Svi su nesporazumi samo slijed nepoznavanja informacija.
Kad nešto ne znaš, onda ti se svašta može prodati kao istina. Osobito kad one koji znaju istinu onemoguće da je bilo gdje kažu. Tako često neistina postaje istinom.
Zemlja je ravna ploča.
Sunce se vrti oko zemlje.
To su samo dva, od milijuna netočnih podataka koji su milenijima bili proglašavani istinom. Svaki onaj koji bi se suprotstavio takvoj istini bivao bi označen negativno, pa je kao negativac snosio i posljedice.
Desetak puta pokušavao sam reagirati na takve budalaste neistine. Neki su puta moje reakcije bile objavljene, a koji puta bormeč i nisu.
Recimo, kad god pročitam da bilo tko optužuje Milu Budaka, kojega inače ne volim kao pisca, kao autora vrlo ružne uzrečice Srbe na vrbe, reagiram tekstom, ali mnogi urednici baš i nisu bili skloni objavljivanju takva teksta.
Uzalud sam im govorio da ne branim Milu Budaka. Što se mene tiče priča o njemu je odavno završena. Branio sam samo autorstvo pravoga autora.
Posljednji put sam reagirao na falsifikat o Mili Budaku prije dvije godine. Falsifikat je napisao Miljenko Jergović, inače uvaženi hrvatski književnik. Dakako, ni tad mi ni jedne novine nisu htjele objaviti tekst.
Neku noć slušao sam u Merlićevoj emisiji udbaške eksperte. Vrlo se lako razbacuju riječima. Pri ruci im je uvijek tona ljepila i tisuću različitih etiketa, pa cijeli život ništa drugo ne rade, nego sjede i lijepe etikete po prolaznicima. Ovaj je ovakav, onaj onakav. Čak takve etikete lijepe i po cijelim narodima. A onda, kad te lažne etikete postanu općepriznat proizvod, slijedi kazna za označenoga ili označene. Najčešće izopćenje iz društva, a često i iz Života.
Upravo zato koristim slobodu koju mi daje Blog i ovdje objavljujem dio dosad neobjavljenog teksta koji govori o autorstvu rečene barbarske uzrečice. Evo tog dijela teksta:
Srbe na vrbe, nešto je veći grijeh neznanja, ne samo rečenika o kojem je u ovome tekstu riječ, inače uvaženog hrvatskog književnika, nego su mnogi prije njega autorstvo te intelektualne maksime odricali pravome autoru i pripisivali drugome.
I zato, svima koji nisu znali, a i onima koji su znali, pa pizdunski šutjeli kao ja, obznanjujem ime i prezime pravoga autora intelektualne maksime, koju tako zlobno pripisuju upravo Mili Budaku.
Riječ je o Marku Natlačenu, Slovencu i slovenskom klerikalcu.
Zapravo, cijeli je proizvod iz nama naklonjene Slovenije: Slovenac je tekst napisao na slovenskom jeziku i objavio ga 27. srpnja 1914., kao programski tekst u listu Slovenec.
Naime, u Sarajevu je ubijen onaj Ferdinand sa suprugom, pa je Carstvo objavilo rat Srbiji. Valjalo je tada u rat privući što više dragovoljaca. Marko Natlačen složio je tada pjesmu kojoj je dao naslov BOJNI GROM ili SRBE OB VRBE. U doba kad je pjesma objavljena, Mile Budak se zabavljao pripremama da u ondašnjim predratnim uvjetima, kako-tako, proslavi 25. rođendan s prijateljicama i prijateljima. Pisao jest, ali, kao što znamo, nije pisao tu vrst poezije.
Na kraju teksta objavljujem pjesmu u izvornom obliku. Držim da će objavljivanje izvornika zorno i tvorno prokazati i pokazati još jednu od brojnih neistina koje su čestim ponavljanjem postale istina. A širenju tih i takvih istina prinosio je i prinosi svojim napisima i rečenik, inače uvaženi hrvatski književnik.
Možda će se nekome učiniti važnim i to da je rečeni Natlačen poslije postao ban Dravske banovine, pa, eto i to upisujem na znanje znatiželjnima.
I to bi bilo to.
Kad je riječ o književnoj vrijednosti Mile Budaka, ne bi se moglo reći da sam zaljubljenik u tu vrstu proze. Naprotiv. Možda bih se čak složio s negativnim mišljenjem Marka Ristića (esej o književnosti Mile Budaka objavljen u Krležinom Pečatu 1939. godine), koji je svoj tekst završio riječima (koliko se sjećam): proza Mile Budaka nekako visi u zraku, a seljaci, kao što znamo, žive na zemlji. Nema uskličnika, a baš bi se lijepo izdužio uz kraj ovako domišljato smišljene ocjene. Ali, Marko Ristić nije volio uskličnike, pa to valja poštovati.
Marko Natlačen:
BOJNI GROM
ili
SRBE OB VRBE
Krvava pesma do nebes upije,
Krv Ferdindova je v mes Zofije.
Zvali ste nas dolgo dni na klanja...
Iz dolge vstali smo noči in spanja.
S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...
V imenu Božjem pride k vam armada,
Pogledat, kaj se sveti tam z Belgrada.
Očistimo vam sveti križ od praha,
Za nas je bojni grom in piš bez straha.
Nožnicam meč izderemo bliskavi,
Da prestol vam operemo krvavi.
Z zeleno vas odenemo odejo,
Na neke vam zaklenemo vso mejo.
Pravične stare plačamo dolgove,
Zmagalci spet se vračamo v domove.
Slovenec, 27. srpnja 1914.
Post je objavljen 06.11.2005. u 17:38 sati.