...so simple that even a child can understand it, especialy a child. It doesn't have to be complicated. Adults tends to complicate things. If it's too simple it's not good enough for them. They think it must be more in it, cause they want to be the only ones that gets it. They need a formula so that they can calculate the result. That gives them a sort of power over the truth. If they can't use the truth that isn't the truth for them. Let's pay attention to a baby that can't think, that can't talk, can't take care of himself/herself and yet they can give us a simple, happy, contagious smile. You think he/she made a calculation for that smile, that it must be a provoked action cause babies are the cutest little precalculated and preconditioned, manipulated love monsters!?! Seriously? What a baby knows? He/she only understands the feeling your love gave to him/her and only knows how to respond to it. That's all what love is about.

Prošla mi kroz glavu misao da sve intenzivnije veze koje su trebale, a nisu uspjele, bilo prijateljske, rodbinske ili ljubavne, u kojima smo podbacili, da smo s tim osobama i dalje ostali povezani u duhovnom svijetu i da ćemo biti opet spojeni ili u nekom drugom životu pa pokušati ponovo izvući odnos ili možda čak i u onom vječnom, gdje ćemo biti suočeni s greškama koje smo oboje napravili, sve dok ne uspijemo prerasti naš vlastiti ego i naučimo što smo trebali iz tog odnosa naučiti. Nešto kao da ćemo dobiti zajednički zadatak gdje ćemo morati surađivati što će dovesti do rušenja stvorenog zida i gdje će na koncu energija biti oslobođena i slobodno poteći. Ovo je samo neka moja teorija pa ako netko ima malo više znanja o tome, neka slobodno kaže, drži li ta teorija ikako vodu.

Zašto zapovijedi ako je Isus po njima bio optužen za blasfemiju, bičevan, ponižen, razapet/ubijen. U nekim NDE (near death experience - iskustva blizu smrti) govore kako je Zemlja zapravo samo igralište gdje skupljamo gore poene. No, kakve to poene zapravo skupljamo i na koji način, ako ne pravilima? Mišljenja sam da su zapovijedi dane kako bi se postavio nekakav red među ljudima, inače bi se poubijali samo tako, no ne mislim da je sve u njima, tj. da na temelju njih skupljamo poene iliti bogatstvo gore. Da njih nema, kako bi postavili i uredili društvo općenito? Koji bi ljudski zakoni prevladali da nam Bog nije dao nekakve smjernice? Kako bi mu se uopće mogli približiti da toga nema? Jesmo li dovoljno zreli da možemo duhovno postaviti iznad materijalnog bez Njega? Ja mislim da nismo i da trebamo Njegovu svakodnevnu pomoć. Da, svakodnevnu, jer On radi na nama i pokušava nam pomoći da se ispravno izgradimo i da budemo dostojni titule božje djece. Samo ga trebamo slušati kada nam govori unutar nas, no trebamo prvo spoznati kakav je kako bi mogli razlučiti glasove demona ili Sotone. Već sam jednom pisala o tome, kako se u Bibliji prikazuje: Rapha, Elohim, Shaddai, Jireh, Adonai (kao: Iscjelitelj, Kreator, Svemogući, Opskrbitelj, Gospodin). No, živimo još uvijek u vremenima gdje nismo postavili dobro temelje pa je malo teže biti skroz po pravilima. Pravila su ok, njima trebamo težiti, no ne trebamo jedni drugima suditi, već pomagati, jer ljudska težnja za materijalnim je prevladala ispravnost kako bi grabila novac, drugim riječima, izvrću činjenice kako bi zaveli ljude da kupuju njihove proizvode. Gledala sam dokumentarac The Game Changers, osim za vegetarijansku prehranu, izvrtali su tako u prošlosti i za cigarete, čak su sponzorirali znanstvenike koji su tvrdili da cigarete ne štete zdravlju, a znamo da je danas opće poznato da štete. Prvo su uzimali slavne sportaše, pa onda i same dokore, a ovi se naravno prodali za malo love lažnom marketingu. Sve u svemu, iako znamo da štete, vidimo da velika većina i dalje konzumira cigarete. Idealan primjer kako funkcioniramo kao društvo i kako se teško mijenjamo. Tako je i u svemu. I onda se zapitajmo čemu ili komu možemo danas vjerovati?

Teret je nepotrebno opterećivanje sudom i kaznom od strane religije. To dovodi do truda na silu za ono za što još nismo spremni, jer nas to samo optereti i tako na krivi način pristupimo prema Bogu. Bogu se pristupa srcem. On nas uči, radi na svakom ponaosob, On je u svakome od nas, tihi glas savjesti, nježan i dobronamjeran. Zbunjuje nas onaj drugi. Tog trebamo analizirati i otkačiti od nas, jer inače dolazimo do lažnog "ja", onog koji mi nismo. Mnogi prelako upadaju u tu zamku i poistovjećuju se s njom. Uđite u sebe i sjetite se trenutka kad vam je bilo lijepo i ugodno i kad ste osjetili istinsku sreću. Možda je to bilo nekad u vašem djetinjstvu. Možda kad ste upoznali svog najboljeg prijatelja. Kad vam je netko podario poseban dar, no nije vas toliko veselio dar nego ta gesta. Zamislite svijet u kojem možemo te osjećaje slobodno izražavati i dijeliti s drugima, gdje bi nam srce bilo prepuno tog nečeg od čega imamo osjećaj da možemo poletjeti. To ne mora biti samo san. To nas može sve rasteretiti. Sjetite se!

Mi ljudi smo naspram Boga kao mala kolonija mrava naspram čovjeka, samo što je On toliko moćan da samo ako par puta puhne u nas, neće nas više biti. Pitam se kad će ljudi sami sebi priznati svoju malenkost naspram Njega i početi se ponašati kao Njegova djeca, a nije da nam nije dao smjernice. Prvo moramo vratiti pravi pojam duhovne ljubavi, a onda će to biti tek početak.