnom i emancipiranom ženom. U žaru razgovora i muci nošenja stvari žena je uspjela prokomentirati da je lijepo imati tatu koji je u 40-tima! Skoro joj reko da stari ima 55 al ipak kompliment je kompliment pa nisam htjela kvariti oduševljenje!
Kisses..i valjda ću uskoro imati nešto više od "bezglavog" posta
subota, 19.08.2006.
[Trogir .. part three]
Malo sam odužila sa pisanjem svojevrsnog dnevnika - putopisa. Nema neke posebne isprike, nije da mi se išta dešava u životu, nije da lomim vani ili što slično pa da ne stižem..nego jednostavno LIJENA SAM DO BOLI! Svakodnevno se pržim na suncu i skačem po pijesku na plaži jer je eto ljeto za mene,sa današnjim danom, završilo! Noćas nema spavanja - pakiraju se stvari i ujutro kad sve bude gotovo kreće se u Zgb u pothvat koji se zove : Moramo srediti stan Stari i ja ćemo to majstorski odradit a onda ja ostajem prepuštena sama sebi u Metropoli i imat ću više vremena a manje lijenosti za pisanje a starci kreću na road trip do Boke Kotorske i nazad!!! he he he
Samo da ne krepam od dosade jer to mrzim
Nego..da nastavim...
*Dan 4. i što sve tamo ima*
Dana br. 4 je Ljubimac bija nabrijan da triba čim prije krenit za Split! Nikad nije bija tamo a fasciniralo ga je što u Knjizi Mudrosti o Dioklecijanovoj Palači piše čak na dvije strane Dan prije smo popamtili kad idu busevi oko 13h, no, opet, morali smo iz šatora krenuti već u 11.30?!? Ja sam tip koji kasni a ne koji urani skoro sat i pol? Al dobro....Došli smo na kolodvor oko 12.30h. Po rasporedu imali smo bus u 12:50, 13, 13:30. Ja sam htjela da se ide onim u 13h pošto je bio Autotrans ( držimo se ipak domaćih..). Nema buseva i nema. 13:30 i ne dolazi ni jedan od njih. 14h je i nema ni jednog od njih. Naravno da sam ljuta kad najbolje sunce propuštam za čamljenje na autobusnoj stanici? Hm...
U 14:30n stiže bus - Varaždinac, prepun. Ušli smo u njega misleći da će nas čika šofer uzeti i ako stojimo jer smo ipak samo dvoje. Kad ono, u tren oka napunija se cili bus i ljudima koji stoje. Doša je čika šofer i obračajući se meni reka da napustim bus da koj mi je k*. Kad je to ponovio i drugi put naravno da sam izašla, pokupila Ljubimca za ruku i šoferu se obratila da ću sa zadovoljstvom napustiti bus jer sam prva ušla i da takvim obraćanjem od mene neće dobiti ni kune(ipak, neću se vozit s nekim otesancima)!!! Naravno da je Ljubimac odma diga glas na mene da nisam trebala izaći iz busa kad smo jedini izašli. No, što reći..u Dalmaciji ljeti teško da će te naići na smirena vozača i da se drži do voznog reda pa nije ni čudo da se i to dešava.
Tek u 15h smo krenuli za Split. Stigli smo za 50min vožnje (a samo 24km?ja bi ih prešla u 10-12min) i to na stanicu Lokalnog (= busa lokalca) nešto izvan centra. Dolaskom ispred Dioklecijanove palače sa sjevera smo naišli na hordu turista koji glade prst Grgura Velikog. Čudi me da njegov palac još ima što zlata od tog silnog trljanja...hhhe Ljubimca je zateklo stanje Dioklecijanove Palače : "A to nije kao u Knjizi? Pa nje gotovo da i nema!!!!" Dakle, veliko razočarenje i moj još veći bijes! 4.ti put u Splitu, sunce već polako "umire" a ja nisam na plaži... Brzo smo "protrčali" ulicama i da se ohladimo, odvela sam nas u Dioklecijanove podrume. Ipak, to još nisam do sad posjetila pa da malo razvedrim i sebe pošto sam donedavno znala nacrtat Dioklecijanovu Palaču na milimetar u mjerilu Ulazak za studente samo 6 kn! Svaka čast! No, što se ima za vidjet? Samo ogoljeli zidovi onoga što je nekad bilo. A što je tu bilo? Pa Dioklecijanovi podrumi su zapravo prizemlje gdje se u Palaču ulazilo sa morske strane, a njegove odaje su bile na "katu".
Nakon podruma je uslijedila šetnja rivom i odmor za noge. Nakon odmora uslijedilo je daljnje razgledavanje Palače ( zapravo grada). Da razveselim Ljubimca morali smo se popesti na zvonik Katedrale iako je visok "svega" 60m a ja se bojim visina Penjala sam se i klela što zbog njega idem gore i što nisam sigurna kako ću sići dole Popeli smo se gore, puhalo je ko sam vrag. Stala sam uz jedan kut i čvrsto se držala! Svako malo sam proškiljila da vidim što propuštam od pogleda i cvilila zbog straha. Ljubimac je mislio da se zajebavam, al zašto bih? Ne volim gledati s visine i gotovo!
U 18h smo već bili premoreni i pomalo tužni i željni povratka doma. Otišli smo na kolodvor i još više se rastužili kad smo saznali da prvi slijedeći bus za Trogir ide tek u 19.00. Bilo je već i prošlo 20h kad je napokon bus došao a onda saznanje : tko nema kartu ne može u bus i informacija da su sve karte prodane! Fuck! No, ovaj put je čika šofer bija dobar i reka nam da neće biti problema da odstojimo. Super! Bila sam toliko umorna da sam u jednom trenutku vidjela kako se neki lik ustaje sa sjedala i primiće vratima gdje sam ja stajala, pa mu reko : " Vi sad izlazite?" 
A Ljubimac rika od smijeha i reče mi : " A šta mi ne idemo isto? U Trogiru smo! " Finalmente. Izlazak van Umornih stopala odcupkali smo još tih 2 km i došli u kamp. No, unatoč umoru trebalo se istuširati kriomice u Paviljonu...
Spavanje ko kokice već u 22h..umor je ipak umor!kisses
utorak, 15.08.2006.
[Trogir...part two]
*Dan 3. i prži se ..(ne srce moje)*
Dana br. 3 krenuli smo na more..prženje na plaži! Kupanje u "mulju" (ne znam dal sam prezahtjevna al me travulje u moru ne privlače). Uz prženje kože uz miris kreme..prženje i živaca uz zvuke Slovaka! Ma jesam bezobrazna al nek me vrag odnija : MRZIM TURISTE! Naravno ne sve..al mrzim one koji se ponašaju kao carevi a ne turisti! Slovaci zauzeli cilu plažu, glasni ko cili obor svinja, prže se na suncu uz Karalovačko i naravno bacaju škovace ( = smeće) di stignu! Jao! A tek kad stavite svoj šugaman ( = ručnik) na plažu bez pardona koriste prilku da ga gaze ili da na njega ostavljaju svoje mokre luftiće! No, ono što me najviše bijesni što se uokolo jurcaju u Hondama i Toyotama a ja nemam love ni za Fiću!
No, unatoč turistima, a i sama turist, uživala sam se pržeći se! Svinjica ( = ja) sam dobila finu kožicu ( ne hrskavu ) i nebi se makla sa plaže da Ljubimac nije svako malo zanovijeta: " A kad ćemo u grad? A zašto tek tad? A zašto ovo, a zašto ono?" Joj, joj, joj
. Imam samo 15 dana na moru i naravno da mi je želja samo biti na moru..ne zanimaju me znamenitosti ( a koga i bi u mojoj situaciji).. No , opet..nakon natezanja i svađa, krenuli smo u grad. Razgledati sve što se može, ući svugdje gdje se može! Prva postaja je bila kula Kamerlengo! Kula je sastavni dio tvrđave - upad samo 10kn. Popeli smo se do najviših točaka i razgledavali grad iz visina! Sunce je pičilo 100 na sat. Kad smo sišli, sunce je već palo na 70 na sat! Ipak, vridilo je uživat u pogledu na grad! Jednom sišli..krenuli smo uskim uličicama grada. Ulaz u Samostan? ne. Ulaz u Katedralu? ne. Ulaz u Muzej grada? ne. Dakle, već ste i sami skužili - sve ostalo smo jednostavno pogledali izvana, guštajući se uz ogromne kugle sladoleda 
No, mislim da nismo ništa propustili jer je i doživljaj "izvana" dovoljan da se jednom i vratimo u Trogir! Sunce je već padalo na 40 na sat i vridilo se vratit u kamp!
Kamp sa jednom zvijezdicom i navodno toplom vodom. hm... Poslala sam naravno Ljubimca da ispita mogućnosti tuširanja. Vratija se vrlo brzo sa rečenicom : " Voda je hladna ka i na Fratarskom!" Ou shit a moja duga kosa, a ja zimogrozna.. Luda kakva jesam..skupila sam sve "sitne radosti" i kriomice ušla u Paviljone za spavanje. Paviljoni su naime bile dvije zgrade sa sobama za turiste i sa jednim kupatilom po katu. Za mene srećom - sve je bilo otvoreno i spremno da se ja kriomice uvučem Fini topli tuš, voda koja isparava oko mene, feniranje i brzinski hod prema gradu. U gradu nas je čekala Trogirska noć sa Prljavcima i Zečićem. Što smo mogli nego kupiti cugu u dućanu, pojest Hamburger u Sarajevskom Čevapu i krenuti na koncert. Bilo je ljudi ko u priči, ali i pjevača kao u priči. Redali su se jedan iza drugog - Duško Lokin, Zečić....a naravno kad smo mi premoreni od "male" šetnjice ( = cca 10km) odlučili kreniti doma..krenuli su i Prljavci! Šteta. No, malen gradić imena Trogir i more oko njega prenosili su zvuke Prljavca do šatora i fino smo mogli usnuti uz zvuke Prljavaca! he he
ponedjeljak, 14.08.2006.
[Trogir..patr one..]
*Dan 1. i kretanje*
Ljudi moji, noćas se vratih sa tripa! Ljubimac i ja, ni manje ni više, provozali smo se do Trogira i nazad! Koji luđaci - bez auta, natrpani od poda do glave No, to je draž kad si student i kad krećeš na kampiranje : ne treba ti auto, noge su mlade i izdrže puno tereta, ne brineš se što se svi smiju na cesti kad vide tvoj ogroman ruksak i ne vide tebe od njega...
Ljubimac je odlučio..nakon Fratarskog kreće se za Trogir! Bila sam u Trogiru, vidjela već sve..al krenuli smo! Cijelu noć nisam spavala zbog priprema ( čitaj : trpanja stvari u ruksak). U 6 smo se brzinom svijetlosti stari i ja pojavili na kolodvoru! Bus kreće za RI, preko Labina. U Labinu smo skupili Ljubimca. Oko 8.30 prva postaja RI. U 9 smo se ukrcali na autobus za Trogir! Yeah! Sa nama je bio mali ruksak pripremljen za tripanje..za 7 sati vožnje svakome 4 mala sendviča i pol litre vode! U ruci Knjiga Mudrosti ( čitaj : vodič kroz Jadran) i karta Hrvatske! Ipak, da nešto i naučimo putem Činilo nam se pri kretanju da 7.30h vožnje busom i nije neki problem (ipak, već smo jednom odsjedili gotovo čitav dan do Dubrovnika)...no, nakon 4h su počeli crvi u dupetu! He he Pičilo je sunce, umor je bio sve veći i veći! Putem sam odlučila šofera zamoliti da bude dobar i da nas izbaci iz busa 2km prije Trogira u mjestu Seget Donji ( pošto smo tamo odlučili kampirati) i fino šofer bio dobar i izbacio nas on u Segetu! Još nam je i mahao..dobar šofer A kad ono, izbacio nas u krivom Segetu?!? 3km smo natovareni uzbrdo - nizbrdo - uzbrdo hodali do kampa! Dolazak u kamp i veliko razočarenje Kamp se na netu reklamirao sa 3 zvijezdice a ulaskom u kamp smo otkrili da ima samo jednu! Uhvatila me panika jer ipak - Fratarski ima samo jednu zvijezdicu a nema toplu vodu?!? No, dočekala nas je super simpatična Trogiranka koja je uvidjevši moje tužne okice odmah napravila sve da me razvedri! Kamp ima toplu vodu! Yeah.. Ukratko nam je pojasnila sve i mi smo krenuli sastavljati naš mali iglu, naše utočište za naredna 4 dana. Mirno smo sjeli u šator tek u 20h! Premoreni sa osjećajem da imamo 100god a ne 24..prošetali smo okolicom i vrlo brzo zahrkali!Ipak, slijedeći dan smo imali u planu odmor i šetanje.
*Dan 2. i velika naoblaka*
Bilo je oblačno za poludit! No, nisam izdržala a da ne zaplivamo malo i opustimo se! Plaže su dobile ocjenu 2 od 5 zbog trava i šljunka koje bodu noge. Svugdje škovace ( = smeće) jer ipak turisti su turisti i jebe se njima što za sobom ostavljaju sranja! More je bilo uljasto zbog glisera koji su glisirali nešto dalje. No, uz sve - more je more!
Navečer smo krenuli put grada! Za one koji ne znaju - Trogir je pod zaštitom Unesca! Smjestio se na otoku i s ostatkom je povezan mostom! Uz njega je ogromno Čiovo koje je s njim povezano mostom! Ulaskom u grad vam već zastaje dah! Poseban je! Pun je ko šipak! Turista je po svugdje! Gužve nesnosne, auta ko u priči a najviše su me se dojmili luđaci ( = domaći) na motorinima koji se jurcaju. Više me bilo strah za vlastiti život kao pješaka nego njihov što se jurcaju bez kaciga.
No, da se vratim na Trogir! Kava je preskupa! Gdje god smo pogledali je stajalo min 15kn! no, ipak, jednom smo u Trogiru i odlučili smo se opustiti i popiti koju! Sjeli smo u prvi kafić gdje je bilo mjesta. Stigao je račun od 16kn, dali konobaru 20 a on se fino okrenuo i otišao.Hm?!? Pristojnosti radi nismo ni tražili objašnjenje, no postupak nas je razjario i došli smo do zaključka da smo tu da bi uživali a ne jadikovali. Ipak, manču nam ni bed ostaviti al samo onda kad to konobar zasluži! U restorane nismo ni pokušavali ulaziti jer ipak smo redovito bili obučeni za plažu a ne za fine restorane! Prva šetnja gradom i zaključak - grad živi 24h na dan!!!!! Super!
ponedjeljak, 07.08.2006.
[mALa hoće post!]
Dakle, [mALahoće novi post! E pa sad..upravo sam stigla u PU! Nije da sam se daleko makla al osjećaj je bio kao da nisam ni blizu ovoj prokletoj turističkoj vrevi! Naime, pobjegla sam na majušni otok u Puli! Pravo ime mu je Veruda a za one koji su alternativnije nastrojeni i posjetili su PU - bila sam na Fratarskom![fratarski Polazak u četvrtak..natrpani stvarima kao da idemo negdje u civilizaciju - Ljubimac i ja smo krenuli! Tata je u strahu da će nam nešto faliti nudio masu para a ja reko : Stari - pa di da ih potrošim?!?! Naime, otok nema struje, ima samo hladnu vodu, skoro bi ga mogli opisati kao divljinu no ta divljina ima i ponešto od "civilizacije"! To je oaza za odmor, opuštanje, dobre pijanke i ludo društvo! Spavanje za Puležane je bagatela (20kn na dan), za furešte (= strance) puno puno više! I zato smo mi to fino iskoristili! Ipak, bolje 20kn dnevno za spavanje na tvrdom u šatoru nego svaki dan da jedan od nas potroši 50kn za benzu i živciranje u prometu! Što ima novog? Ništa osim činjenice da smo se odmorili i da smo se uplašili da ćemo riknuti od dosade na otoku po noći bez svijetla(ipak, preživjeli smo dva dana i dvije noći uz nevrijeme koje je "kosilo" grad)..no, ne da smo se zabavili nego smo se i opili a da nismo ni namjeravali! Na kraju smo se iz divljine vratili teška srca sjeli u auto i zapalili za Labin! Unatoč želji za zabavom i ludim provodom..jednostavno smo se srušili u krevet i odspavali cijeli dan! Imali smo 24h raja..auto samo za nas, ogromna kuća samo za nas..i umjesto da se tulumari mi smo spavali......
Što sad nakon odmora? Kako ide ona nekadašnja..nema odmora dok traje obnova Odmor je gotov! Spremamo se za Trogir! Krećemo u srijedu ujutro i sudeći po svemu, planovi se i dalje mogu promijeniti! Al nadajmo se da neće! Do tad, odo ja surfat po netu..pa kad nađem što zanimljivo se javim!
Uživajte mi! kisses
P.S.[rawel je bacio par fotki Fratarskog na Blog pa da bez zatraženja autorskih prava ne kradem..pogledajte ako vas zanima!
srijeda, 02.08.2006.
[update..za..]
[mALu..naime, ostavila mi je grr komentar i moje malo sranjce mi neda da joj uzvratim komentarom jer je pop - up blocked window! E pa sad..kafe sa [mALom je svetinja, to nije izlazak. Jer ipak koliko mi samo znamo mljet i sranja radit to je za nevjerovat! Mislim, stvarno, nađu se dvije pametne (čitajte MI) i spetljamo se oko nekog ventila i mozgamo pol sata ma da kako to ne radi..mozgalice jedne..pa ko nam je udijelio svu tu pamet da ti i ja moramo izvoditi teoreme dok nas neki glupi ventil zahebava! No, tema našeg izlaska nije bio ventil, već kafe u pozno doba dana..i nada (više želja) da će [mALa sutra saznat da je dobila job! Jer ipak, što jest jest..smrdi nešto u lijepoj državi našoj! A ako nije dobila job zasmrdit će još i više! Koliko smo lude to će se tek pročut, jer ipak kod nas se ori i bije, nema alkohola i nisu cajke kiss mALa i da ne misliš da zabim na tebe kad treba sranja radit! Prvo tebe zovem a onda sve ostale! Uostalom..pošto sam OPET zgubila punjač od moba..samo tvoj br i znam napamet,
[iiiii...]
samo iiiii... stoji od izlazaka! Naime, ljeto mi je ove godine i suviše kratko..i za sad koliko vidim je Pula mrtva! Ma što se čudim kad je ona mrtva uvijek i zimi i ljeti i kad god sam doma! Sad bi jedan moj frend rekao da samo pizdim i da je bitna ekipa i da sam premalo doma da bi se iživila vani?!? Ma istina je care al..nemam ja sad vremena skupljat ljude koji bi lomili vanka! Uostalom nevera ( = nevrijeme) se sprema i nisam tip koji voli u sandalicama kisniti
Nije da me brine na čemu mi kuća stoji, više me brine što sam blokirana u centru grada i nema ni tamo ni vamo!
Naime, puna ko šipak,Pula bez parkinga i nemrem ni na kafe u omiljene kafiće jer kvragu i sve..auti se gradom kreću puževim korakom, turisti se kreću ko ovce u krdu,..pa jednostavno ako moram idem cipelcug ( = pješke) Ipak, ovdje je ljudima normalno da i kad se ide bacit smeće se ide autom to obavit, a kamoli da se udostoje malo prošetat!
Danas sam sa starim "prošetala" nekih 7km...išli smo pješke iz grada do industrijske zone i nazad..fino pomalo.. Naravno da smo išli gotovo uzalud ( svako kretanje je poželjno = to je jedina pozitiva) jer ipak išli smo kupiti stol za kamping a kad ono - prodalo se sve Naravno da sam ljuta..ljuta..bar je jedan u trgovini mogao ostati za mene No, pustimo to sad. Pošto mi je odmor prekratak, planirano kampiranje još kraće..mislim da ću zaboraviti da nemam stol i da je sve ko i svake godine prije = zdravo seljački! Kad se odlučimo moj "boss" Ljubimac i ja gdje idemo..se javim..a do tad..surfam netom tražeći destinaciju za vrlo kratak odmor! kisses
P.S. sutra idem u "selo malo čudno na Sjeveru Istre" u kojem obitava Ljubimac. Moj najdivniji brat me vozi i kako reče samo će me izbacit iz auta i nastaviti put dalje. A ja čem ostat pržit se na suncu daleko od mora?!? ove godine ću kupanja svesti očito na broj prstiju ruku?!
