OPROSTI, MAJO...
Maja, meni inače vrlo draga Blogerica, zamjerila mi je, prije nekoliko dana, što sam se našalio na račun crkvenog otkupa grijeha. U komentaru je rekla da je tekst neukusan.
Naravno tekst ne može biti neukusan, nego neprimjeren ili neumjesan ili budalast ili... Budući da je napisala neukusan, opet sam se našalio i odgovorio joj na komentar da tekst nisam pisao da se jede itd. U odgovoru na njenom Blogu, rekao sam i to da nas mnoge stvari krivo uče. Pritom sam napisao da i ona, kao i mnogi drugi, uključujući i mene, volimo darivati i biti darivani za blagdan Svetoga Nikole. Međutim, Sveti Nikola nije više svetac, pa je, kao takav, izbačen iz popisa svetaca. S popisa ga je izbacio papa Pavao VI. Maja se opet naljutila. Ona kao vjernica nije to znala. Štoviše, nije znala, kao što to mnogi ne znaju, da je Crkva nedavno napravila reviziju svetica i svetaca. Jer ih je bilo zaista mnogo. Više od 20.000. S te podugačke liste izbačeno je više od 13 tisuća negdašnjih svetica i svetaca, pa ih sad ima svega 6538. Skupa s blaženicima. Oni su svi posloženi u jednu knjigu. Tamo su im imena i biografije. Nisu navedeni podaci gdje im se čuvaju relikvije, budući da je bilo svetaca s previše kostiju, pa i više glava, da ne spominjem sve druge besmislenost, kao što su četiri Veronikina rupca. Ne pripadam ljudima koji bi se rugao bilo čijem vjerovanju. Kao i mnogi drugi slavim sve tradicijske blagdane, premda sam ateist. Slavim ih zato jer su dio tradicije. Jer ništa nije sa mnom počelo i ništa neće sa mnom završiti. Naravno da znam podrijetlo mnogih vjerovanja, jer sam čitao. Naravno da znam sve što u vjerskim knjigama piše, jer sam čitao. Naravno da znam da već nekoliko godina vatikanski stručnjaci prilagođavaju Bibliju s kumranskim otkrićima, jer sam čitao. Naravno da nikome ne osporavam vjeru. Ali osporavam sve one budalaštine koje su rađene u ime bilo koje vjere. Uostalom, i sama Crkva je osporila mnoge budalaštine, prilagodivši se znanosti, novim otkrićima itd. Zar se Vojtila, kao papa, nije ispričao za sve crkvene zablude? Majo, ako sam te naljutio, oprosti. Pokušat ću to ispraviti u idućih nekoliko dana. Na ovome ću mjestu objaviti, u tvoju čast Majo, izvrsnu studiju Zenona Kosidovskoga o Božiću i drugim vjerovanjima vezanim za Isusovo rođenje. Siguran sam da će se taj tekst svidjeti svakome tko ga pročita. Ozbiljan je, kratak i točan. I ne vrijeđa ničije vjerske osjećaje. Jer istina ne može vrijeđati. Ona nas može samo oplemeniti. |
KOJI JE DANAS DAN I DATUM?
Budući da je sve stvar dogovora, onda bismo se, napokon, mogli dogovoriti i o tome koji je danas dan i datum.
Znam što piše u kalendaru, ali i kalendar je stvar dogovora. Jer kalendar i ne znači ništa drugo do skupa pravila kojim se određuje odnos između raznih vremenskih intervala: dana, tjedna, mjeseca i godine. Dosad su ljudi vrijeme računali prema početku takozvanih epoha. To jest od nekoga značajnijeg događaja. RAZNE ERE S OVOGA I ONOGA SVIJETA Tako, bilježimo, bizantsku eru, koja se računa od početka svijeta, a taj se početak dogodio 1. IX. 5508. godine prije današnjeg računanja vremena. Zatim počinje židovska era. I ta era počinje od stvaranja svijeta, a to se stvaranje zbilo 1. X. 3761. godine, prije današnjeg računanja vremena. Židovski kalendar slijedi grčka olimpijska era, u kojoj su se 4 godine brojile kao jedna olimpijada. I to od prve zabilježene olimpijade, to jest od 1. VII. 776. godine prije, kažu, Krista. I stigosmo do rimske ere koja počinje od osnutka Rima, dakle 24. travnja 753. godine prije, kažu, Krista. JE LI KRIST ROĐEN PRIJE KRISTA? Brojenje po našoj eri, od Kristova rođenja, uveo je Dionizije Exigus oko 533., ali on je pogrešno izračunat. Nulta godina je rođenje Isusa Krista. Poslije je izračunato da je Isus rođen 6. godine prije samog sebe. Pa kad god negdje pročitam prije ili poslije Krista, nasmijem se. Upravo zbog toga što je Isus Krist rođen prije Isusa Krista. Jest da nije logično, ali tako mu je to. MUHAMEDANCI MLAĐI PUNE 622 GODINE Muhamedanska era računa se od Muhamedova bijega iz Meke u Medinu, takozvane hidžre, a počinje od 16. VII. 622. FRANCUSKA ERA OD KOJE SU ODUSTALI I FRANCUZI Francuzi su, pak, odlučili da vrijeme počne od osnutka Republike, to jest od 22. IX. 1792. Srećom, odustali su. IZA 4. LISTOPADA NIJE 5., NEGO 15. LISTOPADA E, sad, što je tu je. Danas je utorak, 29. studenoga 2005. godine. A nije. Nije zato što je u izračunjavanju vremena došlo do velikih grješaka. Zato je papa Grgur XIII. naredio da se izostavi 10 dana, to jest da dan poslije 4. listopada bude 15. listopada 1582. Da se ekvinocij opet ne pomakne od 21. ožujka, naredio je da svaka četvrta godina bude prijestupna (to jest, da broji 366 dana), ali da se prijestupnom godinom ne računa ona stoljetna godina (iako je djeljiva sa 4) koja nije djeljiva sa 400. Gregorijanski kalendar prihvatile su odmah sve katoličke države. Austrija ga je prihvatila 7./16. siječnja 1584., Ugarska 22./31. listopada 1587., a kraljevina SHS za teritorij Srbije, Crne Gore i Makedonije 19./31. siječnja 1919. USKORO NOVI KALENDAR E, sad svi mislimo da je to – to. A nije. Naime, nejednakost mjeseca i neprekidno mijenjanje dana u tjednu s obzirom na datume izaziva mnoge teškoće u planiranju i ekonomici, pa je između dva rata pokrenuto u Društvu naroda pitanje reforme sadašnjeg kalendara. Takav bi kalendar bio neka vrst vječnog kalendara i dovoljno bi bilo imati pregled dana u tjednu za datume jednog kvartala da bi se znalo koji sedmični dani padaju na neki datum bilo koje godine. Nakon Drugoga svjetskog rata ponovo je pokrenuto pitanje reforme kalendara u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda i predloženo je da se usvoji ovaj prijedlog kao Svjetski kalendar. Socijalno-ekonomsko vijeće OUN zatražilo je mišljenje država članica, ali, premda mnoge zagovaraju reformu, ona još nije prihvaćena. U VJEČNOST S VJEČNIM KALENDAROM Ipak, očekuje se da će ovaj posljednji prijedlog biti uskoro prihvaćen. I tako ću definitivno znati koji je dan i datum. Ako dotad budem živ. Ako pak riknem, onda već sad mogu odahnuti. Jer sam živio po jednom kalendaru, a mrtav ću biti po drugom. I to vječno po vječnom kalendaru. Što me, vjerujte mi, oduševljava! Ako opet netko ne zajebe stvar. |
ŠOFERSKA JE TUGA – SMIJEŠNA!
Prometne nesreće zaista nisu smiješne po posljedicama, ali da gdjekad zaista mogu biti smiješne – to stoji.
Osobito su smiješne isprike koje vozači izmišljaju, e da bi sebe opravdali. U moru papirića, iz predkompjutorske ere, na kojima sam bilježio svašta, u nadi da ću bilo što iz te svaštoteke bilo kad iskoristiti, pronašao sam noćas i nevjerojatne vozačke isprike. Pa, eto, pomislih, hajde da ove sive subote te isprike podijelim s vama, vjerujući da će vam biti jednako smiješne, kao što su bile meni u doba kad sam ih bilježio. * Vraćajući se kući, ušao sam u pogrešno dvorište i udario u drvo koje nemam. * Ispao sam iz auta dok je slijetao s puta. Kasnije me u jarku našao neki pas lutalica. * Mislio sam da je prozor kola otvoren, ali sam shvatio da nije kad sam gurnuo glavu kroz njega. * Sudario sam se sa parkiranim kamionom koji je dolazio iz drugog pravca. * Pješak me udario i podvuk'o mi se pod auto. * Taj tip je bio po cijelom putu. Morao sam skrenuti nekoliko puta prije nego što sam ga lupio. * Počeo sam da se klizam po putu, bacio pogled na punicu i sletio preko nasipa. * Pokušavao sam da ubijem muhu, kad sam udario u banderu. * Četrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom i doživio nesreću. * Da ne bih udario branik kola ispred mene, pokosio sam pješaka. * Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unazad i udario u susjedna kola. * Nevidljivi auto je došao niotkuda, udario moja kola i nestao. * Rekao sam policiji da nisam povrijeđen, ali kad sam skinuo kapu uvidjeo sam da imam frakturu lubanje. * Bio sam uvjeren da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu stranu, kad sam ga udario. * Pješak nije znao na koju stranu da bježi, pa sam ga zgazio. * Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tužnog izraza lica kako se odbija od haube mog automobila. * Neposredan uzrok nesreće je bio mali čovjek u malim kolima, ali sa velikim ustima. * Bandera mi se brzo približavala. Pokušao sam da skrenem sa njene putanje, kad me je udarila. |
REKLAMA
Budući da živimo u doba mogućih i nemogućih reklama, nije daleko dan kad ćemo putem javnih medija biti obasuti reklamama ovakva tipa: prodajemo otkup grijeha po vrlo povoljnoj cijeni.
Za otkup većih količina grijeha ili kolektivni oprost od grijeha dajemo popust. Mogućnost plaćanja karticom, čekovima na odgodu, a moguće je grijehove otkupiti i na kredit, uz gotovo minimalnu kamatu. Kredit dajemo s tri jamca i do pet godina. |
VRIJEME PROLAZI, DUH OSTAJE
Malo sam listao nekim davnim zabilješkama i evo što sam na tim papirićima pronašao:
DOSJETLJIV FILOZOF Kad su grčog filozofa Zenona upitali mogu li i mudraci biti zaljubljeni, odgovorio je - Ljepotice bi trebale oplakivati kad bi morale biti ljubljene samo od budala. GLUMICA I KOMEDIOGRAF Georg Bernard Shaw poznat je po duhovitosti. Međutim, događalo se katkada da njegova nije bila posljednja. Tako se zbilo da je poslije jedne jedne uspješne komedije poslao glavnoj glumici telegrafsku čestitku: - Ovakav uspjeh još nije zabilježen! Glumica je odgovorila: - Pretjerujete. Shaw je na tu primjedbi poslao novi telegram: - Mislio sam na komediju! - I ja, odgovorila je glumica. DUHOVITI TESLA Naš se Sabor upravo priprema da iduću godinu proglasi Godinom Nikole Tesle. Naravno, svi znamo da je Tesla bio genijalan pronalazač. Ali, poznato je i to da se, posljednjih godina života, plašio bolesti. Zato se nije ni s kim rukovao. Tako je odbio i rukovanje s jednom zgodnom mladom djevojkom. Kad je ona upitala zašto, veliki Tesla pokazao je da zna biti i vrlo duhovit. Odgovorio je: - Moja supruga Elektra zabranjuje mi kontakte s djevojkama! NAPOKON PRAVI MUŽ Američka multimilijunašica Gloria Vanderbild bila je čuvena i po svojim brojnim brakovima. - Jesi li sretna s novim mužem?, upita je prijateljica. - Oh, jako sam sretna s njim! Mislim da sam napokon našla pravog muža. Toliko sam sretna, kao... kao da mi nije muž!, odgovorila je milijunašica. PREDNOSTI MUDRACA Muslihudin Saadi, perzijski pjesnik, bio je poznat po duhovitim dosjetkama. Jednom je tako zamolio nekog bogataša da mu posudi novaca, a ovaj mu reče: - Kako to da pjesnici i mudraci traže zajam od bogataša, a mi od njih nikada? - To je zato, odgovori Saadi, jer mudraci znaju prednosti bogatstva, a bogataši ne znaju za prednost mudrosti. RODINOVA DEFINICIJA UMJETNOSTI Zna se da je jedan od najvećih kipara, August Rodin, radio svoja najbolja djela za simboličnu nagradu. Kad su ga upitali zašto tako vrijedne skulpture daje u bescjenje, rekao je: - Djela od kojih se živi, ne žive dugo! PITAGORIN POUČAK Upitali Pitagoru za razliku između muškarca, žene i zlata. Veliki matematičar reče: - Zlato se kuša na vatri, žena zlatom, a muškarac ženom. PRIJE I POSLIJE SUDBONOSNOG DA Upitali slavnog glumca Gregory Pecka što je radio prije nego što se oženio? Glumac se na trenutak zamislio i odgovorio: - Ah, prije nego sam rekao sudbonosno da, radio sam... radio sam ono što sam htio! SRAMEŽLJIVA KIM NOVAK Američka glumica, poznata po ljepoti i slobodnijim scenama, požalila se prijateljici na stidljivost: - Zamisli, pred kamerama me nije sram svuči se, i to kad me gleda mnoštvo ljudi, ali pred liječnikom jest. - Zašto, reče prijateljica, pa i liječnik je čovjek kao i svaki drugi. SUSJEDOV "TANJUR" Pitali glumca Petera O Toola kako se ljudi ponašaju u ljubavi. - Isto kao u restoranu, odgovori veliki glumac. Dugo proučavaju jelovnik, biraju, naručuju, a zatim čeznutljivo gledaju u susjedov tanjur. |
KNJIGA ZA PEGLANJE
Knjiga može služiti zaista svemu.
Nikad nisam čuo da može služiti za peglanje. Stoga hitam da prepišem pjesmu Knjiga za peglanje, meni odavno dragog pisca Borbena Vladovića. Pjesma je tiskana u nedavno izašlim Borbenovim izabranim pjesmama, koje je pod naslovom Lirski kockar objavila Altagama Višnje Bošnjak, a u redakciji Pavla Pavličića. Naslov Lirski kockar zaista odgovara Borbenovom pjesničkom životu. On se uvijek volio kockati kad je riječ o pjesničkom izričaju. Naprosto, Borben je toliko nadaren pjesnik da se lako poigravao mnogim pjesničkim formama. Izvrstan je igrač. Može, upravo zbog te raznolikosti, igrati u svakoj pjesničkoj reprezentaciji. Zato je zastupljen u mnogim antologijama, ako antologije prihvatimo kao reprezentativni izbor antologičara-izborn ika. Pjesme su mu prevođene na petnaestak jezika. Naravno, nisu ga mimoišle ni brojne nagrade, ali to nije tema ovoga teksta. Dakako, Borbena dobro poznajem, pa sam siguran da se neće ljuti što mu na ovoj adresi objavljujem pjesmu. Zapravo, ovu sjajnu pjesmu prihvatite kao moj gromoglasan pljesak vrlo nadarenom blogerskom piscu, mome omiljem Udoju Udastome. Ne znam što bih još rekao. Borben Vladović: KNJIGA ZA PEGLANJE (UVOD) Svim mladim kućanicama i muškarcima koji ne znaju peglati Svim domaćicama koje ne vole peglati Svim ženama i muževima kojima je dosadno peglati POMOĆI ĆE OVA KNJIGAPEGLA ako je budete čitali za vrijeme peglanja A možete njome peglati ako kupite jedanaest primjeraka Dva kupa po pet primjeraka stavite na rublje koje želite peglati a jedanaesti primjerak čitajte dok se rublje ne izglača Kad je glačanje završeno onih deset primjeraka KNJIGEPEGLE možete pokloniti svojim prijateljima za ČITANJE a za PEGLANJE neka si ih sami kupe. |
TAKO BI I DANAS GOVORIO KONFUCIJE
Danas sam, kao Blogomobil, prošetao gradom sa Sulejmanom Tabakovićem, mojim davnađnjim prijateljem. Susretali smo razne zajedničke znance i prijatelje, razgovarali o svemu, kao što jedino i znamo: razgovarati o svemu. U razgovoru s njim prisjetio sam se teksta kojeg sam objavio, pod gornjim naslovom, prije nekoliko godina u Vjesniku; rubrika: Stajališta. Kad sam ponovo pročitao tekst, poželio sam ga podijeliti s vama. Tako ćete najlakše upoznati moja tri prijatelja, Konfucija, Tomislava Ladana i Sulejmana Tabakovića. Naravno, i mene, ako me dosad niste imali prigodu upoznati.
I evo pred vama teksta u cijelosti: Budući da smo svi, izrijekom, za pravnu hrvatsku državu, koliko čitam, čujem & vidim (premda posebnost tih javnih očitovanja baš naročito ne osjećam; štoviše + naprotiv), evo i moga skromnog priloga. Nadam se da će ovaj pokušaj, ovo jezično varivo, biti počašćeno i nekim slasnim glavnim jelom, a da ne spominjem koliko se nadam probranim duševnim nasladama koji u meni izazivaju jezične vratolomije majstora kakvi su Tomislav Ladan, Krunoslav Pranjić i slični maheri. A pravi uzročnik ovih promišljanja je jedna bezazlena napomena u svakodnevnom govoru. Naime, nedavno mi je Sulejman Tabaković rekao da je pravo, pravna znanost, poezija. Sule je moj prijatelj & pravnik, romantični zaljubljenik u pravnu znanost & vrstan znalac poslova vezanih uza državnu upravu. Tu je tvrdnju izrekao s toliko uvjerenja + oduševljenja da sam mu namah povjerovao, premda se ne mogu podičiti poznavanjem literarne pravne poetske znanosti. Krenuvši vrletnim stazama njegove zaljubljenosti u profesiju- kojom se uspješno bavi godinama - stigoh do stanovitih i svjetlucavih spoznaja koje sam - spoznaje - pokušao uobličiti u ono što slijedi. Svi nesporazumi, što nas prate - od onih davnih ljudskih neinformatičkih vremena do današnjega informatičkoga doba - nisu ništa drugo do slijed nepoznavanja informacija – dakle: neznanja! Ili, pak, zloporabe znanja. Jer onaj koji više zna, može to svoje znanje + dostupne spoznaje zlorabiti, podvaljujući neukima ostarjela + smrdljiva jaja kano rumene, svježe & zdrave bubrege; dajući svoja tumačenja, kao vjerodostojna mišljenja, onima kojima mnoge spoznaje nisu dostupne; onima koji ne znaju. Ljudi su, tijekom povijesti, najprije pamtili, pa onda i bilježili stečena znanja. Ono što je neprecizno zabilježeno ili upamćeno može se različito tumačiti; dakle – i? – ili? – zlorabiti. Tako se razvijao jezik – riječi. Riječima smo nastojali davati pravi smisao : definirati : svemu onome što čini Život, nastojeći preciznim odrednicama : definicijama : svakome živome stvoru : ljudima + životinjama + biljkama : omogućiti ono pravo koje im sam Život nudi. Tako su nastajali mnogi spisi koji su nam pokušali protumačiti : definirati : ulogu svakoga pojedinca u sklopu zajednice koju nazivamo Život. Budući da u Životu ništa nije toliko savršeno kao sam Život, mnogi su se tako nastali spisi mogli kojekako tumačiti. Što & kako kome odgovara. Zato što nisu bili jednoznačno, nego dvoznačno ili šestoznačno – napisani. Da bi onemogućili gdjekoja, često ishitrena tumačenja, vrsni su leksikografi toliko usavršili jezik riječi da se one : riječi : nisu mogle dvojako tumačiti. Savršenstvo jezičnoga izričaja nazivamo poezijom. Zato je Sule Tabaković u pravu kad pravo naziva poezijom. Tomislav Ladan, u studiji o Ezri Poundu, piše: Poezija je čuvar i liječnik jezika, pa i cijele zajednice. Zapravo, pjesnik je onaj zaštitnik i promicatelj jezika kojem nema zamjene. Kao građanin može on biti i najstrašnije kriv, kao branitelj i oplemenitelj jezika, on je izbavitelj riječi od svakidašnje zloporabe. Izgubi li se red u jeziku, nestane i sam društveni red. Kad u jednom društvu nešto nije u redu s jezikom, nije u redu ni sa samim društvom. Poredak jezika je poredak zajednice... što je zapravo Konfucijeva ideja. Veliki učitelj kaže, govoreći o riječima-nazivlju-izrazima: 1. Vladar Weia, reče Tzu Lu, očekuje, gospodaru, od tebe da preuzmeš nadzor nad njegovom upravom, - što ćeš, gospodaru, prvo učiniti? 2. Ono što je potrebno, odgovori Učitelj, jest popravljanje nazivlja. 3. Zar si toliko zastranio, gospodaru? reče Tzu Lu, Čemu takvo popravljanje? 4. Kako si ti neobrazovan, Lu! odvrati Učitelj. Mudrac prema onome što ne razumije zauzima uzdržljiv stav. 5. Ako su riječi netočne, izjave onda ne pristaju činjenicama; a kad se izjave i činjenice ne slažu, onda se posao pravo obaviti ne može; 6. kada se posao pravo ne obavlja, poredak i sklad ne cvatu; kad poredak i sklad ne cvatu, pravda postaje samovoljna; a kad pravda postane samovoljna, ljudi ne znaju kako da pomaknu ruku ili nogu. 7. Stoga što god mudrac izjavi, uvijek može i odrediti, a što tako odredi, može uvijek i ostvariti; jer mudrac nipošto neće dopustiti neurednost u svojim odredbama. Budući da su u našem, hrvatskom, pravnom sustavu mnoge riječi netočno & nemudro (da ne bih rekao: budalasto) upotrijebljene /// & ne pristaju izvornom značenju + pa tako ni ne znače ono što zapravo znače (o čemu je svojedobno vrlo duhovito & cinično pisao Alemko Gluhak); : držim da su Konfucije + Ladan + moj prijatelj S. Tabaković = u pravu – /// predlažem da se državne stvari, počevši od Ustava Republike Hrvatske, dovedu u red primjereno nauku Konfucija, Ladana & Tabakovića. Naravno, ako želimo živjeti (? – želimo!) u hrvatskoj pravnoj državi. |
KRHKO JE NEZNANJE
Svi su nesporazumi samo slijed nepoznavanja informacija.
Kad nešto ne znaš, onda ti se svašta može prodati kao istina. Osobito kad one koji znaju istinu onemoguće da je bilo gdje kažu. Tako često neistina postaje istinom. Zemlja je ravna ploča. Sunce se vrti oko zemlje. To su samo dva, od milijuna netočnih podataka koji su milenijima bili proglašavani istinom. Svaki onaj koji bi se suprotstavio takvoj istini bivao bi označen negativno, pa je kao negativac snosio i posljedice. Desetak puta pokušavao sam reagirati na takve budalaste neistine. Neki su puta moje reakcije bile objavljene, a koji puta bormeč i nisu. Recimo, kad god pročitam da bilo tko optužuje Milu Budaka, kojega inače ne volim kao pisca, kao autora vrlo ružne uzrečice Srbe na vrbe, reagiram tekstom, ali mnogi urednici baš i nisu bili skloni objavljivanju takva teksta. Uzalud sam im govorio da ne branim Milu Budaka. Što se mene tiče priča o njemu je odavno završena. Branio sam samo autorstvo pravoga autora. Posljednji put sam reagirao na falsifikat o Mili Budaku prije dvije godine. Falsifikat je napisao Miljenko Jergović, inače uvaženi hrvatski književnik. Dakako, ni tad mi ni jedne novine nisu htjele objaviti tekst. Neku noć slušao sam u Merlićevoj emisiji udbaške eksperte. Vrlo se lako razbacuju riječima. Pri ruci im je uvijek tona ljepila i tisuću različitih etiketa, pa cijeli život ništa drugo ne rade, nego sjede i lijepe etikete po prolaznicima. Ovaj je ovakav, onaj onakav. Čak takve etikete lijepe i po cijelim narodima. A onda, kad te lažne etikete postanu općepriznat proizvod, slijedi kazna za označenoga ili označene. Najčešće izopćenje iz društva, a često i iz Života. Upravo zato koristim slobodu koju mi daje Blog i ovdje objavljujem dio dosad neobjavljenog teksta koji govori o autorstvu rečene barbarske uzrečice. Evo tog dijela teksta: Srbe na vrbe, nešto je veći grijeh neznanja, ne samo rečenika o kojem je u ovome tekstu riječ, inače uvaženog hrvatskog književnika, nego su mnogi prije njega autorstvo te intelektualne maksime odricali pravome autoru i pripisivali drugome. I zato, svima koji nisu znali, a i onima koji su znali, pa pizdunski šutjeli kao ja, obznanjujem ime i prezime pravoga autora intelektualne maksime, koju tako zlobno pripisuju upravo Mili Budaku. Riječ je o Marku Natlačenu, Slovencu i slovenskom klerikalcu. Zapravo, cijeli je proizvod iz nama naklonjene Slovenije: Slovenac je tekst napisao na slovenskom jeziku i objavio ga 27. srpnja 1914., kao programski tekst u listu Slovenec. Naime, u Sarajevu je ubijen onaj Ferdinand sa suprugom, pa je Carstvo objavilo rat Srbiji. Valjalo je tada u rat privući što više dragovoljaca. Marko Natlačen složio je tada pjesmu kojoj je dao naslov BOJNI GROM ili SRBE OB VRBE. U doba kad je pjesma objavljena, Mile Budak se zabavljao pripremama da u ondašnjim predratnim uvjetima, kako-tako, proslavi 25. rođendan s prijateljicama i prijateljima. Pisao jest, ali, kao što znamo, nije pisao tu vrst poezije. Na kraju teksta objavljujem pjesmu u izvornom obliku. Držim da će objavljivanje izvornika zorno i tvorno prokazati i pokazati još jednu od brojnih neistina koje su čestim ponavljanjem postale istina. A širenju tih i takvih istina prinosio je i prinosi svojim napisima i rečenik, inače uvaženi hrvatski književnik. Možda će se nekome učiniti važnim i to da je rečeni Natlačen poslije postao ban Dravske banovine, pa, eto i to upisujem na znanje znatiželjnima. I to bi bilo to. Kad je riječ o književnoj vrijednosti Mile Budaka, ne bi se moglo reći da sam zaljubljenik u tu vrstu proze. Naprotiv. Možda bih se čak složio s negativnim mišljenjem Marka Ristića (esej o književnosti Mile Budaka objavljen u Krležinom Pečatu 1939. godine), koji je svoj tekst završio riječima (koliko se sjećam): proza Mile Budaka nekako visi u zraku, a seljaci, kao što znamo, žive na zemlji. Nema uskličnika, a baš bi se lijepo izdužio uz kraj ovako domišljato smišljene ocjene. Ali, Marko Ristić nije volio uskličnike, pa to valja poštovati. Marko Natlačen: BOJNI GROM ili SRBE OB VRBE Krvava pesma do nebes upije, Krv Ferdindova je v mes Zofije. Zvali ste nas dolgo dni na klanja... Iz dolge vstali smo noči in spanja. S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi, Dom hladan vam postavimo ob vrbi... V imenu Božjem pride k vam armada, Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada. Očistimo vam sveti križ od praha, Za nas je bojni grom in piš bez straha. Nožnicam meč izderemo bliskavi, Da prestol vam operemo krvavi. Z zeleno vas odenemo odejo, Na neke vam zaklenemo vso mejo. Pravične stare plačamo dolgove, Zmagalci spet se vračamo v domove. Slovenec, 27. srpnja 1914. |
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN
Jučer su muslimani počeli slaviti Ramazanski Bajram. Ramazan je ime mjeseca u kojem se posti. Post podrazumijeva uzdržavanje od jela, pila, pušenja i ostalih užitaka tijekom cijeloga dana.
Početak Ramazanskog Bajrama lijepo su obilježili svi mediji. Naravno, s uobičajenom čestitkom: Bajram šerif mubarek olsun. Čak ni mnogi muslimani ne znaju pravo značenje te čestitke. Zato, hajdemo najprije doslovno prevesti riječi koje čine čestitku: Bajram = slavlje, veselje; muslimanski vjerski blagdan; Šerif: = plemenit, uzvišen, odličan, ugledan, otmjen, častan i pošten; Mubarek = sretan, blagoslovljen (svet), blagdan, praznik; veselje, slavlje; Olsun = neka bude. Pa bi se čestitka mogla prevesti ovako: Proveo u veselju i slavlju plemenit, častan i poštovan Bajram, muslimanski vjerski blagdan. Ili: Neka ti je sretan Bajram, častan i uzvišen muslimanski vjerski blagdan. Ili jednostavno: Sretan Bajram! U svakom slučaju Ramazanski Bajram traje tri dana, pa još nije kasno da svojim susjedama i susjedima, prijateljicama i prijateljima, znanicama i znancima čestitate muslimanski vjerski blagdan. Kad to učinite, u očima ćete im vidjeti koliko su vam zaista zahvalni. Sinoć me je nazvao Miljenko Mitrović, prijatelj iz Zagreba, i poželio mi sretan Bajram. Naravno, zahvalio sam Mitru na pažnji, premda sam stari ateist. Ateist koji poštuje i religijske blagdane. Još jednom: Hvala, Mitre. |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv