Suosjećanje, dobronamjernost, milost, praštanje, sloboda, nježnost, briga za drugoga, kreacija, kreativnost, život, poštivanje, razumijevanje, povjerenje, odanost, strpljenje, mir, dobrota, zaštita, pomaganje, dječja nevinost, iskrenost, radost, nada, sreća, prijateljstvo, osmijeh, Isus, Bog, biljke, životinje, kamenje, voda, hrana, zrak, atom, molekula, planeta Zemlja, sunce, kiša... sve što potiče dobrobit i razvoj, učenje i stvaranje, što podupire život i dostojanstvo, a suprotno od osuđivanja, mržnje, destrukcije, iskorištavanja, ubijanja, laži, nemara, prijevare, straha, prisile... Ako sam što izostavila, slobodno se nadovežite pa nadopišem.

Vele da si karmu nakačiš u ovom životu i odrađuješ u idućem, ili više njih narednih, stoga neke od karmi vučeš još iz prošlih života. Postoji i obiteljska karma koju je nakačio netko iz tvoje obitelji, odgovornost se dijeli na cijelu obitelj, jer članovi obitelji vjerojatno nisu tog nekog doveli u red, a mogli su, nego su ga prepustili samom sebi ili je taj netko na sebe navukao preveliki teret pa obitelj u duhovnoj sferi pristane raspodijeliti teret u idućem životu (generacijska kletva). To je valjda objašnjenje zašto nekima nije baš bajno u životu, zašto neki imaju više sreće, a neki manje. Budisti pak vjeruju da je loša karma samo što smo se uopće rodili kao ljudi. Sve u svemu, zajebana je ta karma.

Navodno se loša karma može poništiti, a to rade tzv. "svjetlosni radnici", Kristovi sljedbenici koji su primili darove Duha svetoga, a može i pojedinac sam ako doživi prosvjetljenje i uđe u svjetlo i na taj način se pročisti.

E sad, to s karmom, po meni, malo odvlači od prave svrhe, jer se "dobro" počne provlačiti kroz prizmu koristoljublja na način, moram ili bit ću dobar, da si ne nakačim lošu karmu. Onda počnemo gledati na druge, kojima ne ide baš u životu, s osudom da su si to sami priuštili, tj. da su vjerojatno to i zaslužili, da je to njihov put iskupljenja u koji se ne trebamo petljati, itd. A kad nam ide u životu mislimo da smo na dobrom putu, tj. da smo "dobri" i sve blagodati koje imamo su zapravo naše nagrade, jer je to naša dobra karma koju smo zaslužili i imamo je puno pravo uživati. Ok, to s nagradom ima donekle smisla, al ne na način da si umišljamo da smo bolji od drugih. Mislim da tu padamo i opet se zavrtimo u krug. Zašto to mislim?

Svrha "dobra" nije da bi na kraju bili nagrađeni, nego da osvjestimo to "dobro" u sebi i kroz njega djelujemo.

Jedna mističarka, koja je imala dar vidovitosti i dar da bude medij u komuniciranju sa dušama koje su već na onoj strani, komuniciranjem s njima i istraživanjem došla je do malo drugačijeg saznanja o tzv. karmi. Ona tvrdi da je svrha naših života zapravo "duhovno učenje". Znanje koje tu trebamo sakupiti jest znanje koje nas približava Izvoru tj. Bogu. Duše se reinkarniraju svojevoljno, prihvaćajući jedan od ponuđenih života. To prihvaćanje je na neki način sporazum/ugovor s Bogom. Duša dakle sama bira hoće li biti siromašna ili bogata, srednji stalež, hoće li patiti u životu od npr. neizlječive bolesti ili će imati prilično lagodan život, sve s ciljem da prikupi nekakva saznanja u tom životu. Mlade duše obično isprva biraju lagodniji život, starije ili naprednije duše su sklonije većim izazovima. Po tome ispada da su svi ljudi, za koje mislimo da su si nakačili lošu karmu, zapravo napredne duše koje su svjesno izabrale tu ulogu kako bi nas manje napredne učili suosjećanju i davali nam prilike da prakticiramo "dobro" i "ljubav", a one testirale i utvrdile svoje već prikupljeno znanje i saznanja kroz data životna iskušenja. Kada duša dosegne određeni nivo znanja, spaja se s Izvorom. Ljudske duše se ne mogu reinkarnirati u niže oblike (biljke, životinje, kamenje). Kako bi nas donekle život usmjeravao i držao na pravom putu, osmišljen je Zakon sjetve i žetve, a žetva, kako već znamo, može biti i dobra i loša, ovisno kako smo posijali. Taj zakon se primjenjuje samo u ovom životu ne i izvan njega. Duše dolaze pročišćene u ovaj život, ali sa sobom donose već prikupljena duhovna znanja (djeca koja su došla na ovaj svijet s urođenom empatijom za druge npr., vjerojatno su u prošlom životu proživjeli određene patnje pa jednostavno razumiju tuđu patnju i automatski žele pomoći/ispravljati). Moram priznati da mi ta teorija ima puno više smisla. Ako prihvatimo ovaj život kao priliku za učenje i prakticiranje "dobra", tu onda nema prostora za osuđivanje nego samo za djelovanje u duhu kakvom smo stvoreni.

Što se tiče Zakona sjetve i žetve, imam dojam da se on negativno aktivira kad svjesno odstupamo od već naučenih saznanja kako bi ih mogli kroz žetvu bolje utvrditi i osvijestiti. Što imamo više znanja i očekivanja su za nas veća pa tako nas i taj Zakon sve više pritišće tj. ne dozvoljava nam odstupanja od naučenog. Osvješćivanjem i pokajanjem možemo izbjeći neugodnu žetvu, ali i za to postoji tzv. "period pokajanja", stoga je preporučljivo često preispitivanje svojih misli i djela kako bi pravovremeno osvijestili naša odstupanja od naučenog i priznali sebi samima pa i Bogu svoje propuste i okajali ih. Isus navodi u svom evanđelju da onaj tko ne živi po božjim zakonima i ne poštuje ih da će se razboljeti. Očita loša karma/žetva ili prilika za pročišćavanje nakupljenih sranja!?! Kada kažem da svjesno odstupamo, zašto to moramo osvijestiti? Pod svjesno mislim na naš odabir u datom trenutku koji je bio vođen krivim namjerama, a iz nekog razloga nam se naš izbor tada učinio opravdanim. Naglasak na "opravdanim", vi sami razmislite zašto!

Sve u svemu, mislim da ne trebamo druge osuđivati, da trebamo jedni drugima pomagati i na taj način olakšavati jedni drugima neugodne karme/žetve, jer ono što je danas nekome drugome može vrlo lako već sutra biti nama. Zašto to mislim? Razmislite, tko za sebe može reči da je savršeno ispravan i dobar i da živi život u svakom trenutku kako Bog zapovjeda, mišlju, rječju i djelom?

Definicija dobra - ljubav, suosjećanje, dobronamjernost, milost, praštanje, sloboda, nježnost, briga za drugoga, kreacija, život, poštivanje, razumijevanje, povjerenje, odanost, strpljenje, mir, dobrota, zaštita, pomaganje, dječja nevinost, iskrenost, radost, nada, sreća, prijateljstvo, osmijeh, Isus, Bog, biljke, životinje, kamenje, voda, hrana, zrak, atom, molekula, planeta Zemlja, sunce, kiša... sve što potiče dobrobit i razvoj, učenje i unaprjeđenje, što podupire život i dostojanstvo, a suprotno od osuđivanja, mržnje, destrukcije, iskorištavanja, ubijanja, laži, nemara, prijevare, straha, prisile.... Ako sam što izostavila, slobodno se nadovežite pa nadopišem.

Ako koga zanima, spomenuta mističarka je Sylvia Brown, autorica brojnih knjiga, a u postu se oslanjam posebno na dvije: "Život na onoj strani" i "Ona strana i povratak". O sjetvi i žetvi možete pročitati u "Bibliji" u Novom zavjetu ili u Isusovom evanđelju "Ovo je moja riječ Alfa i Omega"

I jedna mudra za kraj:

Actually, it was love, the image of love that other person carries.

Why?

Because there's no beauty in it nor mercy! It's only judgement! It can't bring improvement, only misery and pain. Love, on the other hand, is merciful, releases guilt and brings the desire to improve.