četvrtak, 31.08.2006.
[kultura zvana tramvaj..]
Vjerujem da mnogi od vas
, čitajući druge blogove, pomislite kako su vaši problemi odjednom vrlo mali u odnosu na njihove probleme. I umjesto da sažaljevate te druge – posmislite da ste pravi srećković jer se isto to ne zbiva vama i kako će se vaši problemi lako riješiti!
No, zaboravimo sad na probleme.
Jeste primjetili kako je jučer bilo kišno i lhadno( u Zagrebu narafno)?!? Jučer sam ujutro, potučena zbog temperature, izašla iz stana zabundana u 3 sloja. Bilo mi je svejedno hladno! Danas sam, u isto doba dana, izašla u jednom sloju al dužih rukava. I? Preznojila sam se! Što je sa tim vremenom? Pa nije ni čudo da kišem i tuširam sve okolo...
Nakon jaaako dugo vremena – vozila sam se tramvajem. 
Na čelu vagona teta tramvajčica, iz razgovora stara koliko i ja al već sa djetetom u vrtiću!
Strava...bebači i ja su priča koja bi se mogla desiti tek u mojim 30 – tima.
No, ono što sam sumnjivim okom primjetila (ipak se svakodnevno družim sa inspektorom Columbom 
he he) jest da danas nema kulture u našem narodu. Tramvaj staje na stanici, vrata se otvaraju.
Ne znam kako su učili naše bake, al mene je moja baka naučila da kad se vrata otvore treba postrance stat i pričekati da ljudi koji su u tramvaju izađu. 
Danas je tramvaj kojim sam se ja kruzala po gradu stao na 6 stanica. Na svih 6 stanica su ljudi mahnitavo okupirali vrata tramvaja i žurno ulazili unutra?!? Tko je htio izać iz tramvaja danas nije mogao! Da da.. I onda me netko pita zašto svugdje idem biciklom? Pa kad iz tramvaja ne mogu van. Da, da. Moja baka je ove godine navršila 80 i prava je „ptica trkačica“ u formi. Ne, nije od onih bakica koje sa placa žurno trče da bi se zasjele na najbolje mjesto. Jednostavno – za svoje godine pohvalno : ona vježba, pazi na liniju..prava je. Kad bi nju pitali što ona misli o ovoj „novoj kulturi“ rekla bi vam : „ Neotesanci i stari i mladi, svi su isti!“ Ona je naime među zadnjima u utrci za mjesto u autobusu jer kako kaže po cijele dane i ovako i onako samo sjedi ili leži i šta je onda košta malo stajati u autobusu.
No, bila sam i na faxu danas. Samo mjesec dana moga izbivanja i ništa se nije promjenilo. Hodnici prazni, još uvijek se laagano ispijaju kafice, nema žurbe..za tjedan dana počinju „prve“ katastrofe, a ja sam ih eto danas odjavila!
Puno je toga za moju malu glavicu a ja sam tek danas stisla gas..ili kako bi glasila standardna poruka od Starog : „ Mala, stisni gas i vozi sto na sat!“ Kako bi ja rekla ..nisam na utrci puževa zato idem u višu klasu..utrku kornjača!
kisses
