TAKO BI I DANAS GOVORIO KONFUCIJE
Danas sam, kao Blogomobil, prošetao gradom sa Sulejmanom Tabakovićem, mojim davnađnjim prijateljem. Susretali smo razne zajedničke znance i prijatelje, razgovarali o svemu, kao što jedino i znamo: razgovarati o svemu. U razgovoru s njim prisjetio sam se teksta kojeg sam objavio, pod gornjim naslovom, prije nekoliko godina u Vjesniku; rubrika: Stajališta. Kad sam ponovo pročitao tekst, poželio sam ga podijeliti s vama. Tako ćete najlakše upoznati moja tri prijatelja, Konfucija, Tomislava Ladana i Sulejmana Tabakovića. Naravno, i mene, ako me dosad niste imali prigodu upoznati.
I evo pred vama teksta u cijelosti: Budući da smo svi, izrijekom, za pravnu hrvatsku državu, koliko čitam, čujem & vidim (premda posebnost tih javnih očitovanja baš naročito ne osjećam; štoviše + naprotiv), evo i moga skromnog priloga. Nadam se da će ovaj pokušaj, ovo jezično varivo, biti počašćeno i nekim slasnim glavnim jelom, a da ne spominjem koliko se nadam probranim duševnim nasladama koji u meni izazivaju jezične vratolomije majstora kakvi su Tomislav Ladan, Krunoslav Pranjić i slični maheri. A pravi uzročnik ovih promišljanja je jedna bezazlena napomena u svakodnevnom govoru. Naime, nedavno mi je Sulejman Tabaković rekao da je pravo, pravna znanost, poezija. Sule je moj prijatelj & pravnik, romantični zaljubljenik u pravnu znanost & vrstan znalac poslova vezanih uza državnu upravu. Tu je tvrdnju izrekao s toliko uvjerenja + oduševljenja da sam mu namah povjerovao, premda se ne mogu podičiti poznavanjem literarne pravne poetske znanosti. Krenuvši vrletnim stazama njegove zaljubljenosti u profesiju- kojom se uspješno bavi godinama - stigoh do stanovitih i svjetlucavih spoznaja koje sam - spoznaje - pokušao uobličiti u ono što slijedi. Svi nesporazumi, što nas prate - od onih davnih ljudskih neinformatičkih vremena do današnjega informatičkoga doba - nisu ništa drugo do slijed nepoznavanja informacija – dakle: neznanja! Ili, pak, zloporabe znanja. Jer onaj koji više zna, može to svoje znanje + dostupne spoznaje zlorabiti, podvaljujući neukima ostarjela + smrdljiva jaja kano rumene, svježe & zdrave bubrege; dajući svoja tumačenja, kao vjerodostojna mišljenja, onima kojima mnoge spoznaje nisu dostupne; onima koji ne znaju. Ljudi su, tijekom povijesti, najprije pamtili, pa onda i bilježili stečena znanja. Ono što je neprecizno zabilježeno ili upamćeno može se različito tumačiti; dakle – i? – ili? – zlorabiti. Tako se razvijao jezik – riječi. Riječima smo nastojali davati pravi smisao : definirati : svemu onome što čini Život, nastojeći preciznim odrednicama : definicijama : svakome živome stvoru : ljudima + životinjama + biljkama : omogućiti ono pravo koje im sam Život nudi. Tako su nastajali mnogi spisi koji su nam pokušali protumačiti : definirati : ulogu svakoga pojedinca u sklopu zajednice koju nazivamo Život. Budući da u Životu ništa nije toliko savršeno kao sam Život, mnogi su se tako nastali spisi mogli kojekako tumačiti. Što & kako kome odgovara. Zato što nisu bili jednoznačno, nego dvoznačno ili šestoznačno – napisani. Da bi onemogućili gdjekoja, često ishitrena tumačenja, vrsni su leksikografi toliko usavršili jezik riječi da se one : riječi : nisu mogle dvojako tumačiti. Savršenstvo jezičnoga izričaja nazivamo poezijom. Zato je Sule Tabaković u pravu kad pravo naziva poezijom. Tomislav Ladan, u studiji o Ezri Poundu, piše: Poezija je čuvar i liječnik jezika, pa i cijele zajednice. Zapravo, pjesnik je onaj zaštitnik i promicatelj jezika kojem nema zamjene. Kao građanin može on biti i najstrašnije kriv, kao branitelj i oplemenitelj jezika, on je izbavitelj riječi od svakidašnje zloporabe. Izgubi li se red u jeziku, nestane i sam društveni red. Kad u jednom društvu nešto nije u redu s jezikom, nije u redu ni sa samim društvom. Poredak jezika je poredak zajednice... što je zapravo Konfucijeva ideja. Veliki učitelj kaže, govoreći o riječima-nazivlju-izrazima: 1. Vladar Weia, reče Tzu Lu, očekuje, gospodaru, od tebe da preuzmeš nadzor nad njegovom upravom, - što ćeš, gospodaru, prvo učiniti? 2. Ono što je potrebno, odgovori Učitelj, jest popravljanje nazivlja. 3. Zar si toliko zastranio, gospodaru? reče Tzu Lu, Čemu takvo popravljanje? 4. Kako si ti neobrazovan, Lu! odvrati Učitelj. Mudrac prema onome što ne razumije zauzima uzdržljiv stav. 5. Ako su riječi netočne, izjave onda ne pristaju činjenicama; a kad se izjave i činjenice ne slažu, onda se posao pravo obaviti ne može; 6. kada se posao pravo ne obavlja, poredak i sklad ne cvatu; kad poredak i sklad ne cvatu, pravda postaje samovoljna; a kad pravda postane samovoljna, ljudi ne znaju kako da pomaknu ruku ili nogu. 7. Stoga što god mudrac izjavi, uvijek može i odrediti, a što tako odredi, može uvijek i ostvariti; jer mudrac nipošto neće dopustiti neurednost u svojim odredbama. Budući da su u našem, hrvatskom, pravnom sustavu mnoge riječi netočno & nemudro (da ne bih rekao: budalasto) upotrijebljene /// & ne pristaju izvornom značenju + pa tako ni ne znače ono što zapravo znače (o čemu je svojedobno vrlo duhovito & cinično pisao Alemko Gluhak); : držim da su Konfucije + Ladan + moj prijatelj S. Tabaković = u pravu – /// predlažem da se državne stvari, počevši od Ustava Republike Hrvatske, dovedu u red primjereno nauku Konfucija, Ladana & Tabakovića. Naravno, ako želimo živjeti (? – želimo!) u hrvatskoj pravnoj državi. |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv