Uvijek se čudim ljudskoj sposobnosti da zakuha neko zlo i kad mu/joj to nije bila namjera. Primjerice, volimo se zezati u društvu, najčešće su sudionici toga osobe koje shvaćaju i prihvaćaju zezanciju. No, što kad se u društvu nađe osoba koja to ne shvaća pa na konto te zezancije napravi neku glupost? Evo jedan primjer za koji znam da se dogodio: Djevojci je umro član obitelji i dečko joj je sexom htio "pomoći" da se bolje osjeća. Naravno da je instant prekinula s njim. Jeli mu to možda bio izgovor za sebičnost? Zapitala sam se, jeli taj dečko zaista malo bio zakinut za neka shvaćanja ili je tu posrijedi bilo nešto drugo? Nije mi se činio kao netko nesposoban da shvati neke stvari. Čak je bio aktivan pripadnik društva i organizator nekih evenata, dakle, sposoban i inteligentan. Što mu se zaista dogodilo da je tako glupo postupio? Da li je tu svoju inteligenciju koristio na krivi način? Ostao je šokiran i zatečen njezinom reakcijom, ispričavao se na sve moguće načine i pokušavao ispraviti situaciju. Vidjelo se na njemu da je shvatio ozbiljnost situacije i što je napravio i da mu je bilo žao. Patio je zbog svoje gluposti jer ju je volio najbolje kako je znao. Njih dvoje su već dugo bili zajedno, jedno 5 do 6 godina. Činili su se da se super i skladno slažu, da se vole i poštuju i sve je vodilo tome da će završiti u braku. Nije mi bilo jasno kako je moglo doći do ovog incidenta baš u njihovoj vezi. Dosta kasnije iz jedne druge situacije, nevezano za njih dvoje, došla sam do saznanja da se u muškom društvu njeguju "zezancije" ili "savjeti" poput "moraš joj davati redovito da bi ju održavao sretnom i da bi imao dobar brak ili da bi veza uspjela" ili "nemoj da ti se cura/žena osuši". Nije ni žensko društvo po tom pitanju ništa bolje da se razumijemo. Shvaćate li apsurd? Rekli bi, ko mu kriv kad je glup. On je danas jedan od nesretnih, frustrirana osoba koja skače na svaku bezazlenu situaciju. Mrzi samog sebe i svijet oko sebe. Što je najžalosnije u svemu tome, ne zna si pomoći. On je ujedno i jedan od onih koji iza sebe ima propali brak i djecu, ali je odgovoran i brine o njima, a vjerujem i da ih voli. Živi s roditeljima da ne živi sam. Takvi krive žene što ne mogu s njima, a ne kuže da su ih njihovi muški priksići zeznuli i kad od nekog naprave nesretnika, onda se svi izgube i od žena očekuju da to rješavaju i isprave, jer ni oni ne znaju što će s njim.

I onda kad potraže stručnu pomoć, tamo im kažu "Moraš biti sretan da bi te netko drugi volio, nitko te neće voljeti dok si nesretan" ili još bolje "Ne smiješ biti negativan, misli pozitivno i sve će biti dobro", i pripišu im tablete za smirenje.

...ili ako se okrenu drogi ili alkoholu pa ih svi osuđuju "Ma on je drogeraš/alkos, nije ni čudo što ga je žena ostavila".

Boljom osobom se postaje kroz ljubav (ne mislim kroz sex ili vođenje ljubavi). Ako idete obrnutim putem, postajete samo dobar biznismen.

Ako admini pročitaju ovaj post, zamolila bih ih da razdvoje kategoriju Seks/ljubav na dvije zasebne, jer to je ono što je uništilo i uništava čovječanstvo. Žalosno je da ljubav jedino možete osjetiti preko sexa ili vođenja ljubavi i da vam je to postao jedini način da otkrijete ljubav (neki ni tad). A još žalosnije je što ju najćešće niste ni u stanju održati. I onda se čudite zašto je porastao trend rastava i za to krivite Sotonu, globaliste, sotoniste, lgbtq... i tko zna koga sve ne.

Prijevod:
Je li doista previše tražiti da budemo okruženi dragim i ljubaznim ljudima koji te ne osuđuju zbog tvoje grešne prirode koju ionako svi dijelimo, samo na različite načine?

Je, treba bit nekog reda, ali to je nekima malo previše udarilo u glavu pa se postavljaju kao neki pravednici, a jednako su grješni, ako ne i više, od onih koje proganjaju. Da ne bude zabune, ovo se odnosi na cijelu farsu oko kršćana i lgbtq-ra. Prozivate ih i osuđujete, njih koji uopće ne mogu objasniti zašto im se to događa i zašto se po defaultu zaljubljuju u osobe istog spola, kao što se vi po defaultu zaljubljujete u osobe suprotnog spola. Prilično sam sigurna da Bog ima neki svoj plan iza sve te konfuzije.

A sad pitanje vama: Jeste li sigurni da konzumirate vođenje ljubavi na ispravan način baš kako je to Bog zamislio?

Kad sam ju izgubila? Kad su mi rekli da ljubav nije dovoljna da budem s osobom koju volim. Tad sam znala da je sve otišlo k'vragu.

Nostalgija je stanje kada si prisiljen napustiti put kojim si krenuo, koji si dobro znao i poznavao i nađeš se na putu koji niti si birao niti izabrao, a tvoja te svijest pokušava dovesti u balans vraćanjem u vrijeme gdje nisi bio izgubljen, gdje si bio sretan.

Ljudi uopće nisu shvatili bit svog postojanja i ponašaju se jedni prema drugima baš bezveze.

...tamo gdje nije smio. Kažu, svako zlo za neko dobro. Ma nemoj!